REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-247/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja BRUNATA d.o.o., Zagreb, Ulica Damira Tomljanovića - Gavrana 13, OIB: 32286915975 kojeg zastupa punomoćnik Robert Hršak, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika FT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojeg zastupa punomoćnik Antonio Medić, odvjetnik u [adresa], radi isplate, bez održavanje usmene rasprave, 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zagrebu Dražena Markuša poslovni broj Ovrv-16916/2024, UPP/OS- Ovrv-940/2024 od 22. studenog 2024. kojim je naloženo tuženiku ĆT isplatiti tužitelju BRUNATA d.o.o. iznos od 33,72 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 16,86 EUR od 10. srpnja 2020. do isplate i na iznos od 16,86 EUR od 5. srpnja 2021. do isplate te se tužbeni zahtjev u ovom dijelu odbija.

II. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika u Zagrebu Dražena Markuša poslovni broj Ovrv-16916/2024, UPP/OS-Ovrv-940/2024 od 22. studenog 2024. kojim je naloženo tuženiku ĆT isplatiti tužitelju BRUNATA d.o.o. iznos od 16,86 EUR (šesnaest eura i osamdesetšest eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. srpnja 2022. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.

III. Nalaže se tužitelju BRUNATA d.o.o. naknaditi tuženiku ĆT ovršni trošak u iznosu od 16,67 EUR (šesnaest eura i šezdesetsedam eurocenti), u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. BRUNATA d.o.o. podnio je 9. srpnja 2024. ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika FT radi isplate iznosa od 50,58 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 16,86 EUR od 10. srpnja 2020.,

- na iznos od 16,86 EUR od 5. srpnja 2021. i

- na iznos od 16,86 EUR od 16. srpnja 2022.

sve do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 50,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javni bilježnik u Zagrebu Dražen Markuš donio je 22. studenog 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16916/2024, UPP/OS-Ovrv-940/2024.

2. Tuženik FT je na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je naveo da to rješenje pobija u cijelosti jer osporava i osnovanost i visinu potraživanja tužitelja te da ističe prigovor zastare. Naveo je i kako smatra da nije u obvezi plaćati uslugu koja mu nije pružena odnosno koju nije konzumirao, da već odavno ne živi na adresi na koju je potraživanje tužitelja odnosi te da nije ni vlasnik te nekretnine već dulji vremenski period pa da ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Predložio je rješenje o ovrsi ukinuti, a ovrhovoditelju naložiti da mu naknadi trošak tog ovršnog postupka.

3. Povodom prigovora tuženika ovaj je sud rješenjem od 24. travnja 2025. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-16916/2024, UPP/OS-Ovrv-940/2024 od 22. studenog 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj BRUNATA d.o.o. je u roku određenom rješenjem suda od 24. travnja 2025. sukladno odredbi čl. 461.a st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) još naveo kako smatra da je dostavom Ugovora o isporuci i ugradnji sustava razdiobe utroška topline i očitanja potrošnje topline broj 113274 te otpremnice s primopredajnim zapisnikom isporučene i preuzete robe, a koje je isprave potpisao tuženik dokazao osnovanost i visinu svog zahtjeva, da je plaćanje godišnje usluge očitanja utroška topline obveza tuženika iz dostavljenog ugovora te da mu tuženik duguje utuženi iznos s osnove godišnje usluge očitanja topline u ukupnom iznosu od 50,58 EUR. Još je naveo kako smatra da njegovo potraživanje nije zastarjelo jer nije istekao zastarni rok od 5 godina kao i da mu ni tuženik ni novi vlasnik predmetne nekretnine nisu dostavili prijedlog za prijenos obveze na novog vlasnika, a da se taj prijenos mogao izvršiti isključivo uz njegov pristanak što se nije dogodilo, no da bi svoj pristanak bio dao da je o prijenosu obveze bio obaviješten. Naveo je i kako smatra da je tuženik obveznik plaćanja predmetne obveze tako dugo dok se obveza ne prenese na treću osobu, a da samo vlasništvo nekretnine na to ne utječe pa je slijedom svega navedenog predložio da sud presudom u cijelosti održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da tuženiku naloži da mu naknadi i trošak parničnog postupka, a sve troškove sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate. Nije predložio održavanje usmene rasprave.

5. Tuženik FT u roku određenom rješenjem suda od 24. travnja 2025. sukladno odredbi čl. 461. a st. 7. ZPP-a nije naveo činjenice niti predložio izvođenje dokaza, a nije niti predložio održavanje usmene rasprave.

6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku ispisa otvorenih stavki (list 8 spisa), presliku ugovora (list 27 spisa) i preslike presuda (list 30 do 37 spisa), a valja reći da tužitelj sudu nije dostavio presliku "otpremnice sa primopredajnim zapisnikom isporučene i preuzete robe", iako je ovu ispravu naveo kao prilog 2 svog podneska od 10. svibnja 2025., no sud radi ekonomičnosti postupanja nije pozvao tužitelja da ovaj navod ispravi odnosno podnesak dopuni obzirom je ocijenio da činjenice koje tužitelj sadržajem ove isprave nastoji dokazati među strankama nisu sporne.

7. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Slijedom navoda tužitelja i na temelju sadržaja njegovih otvorenih stavki (list 8 spisa) na kojoj ispravi temelji svoj prijedlog za ovrhu, sada tužbu, sud nalazi da tužitelj BRUNATA d.o.o. od tuženika FT zahtijeva isplatu cijene usluge očitanja utroška topline na adresi u [adresa] dok slijedom navoda tuženika nalazi da je među strankama sporno je li ovo potraživanje zastarjelo te postoji li obveza tuženika platiti tužitelju cijenu navedene usluge, a jer je sa navedene adrese odselio, a nekretninu na istoj prodao zbog čega ovu uslugu tužitelja nije osobno primio.

9. Uvidom u sadržaj ispisa otvorenih stavki tužitelja (list 8 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku za utuženo potraživanje izdao tri računa koji su dospjeli 9. srpnja 2020., 4. srpnja 2021. i 15. srpnja 2022. (list 8 spisa).

10. Uvidom u sadržaj ugovora koji mu je tužitelj dostavio kao dokaz osnovanosti svog potraživanja (list 27 spisa) sud je utvrdio da su tužitelj i tuženik 23. rujna 2013. ugovorili obvezu tužitelja da izvrši isporuku i ugradnju sustava razdiobe utroška topline za stambeni objekt u vlasništvu tuženika na adresi u [adresa], Dr. [adresa] (čl. 3. st. 1.), da tom ugradnjom za tuženika nastaje financijska obveza prema tužitelju za ugrađen sustav (čl. 3. st. 2.), obvezu tužitelja da očita utrošak topline (čl. 3. st. 3.) te pravo tužitelja da tuženiku izda račun za uslugu očitanja i to za prvu godinu trajanja ugovora nakon ugradnje sustava, a da ovu uslugu za svaku sljedeću godinu od tuženika naplaćuje jednom godišnje, u razmacima od godinu dana prema računu koji će mu ispostaviti (čl. 3. st. 3.).

11. Na temelju navedenog sud je nedvojbeno utvrdio da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu u smislu odredaba čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) kojim se tužitelj obavezao obaviti očitanje sustava razdiobe utroška topline ugrađenog u nekretnini tuženika, a tuženik obavezao za to mu platiti naknadu prema računu koji će mu jednom godišnje izdati tužitelj pa je na temelju ovog utvrđenja, a primjenom odredaba čl. 336. st. 1. i čl. 9. ZOO-a sud utvrdio da je tuženik obvezan ispuniti svoju ugovornu obvezu platiti tužitelju cijenu (naknadu) očitanja sustava razdiobe utroška topline prema računima koje mu je tužitelj izdao i to jednom godišnje, za 2020., 2021. i 2022. godinu, kako to proizlazi iz datuma dospijeća ovih računa.

12. Kako tražbina tužitelja da mu tuženik plati ove račune dospijeva, dakle, jednom godišnje, a uvažavajući i da iz sadržaja ugovora koje su stranke sklopile proizlazi i da se tužitelj obavezao ovu uslugu vršiti u razdoblju od čak deset godina, a ukoliko ga tuženik ne izvijesti da trajanje tog ugovora ne želi produžiti, i u narednih deset godina, stav je ovog suda da je riječ o tražbini dugoročno redovito opetovanih i povremenih davanja koja dospijevaju jednom godišnje pa da ista u skladu sa odredbama čl. 226. st. 1. ZOO-a zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja.

13. Kako je tužitelj prijedlog za ovrhu radi prisilne naplate ove tražbine, sada tužbu, podnio 9. srpnja 2024., njegov je zahtjev u odnosu na dva utužena računa dospjela 9. srpnja 2020. i 4. srpnja 2021. tada već bio zastario jer je od dospijeća ovih računa bilo prošlo vremensko razdoblje duže od tri godine dok je zahtjev za isplatu jednog preostalog računa dospjelog 15. srpnja 2022. podnio prije isteka vremenskog razdoblja od tri godine i tako prije isteka zastarnog roka.

14. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime prethodno navedenih računa dospjelih 9. srpnja 2020. i 4. srpnja 2021. isplati ukupan iznos od 33,72 EUR zbog osnovanog prigovora zastare ocijenjen neosnovanim te je primjenom odredaba čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

15. Uvidom u sadržaj ugovora koji su stranke sklopile sud je utvrdio i da nisu ugovorile da bi prethodno navedena obveza plaćanja cijene (naknade) očitanja sustava razdiobe utroška topline predstavljala teret nekretnine u koju je ovaj sustav ugrađen i tako obveza svagdašnjeg vlasnika iste, u smislu odredaba čl. 259. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17, 152/14, 81/15) pa stoga činjenica da je tuženik prestao biti vlasnik ove nekretnine koju sudu navodi tuženik, iako ničim ne dokazuje, nije od utjecaja na postojanje njegove ugovorne obveze prema tužitelju.

16. Uvidom u sadržaj ugovora koji su stranke sklopile sud je utvrdio i da nisu ugovorile niti da bi prethodno navedena obveza plaćanja cijene (naknade) očitanja sustava razdiobe utroška topline bila na kakav način ovisna o činjenici koristi li tuženik toplinu koja se isporučuje u objekt na adresi u [adresa], Dr. [adresa] pa stoga činjenica da je tuženik prestao koristiti ovu nekretninu (da tamo ne živi), a i uslijed toga činjenica da tuženik ovdje predmetnu obvezu očitanja sustava razdiobe tog utroška topline nije izvršio u odnosu na njega, koje sudu navodi tuženik, iako ničim ne dokazuje, također nisu od utjecaja na postojanje prethodno utvrđene tuženikove ugovorne obveze prema tužitelju.

17. Tuženik je kao ugovorna strana i nositelj ugovorenih prava i obveza sukladno odredbama čl. 127. st. 1. ZOO-a ta prava i obveze mogao prenijeti na drugoga pa tako i na novog vlasnika ili drugog korisnika nekretnine u koju je ovdje predmetni sustav razdiobe utroška topline ugrađen i to uz pristanak tužitelja, no tuženik u ovom postupku nije naveo da je to učinio.

18. Stoga je sud primjenom odredaba čl. 65. st. 1., čl. 336. st. 1. i čl. 9. ZOO-a osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime ispunjenja ugovorne obveze plaćanja cijene (naknade) za očitanje sustava razdiobe utroška topline za 2022. godinu, a za koje mu je izdao račun koji je dospio 15. srpnja 2022. i u odnosu na koji je tužitelj ovaj zahtjev podnio prije isteka zakonom propisanog zastarnog roka, isplati iznos od 16,86 EUR koji je, pak, iznos prema ocjeni ovog suda tuženik samo paušalno, bez detaljnog obrazloženja i stoga neosnovano osporio.

19. Uvažavajući i da je sud uvidom u sadržaj ugovora koji su stranke sklopile (list 27 spisa) utvrdio da su stranke ugovorile obvezu tuženika da u slučaju neizvršenja ugovorenih plaćanja prema tužitelju podmiri dug uvećan za iznos zakonskih zateznih kamata (čl. 3. st. 6.), sud je primjenom odredaba čl. 29. st. 1. i čl. 183. st. 1. ZOO-a osnovanim ocijenio i zahtjev tužitelja da mu tuženik na utvrđen dug od 16,86 EUR isplati i zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća njegove obveze isplate ovog iznosa koje jasno proizlazi iz prethodno navedenog sadržaja poslovnih knjiga tužitelja, a koje tuženik i nije izričito osporio, do isplate, prema stopi propisanoj odredbama čl. 29. st. 2. ZOO-a.

20. Stoga je primjenom odredaba čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

21. Obzirom tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva nije uspio zbog osnovanog prigovora zastare pa je u ovom postupku uspio sa 33,33 % tužbenog zahtjeva, a tuženik tako sa 66,67 % istog zahtjeva i stoga u većoj mjeri nego tužitelj, tuženiku je primjenom odredaba čl. 154. st. 2. ZPP-a dosuđen trošak ovog postupka. Primjenom odredbe čl. 155. ZPP-a kao potreban je ocijenjen trošak tuženika sastava prigovora na rješenje o ovrsi po punomoćniku odvjetniku, a isti je odmjeren prema troškovniku tuženika, vrijednosti predmeta spora i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, u daljnjem tekstu: OT) u visini od zatraženih 25 bodova (tbr. 11/1) što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno OT iznosi 50,00 EUR, a po obračunu propisanom odredbama čl. 154. st. 2. ZPP-a iznosi 16,67 EUR. Stoga je u skladu sa Zaključkom br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 6. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).

DNA:

1. Tužitelju BRUNATA d.o.o., po punomoćniku

2. Tuženiku ĆT, po punomoćniku