REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pr-12/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Novak u parničnom predmetu tužitelja LL, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovač, odvjetniku iz Zagreba, protiv tužene Republike Hrvatske za Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Požegi, radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 23. srpnja 2025., u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Maje Nepehal, odvjetnice iz Požege i zakonske zastupnice tužene, zamjenice Općinskog državnog odvjetnika Nevenke Dragičević, dana 6. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj (Ministarstvo pravosuđa i uprave), OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, građansko-upravni odjel da tužitelju ĆL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime terenskog dodatka isplati iznos od 550,80 eura neto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2015. do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj (Ministarstvo pravosuđa i uprave), OIB: 52634238587 zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, građansko-upravni odjel da tužitelju ĆL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.718,75 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 6. kolovoza 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. ĆL podnio je tužbu protiv Republike Hrvatske za Ministarstvo pravosuđa radi isplate. U tužbi se navodi kako je rješenjem Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I- 112-03/15-01/17, URBROJ: 514-02-01-01-01-15-02 od 7. kolovoza 2015. privremeno premješten na rad u Zatvor u Zadru od 17. kolovoza 2015. godine do 17. rujna 2015. godine. Temeljem odredbi članka 5. Kolektivnog ugovora tužitelj smatra da ima pravo na terenski dodatak za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka i to ako je na terenu proveo najmanje osam sati bez obzira na to koliko je dana radio. Tužitelj nadalje navodi kako se pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen sukladno opisu poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva pravosuđa i Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa u nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen. Kako je u razdoblju od 17. kolovoza 2015. godine do 17. rujna 2015. godine tužitelj bio upućen na rad u Zatvor u Zadru smatra da isti predstavlja rad na terenu za koji mu pripada dnevni iznos od 150,00 kn sukladno Kolektivnom ugovoru.

1.1.Tužitelju nikada nije isplaćen dodatak za rad na terenu u spornom razdoblju te se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti odbijen u cijelosti.

1.2. Podneskom od 12. svibnja 2020. tužitelj nadalje pojašnjava kako je on državni službenik Ministarstva pravosuđa te da je temeljem odredbe članka 56. tada važećeg Kolektivnog ugovora stekao pravo na terenski dodatak, budući da mu je rješenjem poslodavca promijenjeno mjesto rada. Isplatom naknade za odvojeni život tuženik je i sam priznao da je tužitelj promijenio stalno mjesto rada. Tužitelj smatra kako sukladno tumačenju broj 12/56 od 18. svibnja 2015. kojim je zajednička komisija za tumačenje Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje u tekstu Zajednička komisija) utvrdila kako službenik za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada i izvan mjesta njegovog stalnog boravka ima pravo na dodatak za terenski rad ako su ispunjeni uvjeti iz članka 56. Kolektivnog ugovora, ima pravo na isplatu istog obzirom na rad u Zatvoru u Zadru.

2. U odgovoru na tužbu tužena se protivila u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu smatrajući da je isti neosnovan. Naime odredbom članka 56. stavak 2. Kolektivnog ugovora utvrđeno je da se pod pojmom stalnog mjesta rada podrazumijeva mjesto, odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz Pravilnika o unutarnjem redu i nadležnosti ustrojstvene jedinice u koju je raspoređen utvrđenim aktom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. U konkretnom predmetu rješenjem Uprave za zatvorski sustav od 7. kolovoza 2015. stoji da se državni službenik privremeno premješta na rad u Zatvor u Zadru, iz čega dakle proizlazi da je riječ o službeniku koji je rješenjem privremeno premješten u drugo mjesto rada koje je rješenjem o premještaju utvrđeno kao novo mjesto rada pa stoga službenik ne ostvaruje pravo na terenski dodatak jer se ne radi o upućivanju službenika na rad na terenu nego o premještaju službenika u drugo mjesto rada. Ovakav stav da je zauzela i Zajednička komisija u Tumačenju broj 11/56 od 21. studenog 2014. Tužena također ističe da je tužitelj premješten temeljem odredbe članka 31. stavak 9. Zakona o izvršenju kazne zatvora u kojem jasno stoji da se privremeni premještaj na rad u drugu kaznionicu ili zatvor ne smatra privremenim premještajem na novo radno mjesto. Tužena dakle smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 56. Kolektivnog ugovora, odnosno uvjeti za isplatu terenskog dodatka kako to tužitelj potražuje.

2.1. Podneskom od 11. travnja 2022. tužena nadalje ističe kako je tužitelju za vrijeme rada u Zatvoru u Zadru isplaćena naknada za odvojeni život u iznosu od 500,00 kn te stoga tužena u slučaju da sud prihvati tužbu tužitelja postavlja procesno pravni restitucijski zahtjev i prijeboj tražbina na ime iznosa od 500,00 kn koji je tužitelju isplaćen.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Rješenje VSRH broj Rev-34/2025-2 od 1.travnja 2025., rješenje Ministarstva pravosuđa od 7. kolovoza 2015., Zahtjev za mirno rješenje spora od 7. svibnja 2019., dopis ODO-a od 7. lipnja 2019., obračunski list troškova prijevoza za kolovoz 2015., evidenciju o radnom vremenu za kolovoz i rujan 2015. te se čita iskaz tužitelja i vrši uvid i priloženu sudsku praksu te danas predani dopis Ministarstva pravosuđa i uprave od 1. lipnja 2022., pročitan je zapisnik o saslušanju tužitelja od 16. studenog 2022., te je izvršen uvid u sve priloge i podneske u spisu.

4. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

5. Između stranaka je nesporno da je tužitelj na teren, odnosno na rad u Zatvor u Zadru upućen od 17. kolovoza 2015. do 17. rujna 2015., te da je naknada za terenski dodatak u navedenom razdoblju bila utvrđena u iznosu od 19,91 EUR dnevno.

6. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu naknade za rad na terenu.

7. Provedenim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da je tužitelj kao državni službenik Ministarstva pravosuđa i uprave zaposlen u Kaznionici i Zatvoru u Požegi, zaposlen na radnom mjestu pravosudnog policajca te da je rješenjem Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/I-112-03/15-01/17, URBROJ: 514-02-01-01-01-15-02 od 7. kolovoza 2015. privremeno premješten na rad u Zatvor u Zadru od 17. kolovoza 2015. godine do 17. rujna 2015. godine.

8. Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike RH ("Narodne novine" broj: 93/2008, 89/2012 i 104/13, kao i Dodatka I. "Narodne novine" broj,104/13, Dodatka II. "Narodne novine" broj, 150/2013) člankom 56. , stavak 1.propisuje da za vrijeme rada izvan stalnog mjesta rada u kojem je zaposlen i izvan mjesta njegovog stalnog boravka, službenik ima pravo na dodatak za rad na terenu, ako je na terenu proveo najmanje 8 sati bez obzira na to koliko je dana radio. Nadalje, stavkom 2. istoga članka propisano je da se pod pojmom stalno mjesto rada podrazumijeva mjesto odnosno područje u kojem službenik i namještenik obavlja poslove radnog mjesta na koje je raspoređen, s obzirom na opis poslova radnog mjesta iz pravilnika o unutarnjem redu iz nadležnosti ustrojstvene jedinice u kojoj je raspoređen, utvrđena u aktu o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela. Dodatak II. Kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike člankom 4. propisuje da visina terenskog dodatka iz članka 56. stavka 4. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike iznosi 150,00 kuna, što konverzijom kuna u EUR iznosi 19,91 EUR.

9. Prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetima broj Rev-598/2024 od 3. rujna 2024., Rev-1773/2024 od 9. listopada 2024., Rev-1199/2022-2 od 13. ožujka 2024. i Rev-589/2024-2 od 3. rujna 2024., Rev-1289/2021-2 od 24. travnja 2024. i dr. " Citirana odredba članka 56. KU-a i Tumačenja Zajedničke komisije broj 12/56 od 12. svibnja 2015., pravo službenika na dodatak za rad na terenu (tzv. terenski dodatak) vezuju uz rad službenika izvan stalnog mjesta rada pa je za ostvarivanje prava službenika na terenski dodatak te je odlučno, je li u određenom razdoblju službenik doista radio izvan stalnog mjesta rada, a nije odlučeno, je li doneseno rješenje o privremenom premještaju da bi od toga zavisilo pravo službenika na isplatu dodatka za rad na terenu." Iz navedenog proizlazi da se stalnim mjestom rada ne može smatrati mjesto gdje državni službenik privremeno raspoređen, već ono mjesto rada gdje je stalno raspoređen rješenjem poslodavca pa prema tome tužitelju pripada pravo na isplatu terenskog dodatka kada je upućen na rad izvan svog stalnog mjesta rada (kaznionica u Požegi) u drugo mjesto rada (Zatvor u Zadru).

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenje broj Rev-34/2025-2 od 1.travnja 2025., odlučujući o reviziji tužitelja, ukinuo je presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž R-28/2023-2 od 13.ožujka 2024. i presudu Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pr-69/2020-16 od 29. prosinca 2022. te je predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje da su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili osnovanost tužbenog zahtjeva jer tužitelju pripada pravo na isplatu terenskog dodatka kada je upućen na rad izvan svog stalnog mjesta rada (kaznionica u Požegi) u drugo mjesto rada (Zatvor u Zadru), pa zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu raspravili odlučne činjenice o visini tužbenog zahtjeva, niti su raspravili prigovor tuženice po kojem bi taj dodatak trebalo umanjiti za iznos isplaćene naknade za odvojeni život.

11. U skladu s navedenom odlukom Vrhovnog suda, podneskom od 5. srpnja 2025. tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev na način da od tužene potražuje isplatu iznosa od 550,80 eura neto na ime terenskog dodatka za razdoblje od 17. kolovoza do 17. rujna 2015. godine. Navodi da mu za svaki dan rada u utuženom razdoblju pripada pravo na terenski dodatak u iznosu od 19,91 eura, što umanjuje za 66,36 eura za isplaćenu naknadu za odvojeni život.

12. Budući tužena nije imala primjedbi na specificirani tužbeni zahtjev sud je isti u cijelosti prihvatio.

13. Kako je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom sud je tuženiku, na temelju odredbe članka 154.stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP) naložio da mu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.718,75 EUR koji trošak se odnosi na sastav zahtjeva za mirno rješenje spora (100,00 EUR), sastav tužbe (100,00 EUR), sastav obrazloženih podnesaka od 13.lipnja 2022. i od 5.srpnja 2025. (2x100,00 EUR), sastav žalbe (125,00 EUR), sastav prijedloga za dopuštenje revizije (175,00 EUR), sastav revizije (175,00 EUR), zastupanje na 5 ročišta (5x100,00 EUR), sve s PDV-om (343,75 EUR).

13.1. Tužitelj nema pravo na naknadu troška za sastav podneska od 5. svibnja 2022. jer je isti dostavljen dan prije ročišta za kojemu je priznata naknada za zastupanje, sastav podneska od 23. lipnja 2025. jer sud isti smatra nepotrebnim, za sastav podneska od 6. svibnja 2022. jer je istim samo dostavljena adresa svjedoka, niti za pristup na ročište za objavu presude jer punomoćnik tužitelja nije pristupio na navedeno ročište.

14. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 6. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa opravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Mirko Kovač, odvjetnik, Zagreb

2. ODO u Požegi, na P-DO-22/2020