Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-6/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika LE, zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ) i dr., odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva (ODO) u Splitu, protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Kzd-77/2024-19 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se djelomično žalba ODO u Splitu te se preinačuje pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način da se okrivljeniku LE, za kaznena djela za koja je pobijanom presudom proglašen krivim i to: za dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ, jedno kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz čl. 179.a KZ i jedno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ, po čl. 51. KZ utvrđuju slijedeće kazne: za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ na štetu sina ĐE, na temelju istog zakonskog propisa kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz čl. 177. st. 2. KZ na štetu sina ŽE, na temelju istog zakonskog propisa kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz čl. 179.a KZ na štetu majke VE, na temelju istog zakonskog propisa kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ na štetu majke VE, na temelju čl. 139. st. 3. KZ kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te se okrivljenik LE na temelju čl. 51. st. 1. i 2. KZ osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 10 (deset) mjeseci, u koju kaznu zatvora mu se na temelju čl. 54. KZ uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 5. srpnja 2024. do 21. listopada 2024. Na temelju čl. 57. KZ okrivljeniku se izriče djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, dok se dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati izrečene mu sigurnosne mjere.

II. U povodu žalbe ODO u Splitu, po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri i sudi: na temelju čl. 69. KZ okrivljeniku se izriče sigurnosna mjera obveznog liječenja o alkoholu i kockanju/klađenju koja će se za vrijeme izdržavanja kazne zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne izrečena sigurnosna mjera izvršavat će se u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava pod uvjetima određenim posebnim propisom, time da se mjera za vrijeme uvjetovanog dijela kazne izvršava uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može sveukupno trajati najdulje 3 (tri) godine. Ako osuđenik bez opravdanog razloga prekrši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom, sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne (čl. 58. st. 5. KZ i čl. 57. st. 6. KZ).

III. U preostalom dijelu odbija se žalba ODO u Splitu kao neosnovana i potvrđuje pobijana presuda u nepreinačenom dijelu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja je okrivljenik LE proglašen krivim zbog počinjenja četiri kaznena djela u stjecaju i to: tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece, od čega dva kaznena djela povrede djetetovih prava, iz čl. 177. st. 2. KZ te jedno kazneno djelo nasilja u obitelji iz čl. 179.a KZ kao i za jedno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ te su mu utvrđene pojedinačne kazne i to: za kazneno djelo povrede djetetovih prava, na temelju čl. 177. st. 2. u vezi s čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ kazne zatvora u trajanju od po sedam mjeseci, za kazneno djelo nasilja u obitelji na temelju čl. 179.a u vezi s čl. 48. st. 2. i čl. 49. st. 1. toč. 4. KZ kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, za kazneno djelo prijetnje na temelju čl. 139. st. 3. KZ kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci te je okrivljenik na temelju čl. 51. st. 1. i 2. te čl. 177. st. 2. KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Na temelju čl. 56. KZ okrivljeniku je izrečena uvjetna osuda time da se jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine na koju je osuđen neće izvršiti ako u roku od pet godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ utvrđeno je da će se okrivljeniku u slučaju opoziva uvjetne osude u jedinstvenu kaznu zatvora uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 5. srpnja 2024. pa do 21. listopada 2024.

1.3. Na temelju čl. 69. KZ okrivljeniku je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu i kockanju/klađenju koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za otklanjanje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, a može se, pod uvjetima određenim posebnim propisom, izvršavati u terapijskoj zajednici ako je takvo odvikavanje dostatno za otklanjanje opasnosti. Mjera će se izvršavati uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, a može trajati do prestanka roka provjeravanja primjenom uvjetne osude. Ako osuđenik bez opravdanog razloga prekrši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu, sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne (čl. 58. st. 5. KZ).

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024., dalje: ZKP-24, valja napomenuti da prvostupanjski sud nije naveo puni naziv zakona na koji se poziva ni brojeve Narodnih novina u kojima je isti zajedno s izmjenama i dopunama objavljen, a bio je na snazi u vrijeme donošenja pobijane presude) okrivljenik je obvezan snositi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 557,00 eura, od čega iznos od 291,90 eura predstavlja trošak izrade pisanog sudsko-medicinskog nalaza i mišljenja, iznos od 65,10 eura trošak davanja usmenog nalaza i mišljenja po vještaku iste struke, dok iznos od 200,00 eura predstavlja sudski paušal.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijelo ODO u Splitu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog odluke o uvjetnoj osudi, s prijedlogom da županijski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ukoliko smatra da ne postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka, da presudu preinači i okrivljenika osudi na kaznu zatvora, odnosno podredno da mu izrekne djelomičnu uvjetnu osudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. ZKP-24 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je uz dopis broj KŽ-DO-77/2025-3 od 5. veljače 2025. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud, time što nije obrazložio razloge ublažavanja kazne okrivljeniku, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-24. Naime, ističe se da prvostupanjski sud nije obrazložio osobito olakotne okolnosti zbog kojih je odlučio primijeniti odredbe o ublažavanju kazne, pa time u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama.

7. Ovaj drugostupanjski sud smatra da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju se žalitelj poziva budući je u točki 17. obrazloženja presude naveo kako je prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije olakotnim okrivljeniku cijenio smanjenu ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenih djela, činjenicu da žrtve nisu zainteresirane da ga se osudi na zatvorsku kaznu već su za to da ga se liječi, time što se liječenju i sam dobrovoljno podvrgnuo, a cijenio mu je i njegovu dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost, dok postojanje posebnih otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio. U točki 17.2. obrazloženja pobijane presude, kod utvrđivanja pojedinačnih kazni za kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ i iz čl. 179.a KZ u zagradi je navedeno "primjenom sudskog ublažavanja kazne uslijed naročito izraženih olakotnih okolnosti zbog kojih se svrha kažnjavanja može postići i kaznom blažom od propisane", čime je prvostupanjski sud dao do znanja da olakotne okolnosti navedene u točki 17. ujedno smatra i osobito olakotnima te je zbog postojanja istih primijenio sudsko ublažavanje kazne. Stoga je prvostupanjski sud naveo razloge o odlučnim činjenicama.

8. Međutim, u pravu je žalitelj kada ističe da navedene olakotne okolnosti jesu olakotne, ali nisu osobito olakotne. Stoga nije bilo mjesta primjeni instituta sudskog ublažavanja kazne, ni u jednom od tri kaznena djela kod kojih je prvostupanjski sud taj institut primijenio. Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i okrivljeniku utvrditi pojedinačne kazne za svako kazneno djelo za koje je proglašen krivim u okvirima propisanima KZ.

9. Prilikom odlučivanja o izboru, vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije ovaj drugostupanjski sud je okrivljeniku cijenio olakotnim okolnosti koje je utvrdio i prvostupanjski sud u točki 17. obrazloženja pobijane presude, pa se zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje na iste, dok mu je otegotnim cijenio brojnost kaznenih djela za koje je osuđen i upornost u postupanju.

10. Stoga je ovaj drugostupanjski sud okrivljeniku za oba kaznena djela iz čl. 177. st. 2. i kazneno djelo iz čl.179.a KZ utvrdio minimalne kazne predviđene zakonom u trajanju od jedne godine za svako, a za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u vezi st. 2. KZ utvrdio mu je kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci te ga je na temelju odredaba o stjecaju osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i deset mjeseci, u koju kaznu zatvora mu je uračunato vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru od 5. srpnja 2024. do 21. listopada 2024. (čl. 54. KZ).

11. Izrečenu kaznu ovaj drugostupanjski sud smatra adekvatnom počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljenika te smatra da će se istom postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ, odnosno da će se istom ostvariti i generalna i specijalna prevencija.

12. Budući u konkretnom slučaju postoji visok stupanj vjerojatnosti da i bez izvršenja cijele kazne okrivljenik neće ubuduće činiti kaznena djela, a osuđen je na kaznu zatvora veću od jedne, a manju od tri godine, to mu je na temelju čl. 57. KZ izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se izvršiti dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine, dok se dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko će se pridržavati izrečene mu sigurnosne mjere.

13. U povodu žalbe ODO u Splitu, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio pobijanu presudu u odluci o sigurnosnoj mjeri (s obzirom na izrečenu djelomičnu uvjetnu osudu) te je na temelju čl. 69. KZ okrivljeniku izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja o alkoholu i kockanju/klađenju i odredio je da će se ista za vrijeme izdržavanja kazne zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne sigurnosna mjera će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi za liječenje ovisnosti izvan zatvorskog sustava, pod uvjetima određenim posebnim propisom, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju, time da ista može sveukupno trajati najdulje tri godine. Naime, prema nalazu i mišljenju psihijatrijskog vještaka okrivljenik je ovisan o alkoholu i kockanju/klađenju zbog čega kod istog postoji opasnost od ponavljanja istovjetnog ili težeg kaznenog djela, uslijed čega ga je nužno liječiti.

14. S obzirom na navedeno, djelomično je prihvaćena žalba ODO u Splitu te je na temelju čl. 486. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP) preinačena pobijana presuda u odluci o kaznenoj sankciji na način pobliže naveden u točki I. izreke ove presude, u povodu žalbe ODO u Splitu, a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP preinačena je pobijana presuda u odluci o sigurnosnoj mjeri na način naveden u točki II. izreke ove presude, dok je na temelju čl. 482. ZKP u preostalom dijelu odbijena žalba ODO u Splitu kao neosnovana i potvrđena pobijana presuda u nepreinačenom dijelu (točka III. izreke ove presude).

U Varaždinu 6. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović