Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-427/2025-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, te Marijana Miletića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ane Grbavac, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SLO, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] str. 10-14, zastupanog po punomoćniku Čedi Prodanoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Leinert d.o.o., OIB: 84011983104, iz Zagreba, Ksaver 24, zastupanog po punomoćniku Vinku Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-837/2016-84 od 14. siječnja 2025., u sjednici vijeća, održanoj 6. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja SLO kao osnovana, ukida se presuda i rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-837/2016-84 od 14. siječnja 2025. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem suđeno je:

"Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Poništava se Ugovor o zajmu od 5.03.2013., Ugovor o zajmu od 20.09.2013. i Ugovor o zajmu od 07.04.2015. sklopljen između tužitelja SLO iz [adresa] str 10-14 i tuženika Leinert d.o.o. iz Zagreba, Ksaver 24, OIB: 84011983104. Tuženik Leinert d.o.o. iz Zagreba, Ksaver 24, OIB: 84011983104 dužan je isplatiti tužitelju ĆLO iz [adresa] str. 10-14. novčani iznos od 3.016.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 2.750.000,00 Eur od dana 8. ožujka 2013. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stopa na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, na iznos od 160.000,00 EUR od dana 1. listopada 2013. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te na iznos od 106.000,00 EUR od dana 10. travnja 2015. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."

i riješeno je:

I. Odbija se, kao neosnovan, prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi:

"Radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja ULO u iznosu od 3.016.000,00 Eura sa zateznom kamatom koja na iznos od 2.750.000,00 Eura teče od 8. ožujka 2013. do isplate, na iznos od 160.000,00 Eura od 1. listopada 2013. do isplate te na iznos od 106.000,00 Eura od 10. travnja 2015. do isplate, određuje se privremena mjera zabranom protivniku osiguranja Leinert d.o.o. da otuđi ili optereti nekretninu i to hotel [adresa] u [adresa] upisanoj u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od z.k. č. br. [katastarska čestica] (izgrađeno zemljište površine 1951 m2, šuma površine 1951 m2, šuma površine 9129 m2) koja predstavlja z.k. tijelo A iznad navedenog uloška te kat. čest. br. [katastarska čestica] (oranica površine 36 m2), z.k. č. br. [katastarska čestica] (vrt površine 248 m2), z.k. č. br. [katastarska čestica] (dvorište površine 230 m2) i z.k. č. br. [katastarska čestica] (oranica površine 40 m2), koji predstavljaju z.k. tijelo AII navedenog uloška, uz zabilježbu ove zabrane u zemljišnoj knjizi.

Zabilježbu će provesti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku. Zabrana se smatra provedenom dostavom zemljišnoknjižnom odjelu toga suda. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu ovoga suda."

II. Nalaže se tužitelju ĆLO naknaditi tuženiku Leinert d.o.o. troškove postupka u iznosu od 400.562,50 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 14. siječnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Žali se tužitelj, pobijajući prvostupanjsku presudu i rješenje, zbog žalbenih razloga bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, sve u smislu članka 353. stavka 1. i u svezi s člankom 381. sve Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), predlažući da se ista presuda i rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pred drugim sucem.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je predložio da se ista žalba odbije kao neosnovana

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za donošenje presude, kojom će se poništiti tri Ugovor o zajmu, koji su sklopljeni između stranka 5. ožujka 2013., 20. rujna 2013. i 7. travnja 2015., kao i kojom presudom će se naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.016.000,00 EUR-a sa pripadajućom zateznom kamatom, a koji iznos tužitelj da je pozajmio tuženiku predmetnim Ugovorima o zajmu.

6. Iz obrazloženja prvostupanjske presude i rješenja proizlazi, da je po provedenom postupku, kako na temelju nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih na temelju izvedenih dokaza, sud prvog stupnja utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- između stranaka da su sklopljena tri Ugovora o zajmu i to 5. ožujka 2013., 20. rujna 2013. i 7. travnja 2015. te da je svaki od tih Ugovora o zajmu sklopljen na rok vraćanja u trajanju od 10 godina;

- tužitelj da je s SL, ĆL i UL, prije sklapanja predmetnih Ugovora o zajmu, bio u prijateljskim i poslovnim odnosima, te isti da su surađivali na projektu Katino na otoku Šipanu, za potrebe kojeg projekta da je osnovano društvo Winokurow d.o.o.;

- SL da predložila tužitelju kupnju hotela [adresa], na što da je tužitelj pristao, s namjerom da se taj hotel kupi, obnovi, uredi u apartmane i preproda;

- za potrebe kupnje hotela [adresa] da je osnovano društvo Leinert d.o.o., čije osnivačice i vlasnice da su SL, UL i ĆL;

- tužitelj da je s društvom Leinert d.o.o. sklopio Ugovor o zajmu od 5. ožujka 2013., Ugovor o zajmu od 20. rujna 2013. i Ugovor o zajmu od 7. travnja 2015., kojim Ugovorima o zajmu da je navedenom društvu, ovdje tuženiku, tužitelj pozajmio ukupan iznos od 3.016.000,00 EUR-a, koji iznos da je od strane tužitelja i isplaćen tom društvu;

- društvo Leinert d.o.o. da je na javnoj dražbi 25. siječnja 2013. kupilo hotel [adresa], odnosno nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za iznos od 19.836.421,00 kuna, dok preostali iznos pozajmice da je iskorišten za plaćanje poreza i izgradnju ograde oko hotela [adresa];

- nakon izrade projektne dokumentacije i procjene troškova vezanih uz obnovu hotela [adresa], tužitelj da je od daljnjeg ulaganja odustao, obzirom da su troškovi bili previsoki;

- tužitelj da je s vlasnicama društva tuženika prekinuo suradnju 2015. godine;

- stranke da su 2013. godine sklopile Sporazum o prodaji hotela [adresa] i rješenja svih međusobnih sporova, ali do realizacije prodaje da nije došlo;

- da je osnovana tvrdnja tužitelja, kako SL da mu je rekla (a i napisala u dopisu od 28. siječnja 2013.) da će urediti vlasničku strukturu tuženika na način koji tužitelju da odgovara.

7. Na osnovu ovako utvrđenog činjeničnog stanja, sud prvog stupnja zaključuje, da u postupanju tužitelja prilikom sklapanja predmetna tri Ugovora o zajmu nije utvrđen nesklad između volje i očitovanja, obzirom da je tužitelj upravo i htio na temelju predmetnih ugovora pozajmiti novoosnovanom društvu Leinert d.o.o. iznos koji da je potreban za kupnju hotela [adresa], plaćanje poreza i izgradnju ograde oko hotela, te, prilikom sklapanja tih Ugovora o zjamu, na strani tužitelja da nije postojala zabluda niti o činjenicama, niti okolnostima, a niti motivu samog sklapanja predmetnih Ugovora o zajmu, dok tvrdnje tužitelja, kojima da ukazuje da je doveden u zabludu, da ne može osobno kupiti predmetnu nekretninu, da su utvrđene netočnima, obzirom na utvrđenu činjenicu njegovog hrvatskog državljanstva, postojanja društva u Hrvatskoj u njegovom vlasništvu i već prethodno kupljenih nekretnina u Hrvatskoj.

8. Nadalje, činjenica da je SL tužitelju predložila prijenos vlasništva tuženika na njega, da ne utječe na tužiteljev sklad volje i očitovanja prilikom sklapanja predmetna tri Ugovora o zajmu, već da se radi o drugom dogovoru, čije ispunjenje da je tužitelj mogao tražiti u okviru drugog postupka, a obzirom se u ovome postupku raspravlja isključivo o Ugovorima o zajmu i njihovoj pobojnosti zbog zablude, te suviše, u pogledu takvog dogovora s SL, da iz dokaza izvedenih u postupku proizlazi, kako u početku stopostotna vlasnica (i direktorica) tuženika da je bila ĆL, dok SL da je sada tek jedna od tri suvlasnice društva tuženika, te za dogovor o prijenosu vlasništva toga društva tužitelju da bi bila potrebna suglasnost, u početku, jedine vlasnice ĆL, a danas i preostale dvije suvlasnice, SL i UL, dok tužitelj niti da ne tvrdi, a niti da ne dokazuje, da je s njima o navedenome išta dogovarao.

9. Sud prvog stupnja nadalje i zaključuje, da je. u trenutku sklapanja samih Ugovora o zajmu. bilo i dogovoreno da tuženik kupi predmetnu nekretninu, oplemeni je, u smislu ishođenja projektne dokumentacije i potrebnih dozvola, uredi do određenog stupnja i proda za veći iznos, od onoga iznosa za koji da je kupljen, a od kojega iznosa tužitelj da imao koristi, te da bi mu bio vraćen i iznos pozajmice, a koristi da bi imale i vlasnice društva tuženika, koje da bi vodile postupak i organizaciju oplemenjivanja i uvećanja vrijednosti hotela do prodaje trećoj osobi, a činjenica što u tijeku procesa da je došlo do gubitka povjerenja, ta činjenica da ne dovodi do zablude, koja da mora postojati u trenutku sklapanja samih ugovora, kako bi dovela do pobojnosti tih ugovora i njihovog poništaja u sudskom postupku, dok niti činjenica, što nije došlo do ostvarenja svih faza dogovora, koji da su vođeni između stranaka, da ne dovodi do zablude prilikom sklapanja predmetnih Ugovora o zajmu.

10. Osnovom navedenih zaključaka, sud prvog stupnja smatra, da tužitelj u postupku nije dokazao ispunjenje propisanih pretpostavki iz članka 284. i članka 280. sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO/05), na temelju kojih pretpostavki bi sud utvrdio da je tužitelj bio u zabludi prilikom sklapanja predmetnih Ugovora o zajmu, a obzirom da činjenice, na koje tužitelja da se poziva u tužbi (nemogućnost osobne kupnje zbog ruskog državljanstva i dugotrajnost postupka davanja suglasnosti), da su utvrđene neosnovanima, dok činjenice koje da su utvrđene tijekom postupka – prekid suradnje, gubitak povjerenja i neispunjenje daljnjih obveza iz drugih ugovora dogovorenih usmeno - da ne utječu na valjanost već sklopljenih Ugovora o zajmu, pa kako tužitelj da nije dokazao postojanje nesklada njegove volje i očitovanja prilikom sklapanja predmetnih Ugovora o zajmu, odnosno da nije dokazao postojanje pretpostavki iz odredbe članka 284. ZOO/05, a niti iz odredbe članka 280. ZOO/05, potrebne za poništaj ugovora zbog zablude, to sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja, odlučujući sve na način, kako je to pobliže opisano točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao što odbija i prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere, odlučujući kao u točki I. izreke prvostupanjskog rješenja, pri tome zaključujući, da tražbina tužitelja iz ovoga spora nije utvrđena ni do stupnja vjerojatnosti.

11. Suprotno žalbenim navedenim tužitelja, u okolnostima kada je, a kako to proizlazi iz stanja spisa predmeta, sud prvog stupnja na ročištu rasprave, održanom 19. listopada 2023. (stranice od 523 do 527 spisa), rješenjem odlučio, da zbog izmjene raspravnog suca glavna rasprava počinje iznova, te konstatirao da su stranke suglasne da se do tada izvedeni dokazi ne izvode ponovno, već da se pročitaju zapisnici o izvođenju tih dokaza, a tužitelj, koji je bio putem svog punomoćnika prisutan na tom ročištu, se nije protivio da se pročitaju i zapisnici sa ročišta na kojem je izveden doka saslušanjem stranaka, a niti se tome protivio do zaključenja glavne rasprave u ovoj pravnoj stvari, te suviše tužitelj nije niti predlagao da se ponovno izvede dokaz saslušanjem stranaka, to, u navedenim okolnostima, sud prvog stupnja provedenim postupkom nije počinio bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u svezi članka 315. stavka 3. sve ZPP-a, a kako to pogrešno smatra tužitelj svojom žalbom.

12. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu i rješenje u preostalim granicama žalbenih razloga tužitelja, ovaj drugostupanjski sud nalazi, da je ista presuda i rješenje opterećena bitnom povredom odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer obrazloženje prvostupanjske presude i rješenja nema razloga o odlučnim činjenicama, pa ista presuda i rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a što osnovano i prigovara tužitelj svojom žalbom.

13. To stoga, što nije jasno, osnovom kojih činjenica je sud prvog stupnja zaključio, da tužitelj nije dokazao postojanje pretpostavki iz odredbe članka 284. ZOO/05 u odnosu na sklopljene predmetne Ugovore o zajmu, poništenje kojih Ugovora o zajmu tužitelj u ovom postupku zahtjeva, a kako to proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe, i zbog prijevare od strane tuženika.

14. Naime, odredbom članka 284. stavkom 1. ZOO/05 propisano je, ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna, stavkom 2. toga članka propisano je, strana koja je sklopila ugovor pod prijevarom ima pravo zahtijevati naknadu pretrpljene štete, dok je stavkom 3. istoga članka propisano, ako je prijevaru učinila treća osoba, prijevara utječe na sam ugovor ako je druga ugovorna strana u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru.

