REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3093/2022-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužitelja HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mladen Prka, odvjetnik u H, M, Prka i Partneri odvjetničkom društvu d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BKS Bank AG, Glavna podružnica Hrvatska, OIB: 02138784111, Mljekarski trg 3, Rijeka, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Iveković, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te punomoćnika tuženika, dana 6. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku BKS Bank AG, OIB: 95202348925, sa sjedištem u [adresa] (A-9020), St. Veiter Ring 43, Austrija, upisanom u Registar trgovačkih društava pri Zemaljskom sudu u Klagenfurtu, pod brojem: FN 91810 s, kao osnivaču BKS Bank AG, Glavna Podružnica, Hrvatska, Rijeka, Mljekarski trg 3, platiti tužitelju HI, OIB: [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], iznos od 265.445,61 EUR, sa zateznom tekućom od 1. travnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 45.800,11 eura, sa zateznim kamatama koje teku od 6. kolovoza 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 30. prosinca 2021. sklopio ugovor o zajmu sa trgovačkim društvom CENTAR FAKTOR d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 39 na iznos od Kn. 2.000.000,00 te 6 aneksa ka tom ugovoru kojima je rok isplate zajma produljivan do 26.03.2022. Zajam je isplaćen na račun CENTAR FAKTOR d.o.o. dana 30.12.2021. Tuženik je dana 30.12.2021. izdao tužitelju, kao korisniku garancije, garanciju za osiguranje plaćanja br. 58003849/2021 od 30.12.2021. kojom se je obvezao neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora, na prvi poziv, isplatiti tužitelju iznos od Kn 2.000.000,00 ukoliko nalogodavatelj-zajmoprimac CENTAR FAKTOR d.o.o. iz Zagreba ne podmiri dug u roku. Kako zajmoprimac CENTAR FAKTOR d.o.o. iz Zagreba nije vratio iznos zajma to je tužitelj predao tuženiku zahtjev za isplatu garancije dana 31.03.2022. Umjesto da ispuni svoju obvezu, tuženik je putem punomoćnika dopisom od 22.04.2022. otklonio obvezu isplate garancije s obrazloženjem da se radi o krivotvorenoj garanciji zbog čega je podnesena kaznena prijava DORH-u te je obaviještena i HNB. Tužitelj je putem punomoćnika e-mailom od 04.05.2022., ponovo, zatražio od tuženika da ispuni svoju obvezu budući se radi o garanciji za osiguranje plaćanja kojom se je tuženik obvezao neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora, na prvi poziv tužitelja isplatiti garantirani iznos, a podnašanje kaznena prijave nije opravdani razlog za neisplatu garancije, no tuženik niti nakon novog poziva nije isplatio iznos garancije. Slijedom navedenog predlaže sudu naložiti tuženiku isplatu iznosa od 2.000.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj zahtijeva plaćanje po dokumentu pod nazivom "Garancija za osiguranje plaćanja br. 58003849/2021" od dana 30. prosinca 2021., koji je krivotvorina pa stoga niti ne proizvodi pravne učinke za Tuženika. Nju je, naime, mimo svojih ovlasti, potpisao samo g. MI kao jedna od dvije osobe ovlaštene za skupno zastupanje Tuženika. Da je spomenuti g. MI krivotvorio Garanciju dokazuje i njegovo vlastito pisano priznanje od dana 14. veljače 2022. Navodi kako iz dokumentacije koju je Tužitelj priložio uz tužbu (Ugovor o zajmu i šest pripadajućih aneksa) proizlazi da je za razdoblje od 30. prosinca 2021. (kada je potpisan Ugovor o zajmu) pa do 26. ožujka 2022. (do kada je konačno produljen rok vraćanja zajma i kamata), Tužitelj ugovorio kamatu od ukupno 13% uvećanu za porez od kapitala. Drugim riječima, za razdoblje od nepuna tri mjeseca Tužitelj je kao zajmodavac sa spomenutim društvom CENTAR FAKTOR d.o.o. imao ugovorenu kamatnu stopu od preko 13% (tj. godišnje preko 50%), što značajno premašuje najviši dopušteni iznos za stope ugovornih kamata, propisan čl. 26. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Podneskom od 6. veljače 2024. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je stopu zateznih kamata uredio sukladno tada važećom odredbom čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje ZOO).

