Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1103/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Marijana Miletića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Ivi Lazić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama, radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, pod poslovnim brojem P-54/2021-87 od 5. ožujka 2025., u sjednici vijeća, održanoj 6. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužene Republike Hrvatske kao neosnovana i u pobijanom dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 26.309,88 EUR-a, kao i u odluci o troškovima postupka (točka IV. izreke presude), potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, pod poslovnim brojem P- 54/2021-87 od 5. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj zastupanoj po Općinskom državnom odvjetništvu da tužitelju ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prizna pravo vlasništva 1/1 te izda tabularnu ispravu temeljem koje će se tužitelj upisati u zemljišne knjige kao vlasnik poslovnog prostora u [adresa] u [adresa]. Tuženik je obvezan izdati tabularnu ispravu u roku od 15 dana od donošenja presude u protivnom će ova presuda zamijeniti tabularnu ispravu."

II. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju iznos od 26.309,88 Eur u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 22.797,56 Eur.

IV. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 Eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Žali se tužena, pobijajući prvostupanjsku presudu, u dijelu kojim je točkom II. izreke presude naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 26.309,88 EUR-a, kao i u dijelu kojim je točkom IV. izreke odlučeno o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga, u smislu članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda u tom dijelu preinači u smislu žalbenih navoda, uz naknadu tuženoj daljnjeg parničnog troška, podredno ukine i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovoru na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se naložiti tuženoj da tužitelju prizna pravo vlasništva za cijelo, te izda tabularnu ispravu temeljem koje će se tužitelj upisati u zemljišne knjige kao vlasnik poslovnog prostora u [adresa] u [adresa] i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja, kojim će se naložiti tuženoj da tužitelju isplatiti iznos od 370.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos da predstavlja visinu uloženih radova tužitelja u poslovnom prostoru u [adresa], u [adresa].

6. U ovoj fazi postupka, po žalbi tužene, sporna je točka II. izreke prvostupanjske presude, kojom je naloženo tuženoj da isplati tužitelju iznos od 26.309,88 EUR-a.

7. Nije u pravu žaliteljica, kada prvostupanjsku odluku u ožalbenom dijelu pobija zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a.

8. Naime, suprotno žalbenim navodima tužene, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeni su jasni razlozi o odlučnim činjenicama, jer je sud prvog stupnja obrazložio koje činjenice važne za odluku smatra istinitim i na čemu temelji tu svoju ocjenu, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

9. Budući, da prvostupanjska odluka u pobijanom dijelu nije donesena uz bitnu postupovnu povredu, koju ističe tužena, niti uz neke druge povrede iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnost, to je žalba zbog tog žalbenog razloga neosnovana.

10. Nije u pravu tužena, niti, kada navodi da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, kada je točkom II. izreke presude naložio tuženoj da isplati tužitelju iznos od 26.309,88 EUR-a.

11. Naime, prvostupanjski sud, ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih, na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

12. Tako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da je, po provedenom postupku, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenice:

- iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora, zaključenog 16. lipnja 2009. između Grada Zagreba kao zakupodavca i ĐC kao zakupnika od 16. lipnja 2009., da člankom 1. zakupnik daje, a zakupoprimac prima u zakup poslovni prostor u [adresa] u 1. zoni, te poslovni prostor iz stavka 1 članka da se nalazi u objektu, koji da je predmet naknade temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, a u članku. 4. Ugovora da je navedeno, kako poslovni prostor da će koristiti za obavljanje djelatnosti: prodaja konditorskih proizvoda u originalnom pakiranju, te u članku 5. da je navedeno, kako ugovor da se sklapa na neodređeno vrijeme, a prestaje važiti donošenjem pravomoćnog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva temeljem Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine, dok u članku 6. da je ugovorena zakupnina u visini od 13.290,00 kuna mjesečno, a člankom 10 Ugovora da je navedeno da zakupnik može vršiti prepravke poslovnog prostora samo uz pisano odobrenje zakupodavca, a na vlastiti trošak, pod čime da se smatraju radovi kojima se mijenja vanjski izgled, konstrukcija, raspored ili površina poslovnog prostora, te u članku 11. Ugovora da je navedeno da se zakupnik odriče potraživanja naknade za uložena sredstva u poslovni prostor s bilo koje osnove, bez obzira da li su sredstva uložena sa ili bez suglasnosti zakupodavca;

- u Zapisnika [adresa], Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, od 12. lipnja 2009. sastavljenom u predmetu predaje poslovnog prostora u [adresa] ĐC, površine 23,23 m2, od strane službene osobe ĆC, te uz prisutnost tužitelja, da je konstatirana predaja predmetnog prostora tužitelju, te da je navedeno, da kako tužitelj na zapisnik daje izjavu o stanju prostora, da je poslovni prostor u potpuno devastiranom stanju i da je u isti potrebno investirati veća sredstva;

- iz Zaključka gradonačelnika [adresa] GC od 30. listopada 2009., tužitelju da se odobrava plaćanje mjesečne zakupnine u iznosu od 3,00 kn/m2, za razdoblje od 15. lipnja 2009. do 15. rujna 2009., u kojem vremenskom razdoblju da su se izvodili radovi na uređenju poslovnog prostora na adresi u [adresa], dok iz obrazloženja predmetnog rješenja da proizlazi, kako je temeljem Ugovora o zakupu od 10. lipnja 2009., tužitelj 18. lipnja 2009. uveden u posjed predmetnog prostora, kojom prilikom da je konstatirano da je isti devastiran i da su potrebni opsežniji radovi radi privođenja prostora namjeni;

- dopisom od 07. rujna 2009. zakupnik, tužitelj, da je tražio da mu se odobri plaćanje minimalne zakupnine za vrijeme uređenja poslovnih prostora, te da navodi da su u prostoru izvedeni radovi na zamjeni električnih instalacija, popravak i osposobljavanje plinskih instalacija, saniranje stropa, postavljanje keramičkih pločica, saniranje oštećenja u podu, stropu i na zidovima, te ličilački radovi;

- očevidom od 29. rujna 2009. da je utvrđeno, da je prostor uređen i da se u istom obavlja ugovorena djelatnost;

- iz rješenja Grada Zagreba, Odsjeka za utvrđivanje minimalnih tehničkih uvjeta za obavljanje gospodarske djelatnosti, od 7. svibnja 2012., da poslovni prostor, oprema i sredstva rada ispunjavaju minimalne tehničke uvjete za obavljanje djelatnosti trgovina na malo u nespecijaliziranim prodavaonicama, a iz obrazloženja rješenja da proizlazi, da je tijelo izvršilo očevide poslovnog prostora, te da je utvrđeno da isti ispunjava predviđene uvjete za obavljanje djelatnosti;

- iz ponude društva Faust-Teh d.o.o. od 15. kolovoza 2009. građevinsko obrtničkih radova na samostalnom ugostiteljskom objektu u [adresa], investitora ovdje tužitelja, da ukupna vrijednost radova predviđena troškovnikom iznosi 406.176,75 kuna:

- iz rješenja Grada Zagreba od 27. srpnja 2012., da je temeljem članka 69. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine odlučeno da tužena Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva odgovarajućih suvlasničkih dijelova nekretnine i to ulične kuće popisni broj [popisni broj], tri dvorišne kuće i dvorišta u [adresa], sagrađenih na zk.č.br. [katastarska čestica], površine 852 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s kojima je neodvojivo povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine između ostalog, u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, koji da se sastoji od jedne prostorije, ukupne površine 20,64 m2 – zakupnik ĐC, te u točki III. da je navedeno, da se Ugovori o zakupu poslovnih prostora zaključeni na neodređeno vrijeme između Grada Zagreba kao zakupodavca i između ostalih zakupnika, pa tako i ovdje tužitelja kao zakupnika, raskidaju po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja, te da zakupnici nisu dužni poslovne prostore predati u posjed Republici Hrvatskoj sve dok im ista ne isplati naknadu za učinjena ulaganja na temelju njihovog međusobnog dogovora ili pravomoćne sudske odluke ako se drugačije ne sporazume;

- Iz rješenja Ministarstva pravosuđa od 20. svibnja 2014., da je poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko - pravne poslove, od 27. srpnja 2012.;

- rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, od 1. rujna 2014. da je ukinuta potvrda pravomoćnosti na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, od 27. srpnja 2012.;

- u zemljišnim knjigama tužena da je upisana kao vlasnik odgovarajućih suvlasničkih dijelova nekretnine i to ulične kuće popisni br. [popisni broj], tri dvorišne kuće i dvorišta u [adresa], sagrađenih na zk.č.br. [katastarska čestica], površine 852 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s kojima je neodvojivo povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine između ostalog, u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade, koji da se sastoji od jedne prostorije, ukupne površine 20,64 m2;

- iz djelomičnog rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove, od 10. srpnja 2018., da je temeljem članka 69. stavka 1. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine odlučeno, da tužena Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva odgovarajućih suvlasničkih dijelova nekretnine i to ulične kuće popisni br. [popisni broj], tri dvorišne kuće i dvorišta u [adresa], sagrađenih na zk.č.br. [katastarska čestica], površine 852 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] s kojima je neodvojivo povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade;

- rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, od 19. rujna 2018., da je poništeno djelomično rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove, od 10. srpnja 2018. te da je riješeno, da Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine i to ulične kuće popisni br. [popisni broj], tri dvorišne kuće i dvorišta u [adresa], sagrađenih na zk.č.br. [katastarska čestica], površine 852 m2, upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s kojima je neodvojivo povezano vlasništvo posebnih dijelova nekretnine u naravi poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade površine 18,03 m2, koji kao zakupnik da koristi LC i poslovni prostor u prizemlju ulične zgrade površine 23,23 m2, koji kao zakupnik da koristi AC, a iz obrazloženja rješenja da proizlazi, kako je na temelju nalaza i mišljenja vještaka dipl.ing.arh. JC utvrđeno da se poslovni prostor, koji je na temelju Ugovora o zakupu na neodređeno vrijeme, sklopljenim s Gradom Zagrebom od 1. lipnja 2009., koristio zakupnik ĐC, nalazi u prizemlju ulične zgrade, desno od kolnog prolaza gledano s ulice i sastoji od jedne sobe površine 20,64 m2, te u prostoru da je izgrađena montažna galerija površine 15,72 m2, koja da ne ulazi u površinu poslovnog prostora;

- iz dopisa Odjela za poslovni prostor i zakupe nadležnog Gradskog ureda od 25. svibnja 2017., da je došlo do promjene u odnosu na zakup poslovnog prostora površine navedene u ugovoru od 23,23 m2, kojeg kao zakupnik, umjesto ĐC, da danas koristi AC, na temelju Ugovora o zakupu sklopljenog s Gradom Zagrebom 17. siječnja 2017., a iz obrazloženja predmetnog rješenja da proizlazi, kako iz činjenica utvrđenih tijekom postupka nesporno proizlazi da je Grad Zagreb, kao prijašnji korisnik predmetne nekretnine, a sada zakupodavac, raspolagao predmetnim poslovnim prostorom, na način da je sklopio dva odvojena ugovora o zakupu, koji da su bili važeći u trenutku donošenja pobijanog prvostupanjskog djelomičnog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva primjenom odredbe članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi, te da je potrebno utvrditi pravo vlasništva Republike Hrvatske na predmetna dva poslovna prostora;

- iz iskaza svjedoka svjedoka MC, isti svjedok da može potvrditi sve ono što da je konstatirano na zapisnik od 12. lipnja 2009., odnosno da je prostor predan u stanju kakav je navedeno u samom zapisniku;

- iz nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Valentina Etera, da polazeći od stanja prostora na dan 12. lipnja 2009., odnosno u trenutku primopredaje prostora tužitelju, te stanja prostora nakon izvedbe radova kojima da je tužitelj uredio poslovni prostor, vrijednost poslovnog prostora da se povećala za vrijednost ulaganja tužitelja, odnosno za iznos od 198.231,81 kuna / 26.309,88 EUR- a.

13. Na osnovu ovako valjano utvrđenog činjeničnog stanja, te osnovom iskaza tužitelja, sud prvog stupnja zaključuje, da je tužitelj kao zakupoprimac poslovni prostor koristio temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 16. lipnja 2009., koji da je sklopio sa Gradom Zagrebom, kao zakupodavcem, na neodređeno vrijeme, a koji Ugovor da je raskinut po sili zakona, temeljem odredbe članka 41. stavaka 1 i 3 Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02 i 98/19 – dalje: Zakon o naknadi) i kojeg poslovnog prostora tužena da je pod uvjetima propisanima odredbom članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi stekla pravo vlasništva, a u kojem poslovnom prostoru tužitelj da je osnovano, prema vrsti i opsegu, izveo radove adaptacije u vrijednosti od 26.309,88 EUR-a, a za koji iznos ulaganja tužitelja da je ujedno povećana vrijednost predmetnog poslovnog prostora, pa sud prvog stupnja, citirajući odredbe članka41. stavke 1. i 4. i odredbe članka 49. stavke 1. i 2. sve Zakona o naknadi, djelomično prihvaća eventualno kumulirani zahtjev tužitelja, te nalaže tuženoj da isplatiti tužitelju iznos od 26.309,88 EUR-a, presuđujući kao u točki II. izreke prvostupanjske presude, dok za više traženi iznos od 22.797,56 EUR-a odbija eventualno kumulirani zahtjev tužitelja, presuđujući kao u točki III. izreke prvostupanjske presude, pri tome podredno i zaključujući, da tužitelj, koji utužena ulaganja da je izvršio u vrijeme kada da je bio pošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora, te da se radi o nužnim i korisnim troškovima, i temeljem odredbe članka 164. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje:- ZV), ima pravo zahtijevati dosuđenu naknadu od tužene.

14. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio, da tužitelj ostvaruje pravo na nužne i korisne troškove, koje je u konkretnom slučaju isti imao izvršenim ulaganjima u predmetni poslovni prostor, pa je ispravno postupio, kada je naložio tuženoj da isplatiti tužitelju iznos od 26.309,88 EUR-a, presuđujući kao u točki II. izreke prvostupanjske presude.

15. To stoga, što iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, da se tužitelj kao zakupac nalazio u zakupu predmetnog poslovnog prostora na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o zakupu poslovnog prostora, sklopljenim 16. lipnja 2009. godine sa Gradom Zagreb, kao zakupodavcem.

16. Nadalje, iz rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa od 19. rujna 2018. proizlazi, da je istim rješenjem Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora, a iz obrazloženja navedenog rješenja (rješenje – listovi od 105 do 110 spisa) proizlazi, da je Republika Hrvatska vlasništvo predmetnog poslovnog prostora stekla temeljem odredbe članka 77. Zakona o naknadi.

17. Odredbom članka 41. stavkom 1. Zakona o naknadi propisano je, ugovori o zakupu poslovnoga prostora sklopljeni na određeno ili neodređeno vrijeme raskidaju se po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, a stavkom 2. istog članka propisano je, ako je ugovor o zakupu poslovnoga prostora sklopljen na neodređeno vrijeme vlasnik ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnoga prostora prije isteka roka od godine dana računajući od dana pravomoćnosti rješenja iz stavka 1. ovoga članka, dok je stavkom 4. ovoga članka propisano, zakupnik nije dužan poslovni prostor predati u posjed vlasniku, neovisno o tome da li je ugovor o zakupu sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme, sve dok mu vlasnik ne isplati naknadu za učinjena ulaganja, na temelju njihovog međusobnog dogovora ili pravomoćne sudske odluke, ako se drukčije ne sporazume.

18. Nastavno, odredbom članka 49. Zakona o naknadi, odredbom kojeg članka su propisana opća pravila naknade, uređen je samo odnos prijašnjeg i sadašnjeg vlasnika prilikom povrata imovine koja je predmetom naknade i koja se daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se imovina nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva u slučaju postojanja razlike između prijašnje i sadašnje vrijednosti nekretnine.

19. Kako u konkretnom slučaju tužitelj nije prijašnji vlasnik, a niti pravni slijednik pravne osobe kojoj je imovina bila oduzeta temeljem Zakona o naknadi, već je tužitelj bio samo pošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora, a niti je tužena Republika Hrvatska prijašnji vlasnik, već je vlasništvo predmetnog poslovnog prostora stekla prema odredbi članka 77. Zakona o naknadi, to se u konkretnom slučaju za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva tužitelja ne primjenjuju odredbe Zakon o naknadi.

20. Međutim, imajući u vidu da sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo u tužbi i temeljem koje zahtijeva predmetnu isplatu (članka 186. stavak. 3. ZPP-a), ali imajući u vidu činjenične navode tužbe, temeljem kojih tužitelj zahtjeva predmetnu isplatu, to se u ovom konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 164. ZV-a, a temeljem odredbe kojeg članka je obrazloženjem svoje presude sud prvog stupnja pravilno zaključio, da tužitelj, koji utužena ulaganja da je izvršio u vrijeme kada da je bio pošteni posjednik predmetnog poslovnog prostora, a koja ulaganja da podrazumijevaju nužne i korisne troškove, ima pravo zahtijevati dosuđenu naknadu od tužene.

