Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-48/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Tomislava Brđanovića, predsjednika vijeća te Ljiljane Kolenko i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ŠM, zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019. i 84/2021., dalje: KZ), odlučujući o žalbi okrivljene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: Kzd-69/2022-39 od 4. siječnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 6. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljene ŠM kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019. i 80/2022., dalje ZKP-22, valja napomenuti da je prvostupanjski sud pri navođenju brojeva Narodnih novina u kojima je ZKP objavljen zajedno s izmjenama i dopunama, pogrešno naveo i broj 21/2021 iako u tom broju Narodnih novina nisu objavljene izmjene ni dopune ZKP, dok nije naveo broj 80/2022 koje izmjene su bile na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke) stavljena je izvan snage presuda od 4. travnja 2022. poslovni broj: Kzd-69/2022-2 kojom je izdan kazneni nalog protiv okrivljene ŠM.

1.1. Na temelju čl. 455. st. 1. ZKP-22 okrivljena ŠM proglašena je krivom zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, povredom dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 2. u vezi s čl. 172. st. 1. KZ te joj je na temelju čl. 172. st. 2. KZ izrečena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci.

1.2. Na temelju čl. 56. KZ na okrivljenu je primijenjena (ispravno: izrečena) uvjetna osuda temeljem koje se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

1.3. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ okrivljenoj ŠM naložena je posebna obveza da dug na ime uzdržavanja malodobne LM u iznosu od 9.904,51 eura isplati na tekući račun oca i zakonskog zastupnika UM, u roku od dvije godine.

1.4. Na temelju čl. 58. st. 5. KZ okrivljena je upozorena da je dužna surađivati s djelatnicima probacijskog ureda (ovo je višak koji ne proizlazi iz čl. 58. i čl. 62. KZ) i izvršiti naloženu joj posebnu obvezu jer joj u protivnom uvjetna osuda može biti opozvana.

1.5. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP-22 okrivljena je oslobođena plaćanja troškova kaznenog postupka te je određeno da isti padnu na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je u zakonskom roku podnijela okrivljena ŠM osobno, bez navođenja zakonskih razloga, s prijedlogom da se njena žalba riješi pozitivno i da se pobijana presuda ukine.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u skladu s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024.) dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu koje je dopisom broj KŽ-DO-427/2024-3 od 3. lipnja 2024. isti vratilo ovom sudu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Žaliteljica se sadržajno žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Žalbom ističe da je prvostupanjski sud pristrano i neosnovano utvrdio njenu nepostojeću krivnju kad je prihvatio iskaze tužitelja UM i njegove majke SM kao osnovane, a njezin iskaz kao i iskaze svjedoka JM i ZM, pristranima. Žaliteljica i nadalje tvrdi da je UM presudu suda o razvodu braka između nje i sebe uvjetovao isplatom obveze uzdržavanja isključivo "na ruke" te je ona stoga, a i zbog straha pred istim, na taj način ispunjavala svoju obvezu. Smatra da zakonski zastupnik oštećene tvrdi da mu ona nije isplaćivala dužne iznose uzdržavanja s namjerom da ostvari nezakonitu dobit. Žaliteljica potom preocjenjuje dokaze te traži da se pobijana presuda ukine.

7. Obrana okrivljene nije prihvatljiva prvostupanjskom, a ni ovom drugostupanjskom sudu. Naime, okrivljena tvrdi da je ocu i zakonskom zastupniku svoje malodobne kćeri LM, GM isplaćivala dužne iznose za uzdržavanje na ruke, kako joj je to i bilo naloženo pravomoćnom presudom. Kao razlog tome navodi da joj UM nije htio dati ni broj računa, ni adresu na koju bi mu dostavljala novac, a osim toga da ga se bojala, dok je on inzistirao na uplatama na ruke.

8. Treba reći da okrivljena nije neka neuka i bespomoćna osoba, kao što se prikazuje. Ista je, prema podacima koje je dala sudu, završila srednju školu za ekonomisticu te je zajedno sa zakonskim zastupnikom oštećene imala obrt u kojem joj je on (prema njenoj tvrdnji) "natukao" dugove. Stoga je znala da presudu suda ne treba shvatiti doslovno vezano uz isplatu dužnog uzdržavanja "na ruke", već da za izvršene uplate, kako bi ih dokazala, treba imati potvrde. Osim toga, uopće ne navodi gdje su se te isplate zakonskom zastupniku oštećene u gotovini odvijale, osim što navodi da je par isplata izvršila na ruke njegovoj majci, također bez potvrde, što ista demantira. Također, nije od suda tražila promjenu načina plaćanja svoje obveze. Njezina obrana je to neuvjerljivija zato što je u periodu od 2013. do 2015., kada je radila u Austriji, za uzdržavanje svoje kćeri uplate vršila putem Western Uniona. Stoga je s takvim načinom naplate trebala samo nastaviti.

9. Prvostupanjski sud ispravno navodi da su iskazi svjedoka JM, bivšeg supruga okrivljene i svjedoka ZM, njezinog sadašnjeg supruga pristrani, budući su isti zainteresirani za ishod ovog kaznenog postupka, s obzirom da se obveze okrivljene direktno odnose na njihovo financijsko stanje. Mišljenje prvostupanjskog suda bazira se na iskazima zakonskog zastupnika oštećene UM i njegove majke SM, a njihovi iskazi potkrepljeni su materijalnom dokumentacijom u spisu.

10. Stoga je ispravno zaključio prvostupanjski sud da je okrivljena, unatoč tome što je bila svjesna svoje obveze uzdržavanja, u utuženom razdoblju od 1. studenog 2015. do 28. veljače 2022. propustila uzdržavati svoju malodobnu kćer LM, na način, u visini i u rokovima određenima ovršnom ispravom, iako je bila radno sposobna te ju je na temelju čl. 172. st. 2. u vezi st. 1. KZ proglasio krivom i na temelju čl. 172. st. 2 osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci.

11. Žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi, između ostalog, i žalbu zbog odluke o kazni, uvjetnoj osudi i posebnim obvezama (čl. 478. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. – pročišćeni tekst, 91/2012. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP). Stoga valja reći da je prvostupanjski sud odlučujući o visini kaznene sankcije okrivljenoj olakotnim cijenio njezinu dosadašnju neosuđivanost, činjenicu da nakon inkriminiranog razdoblja redovito doprinosi za uzdržavanje svoje malodobne kćeri LM i da je uz oštećenu majka još troje djece o kojima financijski skrbi, dok joj je otegotnim cijenio dužinu inkriminiranog razdoblja od preko šest godina. Za počinitelja utuženog kaznenog djela KZ propisuje kaznu zatvora do tri godine, pa je odmjerena kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci primjerena počinjenom kaznenom djelu i osobi okrivljene i istom će se postići svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ.

12. Također je ispravan, i ovom drugostupanjskom sudu prihvatljiv stav prvostupanjskog suda, da je u ovom postupku prvenstveno disciplinirati okrivljenu da redovito izvršava svoju obvezu uzdržavanja malodobne oštećene, a podredno njezino kažnjavanje. Stoga će se i po mišljenju ovog žalbenog suda na okrivljenu djelovati već samom prijetnjom kazne, odnosno izricanjem uvjetne osude s rokom kušnje od dvije godine, da ubuduće ne ponovi kazneno djelo, time da joj je na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ naložena posebna obveza da dug za neplaćeno uzdržavanje svoje malodobne kćeri LM u iznosu od 9.904,51 euro isplati u roku od dvije godine na tekući račun oca i zakonskog zastupnika oštećene UM, time da je na temelju čl. 58. st. 5 KZ upozorena da je dužna izvršiti naloženu joj posebnu obvezu, jer joj u protivnom uvjetna osuda može biti opozvana.

13. S obzirom na navedeno, žalba okrivljene ŠM nije osnovana, a budući da ovaj drugostupanjski sud ispitujući žalbu nije utvrdio povrede iz čl. 476. ZKP to je na temelju čl. 482. ZKP odlučeno kao u izreci.

U Varaždinu 6. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Tomislav Brđanović