3.1. Na ročištu održanom 3. veljače 2024. tuženik je naveo da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz deklaratornog u kondemnatorni jer tužitelj na to nije ovlašten nakon zaključenja prethodnog postupka.

3.2. Nije u pravu tuženik kad navodi da je došlo do promjene deklaratornog u kondemnatorni zahtjev budući da je tužitelj podneskom od 6. veljače 2024. uredio zahtjev tako da umjesto „Tuženik je dužan platiti tužitelju…“ sada glasi „Nalaže se tuženiku platiti tužitelju...“ Oba tako postavljena zahtjeva predstavljaju kondemnatorne zahtjeve budući da se njima u oba slučaja traži od suda pružanje pravne zaštite na način da se tuženiku naloži isplata, stoga navedene izmjene predstavljaju samo izričajne razlike koje nisu od utjecaja na tip i sadržaj pravne zaštite koju potražuje tužitelj.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o zajmu od 30. prosinca 2021. (listovi 6-8), Aneks Ugovora o zajmu od 5. siječnja 2022. (list 9), II Aneks Ugovora o zajmu od 18. siječnja 2022. (list 10), III Aneks Ugovora o zajmu od 31. siječnja 2022. (list 11), IV Aneks Ugovora o zajmu od 12. veljače 2022. (list 12),

V Aneks Ugovora o zajmu od 27. veljače 2022. (list 13), VI Aneks Ugovora o zajmu od 13. ožujka 2022. (list 14), Garancija za osiguranje plaćanja br.58003849/2021 od 30. prosinca 2021. (list 15), Zahtjev za naplatu po garanciji od 31. ožujka 2022. (list 16), Izvod otvorenih stavka trgovačkog društva CENTAR FAKTOR d.o.o. na dan 31. ožujka 2022. (list 17), Dopis tuženika od 22. travnja 2022. (list 18), Dopis tužitelja od 2. svibnja 2022. (list 20), e-mail korespondencija (listovi 23-25, 157-158), Potvrda o uplati Podravske banke od 30. prosinca 2021. (listovi 26), ovjereni prijevod registracije tuženika od 17.02.2022. (listovi 42-67), preslika zadužnice II od 11.02.2022. (listovi 82-84), Sporazum od 11.02.2022. (listovi 72-81), prijedlog za osiguranje prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 09.03.2022. (listovi 68-71), punomoć izdanu od strane tuženika od 25. rujna 2017. (listovi 86-88), nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Marijana Krajine od 7. veljače 2023. (listovi 105-112), Sporazum o djelomičnom namirenju od 8. ožujka 2022. (listovi 131-147), Garancija za osiguranje plaćanja br.58003825/2021 od 28. siječnja 2022. (list 161), Zahtjev za naplatu po garanciji od 25. veljače 2022. (list 159), Izvod otvorenih stavka trgovačkog društva CENTAR FAKTOR d.o.o. na dan 25. svibnja 2022. (list 17), Rješenje Trgovačkog suda broj St-43/2024-52 od 1. kolovoza 2024. (listovi 312-320) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem (listovi 173-175), saslušanjem tužitelja (listovi 324-325) i svjedoka MI (listovi 321-322), SI (list 323) i ZI (list 409).

4.1. Sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje grafološkog vještaka Marijana Krajine od 7. veljače 2023. niti je izvodio dokaz grafološkim vještačenjem na okolnost analize potpisa na garanciji s obzirom da već iz iskaza svjedoka proizlazi da je oba potpisa na garanciju stavio svjedok MI. Sud nije posebno cijenio ni Sporazum o djelomičnom namirenju od 8. ožujka 2022., sklopljen između tuženika i Zagrebgradnje d.o.o. s obzirom da isti nije odlučan za utvrđenje činjenica u konkretnom postupku.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

6. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja radi isplate iznosa od 265.445,61 eura na temelju bankarske garancije a radi naplate duga prema trgovačkom društvu Centar faktor d.o.o., a podredno po osnovi naknade štete nastale nemogućnošću naplate te bankarske garancije

7. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj trgovačkom društvu Centar faktor d.o.o. pozajmio iznos od 2.000,000,00 kn

- da je MI, predao tužitelju bankarsku garanciju 58003849/2021 od 30. prosinca 2021., ispisanu na poslovnom papiru tuženika, ovjerenu tuženikovim pečatom i s dva potpisa,

- da je MI bio zaposlenik tuženika u vrijeme izdavanja predmetne garancije, upisan u sudskom registru kao osoba ovlaštena zastupati tuženika u poslovanju njegove inozemne podružnice u Hrvatskoj, skupno s još jednim zastupnikom podružnice,

- da je MI krivotvorio potpis druge osobe kako bi stvorio privid da su bankarsku garanciju u ime tuženika potpisale dvije osobe ovlaštene za poduzimanje tog pravnog posla.

8. U konkretnom je predmetu sporno proizvodi li navedena bankarska garancija pravne učinke te s tim u vezi je li tužitelj znao ili mogao znati primjenom pažnje koja se je od njega u pravnom prometu zahtijevala da je ista krivotvorena. Konačno je sporno je li tužitelju nastala šteta u vidu nemogućnosti naplate potraživanja po navedenoj garanciji, a koju štetu bi tuženik bio u obvezi naknaditi.

9. Odredbom čl. 1039. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da je bankarska garancija na poziv svaka pisana obveza na plaćanje, bez obzira kako je nazvana, kojom se banka (garant) obvezuje da će na pisani zahtjev korisnika ovome isplatiti određeni novčani iznos ako je udovoljeno uvjetima iz garancije. Bankarska garancija je samostalna obveza neovisna o osnovnom poslu u vezi s kojim je izdana, pa i u slučaju da se taj posao u njoj spominje.

10. Radi odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu te je saslušao svjedoke MI, SI, ZI i tužitelja.

10.1. Iz sadržaja Garancije za osiguranje plaćanja br. 58003849/2021 od 30. prosinca 2021. proizlazi da je ista izdana na poslovnom papiru tuženika, na kojem su otisnuti osnovni podaci upisani u sudski registar za inozemnu podružnicu tuženika u Hrvatskoj, uključujući i imena osoba ovlaštenih na zastupanje tuženika u poslovanju te podružnice – ŽI i MI, da se na njoj nalaze dva potpisa i službeni pečat tuženika. Da je tuženik upoznat sa dugovanjem koje tvrtka Centar faktor d.o.o. ima prema GI (korisniku garancije), ovdje tužitelju, temeljem ugovora o zajmu u iznosu od 2.000.000,00 kn. Da se njome tuženik neopozivo, bezuvjetno i bez prava prigovora obvezao korisniku garancije na njegov prvi pisani zahtjev platiti iznos od 2.000.000,00 kn.

10.2. Iz ovjerenog prijevoda registracije tuženika od 17.02.2022. proizlazi da su između ostalog kao prokuristi ovlašteni na skupno zastupanje tuženika navedeni MI i AI.

10.3. Iz iskaza svjedoka MI proizlazi da je u vrijeme sastavljanja garancije, 2021. godine bio direktor podružnice banke tuženika u Hrvatskoj, ujedno i osoba ovlaštena za zastupanje inozemnog osnivača, a imao je i ovlasti prokuriste u Austriji. U okviru svojih ovlasti mogao je potpisivati dokumente, tako i bankarske garancije ali je bilo potrebno da još netko s njim to potpiše. Ili g. AI i on ili netko od 13-15 ljudi koji su na to bili ovlašteni po punomoći. Kada mu se pokazuje bankarska garancija na listu 15 spisa, navodi da su oba potpisa koja se na njoj nalaze, njegova, prvi potpis je zaista njegov, a drugi potpis je bez veze stavio kako bi garancija izgledala važeće prema bilo kojoj trećoj strani. To je napravio jer nije bila provedena standardna procedura prije izdavanja garancije, odnosno odobrenje rizika. Misli da je predmetna garancija izdana samo za glavnicu. Ona je bila vezana za društvo Centar faktor s kojim društvom je banka operativno radila. Imali su izloženo u jednom trenu 33 milijuna eura. Za izdavanje bilo koje bankarske garancije bila su potrebna dva potpisa neovisno o iznosu. Povod svemu bilo je financiranje društva Zagrebgradnja preko različitih firmi a jedna od njih je bila i firma Centar faktor. Centar faktor je dobio pozajmicu od tužitelja a zapravo je ona bila usmjerena na financiranje Zagrebgradnje. Sam je strukturirao cijelo to financiranje i kad se sve otkrilo napravljeni su sporazumi između njega, banke i Zagrebgradnje te je dio imovine (nekretnine Zagrebgradnje) prenesen u korist banke radi namirenja štete, a za ostatak su napravljeni dodatni kolaterali (zadužnice, hipoteke). Ne sjeća se je li ikad stupio u kontakt s tužiteljem, misli da nije. Bio je u odnosu sa Centar faktorom, oni su dobili pozajmicu i garanciju dali tužitelju. Na pitanje je li ga prilikom izdavanja garancije itko kontaktirao radi provjere ispravnosti i valjanosti isprave, navodi da ga je kontaktirala osoba koja se predstavila kao odvjetnica na temu važenja garancije, prije isplate pozajmice, da provjeri vrijedi li ne, odnosno je li banka izdala garanciju. Takve upite je dobio i za neke druge garancije gdje su bili pravni savjetnici ili odvjetnici uključeni. Rekao joj je da je osobno potpisao garanciju i da ona vrijedi, a nekima su potvrdu slali i putem mail-a. Za sve garancije koje je potpisao, ako ga je netko za njih pitao, je rekao da garancije važe. Predmetna garancija izdana je na poslovnom memorandumu, na propisanom obrascu sa dva potpisa i žigom banke, odnosno ova garancija koja nije prošla standardnu proceduru ne izgleda drugačije od garancije koja je prošla standardnu proceduru, a koju je kao važeću izdala banka. Navodi da kao prokurist banke nije mogao samostalno potpisati garanciju. Ponavlja da su bankarske garancije mogle izdavati osobe koje su ovlaštene na punomoći (13-15 osoba) ali ne samostalno. Nitko u banci nije znao da je potpisao spornu garanciju.

10.4. Iz iskaza SI proizlazi da je 2021. bio voditelj podružnice BKS banke u Hrvatskoj, bio je nadležan za poslove računovodstva i kontrolinga, informacijskog sustava banke i upravljanja rizicima. U okviru svojih ovlasti koje su upisane u sudski registar mogao je zastupati i potpisivati dokumente u ime podružnice, ali uvijek sa drugim voditeljem kako je to opisano u punomoći. Kada mu se predočava bankarska garancija na listu 15 spisa, navodi da se na njoj ne nalazi njegov potpis niti zna čiji je to potpis. 2022. godine je MI izjavio da je krivotvorio garancije te je rekao da je njegov lijevi potpis, a da je desni potpis krivotvoren. Ne zna je li i ova garancija na toj listi u pogledu koje je dao izjavu, ali mu navedeni potpisi liče na potpise na tim dokumentima. Kada ga se pita bi li mogao prepoznati je li navedena garancija važeća, navodi kada ju ponovno gleda da ista ima pečat, dva potpisa, odgovarajuću formu, jedino što nije navedena funkcija kao ime i prezime osoba koje su ju potpisale što se uobičajeno radilo. Navodim da o poslovnom odnosu između tuženika i društva Centar faktor ne može odgovarati jer ima dužnost čuvanja bankarske tajne. Navodi da u postupku izdavanja garancije sudjeluje banka i klijent u čije ime se ona izdaje, ali on za to nije bio zadužen već MI koji je bio zadužen za odnose s klijentima. Tužitelja nije poznavao prije nego je podnio zahtjev za naplatu garancije. Koliko se sjeća nikada nije potpisao niti jednu bankovnu garanciju sa g. MI. Navodim da nitko u banci nije mogao odobriti garanciju za ovako veliki iznos. Postojala je odgovarajuća procedura unutar banke kada se odlučuje o pitanjima u kojima je banka izložena riziku za određenog klijenta, riječ je o različitim razinama ovlasti, sve do Uprave ili Nadzornog odbora, tko i kako to može odobriti na osnovu iznosa, ročnosti, danih sredstava osiguranja i procjene rizika. MI nije bio ovlašten sam potpisati navedenu garanciju. Koliko mu je poznato sporna garancija nije bila zavedena u evidenciji banke o izdanim garancijama niti je znao da je MI samostalno potpisao ovu garanciju.

10.5. Iz iskaza svjedoka I proizlazi da je bio član uprave Centar faktora, koja firma se bavila otkupom potraživanja i financiranja projekata. Tužitelj im je u nekoliko navrata posudio novac, a kao instrumenti osiguranja firma je dala zadužnicu i bankarske garancije. Zajmovi su se vraćali do određenog trenutka. Bilo je više ugovora o zajmu, nije sve vraćeno, ali ne zna koliko točno je. Sigurno su ostali dužni nekih 3.000.000,00 kuna do 4.000.000,00 kuna. Dobili su obavijest od banke da je g. MI dobio otkaz i da se gase svi limiti. Takvu obavijest o gašenju limita dobili su i od drugih banaka. Pokušali su u predstečajnom postupku spasiti firmu, ali nije uspjelo. Firmu je prodao prije stečaja. Možda je tužitelj prijavio svoju tražbinu u predstečajnom postupku, ali to mu ništa nije vrijedilo jer se ne bi mogao namiriti. Nitko se nije mogao namiriti jer nisu imali od čega. Njih je kontaktirao MI radi obavljanja određenih poslova faktoringa i tako je krenuo posao s bankom. Kad nađe fizičku ili pravu osobu koja želi posuditi novac, slao bi upit MI i on bi rekao može li to proći. U slučaju da banka izda garanciju nju u pravilu provjere klijenti. Zna da su kćer tužitelja S, a možda i odvjetnici tužitelja, provjerili bankarsku garanciju koja je izdana. To mu je tužitelj rekao. Nakon što MI odluči može li to proći ili ne, netko od njih bi najčešće pokupio bankarsku garanciju i odnio je klijentu. Sve se dogovaralo telefonskim putem. Kada mu se pokazuje bankarska garancija na listu 15 spisa, navodi da ona izgleda kao i sve druge bankarske garancije koje je banka izdala, odnosno izdana na memorandumu banke i potpisana. MI bio je prokurist banke i sve su s njim dogovarali. Ne zna točno koji se proces odvijao radi odobravanja garancije već bi im samo g. MI rekao da je garancija izdana ili nije izdana. Sa g. MI su surađivali od 2016. do 2022. i zna da je bio prokurist banke, a nije imao razloga posumnjati da ne bi bio ovlašten izdavati bankarske garancije. Obično su njihovi klijenti zvali banku i provjeravali garancije. Vjerojatno bi u konačnici bili spojeni upravo sa g. MI koji bi im potvrdio da je izdana garancija. Tek kad su obaviješteni da je g. MI dobio otkaz, su saznali za problem sa garancijama. Kada mu se pokazuje ugovor o zajmu na listu 6-8 spisa, navodi da je za ovaj ugovor kao sredstvo osiguranja dana samo bankarska garancija te da iznos po ovom ugovoru nije vraćen tužitelju. Navodi da tužitelj nije pregovarao niti sudjelovao u procesu dogovora oko izdavanja predmetne bankarske garancije. Tužitelj nije imao razloga sumnjati da predmetna bankarska garancija nije valjano izdana. Navodi da Centar faktor nije imao sklopljen ugovor sa tuženikom o izdavanju bankarske garancije niti je s tužiteljem razgovarao o odnosu s bankom odnosno o tome da nema sklopljen ugovor o izdavanju bankarskih garancija.

10.6. Iz iskaza tužitelja proizlazi da ima firmu koja je 2021. radila sa društvom Centar faktor čiji je vlasnik došao kod njega sa bankarskom garancijom izdanom od strane tuženika i tražio pozajmicu u visini od 2.000.000,00 kuna. Prvo je išao provjeriti garanciju, odnosno njegova kćer je nazvala u banku i pitala, a oni su joj rekli da je garancija ispravna, a potvrdu su dobili putem e-maila iz banke direktno. Ne zna koga je točno zvala, ali zna da su joj rekli da je garancija ispravna. Prvo je izdana garancija a nakon provjere sklopili su ugovor o pozajmici. Nakon toga je išla isplata ugovorenog iznosa od 2.000.000,00 kuna. Osobno nije bio u kontaktu ni sa kim iz banke već je to kćer za njega provjeravala, ne zna je li ona angažirala nekog odvjetnika. To je bila dobra banka austrijska, poznata. Njegova firma DINES DUO d.o.o., radila je sa Centar faktorom i sve je do tada bilo u redu. Sa tuženikom kao bankom nisu nikada do tada surađivali. Nakon što je prošlo dva mjeseca od kada je dao svoja sredstava, ništa mu nije bilo plaćeno i odlučio je dati garanciju na naplatu. Do danas mu ništa nije plaćeno na ime toga duga, niti od društva Centar faktor niti od tuženika. Kada je predao garanciju na naplatu, u banci su rekli da je garancija falsificirana po nekom unutar banke a ne po nekom izvana. Navodi da od nikog ne traži kamate već traži naknade. Navodi da je sve oko davanja zajma Centar faktoru, dogovorio sa direktorom Centar faktora ZI mjesec dana prije potpisivanja ugovora. Nije sudjelovao u načinu dogovaranja uvjeta izdavanja bankarske garancije s bankom. Navodi da je mjesec dana razmišljao i provjeravao hoće li sklopiti ugovor. Njemu je ZI ostavio primjerak garancije radi provjere, skenirao je original i vratio ga ali je mjesec dana razmišljao prije potpisivanja ugovora. Nije poznavao MI prije potpisivanja ugovora, a garanciju je konačno dobio od ZI. Ne zna tko je potpisao od strane banke garanciju, odnosno ne zna čiji su to bili potpisi jer nigdje nije bilo javno objavljeno čiji bi to bili potpisi. Misli da možda i je provjeravao Sudski registar kako bi saznao tko je ovlašten potpisati garanciju, Navodi da nije bilo potrebe poduzimati neku pravnu radnju kako bi se namirio od društva Centar faktor, odnosno pokretati sudski postupak jer je imao garanciju banke. Navodi da je tražbinu prijavio u predstečajnom postupku društva Centar faktor, a ne zna je li mu tražbina priznata u predstečajnom postupku. Misli da je li istu tražbinu prijavio kasnije i u stečajnom postupku društva Centar faktor, ali ne zna je li mi tražbina priznata u stečajnom postupku društva Centar faktor.

11. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužitelj nije mogao znati da garanciju nije potpisala ovlaštena osoba. S obzirom da izgled same bankarske garancije koji ne odstupa od izgleda važećih bankarskih garancija tuženika te da se na njoj navodi kako je MI osoba ovlaštena za zastupanje tuženika, tužitelj na temelju toga nije mogao zaključiti da ista nije izdana od strane ovlaštenih osoba. Pored toga, kako iz iskaza svjedoka MI, ZI te samog tužitelja proizlazi da je tužitelj putem svoje kćeri provjeravao valjanost izdane garancije obraćanjem tuženiku, odnosno njegovu zaposleniku MI, koji je i sam naveo da je svima govorio da su sve izdane bankarske garancije valjanje, to isti nije mogao ni posumnjati u njezinu valjanost.

12. Prema odredbi čl. 260. ZOO-a pisana ponuda obvezuje ponuditelja iako je nije potpisala ovlaštena osoba samo ako je dana na poslovnom papiru s kojim se on služi u svom poslovanju; ako je potpisana na uobičajeni način; ako se odnosi na posao kojim se ponuditelj redovito bavi i njegov redoviti opseg te ako ponuđenik nije znao niti mogao znati da je ponudu potpisala neovlaštena osoba. Isto vrijedi i za prihvat ponude. Kako je bankarska garancija u konkretnom slučaju (odnosno ponuda bankarske garancije upućena tužitelju od strane tuženika, koju je tužitelj u cijelosti prihvatio) ispisana na poslovnom papiru kojim se tuženik služi u svom redovnom poslovanju, potpisana na uobičajeni način, odnosi se na posao kojim se tuženik redovno bavi, a tužitelj nije znao niti je mogao znati da drugi od ukupno dva potpisa na toj garanciji ne pripada osobi ovlaštenoj za zastupanje tuženika, to je sklopljen jednostrano-obvezni ugovor o bankarskoj garanciji.

13. S obzirom da iz iskaza tužitelja i svjedoka ZI proizlazi da tužitelju nije isplaćen iznos osiguran bankarskom garancijom niti djelomično to je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi iznos zajma u visini 2.000,000,00 kn odnosno sada 265.445,61 eura. Pritom valja reći tužitelj u ovom postupku ne potražuje ugovorne kamate ni naknade, zbog čega nisu odlučni navodi tuženika kojima prigovora visini ugovorene kamate kao nedopuštene. S obzirom na navedeno sud nije posebno ni cijenio nalaz i mišljenje financijskog vještaka Zrinka Ručevića napravljenog radi utvrđenja visine godišnje stope kamata iz ugovora o zajmu.

13.1. Na obvezu tuženika nisu od utjecaja ni navodi da je tužitelj svoju tražbinu trebao prijaviti u predstečajnom te kasnije i u stečajnom postupku koji se vodio nad trgovačkim društvom Centar faktor d.o.o. s obzirom da tužitelj koji raspolaže bankarskom garancijom može zahtijevati isplatu po njoj prema garantu neovisno je li se pokušao naplatiti od dužnika glavne obveze. Osobito u slučaju kada se prema navodima zakonskog zastupnika trgovačkog društva Centra faktor d.o.o. tužitelj ne bi mogao namiriti u stečajnom postupku imajući u vidu visinu ostalih potraživanje vjerovnika i imovinu dužnika.

14. Na navedeni iznos tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana pada u zakašnjenje što je prema sadržaju bankarske garancije na prvi pisani zahtjev korisnika garancije. Kako se tužitelj tuženiku obratio radi naplate Zahtjevom od 31. ožujka 2022., a nakon dospijeća glavnice koji je rok vraćanja VI Aneksom Ugovora o zajmu produljen do 26. ožujka 2022., te unutar roka njezina važenja, to je tuženik pao u zakašnjenje 1. travnja 2022. Visina stope zatezne kamate suđena je sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a.

15. Konačno valja reći da čak i ako bi se prihvatio navod tuženika da predmetna bankarska garancija ne proizvodi pravne učinke bankarske garancije, za tuženika bi nastala obveza naknaditi štetu tužitelju koju trpi zbog nemogućnosti naplate duga po bankarskoj garancije i to za radnje svog zaposlenika koji je prekoračio granice ovlaštenja za zastupanje, sukladno odredbi čl. 311. ZOO-a, kada je u ime tuženika samostalno potpisao izdavanje predmetne bankarske garancije (odnosno ponudu bankarske garancije upućena tužitelju, koju je tužitelj u cijelosti prihvatio), a ne skupno sa drugim ovlaštenim punomoćnikom.

16. Prema odredbi čl. 311. st. 1. ZOO-a kad zastupnik prekorači granice ovlaštenja, zastupani je u obvezi samo ako odobri prekoračenje. Ako zastupani odbije odobrenje, zastupnik i zastupani su solidarno odgovorni za štetu koju je druga strana pretrpjela ako ona nije znala niti je morala znati za prekoračenje ovlaštenja (čl. 311. st. 5.). Dakle, ako tuženik nije odobrio opisano prekoračenje ovlaštenja za njegovo zastupanje, a tvrdi da nije, tada bi on odgovarao tužitelju za štetu koja mu je time nastala, solidarno s MI, budući da tužitelj nije znao niti je morao znati za opisano prekoračenje ovlaštenja. Šteta koja je takvim postupanjem nastala tužitelju sastojala bi se upravo od iznosa nevraćenog zajma, radi čijeg je osiguranja sklapan ugovor o bankarskoj garanciji, a koji iznos tužitelj ne bi uspio naplatiti po toj bankarskoj garanciji, dakle, iznos štete (izmakle koristi) odgovarao bi iznosu kojeg bi tužitelj imao pravo naplatiti po predmetnoj bankarskoj garanciji, a koji je utužen u ovom postupku. Osim toga, i primjenom odredbe čl. 1061. st. 1. ZOO-a kojom je propisano da za štetu koju zaposlenik u radu ili u svezi s radom prouzroči trećoj osobi odgovara poslodavac kod kojega je radnik radio u trenutku prouzročenja štete, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju odgovornost zaposlenika, bi za tuženika postojala obveza naknade štete kao poslodavca zbog radnje njegova zaposlenika (tako i VTS u odluci broj Pž-1122/2024-9 od 24. ožujka 2025). S obzirom da iz citiranih odredbi proizlazi odgovornost tuženika nije osnovan istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

17. U skladu s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9. i 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 14. srpnja 2025., i vrijednosti predmeta spora, i to za sastav tužbe iznos od 3.993,75 eura, podnesaka od 1. srpnja 2022., 11. listopada 2022., 27. prosinca 2022. i 23. siječnja 2023., svaki u iznosu od 3.993,75 eura (Tbr. 8.1. Tarife), za sastav podnesaka od 6. ožujka 2023., 13. rujna 2023., 27. rujna 2023., 6. veljače 2024., 11. ožujka 2024., 28. studenog 2024. i 9. srpnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.3), za zastupanje po punomoćniku na ročištima 8. ožujka 2023., 23. veljače 2024., 24. rujna 2024. i 14. srpnja 2025., svaki u iznosu od od 3.993,75 eura (Tbr. 9.1. Tarife), za pristup na ročište 21. veljače 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr.9.5), ukupno 37.443,75 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 44.804,69 eura. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužitelju pripada i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 331,81 eura, koliko je plaćeno i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura.

17.1. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podneska od 4. travnja 2023., kojim dostavlja sudsku praksu, jer isti nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a prema kojoj sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave.

17.2. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 6. ožujka 2023., 13. rujna 2023., 27. rujna 2023., 6. veljače 2024., 11. ožujka 2024., 28. studenog 2024. i 9. srpnja 2025. u punom iznosu kako je zatražen s obzirom da sukladno Tbr. 8.1. Tarife za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, tužitelju pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku, stoga je trošak sastava navedenih podnesaka dosuđen sukladno odredbi Tbr. 8.3. Tarife.

18. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju ukupan trošak postupka u iznosu od 45.800,11 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, po visini stope određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

19. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/2022.) iznosi dosuđene novčane obveze iskazani su u eurima uz primjenu fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona.

U Zagrebu, 6. kolovoza 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženica po pun.