Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-572/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića i Ljiljane Kolenko, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog ĐE, zbog kaznenog djela iz članka 227. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 118/18., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: K-398/2019 od 2. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Prihvaća se žalba optuženog ĐE, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optuženi ĐE proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 (prvostupanjski je sud kazneno djelo označio primjenjujući ZID KZ/11 iz NN 126/19. i 84/21. iako taj zakon nije važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela, niti je blaži za optuženika). Na temelju čl. 227. st. 2. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora od četiri mjeseca, a po čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od jedne godine.
2. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08-22, prvostupanjski sud nije naveo puni naziv Zakona i brojeve Narodnih novina u kojima je objavljen) optuženi ĐE dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to za troškove vještačenja 2.870,00 kuna i paušalnu svotu od 300,00 kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.
3. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Bruni Kuvaču, odvjetniku zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da županijski sud ukine pobijanu presudu, podredno istu preinači i optuženika oslobodi od optužbe.
4. Državni odvjetnik je odgovorio na žalbu optuženika, koji odgovor je dostavljen optuženiku i branitelju.
5. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje.
6. Optuženik u žalbi nije zatražio da ga se izvijesti o drugostupanjskoj sjednici.
7. Žalba optuženika je osnovana.
8. Ispitujući pobijanu presudu u povodu podnijete žalbe po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj:
152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08) ovaj sud drugog stupnja ne nalazi povrede postupovnih propisa na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika. Žalitelj samo nominalno ističe povredu kaznenog zakona kao žalbenu osnovu, no stvarno se žali samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
9. U okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj osporava pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica u ovom kaznenom postupku. Najprije osporava utvrđenje da je postupanje optuženika bilo protivno odredbi čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama jer prigovara da je postupanje žrtve bilo protupravno, da je ista prelazila cestu na mjestu gdje nema pješačkog prijelaza i između automobila koji su vozili u koloni u drugom smjeru od smjera vožnje optuženika. Iz tog razloga drži da nije dokazana protupravnost postupanja optuženika, za kojega tvrdi da je vozio dopuštenom brzinom, u koloni i da je svojom reakcijom, skretanjem u lijevo, stvarno smanjio štetnu posljedicu za žrtvu.
10. S pravom, za sada, i ovako šturom žalbenom argumentacijom optuženik dovodi u pitanje pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda u pobijanoj presudi. Naime, optuženik u svojoj obrani dosljedno tvrdi da mu je iz suprotnog smjera dolazila kolona i da je žrtva prošla između dva vozila. Tvrdnju optuženika o koloni vozila iz suprotnog smjera potvrđuje i svjedok očevidac ME u obje verzije svojeg iskaza, time da isti na raspravi iskazuje i o koloni vozila u istom smjeru u kojem se kretao i optuženik. Tvrdnju o koloni vozila u oba smjera potvrđuje, na raspravi, svjedokinja ZE, dok o ovoj činjenici ne iskazuje u dokaznoj radnji ispitivanja svjedoka tijekom istraživanja. O istoj okolnosti iskazuje i svjedok AE, kojega je tijekom rasprave optuženik označio kao svojeg suvozača, koji iskazuje o vožnji u koloni vozila optuženika i o koloni vozila koja je bila i u suprotnom smjeru od vožnje optuženika. O navedenoj činjenici postavljeno je pitanje vještaku koji je odgovorio da je kretanje kolone vozila iz suprotnog smjera moglo utjecati na vidljivost za optuženika, ali da bi trebalo utvrditi koja su se vozila kretala u koloni, gdje se ista nalazila, koja je bila brzina kretanja, što bi mogao učiniti u dopuni nalaza i mišljenja. Iako je obrana prigovorila takvom nalazu i mišljenju i iako je sud obrani optuženika dao rok za predlaganje dopune nalaza i mišljenja, takvo što nije predloženo, a niti je prvostupanjski sud, po vlastitoj dokaznoj inicijativi izveo taj dokaz. Ovakvo činjenično stanje ne daje podlogu za izvedeni zaključak prvostupanjskog suda o nevjerodostojnosti obrane optuženika, koja se svodi na puku tvrdnju o nevjerodostojnosti ovog dokaza, bez stvarnog osvrta na sadržaj iskaza svjedoka i nalaza i mišljenje vještaka. Postojanje kolone vozila iz suprotnog smjera, točno kretanje žrtve, kretanje te kolone i utjecaj na mogućnost uočavanja žrtve kao osobe koja je stupila na kolnik u smislu čl. 38. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama su činjenice koje je trebalo utvrditi kako detaljnijim ispitivanjem svjedoka, optuženika, eventualnom rekonstrukcijom, a svakako traženjem dopune nalaza i mišljenja vještaka jer se radi o odlučnim i važnim činjenicama koje nisu utvrđene s potrebnom izvjesnošću.
11. Na temelju čl. 487. st. 3. ZKP/08 daje se ocjena nedostataka u utvrđivanju činjeničnog stanja i žalbenih navoda. Sukladno navedenome pod toč. 10. razloga ovog rješenja prvostupanjski će sud na odgovarajući način utvrditi spornu činjenicu konkretne prometne situacije i utjecaja na mogućnost uočavanja žrtve, pri čemu će dokaze izvesti sukladno odredbama čl. 411. st. 3., čl. 426. i čl. 435. st. 1. ZKP/08. Naime, optuženik je u svojoj ranijoj obrani iskazivao da je uočio žrtvu na 70 metara od svojeg vozila kako stoji na rubniku ceste, nakon toga je nije vidio zbog nailazeće kolone vozila, a onda ju je ugledao između vozila u koloni na središnjoj liniji kolnika, čemu je djelomično suprotno iskazivao na raspravi, tvrdeći da je žrtvu prvu puta ugledao na sredini kolnika, a ovo prvostupanjski sud nije otklonio sukladno odgovarajućoj odredbi ZKP/08. Isto se odnosi i na iskaze svjedoka ME i GE koji su drugačije iskazivali na raspravi od iskaza iz dokazne radnje ispitivanja svjedoka, a prvostupanjski sud ovo nije otklonio sukladno odgovarajućoj odredbi ZKP/08. Ovakvo je činjenično stanje, nakon potpunog utvrđenja prometne situacije na temelju iskaza optuženika i svjedoka, iziskivalo svakako odgovarajuću dopunu nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještačenja, što je sugerirao i sam vještak, eventualno i nakon djelomične rekonstrukcije, koje dokaze prvostupanjski sud može i sam odrediti, ako to ne predlože stranke. Valja dodatno upozoriti kako o suvozaču u automobilu optuženika nema zapisa u zapisniku o očevidu, istoga policija nije ispitala kao građanina, a o suvozaču u automobilu optuženika ne govore niti svjedoci očevici ME i ZE niti kod prvog ispitivanja, niti na raspravi. Stoga će prvostupanjski sud u ponovljenom postupku izvesti sve već izvedene dokaze, vodeći, kod ispitivanja svjedoka i optuženika, računa o sadržaju odredbi čl. 411. st. 3., čl. 426. i čl. 435. st. 1. ZKP/08, nakon čega će, po inicijativi stranaka ili vlastitoj inicijativi provesti i dokaze djelomičnom rekonstrukcijom, ako se za to ukaže potreba i dopunskim prometno tehničkim vještačenjem, nakon čega će donijeti novu i na zakonu zasnovanu presudu.
12. Slijedom izloženog prihvaćena je žalba optuženog ĐE i pobijana je presuda ukinuta primjenom odredbe čl. 483. st. 1. ZKP/08 te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
U Varaždinu 6. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Rajko Kipke
