Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-25/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog TT, zbog kaznenog djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/15., 61/2015., 101/17., 118/2018., 126/2019. i 84/21., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: Kzd-17/2023-19 od 23. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TT kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu optuženi TT proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povredom djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11. Za počinjeno kazneno djelo optuženik je osuđen na kaznu zatvora od jedne godine. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine.

2. Na temelju čl. 148. st. 1. i 6. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22. i 36/24., u daljnjem tekstu ZKP/08-24), optuženi TT dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08-24 od 50,00 eura, iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08-24 u paušalnoj svoti od 70,00 eura te iz čl. 145. st. 2. toč. 8. ZKP/08-24 za nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenika u iznosu 1.250,00 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, u korist proračunskih sredstava, odnosno oštećenika.

3. Protiv te presude žali se optuženik po branitelju Nikoli Žganecu, odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se prihvati žalba i preinači pobijana presuda te optuženika oslobodi od optužbe, podredno ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

4. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, a odgovor je dostavljen na znanje optuženiku i branitelju.

5. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08-24 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledanje.

6. Stranke nisu tražile održavanja javne sjednice.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe, po službenoj dužnosti, u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., u daljnjem tekstu ZKP/08), ovaj sud drugog stupnja ne nalazi postojanje bitnih povreda odredba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti kao niti da bi u pobijanoj presudi kazneni zakon bio povrijeđen na štetu optuženika. Iako se optuženik (u žalbi označen kao UT) žali i po osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona navedene povrede stvarno ne obrazlaže, već se žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava utvrđenje prvostupanjskog suda o vremenu počinjenja kaznenog djela preocjenjujući sadržaj iskaza žrtve i svjedoka ŠT i AT u kontekstu podataka iz sustava e dnevnik o vremenu kašnjenja svjedokinja na 1. sat nastave 16. rujna 2022. U tom se kontekstu spominje i iskaz svjedokinje NT.

9.1. Žalitelj, ne do kraja pravilno, interpretira iskaz svjedokinja ST i AT, koje tijekom postupka, a sukladno i obrani optuženika, iskazuju o problemima s ormarićem AT prije početka 1. sata, zbog čega su obje kasnile na nastavu, što je i zabilježeno u e dnevniku. Zbog toga su svjedočile radnji optuženika prema žrtvi. Žrtva FT iskazuje da se događaj zbio za vrijeme velikog odmora, nakon 2. sata, a o tome iskazuje i svjedokinja NT, time da nema podatka o kašnjenju žrtve na nastavu nakon velikog odmora u sustavu e dnevnik.

9.2. No, ovu činjenicu je prvostupanjski sud utvrdio ocjenom sadržaja izvedenih dokaza (toč. 21. razloga) i to na temelju obrane optuženika i iskaza svjedokinja ŠT i AT, dajući razloge za svoje utvrđenje. Prije svega, valja istaknuti kako žalitelj izloženom žalbenom argumentacijom ne dovodi u pitanje ovo utvrđenje prvostupanjskog suda. Nadalje, ne radi se o odlučnoj činjenici, u smislu da bi o njoj ovisila primjena odredbe Kaznenog zakona, ali niti važnoj, u kontekstu činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda. Naime, sam je optuženik, prema iskazu svjedokinje ET, ravnateljice škole, njoj priznao da je nogom udario žrtvu u nogu u predjelu bedra, a to je u zapisniku sa sastanka u školi opisano kao "da je učenika malo s nogom udario u stražnjicu" (list 73 spisa). Dakle, prema navedenome, iako optuženik u postupku negira da bi se dogodio bilo kakav događaj između njega i žrtve, navedeno opovrgavaju iskazi žrtve, svjedokinja ŠT i LT, ali i svjedokinje po čuvenju ET, što je dostatna dokazna podloga za zaključak da je optuženik poduzeo radnju opisanu u činjeničnom opisu kao "nogom udario u njegovu desnu nogu". Zbog navedenoga žalbeni navodi o vremenskoj dimenziji događaja i utjecaju na uvjerljivost iskaza jednostavno nisu relevantni.

9.3. Nisu relevantni niti žalbeni navodi o međusobnim odnosima žrtve i svjedokinja ŠT i AT, kao i pitanje kada je žrtva događaj prijavila roditeljima, a roditelji školi, kao i pitanje vremena odlaska žrtve s roditeljima liječniku. Iz naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjskog suda, a koja proizlaze i iz objašnjenje svojeg postupanja koje je optuženik dao ravnateljici, sva ova pitanja jednostavno su irelevantna. U tom kontekstu, kao irelevantne činjenice, valja promotriti i istaknuto pitanje ponašanja žrtve nakon događaja, dolasku i iduća dva dana na nastavu i naknadnom pokazivanju straha, nakon sastanka roditelja žrtve sa predstavnicima škole.

9.4. Naprotiv, podaci o odlasku liječniku, a nakon toga i na psihologijsku terapiju žrtve, dodatno potvrđuju kako se događaj zbio na način kako ga opisuje žrtva i svjedokinje očevici događaja, a što optuženik u inicijalnim objašnjenjima ravnateljici niti ne spori. Zbog navedenoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Prema čl. 478. ZKP/08 žalba zbog povrede kaznenog zakona ili pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnijeta u korist optuženika u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud ispravno i utvrdio i cijenio kako olakotne, tako i otegotne okolnosti. Ispravno je optuženiku cijenio olakotnim neosuđivanost, stariju životnu dob i očinstvo troje djece, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Stoga i ovaj sud drugog stupnja nalazi da je odgovarajuća kaznena sankcija kod koje je optuženik osuđen na minimalnu kaznu propisanu Kaznenim zakonom za ovo kazneno djelo, a potom mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od dvije godine u svemu adekvatna sankcija za kazneno djelo i optuženika. Tako izrečenom sankcijom ostvariti će se svrha kažnjavanja u općem i posebnom smislu iz čl. 41. KZ/11.

11. Slijedom svega navedenoga, iz razloga jer žalba optuženog TT nije osnovana, valjalo je istu odbiti i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu primjenom čl. 482. ZKP/08.

U Varaždinu 6. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke