Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-425/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog FA, zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u svezi sa st. 2. i 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Čakovcu (dalje: ODO) protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K- 165/2022-34 od 20. listopada 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ODO-a i potvrđuje pobijana presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja optuženi FA proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u svezi sa st. 2. i 1. KZ-a ( sud prvog stupnja propustio je navesti broj „Narodnih novina“ 84/21. s izmjenama i dopunama KZ-a koje su također bile na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela) na način i pod okolnostima opisanim u točki I izreke te presude, te je na temelju čl. 227. st. 6. KZ-a osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1.1. Na temelju čl. 145. st. 2. t. 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP-22 – valja primijetiti da se sud prvog stupnja propustio pozvati i na čl. 148. st. 1. ZKP-22) optuženik je obvezan na plaćanje troškova postupka u iznosu od 865,48 eura / 6.521,00 kuna, koji su precizirani u točki IV izreke pobijane presude, a koje je, pod prijetnjom ovrhe, dužan platiti u državni proračun Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude je ODO pravovremeno podnijelo žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud u tom dijelu preinači prvostupanjsku presudu.

3. Optuženik je putem braniteljice Jelene Damjanović Barić, odvjetnice, podnio odgovor na žalbu, označivši ga kao „očitovanje“, u kojem je osporio žalbenu argumentaciju državnog odvjetnika i predložio da se ista odbije kao neosnovana.

4. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:

152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-25) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je državni odvjetnik isti s podneskom broj: KŽ-DO-491/2025 od 23. srpnja 2025. vratio ovome sudu drugog stupnja.

5. Žalba nije osnovana.

6. S obzirom na istaknutu žalbenu osnovu ovaj je drugostupanjski sud pobijanu presudu najprije ispitao u skladu s obvezom iz čl. 476. st. 1. t. 1. i 2. ZKP-25, pri čemu nije uočio da bi prvostupanjski sud počinio ma koju od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na čije postojanje se u žalbenom postupku protiv presude pazi po službenoj dužnosti odnosno da bi na bilo koji način na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon, a što također spada u domenu oficijelnog ispitivanja presude u povodu uložene žalbe.

7. Koda odabira vrste i mjere kazne sud prvog stupnja je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti optuženikovu neosuđivanost, što je izrazio saučešće obitelji žrtve kojoj je inače pomogao odmah na licu mjesta, zatim njegovu tvrdnju da se poslije ove prometne nesreće osjeća loše i činjenicu da se brine o obitelji i bratu, koji je osoba s invaliditetom jer je također stradao u prometnoj nesreći, dok otegotne okolnosti nije utvrdio.

8. ODO smatra da je izrečena kazna zatvora preblaga s obzirom na raspon kazne koja je propisana za predmetno kazneno djelo, da se njome ne izražava dostatan društveni prijekor i da nije adekvatna za postizanje svrhe kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije. U tom kontekstu državni odvjetnik ističe da je u provedenom dokaznom postupku utvrđeno da je jedini uzrok konkretnog prometnog udesa bila optuženikova inkriminirana nepropisna vožnja, da optuženik u obrani nije iskazao nikakvu kritičnost prema svom postupanju jer je krivnju za prometnu nesreću pokušao prebaciti na žrtvu i, konačno, da je prometno-tehničkim vještačenjem utvrđeno da se unesrećeni motociklist u kritičnom momentu kretao brzinom od 52,42 km/h, odnosno da je njegovo kretanje u prometu bilo pravilno i u skladu s propisima.

9. U odgovoru na žalbu optuženik ponavlja utvrđene olakotne okolnosti i činjenicu da otegotne okolnosti na njegovoj strani prvostupanjski sud nije našao, te stoga drži da je izrečena kazna zatvora primjerena i da je on kao takvu i prihvaća.

10. Neovisno o razlozima na koje se poziva ODO sud prvog stupnja je na temelju valjanog vrednovanja utvrđenih olakotnih okolnosti optuženiku za predmetno kazneno djelo izrekao kaznu zatvora koja je i po uvjerenju ovoga žalbenog suda primjerena stupnju krivnje (svjesni nehaj), pogibeljnosti djela i osobi optuženika, te ujedno na tragu općeprihvaćenog načela individualizacije u kažnjavanju. Državni odvjetnik je u pravu kada u žalbi upire da žrtva nije ničime doprinijela uzrokovanju predmetne prometne nesreće i da je optuženik jedini krivac za nju, no, s druge strane, ipak ne treba zanemariti neprijepornu činjenicu da on do sada nije bio osuđivan, što znači da u svom dosadašnjem životu uopće nije dolazio u sukob sa zakonom, a ipak je riječ o osobi koja je sada navršenih 48 godina života, te se stoga konkretni prometni delikt, ma kako sa strašnom posljedicom (smrt drugog sudionika u prometu), može shvatiti kao izolirani nemili događaj u optuženikovom životu s kojim će se morati nadalje nositi.

11. Slijedom iznijetog žalba ODO-a nije prihvaćena te je na temelju čl. 482. ZKP-25 odlučeno kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 6. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović