REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Poslovni broj: Us I-487/2025-18
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Sveučilišta u Zagrebu, Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije, Svetošimunska cesta 23, Zagreb, OIB: 07699719217, kojeg zastupa zakonski zastupnik ML, dekan, a istoga opunomoćenik Mićo Ljubenko, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri d.o.o. Zagreb, Branimirova 29, protiv prvotuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za upravljanje operativnim programima Europske unije, Ulica Grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 53969486500 i drugotuženika Agencije za strukovno obrazovanje odraslih, Organizacijske jedinice za provedbu strukturnih instrumenata Europske unije - DEFCO, Garićgradska ulica 18, Zagreb, OIB: 40719411729, radi prigovora na odobrenje zahtjeva za nadoknadom sredstava, 6. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje mišljenja Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Uprave za upravljanje operativnim programima Europske unije KLASA: 910-04/21-09/68, URBROJ: 524-06-03-02/1-23-9 od 21. veljače 2023. i odluke Agencije za strukovno obrazovanje odraslih, Organizacijske jedinice za provedbu strukturnih instrumenata Europske unije KLASA: 910-04/20-16/28, URBROJ: 332-08-01-05/11-22-75 od 25. studenog 2022.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Tužitelj je Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv uvodno označenog prvotuženika radi poništavanja mišljenja KLASA: 910-04/21-09/68, URBROJ: 524-06-03-02/1-23-9 od 21. veljače 2023. i odluke drugotuženika KLASA: 910-04/20-16/28, URBROJ: 332-08-01-05/11-22-75 od 25. studenog 2022. te je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu osnovan spis pod poslovnim brojem: Us I-1035/2023.
2. Rješenjem predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-582/2023-2 od 23. studenog 2023. Upravnom sudu u Osijeku delegirani su predmeti Upravnog suda u Zagrebu, pa tako i predmet poslovni broj: Us I-1035/2023.
3. Tužitelj u tužbi navodi da je 4. studenog 2021. pokrenuo otvoreni postupak javne nabave male vrijednosti naziva Nabava laserskog gravera i rezača, evidencijskog broja E-MV-05/21, slanjem Obavijesti o nadmetanju oznake 2021/S 0F2- 0040310, čija je ukupna procijenjena vrijednost 275.250,00 kn (bez PDV-a) te da je s ponuditeljem SGM Informatika d.o.o. dana 17. prosinca 2021. potpisan Ugovor o kupoprodaji br. U-416/2021 u iznosu od 370.975,00 kn s PDV-om. Smatra netočnim navod tuženika da je Dokumentacijom o nabavi (dalje: DoN) tražena tehnička (minimalna) specifikacija nosivosti radnog stola ponuđenog uređaja 90 kg već da je tražena mogućnost opterećenja do 90 kg. Navodi da mu je s odobrenjem Zahtjeva za nadoknadom sredstava (ZNS_10) odobreno i isplaćeno 2.677.702,33 kn od potraživanih 2.783.036,08 kn (uključuje i financijsku korekciju koja je predmet prigovora u iznosu od 92.743,75 kn). Ističe kako je bez ove financijske korekcije, po prethodnim Odobrenjima zahtjeva za nadoknadom sredstava (ZNS_1 do ZNS_9) određena financijska korekcija od svega 18.877,81 kn što upućuje na to da se projekt provodi uspješno i da se njime upravlja savjesno, pošteno i odgovorno. Smatra da ovjerenu izjavu dobavljača i jamstveni list treba prihvatiti kao dokaz usklađenosti s tehničkim specifikacijama jer je ovime rizik neusklađenosti na strani ponuđača, a ne na strani kupca. Predlaže Sudu poništiti mišljenje tuženika od 21. veljače 2023. i prvostupanjsku odluku (odobrenje) od 25. studenoga 2022., uz naknadu troška upravnog spora pobliže određenog u tužbi.
4. Prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi da je tužitelj u svojstvu korisnika bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda, a nakon uspješne prijave na natječaj "Razvoj, unapređenje i provedba stručne prakse u visokom obrazovanju", sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava (dalje: Ugovor) s ugovornim stranama Ministarstvom znanosti i obrazovanja (Posredničko tijelo razine 1, dalje: PT1) i Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (Posredničko tijelo razine 2, dalje: PT2). Navodi da u skladu s odredbama Ugovora te člankom 150. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21.) isti po pravnoj prirodi nema karakter upravnog ugovora te da nije jasno po kojoj osnovi je, u konkretnom slučaju, tuženik Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike koje nije jedan od potpisnika tog Ugovora. Ističe da tuženik nije donio nikakvu "odluku" o predmetnom slučaju već Mišljenje u skladu s važećim pravilima i procedurama u sklopu provedbe Operativnog programa "Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020." Europskog socijalnog fonda, te da predmetno Mišljenje, kao niti jedan od ostalih akata donesenih od strane PT2 nisu predmet upravnog spora u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, budući da su doneseni u neupravnom postupku i nemaju svojstvo upravnog akta, te da sve obavijesti, odluke, zaključci, mišljenja koje donose tijela u Sustavu upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, a u postupku provedbe ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, nisu upravni akti. Poziva se na članak 28. Općih uvjeta potpisanog Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava te ističe kako prema Općim pravilima o postupanju po prigovorima u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. Europskoga socijalnog fonda od 4. veljače 2020., korisnik ima pravo pokrenuti spor pred nadležnim sudom, u skladu s odredbama potpisanog Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Predlaže Sudu odbaciti tužbu, odnosno, podredno, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
4.1. Drugotuženik u odgovoru na tužbu navodi da kao PT2 je dužan pratiti provedbu svakog pojedinog ugovora te je tužitelj kao korisnik bio dužan dostaviti zahtjev i potražiti isključivo plaćene iznose za sve nastale troškove za koje su izvršena plaćanja. Tako je zatražena i nadoknada izdatka za laserski graver i rezač koji je nabavljen putem javne nabave (E-MV-5/21). U bitnome navodi da uvidom dostavljenu DoN, vidljivo je da je 4. studenog 2021. tužitelj kao korisnik pokrenuo otvoreni postupak javne nabave male vrijednosti predmeta: Nabava laserskog gravera i rezača, evidencijskog broja E-MV-05/21, slanjem obavijesti o nadmetanju oznake 2021/S 00- 0040310, čija je ukupna procijenjena vrijednost 275.250,00 kn (bez PDV-a) te je na temelju pregleda i ocjene ponude odabran ponuditelj SGM Informatika d.o.o. s kojim je 17. prosinca 2021. potpisan Ugovor o kupoprodaji br. V - 416/2021 u iznosu od 370.975,00 kn s PDV-om. Točkom 2.5. DoN propisano je da je ponuditelj obvezan ispuniti obrazac Tehnička specifikacija tako da ispuni stavku ponuđeno na način da se na za to predviđeno mjesto upiše ponuđeni odgovor DA ili NE, a u stavci Referenca na stranicu kataloga ponuditelj upisuje broj stranice i/ili stavke iz kataloga na kojoj se nedvojbeno može utvrditi ispunjenje zahtjeva iz Tehničke specifikacije za ponuđenu opremu. Navodi da uvidom u ponudu odabranog ponuditelja SGM Informatika d.o.o. je utvrđeno da isti nije popunio podatke u obrascu Tehnička specifikacija na način kako je to naručitelj propisao DoN-om te je naručitelj 1. prosinca 2021. uputio ponuditelju poziv za pojašnjenjem ili upotpunjavanjem ponude putem sustava EOJN RH, u kojem je, na temelju članka 293. Zakona o javnoj nabavi iz 2016., tražio ovjerenu i potpisanu Izjavu proizvođača ili ovlaštenog predstavnika/zastupnika proizvođača, kojom se potvrđuje da ponuđeni proizvod odgovara traženim minimalnim tehničkim specifikacijama. Navodi i da je naručitelj tražio i da, ukoliko ponuditelj dostavlja Izjavu potpisanu i ovjerenu od strane ovlaštenog predstavnika/zastupnika proizvođača, dostavi dokaz (npr. Izjavu) da je ovlašten od strane proizvođača kao ovlašteni predstavnik/zastupnik. Ponuditelj je 2. prosinca 2021. putem sustava EOJN RH dostavio tražene dokumente te iz Izjave o sukladnosti tehničkih specifikacija od 2. prosinca 2021. razvidno da je nosivost radnog stola ponuđenog uređaja Epilog Laser Fusion Pro-s SOW 70 kg, dok je DoN-om tražena tehnička specifikacija da uređaj mora imati stol koji se može opteretiti statično do 90 kg. U Zapisniku o pregledu i ocjeni navedeno je da je dostavom prospektnih materijala u obliku brošure, kataloga ili letaka dokazano da ponuđeni proizvod odgovara traženim minimalnim tehničkim specifikacijama, no uvidom u katalog proizvođača, iz navedenog nije moguće potvrditi sve tražene tehničke specifikacije, medu ostalim ni nosivost radnog stola. Korisnik je, prilikom utvrđivanja prihvatljivosti cjelokupnog postupka nabave u sklopu odgovora na upit PT2 poslan 18. srpnja 2022., dostavio 20. srpnja 2022. dodatnu Izjavu o sukladnosti tehničkih specifikacija (datiranu 3. prosinca 2021.) kojom potvrđuje kako je greškom na Izjavi od 2. prosinca 2021., upisana nosivost 70 kg umjesto 90 kg. Nadalje, navodi da je dodatan upit upućen korisniku od strane PT2 31. listopada 2022., na koje je tužitelj u svom odgovoru (7. studenog 2022.) ponovno dostavio Izjavu o sukladnosti tehničkih specifikacija pod 3. prosinca 2021., kao i snimku zaslona EOJN- a na kojoj korisník tvrdi da je navedena Izjava prikazana kao potvrda o stanju duga. Međutim, PT2 odlazi na ad hoc provjeru projekta na licu mjesta kod korisnika dana 21. studenog 2022., te utvrđuje da se Izjava o sukladnosti tehničkih specifikacija od 3. prosinca 2021., ne nalazi u EOJN-u, te kao takva nije prihvatljiva. Dodatno, a vezano uz ad hoc provjeru, ističe da je korisnik pripremio cjelokupnu dokumentaciju provedenog postupka javne nabave na uvid predstavnicima PT2, omogućio uvid u EOJN RH za predmetni postupak te omogućio pregled nabavljenog laserskog gravera i rezača. Predstavnici PT2 pregledom nabavljenog laserskog gravera i rezača utvrdili su da se serijski broj naveden na uređaju razlikuje od serijskog broja navedenog u Jamstvenom listu uređaja. Korisnik se izjasnio da dosad nije primijetio nesklad te da će kontaktirati dobavljača, pa je upućen od strane PT2 da žurno dostavi pojašnjenja i relevantnu dokumentaciju, te je 23. studenoga 2022. dostavio pojašnjenje dobavljača SGM Informatika d.o.o., u kojem je navedeno da je došlo do nenamjerne omaške i dostavlja korigirani Jamstveni list u kojem je naveden ispravan serijski broj laserskog gravera i rezača. Nakon cjelokupne provjere (ZNS i ad hoc odlaskom kod Korisnika), PT2 dana 25.11.2022. godine donosi Odlku o primjeni financijskog ispravka od 25 % na ukupnu vrijednost Ugovora o javnoj nabavi na utvrđenu nepravilnost jer su kriteriji za odabir ili tehničke specifikacije izmijenjeni nakon otvaranja ponuda i netočno primijenjeni putem odobrenja ZNS broj 10. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
5. Rješenjem poslovni broj: Us I-1432/2023-7 od 27. prosinca 2024. ovaj Sud je odbacio predmetnu tužbu s obrazloženjem da prema Ugovoru sklopljenom s ugovornim stranama, Ministarstvom znanosti i obrazovanja (PT1) i Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (PT2), s jedne strane i tužiteljem kao korisnikom bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda, s druge strane, predviđeno je u članku 28. Rješavanje sporova, iste riješiti mirnim putem, a u slučaju neuspjeha, stranke međusobno upućuju pisanu obavijest te mogu pokrenuti spor pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj (28.3). Stoga, s obzirom da se radi o ugovornom odnosu, odnosno provedbi Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, korisnicima je prema navedenom članku 28. Ugovora, sudska zaštita zajamčena pred nadležnim općinskim, odnosno trgovačkim sudom. Pri tome niti jedan od akata donesen od strane PT1 i PT2 nisu doneseni u upravnom postupku. K tome, u skladu s Općim pravilima o postupanju po prigovorima u okviru Operativnog programa Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020. Europskoga socijalnog fonda od 4. veljače 2020.), korisnik ima pravo pokrenuti spor pred nadležnim sudom, u skladu s odredbama potpisanog Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Stoga je, prema shvaćanju ovoga Suda, Ugovor taj koji je relevantan u vezi tumačenja prava i obveza svih ugovornih strana pa tako i odredaba vezanih uz rješavanje sporova. Stoga su osporavano mišljenje i odluka (odobrenje) s iznosom za isplatu prihvatljivih bespovratnih sredstava ocijenjeni neupravnom stvari te da ne mogu biti predmet upravnog spora, već je sporan ugovorni odnos između tužitelja i drugih ugovornih strana, a u vezi kojega je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora kako je to i predviđeno predmetnim Ugovorom kodni broj UP.03.1.1.04.0089.
5.1. Navedeno rješenje ovog Suda je poništeno rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-791/025-3 od 9. travnja 2025.
5.2. U tom rješenju je navedeno da je sporno pravno pitanje može li postupanje tuženika biti predmet upravnog spora. Ističe da je Sud Europske unije u presudi u spojenim predmetima C-260/14 i 261/14 (ECLI:EU:C:2016:360) izrazio jasan stav da mjerodavne propise treba tumačiti na način da financijski ispravci država članica, u slučaju kad se oni primjenjuju na troškove koji se financiraju iz strukturnih fondova zbog nepoštivanja odredbi o provedbi postupka javne nabave, predstavljaju upravne mjere (točka 51. presude). Nadalje, da je taj sud presudom Usž-122/21-5 od 8. srpnja 2021. donesenoj u postupku proizašlom iz Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava već izrazio stav da se nepravilnosti i odgovarajuće stope financijskih ispravaka koje je tuženik utvrdio trebaju smatrati upravnopravnim mjerama. Slijedom navedenog, taj sud smatra da ako su financijski ispravci država članica upravne mjere, onda su i postupci koji su rezultirali takvim mjerama upravni postupci na koje se imaju primijeniti odgovarajuće zakonske odredbe. Dakle, analizirajući citirane propise i relevantno činjenično stanje, prema ocjeni tog suda, nepravilnosti i odgovarajuće stope financijskih ispravaka koje je utvrdila Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih, u odobrenju od 25. studenog 2022., a po izjavljenom prigovoru potvrdilo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske kao Posredničko tijelo razine 1, trebaju se smatrati upravnopravnim mjerama donesenim nakon kontrole provedene javne nabave.
5.3. U odnosu na stajalište Visokog upravnog suda, očitovao se prvotuženik podneskom od 6. lipnja 2025. navodeći da je primoran osvrnuti se na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u rješenju Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-791/2025-3 od 9. travnja 2025. Navodi da taj sud u obrazloženju rješenja pod točkom 6. navodi „da je tužitelj kao korisnik s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava kao Posredničkim tijelom razine 1 i Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih kao Posredničkim tijelom razine 2 sklopio Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava” što je u potpunosti krivi i netočan zaključak, a posebice imajući u vidu kako su jasno vidljivi potpisnici Ugovora iz cjelokupnog spisa, odgovora na tužbu i samog dostavljenog Ugovora. Stoga navodi kako je tužitelj kao korisnik nedvojbeno potpisao Ugovor o dodjeli bespovratnih sredstava s Ministarstvom znanosti i obrazovanja kao PT1, a ne s Ministarstvom rada i mirovinskog sustava kako se navodi u rješenju. Stoga smatra nejasnim zbog čega je ovo ministarstvo tuženo u predmetnom postupku obzirom da nije potpisnik predmetnog Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava. Nadalje, navodi da mogućnost sudske zaštite je jasno propisana potpisanim Ugovorom o dodjeli bespovratnih sredstava u kojem je izričito određena procedura i pretpostavke koje trebaju biti udovoljene kako bi se pokrenuo spor, a cjelokupna problematika postupanja korisnika protivno ugovornim odredbama opisana je u navedenom odgovoru na tužbu. Navodi i da je Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Upravljačko tijelo Operativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014-2020" Europskog socijalnog fonda te je odgovorno za cjelokupni program, u smislu osiguravanja provede Operativnog programa u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima kao i pravilima Europske unije za Fondove. Isto tako, ovo tijelo je delegiralo određene funkcije definiranim tijelima za upravljanje i kontrolu provedbe (Tijela SUK-a) odnosno PT1 i 2, radi kvalitetnije provedbe cjelokupnog programa. Stoga smatra logičnim da su za sve projekte iz područja znanosti i obrazovanja nadležni sporazumom definirani PT1 odnosno Ministarstvo znanosti, obrazovanja i mladih te PT2 odnosno Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih. Upravo iz navedenog razloga su i potpisnici Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, zajedno sa tužiteljem, navedena PT1 i 2. Navodi i da se od potpisnika očekuje razumijevanje Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava kojega potpisuju, a u kojem su jasno definirana prava i obveze korisnika i Posredničkih tijela te u kojem su jasno naznačene ugovorne strane kao i način rješavanja sporova. Ostaje pri navodima odgovora na tužbu te navodima PT2, Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih koje se tiču nedvojbenog kršenja ugovornih obveza te pogrešno provedbe postupka nabave, a koje je rezultiralo opravdanim financijskim ispravkom od strane nadležnog Posredničkog tijela.
5.4. Navodi i da je suglasan, kao i drugotuženik kako to proizlazi iz očitovanja od 26. svibnja 2025. da se predmetni spor riješi bez održavanja rasprave.
5.5. Iako je tužitelj u podnesku od 23. svibnja 2025. predložio Sudu saslušati svjedoka prof. dr. sc. RL, kao odgovornu osobu tužitelja za projekt radi iznošenja činjeničnog stanja vezanog za predmet nabave, taj dokazni prijedlog tužitelj nije stavio u tužbi iako je bio na to obvezan prema tada važećem članku 23. stavku 1. točki 8. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.). Isti je predviđao da tužba obvezno mora sadržavati činjenice i dokaze na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev (sada predviđeno člankom 39. stavkom 1. točkom 8. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS-a). Dakle, tužitelj je postupio protivno propisano ZUS-om, a pri tome nije naveo niti konkretne okolnosti na koje bi svjedok iskazivao jer je „iznošenje činjeničnog stanja vezano uz predmet nabave“ već apsolvirano u tužbi i izvođenje takvog dokaznog prijedloga bilo bi suprotno predviđenom člankom 8. ZUS-a, jer je Sud obvezan upravni spor provesti brzo i bez odugovlačenja, uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, onemogućit će zlouporabu prava stranaka i drugih sudionika u sporu te će odluku donijeti u razumnom roku.
5.6. Stoga Sud u ovom upravnom sporu nije održao raspravu radi saslušanja predloženog svjedoka jer bi održavanje rasprave samo radi odbijanja tog dokaznog prijedloga koji Sud ne smatra potrebnim izvoditi, nepotrebno povećalo troškove upravnog spora, a što bi bilo u suprotnosti s načelom učinkovitosti, izraženim u odredbi članka 8. ZUS-a. K tome, iz presude Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž- 2924/17-2 od 17. siječnja 2018. proizlazi da predlaganje izvođenja dokaza saslušanjem svjedoka s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, nema značenje tražene rasprave. Iz navedenih razloga, a imajući u vidu duljinu trajanja ovog spora te činjenicu da je sporno u predmetnom postupku samo tumačenje odredbe dokumentacije o javnoj nabavi u vezi nosivosti, odnosno mogućnosti opterećenja radnog stola do ili od 90 kg.
5.7. Stoga su ispunjeni preduvjeti za odlučivanje u ovom sporu bez održavanja rasprave u skladu s odredbom članka 98. stavka 1. točke 4. i 5. ZUS-a.
6. Tužitelj tužbom osporava mišljenje tuženika KLASA: 910-04/21-09/68, URBROJ: 524-06-03-02/1-23-9 od 21. veljače 2023. o prigovoru protiv odluke Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih KLASA: 910-04/20-16/28, URBROJ: 332-08-01-05/11-22-75 od 25. studenog 2022.
7. Prema, u spisu tuženika, priloženom Ugovoru, sklopljenom s ugovornim stranama, Ministarstvom znanosti i obrazovanja (PT1) i Agencijom za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih (PT2), s jedne strane i tužiteljem kao korisnikom bespovratnih sredstava iz Europskog socijalnog fonda, s druge strane, predviđeno je u članku 28. Rješavanje sporova, iste riješiti mirnim putem, a u slučaju neuspjeha, stranke međusobno upućuju pisanu obavijest te mogu pokrenuti spor pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj (28.3). Ali, iako se radi o sporu iz ugovornog odnosa, odnosno provedbi Ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava, te je korisnicima prema navedenom članku 28. Ugovora sudska zaštita zajamčena pred nadležnim općinskim, odnosno trgovačkim sudom, s obzirom na stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz rješenja poslovni broj: Usž-791/025-3 od 9. travnja 2025., da se u konkretnom slučaju radi o financijskim ispravcima kao upravnopravnim mjerama nakon kontrole provedene javne nabave, ovom Sudu nije preostalo drugo, nego ocijeniti zakonitost mišljenja tuženika i odluke PT2.
8 Sporno prema tvrdnji tužitelja u tužbi je tumačenje odredbe dokumentacije o javnoj nabavi u vezi nosivosti, odnosno mogućnosti opterećenja radnog stola do ili od 90 kg, a što je od utjecaja na odluku o financijskoj korekciji, odnosno nakon provedene kontrole utvrđenog neprihvatljivog troška bespovratnih sredstava.
9. Osporavanom prvostupanjskom odlukom drugotuženika u ulozi PT1, po zaprimanju zahtjeva tužitelja od 27. rujna 2022., za nadoknadom sredstava broj 10, te ispravljene verzije 11. studenog 2022., za izvještajno razdoblje od 9. ožujka 2020. do 9. rujna 2022., nakon provedene kontrole je utvrđen ukupan iznos potraživanih troškova od 584.579,48 kn, ukupan iznos prihvatljivih troškova 491.835,73 kn, ukupan iznos izuzetih troškova 0.00 kn, ukupan iznos neprihvatljivíh troškova 92.743,75 kn, ukupan iznos prihvatljivih bespovratnih sredstava 491.835,73 kn, koji iznos je u konačnici i određen za isplatu.
9.1. U odnosu na ukupan iznos neprihvatljivíh troškova od 92.743,75 kn, a koji je za tužitelja sporan i odnosi se na Element 1. Unapređenje postojećih i razvoj novih modela provedbe stručne prakse na Fakultetu šumarstva i drvne tehnologije, stavka troška 1.10. Laserski graver i rezač DTO, dano je obrazloženje da je taj iznos neprihvatljiv zbog utvrđenih nepravilnosti i primjene stope financijske korekcije od 25%.
9.2. Navedeno je obrazloženo da je tužitelj kao korisnik 4. studenog 2021. pokrenuo otvoreni postupak javne nabave male vrijednosti naziva Nabava laserskog gravera i rezač, evidencijskog broja E-MV-05/21, slanjem Obavijesti o nadmetanju oznake 2021/S Of2-0040310, čija je ukupna procijenjena vrijednost 275.250,00 kn (bez PDV-a), te je odabran ponuditelj SGM Inforrnatika d.o.o. s kojim je 17. prosinca 2021. potpisan Ugovor o kupoprodaji br. U - 416/2021 u iznosu od 370.975,00 kn s PDV-om.
9.3. Nadalje, drugotuženik objašnjava da Točkom 2.5. Dokumentacije o nabavi propisano je da je ponuditelj obvezan ispuniti obrazac Tehnička specifikacija tako da ispuni stavku ponuđeno na način da se na za to predviđeno mjesto upišu ponuđeni odgovor DA ili NE, a u stavci Referenca na stranicu kataloga ponuditelj upisuje broj stranice i/iti stavke iz kataloga na kojoj se nedvojbeno može utvrditi ispunjenje zahtjeva iz Tehničke specifikacije za ponuđenu opremu. Iz ponude SGM Informatika d.o.o. proizlazi da isti nije popunio podatke u obrascu Tehnička specifikacija na način kako je to propisano DoN-om te ga je naručitelj pozvao 1. prosinca 2021. radi pojašnjenja ili upotpunjavanja ponude putem sustava EOjN RH, u kojem je na temelju članka 293. Zakona o javnoj nabavi tražio ovjerenu i potpisanu izjavu proizvođača ili ovlaštenog predstavnika/zastupnika proizvođača, kojom se potvrđuje da ponuđeni proizvod odgovara traženim minimalnim tehničkim specifikacijama. Iz dostavljene Izjave o sukladnosti tehničkih specifikacija od 2. prosinca 2021. proizlazi da je nosivost radnog stola ponuđenog uređaja Epilog Laser Fusion Pro - 80W 70 kg, dok je DoN-om tražena tehnička specifikacija do 90 kg što je utvrđeno i na licu mjesta, a uvidom u katalog katalog proizvođača nije bilo moguće potvrditi sve tražene tehničke specifikacije, medu ostalim ni nosivost radnog stola.
9.4. Stoga je utvrđena nepravilnost br. 14, kriteriji za odabir ili tehničke specifìkacije izmijenjeni su nakon otvaranja ponuda ili su netočno primijenjeni.
10. Tuženik, postupajući po podnesenom prigovoru tužitelja je dao mišljenje u okviru svoje nadležnosti na temelju članka 5. stavka 3. točke 20. Uredbe o tijelima u sustavima upravljanja i kontrole korištenja Europskog socijalnog fonda, Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda, u vezi s ciljem „Ulaganje za rast i radna mjesta” (Narodne novine, broj 107/14., 23/15., 129/15., 15/17., 18/17., 46/21. i 49/21.), i osiguravanja provedbe Operativnog programa u skladu s primjenjivim nacionalnim pravilima kao i pravilima Europske unije za Fondove. U mišljenju ju navedeno da je u DoN u Prilogu II Tehnička specifikacija za ponuđenu opremu pod točkom 6. traženo da uređaj mora imati stol koji se može opteretiti statično do 90 kg.
10.1. S obzirom na navedeno, a uvidom u ponudu ponuditelja SGM Informatika d.o.o. utvrđeno je da isti nije popunio podatke u obrascu Tehnička specifikacija na način kako je to Naručitelj propisao Dokumentacijom te je uvidom u lzjavu o sukladnosti iz koje je vidljivo da nosivost radnog stola za ponuđeni uređaj Epilog Laser Fusion Pro
— 80W iznosi 70kg. Tuženik je zaključio kako se isto ne može smatrati ispunjavanjem traženih uvjeta s obzirom na to da tehničke specifikacije iz Dokumentacije o nabavi predstavljaju minimalne tehničke specifikacije. Slijedom toga, a u skladu s primjenjivom Odlukom Komisije C(2019)3452 final od 14. svibnja 2019. o utvrđivanju smjernica za određivanje financijskih ispravaka koje u slučaju nepoštovanja primjenjivih pravila o javnoj nabavi Komisija primjenjuje na rashode koje financira Unija, a zbog neusklađenosti s primjenjivim pravilima o javnoj nabavi (i odgovarajućim prilogom predmetne Odluke), u kojoj su navedene glavne vrste nepravilnosti i odgovarajuće stope financijskih ispravaka, PT2 smatra da predmetna nepravilnost u suštini odgovara vrsti nepravilnosti navedenoj pod br. 14 — Kriteriji za odabir (ili tehničke specifikacije) izmijenjeni su nakon otvaranja ponuda ili su netočno primijenjeni te je temeljem toga utvrđena stopa ispravka predviđena prilogom predmetne Odluke od 25% potraživanje vrijednosti nabave. lako Korisnik navodi da je, s obzirom na propisanu nosivost „do 90kg”, prihvatljiva svaka nosivost ponuđenog predmeta nabave ispod 90 kg pa tako i nosivost od 70 kg, tuženik smatra da nije moguće prihvatiti ovakvo strogo gramatičko tumačenje traženja navedene karakteristike. Prihvaćanje korisnikovog tumačenja dovelo bi do praktičnih implikacija u smislu da bi ponuditelji mogli nuditi predmete nabave takvih tehničkih karakteristika kojima bi ostvarenje svrhe izvršenja ugovora poslalo nemoguće. Slijedom toga, zaključio je da prihvaćanje ovakve ponude odabranog ponuditelja kao prihvatljive je suprotno je DoN i Zakonu o javnoj nabavi s obzirom na to da nije dopušteno prihvatiti predmet nabave koji ne odgovara minimalnim tehničkim specifikacijama. Smatra da nije došlo do kršenja načela jednakog postupanja i transparentnosti te da je u predmetnom slučaju određena stopa financijskog ispravka nužna i razmjerna za utvrđenu nepravilnost.
11. Budući da je tužitelj kao naručitelj u DoN, u Prilogu II Tehnička specifikacija za ponuđenu opremu pod točkom 6. predvidio da uređaj mora imati stol koji se može opteretiti statično do 90 kg, ako isti ne udovoljava toj karakteristici te se može opteretiti samo do 70 kg, a koja činjenica je nesporna za sve stranke, onda proizlazi da ne udovoljava traženom uvjetu. Stoga, s obzirom da prema lzjavi o sukladnosti nosivost radnog stola za ponuđeni uređaj Epilog Laser Fusion Pro — 80W iznosi 70kg, nisu udovoljene minimalne tehničke specifikacije. Stoga je opravdano primijenjena stopa financijskog ispravka, a prigovor tužitelja iznesen u pravcu pogrešnog tumačenja tražene karakteristike prema DoN je neosnovan.
12. Slijedom iznesenoga, Sud nije imao razloga osporavano mišljenje ocijeniti nezakonitim, kao niti odluku drugotuženika kao PT2 te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u izreci presude pod točkom I.
13. U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadom troška upravnog spora, prema odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora te je stoga zahtjev za naknadu troška, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.
U Osijeku 6. kolovoza 2025.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćeniku
2. Prvotuženiku
3. Drugotuženiku
