REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-615/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Beatrix Crnogorac, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO - NOVAKOVIĆ d.o.o., OIB: 68621794820, Slavonski Brod, Zagrebačka ulica 269, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, dana 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 393,12 EUR (slovima: tri stotine devedeset tri eura i dvanaest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 22. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 393,12 EUR od 22. rujna 2024. do isplate preko stope dosuđene pod t. I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 332,41 EUR (slovima: tri stotine trideset dva eura i četrdeset jedan cent) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 131,64 EUR kao i u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka preko stope dosuđene pod t. III. izreke presude.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 1. srpnja 2024. nastala šteta na vozilu, marke i tipa HYUNDAI KONA, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika CZ iz [adresa], a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici kasko osiguranja oštećenika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku čiji su djelatnici 2. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i sastavili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio popraviti svoje vozilo kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke , te za svoju uslugu ispostavio račun br 1549-21340-1 u iznosu od 3.237,68 EUR. Tuženik je račun ovjerio odnosno likvidirao za iznos od 2.844,56 EUR, dok razliku od 393,12 EUR, koja je ujedno predmet ovog spora, nije platio. Neplaćenu razliku opravdava cijenom rada limara/lakirera kojeg tuženik priznaje. Indikativno je što na izvidu štete nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, dok je tužitelj likvidirao njegov rad na 52,00 EUR/sat uvećano za PDV, što ukazuje da tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj u bitnom ističe i da je službena cijena sata rada njegove radionice 52,00 EUR/sat uvećano za PDV. Tužitelj je s oštećenikom kao vlasnikom popravljenog vozila sklopio dana 13. studenoga 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 393,12 EUR na primatelja, tj. tužitelja, o čemu je obaviješten ovdje tuženik.

2./ U odgovoru na tužbu od 19. svibnja 2025. (list 69. i 70. spisa) tuženik priznaje da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj 004211158011 te priznaje nastanak štetnog događaja. Navodi da je 2. srpnja 2024. zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine te je po njegovoj obradi na ime naknade imovinske štete na automobilu navedene reg. oznake isplatio iznos od 2.844,56 EUR. Isplatom navedenog iznosa tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu. Nadalje, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o cesiji, kao i zatraženi tijek i stopu zateznih kamata.

3./ Očitujući se na odgovor na tužbu, tužitelj u podnesku od 5. lipnja 2025. (list 72.- 74. spisa) navodi da tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera. Ujedno dostavlja račune i dokaze o plaćanju iz kojih je vidljivo da tuženik u istovrsnim slučajevima isplaćuje cijenu sata rada ovlaštenim serviserima u iznosu većem od 60,00 EUR/sat uvećano za PDV.

4./ Tijekom postupka izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: račun 1549- 21340-1 od 6. rujna 2024. (list 9. i 10. spisa); izvid štete (list 11. spisa); dopisi od 5. srpnja 2024. i 4. listopada 2024. (list 12.-15. spisa); potvrda o plaćanju (list 16. spisa); izvadak o stanju i prometu po računu od 28. listopada 2024. (list 17. i 18. spisa); e- mail prepiske od 4. listopada 2024. i 17. rujna 2024. (list 19. spisa); cjenik usluga tužitelja (list 20. spisa); ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 21. i 22. spisa); notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja- zajednički podnesak ustupitelja i primatelja od 13. studenoga 2024. (list 23. i 24. spisa); sudska praksa (list 25.-47. spisa, 54.-64. spisa); smjernice HANFE (list 48. i 49. spisa); mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 50.-53. spisa), račun- otpremnica broj 68 (list 71. spisa), račun 614-100-1 (list 75. i 76. spisa), izvod prometa po računu od 29. kolovoza 2024 (list 77. spisa), račun broj 190/01/67 od 8. ožujka 2024. (list 78. spisa) i potvrde o uplati od 20. ožujka 2024. (list 79. i 80. spisa).

5./ Sud nije izveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem oštećenika CZ te saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja , kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnosti cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN-a i HANFA-e. Također nije proveden po tužitelju predložen dokaz za pribavu od tuženika police kasko osiguranja oštećenika ugovorene kod tuženika. Nadalje, nije izveden po tuženiku predložen dokaz prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni na području Brodsko-posavske županije mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području Brodsko-posavske županije od strane neovlaštenih servisa te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih auto-servisera na području Brodsko-posavske županije. Naime, odluku o tužbenom zahtjevu sud je mogao donijeti i bez izvođenja svih navedenih dokaza jer oni nisu bili potrebni radi utvrđivanja spornih, a odlučnih činjenica u ovom postupku. Njihovo izvođenje pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka i povećanju troškova postupka, odnosno bilo bi neekonomično.

6./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti u pogledu glavičnog potraživanja, a djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (stope zateznih kamata i troškova parničnog postupka).

7./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 393,12 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 22. rujna 2024. do isplate.

8./ Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 1549-21340-1 na iznos od 3.237,68 EUR te da je tuženik isplatio iznos od 2.844,56 EUR, dok se preostali iznos od 393,12 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku u cijeni radnog sata popravka oštećenikova vozila koja je prema cjeniku tužitelja važećem u vrijeme popravka (list 20. spisa) iznosila 65,00 EUR (s uključenim pdv-om) i one koju inače priznaje tuženik.

9./ Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te stopa i tijek zatraženih zateznih kamata.

10./ Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 21. i 22. spisa) proizlazi da su CZ, kao ustupitelj, i AUTO-NOVAKOVIĆ d.o.o., kao primatelj, sklopili taj ugovor 13. studenoga 2024. te da je ustupitelj ustupio primatelju, ovdje tužitelju, svoju tražbinu koju ima prema tuženiku za popravak vozila prema računu za popravak broj 1549-21340-1 i izvidu štete broj 21-AK-25013/2024 u iznosu od 393,12 EUR.

11./ Uvidom u e-mail korespondenciju od 5. prosinca 2024. (list 24. spisa) je razvidno da je tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine od 13. studenoga 2024. (list 23. spisa).

12./ Odredba članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Nadalje, sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13./ Osim toga, za istaknuti je da prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Sukladno st. 2. istog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova obveza se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO-a).

14./ Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredaba, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

15./ Iz zapisnika o izvidu štete br. 21-AK-25013/2024 (list 11. spisa) te dopisa od 5. srpnja 2024. i 4. listopada 2024. (list 12. -15. spisa) proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika CZ u povodu štetnog događaja od 1. srpnja 2024. U izvidu štete je navedeno da radno vrijeme za popravke iznosi: lim i ostali radovi osim lakiranja 7,00 sati, a za lakiranje 11,50 sati. Upravo tu količinu radnih sati za radove limara i lakirera je tužitelj obračunao u ispostavljenom računu 1549- 21340-1.

16./ Stav je ovog suda da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom. Dakle, oštećenik je mogao slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (u primjeni od 1. veljače 2024.) navedeno da je cijena radnog sata za limarske i lakirerske radove 65,00 EUR. Upravo tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku jer iz predmetnog računa proizlazi da je cijena navedenih usluga izražena s PDV-om u iznosu od 65,00 EUR (dakle bez izraženog PDV-a iznosi 52,00 EUR/sat). Drugim riječima, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve klijente. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

17./ Slijedom svega navedenog, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik nakon štetnog događaja (prometne nesreće) 1. srpnja 2024. pregledao oštećeno vozilo te 2. srpnja 2024. sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za lakiranje te radno vrijeme za popravak (lim 7,00 sati i lakiranje 11,50 sati), kao i lakirerski potrošni materijal.

18./ Račun 1549-21340-1 od 6. rujna 2024. s dospijećem 21. rujna 2024. odnosi se, između ostalog, na limarske radove u trajanju od 7,00 sati po cijeni od 52,00 EUR + pdv /sat i lakirerske radove u trajanju od 11,50 sati po cijeni od 52,00 EUR + pdv /sat te na potrošni materijal i set ljepila. Tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu (52,00 EUR + pdv) obračunata je sukladno cjeniku tužitelja koji je u primjeni od 1. veljače 2024. jer uvidom u isti sud je utvrdio da visina cijene radnog sata limarskih i lakirerskih radova iznosi 65,00 EUR (52,00 EUR + pdv).

19./ Slijedom svega navedenog, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta, pa mu je tuženik, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

20./ Odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano je da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate , a prema odredbi čl. 943. st. 4. ZOO-a tuženik duguje zatezne kamate od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju.

Iz dopisa tuženika od 5. srpnja 2024. proizlazi da je tuženik odštetni zahtjev zaprimio 2. srpnja 2024. Stoga bi tužitelju pripadale zatezne kamate od 2. srpnja 2024. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 22. rujna 2024., sud je sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a odlučio u granici postavljenog zahtjeva. Stoga je odlučeno kao pod t. I. izreke presude.

21./ Stopa zateznih kamata koja se primjenjuje na ostale odnose propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. U konkretnom slučaju radi se o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti svom osiguraniku temeljem police kasko osiguranja, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

22./ Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužitelja isplatu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

23./ S obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate preko dosuđene stope), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti.

24./ Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te odredbi čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) pa je tužitelju priznat trošak parničnog postupka za sastav tužbe od 19. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife); za zastupanje na ročištu 15. srpnja 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9.1. Tarife) te zastupanje na ročištu za objavu presude 29. kolovoza 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), što ukupno iznosi 250,00 EUR, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (62,50 EUR) (T.br. 46 Tarife), što sveukupno iznosi 312,50 EUR.

25./ Imajući u vidu da je odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP) propisana dužnost stranke pristojbu za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku platiti prilikom njihovog podnošenja, kada se pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23, dalje: Uredba) trošak potreban za vođenje parnice, a na koji tužitelj ima pravo na naknadu od tuženika sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, je upravo trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe za tužbu koji je tužitelj mogao uplatiti prilikom podnošenja tog podneska. Tužitelj tako ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe, u vezi s čl. 7. st. 1. ZSP. Također mu pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe.

26./ Slijedom navedenog, tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 332,41 EUR pa je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

27./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tužitelju priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 29. kolovoza 2025. do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

28./ Odredbom čl. 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 5. lipnja 2025. u zatraženom iznosu od ukupno 125,00 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, a s obzirom da je tužitelj u navedenom podnesku naveo da osporava navode iz odgovora na tužbu (a koje je mogao iznijeti i na održanom pripremnom ročištu) te dalje ponavlja navode koje je već iznio u tužbi. Osim toga, tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa priznatog troška (6,64 EUR) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali. Konačno, odbijen je i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata preko dosuđene stope. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod t. IV. izreke presude.

29./ Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u t. I. -IV. izreke presude.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Beatrix Crnogorac

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).