21. Naime, odredbom članka 164. ZV-a propisano je (1) Pošteni posjednik tuđe stvari koju nema pravo posjedovati mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, ali nije dužan dati naknadu za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi primjerene onom pravu na posjed za koje je vjerovao da mu pripada, a ne treba ni naknaditi ono što je pritom oštećeno ili uništeno. (2) Zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar, pošteni posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao, te stvar zadržati dok mu oni ne budu naknađeni. (3) Nije koristan trošak onaj kojim je pošteni posjednik promijenio namjenu stvari, ako to vlasniku nije korisno. (4) Za troškove koji nisu ni nužni ni korisni ne može ni pošteni posjednik zahtijevati naknadu, ali ako mu ona ne bude ponuđena, može prije nego što vrati stvar odvojiti i sebi uzeti ono što joj je tim troškovima dodao, ako se to može učiniti bez oštećenja same stvari. (5) Vrijednost plodova i drugih koristi koje je imao od stvari odbit će se od troškova koje posjednik osnovano traži. (6) Troškovi, kao i vrijednost plodova, obračunavaju se prema cijenama kad ih se naknađuje. (7) Pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova zastarijeva u roku od tri godine od dana predaje stvari.

22. Nadalje, imajući u vidu da iz nalaza i mišljenja i dopunskog nalaza i mišljenja vještaka Valentina Etera proizlazi, da vrijednost uloženih radova tužitelja u predmetni poslovni prostor iznosi 26.309,88 EUR-a, pravilno je sud prvog stupnja postupio, kada je tuženoj naložio da na ime nužnih i korisnih ulaganja (radova) u predmetni poslovni prostor od strane tužitelja isplati tužitelju, kao poštenom posjedniku predmetnog poslovnog prostora za vrijeme ulaganja predmetnih radova, iznos od 26.309,88 EUR-a, presuđujući kao u točki II. izreke prvostupanjske presude, jer je isto ispravno utemeljeno na odredbi članka 164. stavka 2. ZV-a.

23. Stoga, žalbenim navodima tužene – kojima ista u biti smatra da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, a slijedom toga i pogrešno primijenio materijalno pravo kada je donio prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu – ničim se ne dovodi u sumnju ispravnost činjeničnih utvrđenja i zaključaka po prvostupanjskom sudu i na toj osnovi pravilnost primjene materijalnog prava, kada je sud prvog stupnja donio prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu.

24. U odnosu na žalbene navode tužene, istoj je i za navesti, da je tužitelj utvrđene nužne i korisne troškove u predmetni poslovni prostor ulagao u vrijeme kada se isti temeljem predmetnog Ugovora o zakupu poslovnog prostora nalazio u poštenom tog posjedu poslovnog prostora, te je tuženoj, a u odnosu na njezine daljnje žalbene navode, kojima ističe, da je obzirom na sadržaj odredbi Ugovora o zakupu poslovnog prostora isključeno pravo na obvezu naknade za prepravke i ulaganja, pa stoga da nema mjesta primjeni odredbi koje da reguliraju naknadu savjesnog posjednika za nužne i korisne troškove, za navesti, da se navedene ugovorne odredbe odnose na ugovorne stranke iz tog Ugovora o zakupu poslovnog prostora, a ne na tuženu iz ovog postupka.

25. Prema tome, žalba tužene, izjavljena zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, nije mogla biti uvažena.

26. Zakonita je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovu (članak 154. stavak 2. ZPP-a), tako i visini odmjerenih troškova (članak 155. stavak 1. ZPP-a), pa se žalba tužene i u ovom dijelu, kojima se na odluku o troškovima postupka žali iz razloga što da nije prihvaćen zahtjev tužene za trošak u daljnjem iznosu od 6.400,00 EUR-a, ne navodeći trošak u odnosu na koji bi se taj iznos odnosio, ukazuje neosnovana, a žaliteljici je i za navesti, da bi, imajući u vidu uspjeh tužitelja u osnovu od 50%, a u visini u omjeru od 53%, proizlazilo da bi uspjeh tužitelja u postupku iznosio 51,5%, dakle čak i veći od uspjeha tužene, a koji uspjeh tužene je sud prvog stupnja obrazloženjem svoje presude cijenio u omjeru od 60%, ali kako se tužitelj nije žalio na odluku o troškovima postupka, to sud nije niti ovlašten odlučivati o tome, da li su troškovi postupka odmjereni na štetu tužitelja ili nisu.

27. Budući, da na izloženi način, nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi tužene, a na pravilno utvrđeno činjenično stanje, materijalno pravo je ispravno primijenjeno, dok prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu, kao niti postupkom koji joj je prethodio, nije počinjena, kako žalbom istaknuta, tako ni niti bilo koja od ostalih bitnih postupovnih povreda, na koje ovaj drugostupanjski sud, temeljem članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti, to je žalbu tužene valjalo odbiti kao neosnovanu i u pobijanom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu, slijedom čega je presuđeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

28. Nepobijani dio (točke I. i III. izreke prvostupanjske presude), valjalo je ostaviti neizmijenjenim.

Split, 6. kolovoza 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac