REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-860/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Beatrix Crnogorac, na prijedlog sudske savjetnice Snježane Hrubec Totić, u pravnoj stvari tužitelja TERMOLAKIRNICA ZAGI d.o.o., OIB: 53883696257, Novaki, Dr. Franje Tuđmana 22, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., OIB: 10840749604, Zagreb, Slavonska avenija 1B, kojeg zastupa punomoćnik Igor Habulinec, odvjetnik u Zagrebu, Biskupa Josipa Galjufa 1, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 15. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 267,63 EUR (slovima: dvije stotine šezdeset sedam eura i šezdeset tri centa) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. travnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 267,63 EUR od 6. travnja 2024. do isplate preko stope dosuđene pod t. I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 363,66 EUR (slovima: tri stotine šezdeset tri eura i šezdeset šest centi) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 69,14 EUR kao i u dijelu u kojem tužitelj potražuje zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka preko stope dosuđene pod t. III. izreke presude.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 325,77 EUR.

Obrazloženje

1./ Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u prometnoj nesreći koja se dogodila 7. ožujka 2023. nastala šteta na vozilu, marke BMW 3. SERIJA F30, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika CE iz [adresa], a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja. Navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku čiji su djelatnici 9. ožujka 2023. pregledali vozilo, procijenili štetu i sastavili zapisnik o izvidu štete. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio popraviti svoje vozilo kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke, te za svoju uslugu ispostavio račun br 143/01/01 u iznosu od 645,04 EUR. Tuženik je račun ovjerio odnosno likvidirao za iznos od 377,41 EUR, dok razliku od 267,63 EUR, koja je ujedno predmet ovog spora, nije platio. Neplaćenu razliku opravdava cijenom rada limara/lakirera kojeg tuženik priznaje. Navodi kako je indikativno što je na izvidu štete naznačena cijena 16,00 EUR/sat + pdv za neovlaštene servise, a 20 EUR/sat + pdv za ovlaštene servise, a tužitelj je likvidirao njegov rad na 42,11 EUR/sat + pdv u ovoj šteti. Navedeno dokazuje da tuženik priznaje cijene proizvoljno. Tužitelj u bitnom ističe i da je službena cijena sata rada njegove radionice 42,11 EUR/sat uvećano za PDV. Tužitelj je s oštećenikom kao vlasnikom popravljenog vozila sklopio dana 24. ožujka 2023. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 267,63 EUR na primatelja, tj. tužitelja, o čemu je obaviješten ovdje tuženik. Tijekom postupka tužitelj navodi i da je u ugovoru o ustupanju omaškom naveden datum 23. ožujka 2023. jer isti ugovor ne bi bilo moguće sastaviti dana 23. ožujka 2023., a sve s obzirom da tužitelj nije mogao znati koliko će isplatiti tuženik te iz toga proizlazi da je navedeni ugovor sklopljen nakon umanjene isplate tuženika, odnosno 24. ožujka 2023.

2./ U odgovoru na tužbu od 12. svibnja 2023. (list 55.-59. spisa) tuženik je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije jer predmetno vozilo na dan 7. ožujka nije bilo osigurano kod tuženika policom obveznog automobilskog osiguranja. Nadalje, navodi kako nije sporno da je tuženik oštećeniku PE izvršio isplatu iznosa od 377,41 EUR, a kojom isplatom je u cijelosti naknadio štetu na vozilu koja je nastala dana 7. ožujka 2023. u prometnoj nesreći, no navedena isplata naknade štete nije izvršena po polici obveznog osiguranja vozila reg. oznake [registarska oznaka]. Tražbina oštećenika prema tuženiku prestala je isplatom navedenog iznosa, pa sukladno tome oštećenik nije mogao ugovorom o ustupanju na pravno valjan način ustupiti nepostojeću tražbinu tužitelju. Tuženik prigovara i visini tužbenog zahtjeva. Ističe da oštećenik prilikom odabira auto servisne radionice nije postupio s pažnjom dobrog domaćina, jer u mjestu prebivališta oštećenika postoje auto servisne radionice iste statusne i kvalitativne kategorije koje imaju niže cijene sata rada i potrošnog ma terijala od onih koje su iskazane na računu koje je izdao tužitelj. Nadalje, tuženik navodi da tužitelj obavlja djelatnost za koju nije registriran, niti ima upisanu kao djelatnost u sudskom registru, a što dovodi u pitanje valjanost (odnosno ništetnost) ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 23. ožujka 2023. Konačno, tuženik ističe da je za predviđeno trajanje radova na vozilu odredio 8,2 sati pri čemu je obračunao svaki radni sat po cijeni od 16,00 EUR + pdv za neovlašteni servis, a koji iznos je dovoljan da se automobil dovede u ono stanje u kojem se nalazio prije prometne nesreće, a prilikom navedenog izračuna tuženik tvrdi da je uzeo u obzir sve tvorničke normative, kao i cijena radnih sati i potrošnog materijala. U izvidu štete jasno je navedena cijena sata rada koju tuženik priznaje pa ako tužitelj po navedenoj cijeni sata rada nije mogao popraviti vozilo oštećenika, tada nije niti trebao primiti na popravak vozilo oštećenika.

3./ Sud je tijekom postupka izvršio uvid u dostavljene isprave koje su ocijenjene u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje u tekstu: ZPP). Saslušan je svjedok CE (list 93.-94. spisa) te zastupnik po zakonu tužitelja VE (list 95.-96. spisa). Izveden je dokaz prometno tehničkim vještačenjem po sudskom vještaku Igoru Jakopliću koji je svoj nalaz i mišljenje dao u pisanom obliku (list 103.-107. spisa) i usmeno se očitovao na prigovore tuženika u vezi s danim nalazom i mišljenjem (list 113. i 114. spisa). Sud nije izvršio uvid u sudske spise predložene od strane tuženika (P-2224/2022, P-156/2022, P- 2227/2022 i P-2226/2022) jer su ti dokazni prijedlozi nesvrsishodni, s obzirom na ocjenu suda da se odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva može donijeti i bez uvida u navedene spise, dok bi se izvođenjem takvih dokaza postupak samo odugovlačio, a ishod postupka bio bi isti.

4./ Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti u pogledu glavičnog potraživanja, a djelomično osnovan u pogledu sporednih traženja (stope zateznih kamata i troškova parničnog postupka).

5./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 267,63 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2023. do isplate.

6./ Između stranaka sporna je pasivna legitimacija te osnov i visina tužbenog zahtjeva.

7./ Iz Ugovora o ustupanju tražbine radi ispunjenja (list 44. i 45. spisa, dalje: Ugovor) proizlazi da je CE iz [adresa] ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 143/01/01. Isti račun izdan je na iznos od 645,04 EUR (list 34. spisa). Iz ´Detaljnog prikaza transakcija´ Raiffeisen bank d.d. (list 35. spisa) proizlazi da je tuženik 24. ožujka 2023. isplatio iznos od 377,41 EUR , tako da je ostao nepodmiren iznos od 267,63 EUR (naveden i u čl. 1. st. 3. Ugovora), dakle iznos čiju isplatu tužitelj potražuje u ovom sporu.Tuženik je o ustupanju tražbine obaviješten putem e-maila 29. ožujka 2023. (list 46. i 47. spisa).

8./ Odredba članka 80. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO) propisuje da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, dok je odredbom čl. 81. st. 1. ZOO-a propisano da s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. Nadalje, sukladno odredbi čl. 82. st. 1. ZOO-a, za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi čl. 84. st. 1. ZOO-a, primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

9./ Osim toga, za istaknuti je da prema odredbi čl. 88. st. 1. ZOO-a kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Sukladno st. 2. istog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova obveza se gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (čl. 88. st. 3. i 4. ZOO-a).

10./ Slijedom navedenog, a temeljem citiranih zakonskih odredaba, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

11./ Iz zapisnika o izvidu štete br. 2310251380 (list 36. spisa) proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika CE u povodu štetnog događaja od 7. ožujka 2023. U izvidu štete je navedeno da radno vrijeme za popravke iznosi: lim 2,0 sata i lakiranje 6,2 sata. Upravo tu količinu radnih sati za radove limara i lakirera je tužitelj obračunao u ispostavljenom računu 143/01/01 (list 34. spisa).

12./ Svjedok CE logično je, a time i istinito iskazao da je popravak automobila u servisu tužitelja odabrao interesirajući se putem ´google search-a´ gdje je tužitelj imao najbolje reference te da je i iz drugih izvora čuo da tužitelj ima najviše iskustva za popravke BMW vozila, a da je, nakon što se dodatno raspitao, smatrao da bi tužitelj mogao obaviti uslugu u puno kraćem roku i puno jeftinije od servisa Tomić BMW. Istinitost činjenica navedenih u predmetnim ispravama, u svojem je iskazu potvrdio zastupnik po zakonu tužitelja ĆE koji je u bitnom iskazao da satnicu rada ne određuje proizvoljno, već na temelju službenog cjenika te da rad cijeni prema kriterijima gdje je izračunata cijena rada prema školovanju u Hrvatskoj udruzi auto struke od koje ima odobrenje Ministarstva i AZTN pa da je metoda provjerena u oba instituta. Iako se radi o zastupniku po zakonu tužitelja, koji je vršio predmetne usluge, po ocjeni ovog suda ne proizlaze u konkretnom slučaju okolnosti koje bi ukazivale da bi iskazivao neistinito, iako bi za ishod postupka mogao biti i osobno zainteresiran. Uvjerljivo i logično iskazao je da je osobno sastavio predmetni ugovor o ustupanju.

13./ Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Igora Jakoplića (list 104.-106. spisa) proizlazi da se prosječna cijena radnog sata neovlaštenih radionica za limarske i lakirerske poslove tijekom 2023. godine kretala u području oko 35,00 EUR + pdv, te da je tužitelj radni sat od 42,11 EUR + pdv obračunao u prihvatljivim granicama, u iznosu od 20% većem od prosječnih tržišno dostupnih cijena, pa ako se radi o radionici s dugogodišnjim iskustvom koja kvalitetno obavlja uslugu popravka vozila, bez duljih čekanja na slobodni kapacitet radionice, gdje se poštuju dogovoreni rokovi obavljanja usluge i gdje su neželjene greške u radnom procesu i reklamacije svedene a minimum, navedeno odstupanje je u potpunosti prihvatljivo. Nadalje, cijena radnog sata u ovlaštenim servisima za vozila marke BMW serije 3 je tijekom 2023. iznosila 70,00 EUR + pdv, a kako je u ovom predmetu popravak obavljen na vozilu BMW serije 3, cijena radnog sata je kod tužitelja iznosila oko 60% cijene radnog sata kod ovlaštenih servisa, što prema mišljenju vještaka spada u uobičajeni omjer cijena radnog sata između ovlaštenih i neovlaštenih servisa, pa je i po takvom kriteriju tržišna cijena radnog sata tužitelja potpuno prihvatljiva.

14./ Na ročištu održanom 15. srpnja 2025. vještak je očitujući se na prigovore tuženika, naveo: da u svakodnevnom radu prati cijene radnih sati ovlaštenih i neovlaštenih servisa i radionica koje se bave popravljanjem vozila tako da je upoznat s cijenama; da podatke nema sistematizirane i o cijenama radnih sati ne vodi nikakve posebne evidencije tako da ne može prezentirati nikakav pisani dokaz da su cijene na tržištu takve kakve jesu te da je za potrebe nalaza obavio kratku anketu tržišta i dobio podatak od pet anketiranih radionica.

15./ Na temelju nalaza i mišljenja prometnog vještaka, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručnog i objektivnog, sud je utvrdio da je tužitelj radni sat od 42,11 EUR + pdv obračunao u prihvatljivim granicama, u iznosu od 20% većem od prosječnih tržišno dostupnih cijena. Nadalje, utvrđuje se da je cijena radnog sata kod tužitelja iznosila oko 60% cijene radnog sata kod ovlaštenih servisa pa je i po takvom kriteriju tržišna cijena radnog sata tužitelja potpuno prihvatljiva.

16./ Sud ističe i stav da okolnost što postoje druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

17./ Slijedom navedenog, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik nakon prometne nesreće 7. ožujka 2023. pregledao oštećeno vozilo 10. ožujka 2023. te sačinio izvid štete u kojem su specificirani dijelovi za popravak te radno vrijeme za popravak (lim 2,00 sata i lakiranje 6,20 sati), kao i potrošni materijal lakiranja.

18./ Račun 143/01/01 od 21. ožujka 2023. odnosi se, između ostalog, na limarske radove u trajanju od 2,00 sata po cijeni od 42,11 EUR + pdv/sat i rad usluga (stavka pod rednim br. 1.) u trajanju od 6,20 sati po cijeni od 42,11 EUR + pdv/sat te na potrošni materijal. Tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu (42,11 EUR+ pdv) neznatno se razlikuje (za 0,11 EUR) od cijene u cjeniku tužitelja (42,00 EUR) koji je u primjeni od 1. rujna 2022. Cijena radnog sata izražena u predmetnom računu (42,11 EUR + pdv) potpuno je prihvatljiva (t. 15. obrazloženja).

19./ Slijedom svega navedenog, imajući u vidu prethodno utvrđenje o prihvatljivoj cijeni radnog sata iskazanoj na računu, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta, pa mu je tuženik, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe čl. 1085. st. 1. i 4. i odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u t. I. izreke ove presude.

20./ Prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl.

21./ Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (˝Narodne novine˝ br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, 155/23, dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

22./ S obzirom da tužitelj potražuje zatezne kamate tekuće od 6. travnja 2023., a da prema dokumentaciji u spisu odštetni zahtjev datira s ranijim danom, sud je sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

23./ Stopa zateznih kamata koja se primjenjuje na ostale odnose propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a. U konkretnom slučaju radi se o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti svom osiguraniku temeljem police obveznog osiguranja, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

24./ Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao pod t. II. izreke presude.

25./ S obzirom da je tužitelj uspio u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, dok nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedna traženja (zatezne kamate preko dosuđene stope), tuženik mu je dužan nadoknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti.

26./ Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a te odredbi čl. 164. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, u granicama zahtjeva istaknutog u troškovniku (list 116. spisa), prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, dalje: Tarifa) pa je tužitelju priznat trošak parničnog postupka za sastav tužbe od 18. travnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7.1. Tarife); za sastav podneska od 29. kolovoza 2024. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8.1. Tarife); zastupanje na ročištu 30. kolovoza 2023., 27. rujna 2023. i 15. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9.1. Tarife) te zastupanje na ročištu za objavu presude 29. kolovoza 2025. u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9.3. Tarife), što ukupno iznosi 275,00 EUR, koji iznos valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (68,75 EUR) (T.br. 46 Tarife), što sveukupno iznosi 343,75 EUR.

27./ Imajući u vidu da je odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18., 51/23., dalje ZSP) propisana dužnost stranke pristojbu za podneske koji se podnose u elektroničkom obliku platiti prilikom njihovog podnošenja, kada se pristojba plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Uredbom o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" 37/23, dalje: Uredba) trošak potreban za vođenje parnice, a na koji tužitelj ima pravo na naknadu od tuženika sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a, je upravo trošak u visini polovice propisanog iznosa pristojbe za tužbu koji je tužitelj mogao uplatiti prilikom podnošenja tog podneska. Tužitelj tako ima pravo na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe, u vezi s čl. 7. st. 1. ZSP. Također mu pripada pravo na naknadu troška sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe.

28./ Slijedom navedenog, tužitelju su priznati troškovi parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 363,66 EUR pa je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

29./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni parnični trošak temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, dok se odredba o stopi zatezne kamate temelji na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pa su tužitelju priznate zatezne kamate na dosuđeni parnični trošak od dana 29. kolovoza 2025. do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Stoga je odlučeno kao pod t. III. izreke presude.

30./ Odredbom čl. 155. ZPP-a je propisano da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti samo naknadu onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Stoga, tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 29. svibnja 2023. u zatraženom iznosu od ukupno 62,50 EUR jer isti nije bio potreban za vođenje parnice, a s obzirom da je tužitelj u navedenom podnesku naveo da osporava navode iz odgovora na tužbu (a koje je mogao iznijeti i na održanom pripremnom ročištu) te dalje ponavlja navode koje je već iznio u tužbi. Osim toga, tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu preko iznosa priznatog troška (6,64 EUR) budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali. Konačno, odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata preko dosuđene stope. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod t. IV. izreke presude.

31./ Tuženiku, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka, stoga je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 325,77 EUR odbijen na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a te je odlučeno kao pod t. V. izreke presude.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Beatrix Crnogorac

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica:

Snježana Hrubec Totić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 (petnaest) dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku osam dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje).

Žalba se podnosi putem ovog suda.

Presuda kojom se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP (čl. 467. st. 1. ZPP).