15. Prema tome, a obzirom na činjenične navode tužbe tužitelja (tužba – od 1 do 3 spisa), kojima tužitelj, između ostalog navodi, da je shvatio da je prevaren, kada u zemljišnim knjigama da je zamijetio da je proveden upis zabilježbe tereta u list C na zk.tijelo I. i II., temeljem Ugovora o ustupu od 23. prosinca 2015., za korist tvrtke WINOKUROW d.o.o. i to pravo zaloga na iznos od 1.030.000,000 EUR-a, potrebno je da sud prvog stupnja u nastavku postupka - a imajući u vidu različitosti, koje proizlaze iz, s jedene strane iskaza tužitelja, a s druge strane iskaza vlasnica i osnivačica tuženika, kao i imajući u vidu sadržaj dopisa SL, od 28. siječnja 2013. (list 24 spisa), inače jedne od osnivača i vlasnika tuženika, kojim dopisom naslovljenim S i upućenim Ć za tužitelja, između ostalog, navodi, da su za akviziciju (kupnju nekretnine u Dubrovniku) registrirali novu tvrtku Leinert d.o.o., koje da je osnivač i direktor Marijana, a koja tvrtka da će biti vlasnik nekretnina, a za buduće poslovanje uredit ćemo vlasničku strukturu prema tvojoj uputi i nalogu, te za poslovanje tvrtke Leinert d.o.o. da je potrebno doznačiti inicijalni kapital od minimalno 22.000.000 kuna u navedenim rokovima, uz napomenu, da uplatilac sredstava treba postati vlasnik poslovnih udjela u tvrtki Leinert d.o.o., jer da će to biti u suglasju sa našim zakonskim propisima, koji da su postali iznimno restriktivni - kako na temelju nespornih, tako i onih činjenica utvrđenih na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP-a), na nedvojben način utvrdi, pa prema potrebi i postavljanjem pitanja i potpitanja osobama koje bude saslušavao, da li su ispunjene materijalne pretpostavke iz odredbe članka 284. ZOO/05, odredba kojeg članka se odnosi na prijevaru, a na temelju kojih pretpostavki tužitelj zahtjeva poništenje predmetnih Ugovora o zajmu ili nisu ispunjene.

16. Navedene činjenice, koje je sud prvog stupnja propustio utvrditi pobijanom odlukom i koje činjenice će sud prvog stupnja utvrditi u nastavku postupka, ukazuju se bitnim radi odlučivanja o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

17. Sudu prvog stupnja je i za ukazati, da je posljedica prijevare pobojnost ugovora, te da kada je zabluda izazvana prijevarom, tada nije odlučno da li je riječ o bitnoj zabludi.

18. Nadalje, obrazloženjem prvostupanjske odluke, sud prvog stupnja uopće na navodi kojim izvedenim dokazima u postupku poklanja vjeru i na temelju kojih razloga, već samo navodi, da su iskazi saslušanih svjedoka i stranaka uglavnom prihvaćeni kao suglasni jedan drugome i ispravama u spisu, dok da nije prihvaćen iskaz tužitelja, u dijelu kojim da je naveo kako nije kupio hotel [adresa] u svoje ime ili putem svoga trgovačkog društva, jer da je strani državljanin, ali iz obrazloženja pobijane odluke ne bi proizlazilo, da su iskazi saslušanih svjedoka i stranaka suglasni jedan drugome i ispravama u spisu, a sve ti imajući u vidu iskaze stranaka, te iskaze saslušanih svjedoka ZL, inače prevoditeljice u razgovorima vođenim između tužitelja i osnivačica i vlasnica tuženika vezno i za kupnju hotela [adresa], te svjedokinje ŽL, inače prije odvjetnice tužitelja, a sada direktorice društava tužitelja u Rusiji i svjedoka RL, koji je prije zastupao tužitelja.

19. Sudu prvog stupnja je i za ukazati, da je sud u obrazloženju presude dužan, između ostalog, posebno navesti i obrazložiti, koje je činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojim nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka (članak 338. ZPP-a).

20. Na izloženi način, prvostupanjskom presudom i rješenjem počinjena je navedena postupovna povreda, koja je za posljedicu imala i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanja, koje je i samo za sebe ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, radi čega nije niti moguće ispitati pravilnost primijene materijalnog prava prvostupanjske presude i rješenja, a točkom II. izreke kojeg prvostupanjskog rješenja je, osnovom za sada pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odbijen prijedlog tužitelja za određivanje predložene privremene mjere.

21. Budući, da su slijedom navedenog ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, valjalo je žalbu tužitelja uvažiti kao osnovanu i ukinuti prvostupanjsku presudu i rješenje, te predmet vratiti sudu prvog stupnja, istom sucu, na ponovni postupak, slijedom čega je riješeno kao u izreci (članak 369. stavak 1. i članak 370., te članak 380. točka 3.sve ZPP-a).

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a.

23. U nastavku postupka, prvostupanjski sud otklonit će ukazane mu propuste i nedostatke, postupit će u skladu s uputama ovog ukidnog rješenja, te će utvrditi sve činjenice koje se budu ukazivale bitnim za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, kao i što će utvrditi da li su ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje predložene privremene mjere po tužitelju ili nisu ispunjene, pa će potom biti u mogućnosti, pravilnom primjenom procesnog i materijalnog prava, donijeti novu i zakonitu odluku.

24. O troškovima žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja konačnom odlukom u ovoj pravnoj stvari.

Split, 6. kolovoza 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Tihana Pivac