P –2239/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E SU D A

Općinski sud Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja BD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Butoroviću odvjetniku iz Hvara, protiv tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, zastupane po punomoćnicima Jeleni Matulić i Borisu Biliću, odvjetnicima u OD Matulić i Bilić d.o.o., Split, temeljem generalne punomoći kod Županijskog suda u Splitu pohranjene pod br. 39Su-971/15, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave, zaključene 10. lipnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a nena- zočnosti uredno pozvanog punomoćnika tužene, objavio je 06. kolovoza 2025. i

p r e s u d i o  j e.

I/ Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu, broj 9013200952 , od 29. listopada 2007. godine, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita: BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], i tuženika, kao kreditora: PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, i to odredba:

- članka 4.1. - u dijelu koji glasi: ''koja je je promjenjiva sukladno odluci Banke o kreditiranju građana'';

- članka 4.2. - u cijelosti;

- članka 7.2. - u dijelu koji glasi: ''Iznos anuiteta iz prethodnog stavka obračunat je primjenom kamatne stope važeće na dan zaključenja ovog Ugovora. U slučaju promjene kamatne stope iz točke 4. ovog Ugovora, Korisnik kredita pristaje da Banka povisi ili snizi iznos anuiteta, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuite- te. O izmijenjenom iznosu anuiteta Banka će pisano obavijestiti Korisnika kredita. Stranke su suglasne da je obavijest Banke dokaz o izmijenjenom iznosu anuiteta te se danom kad mu je obavijest dostavljena smatra dan kad je Banka putem pošte uputila korisniku kredita obavijest o tome na adresu iz ovog Ugovora ili na adresu koju je korisnik Kredita pisano dostavio Banci. Ova obavijest sastavni je dio ovog Ugovora.'',

odnosno, u svakom dijelu istog u kojem se spominje promjenjiva kamatna stopa.

II/ Nalaže se tuženiku : PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB:02535697732, tužitelju BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, broj 9013200952, od 29. listopada 2007. godine, zbog ništetno ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, isplati iznos od 6.422,21 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 29.02.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 31.03.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 30.04.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 31.05.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 30.06.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 31.07.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 31.08.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 30.09.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 31.10.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 30.11.2008. do isplate,

- na iznos od 74,77 EUR, od dana 31.12.2008. do isplate,

- na iznos od 77,92 EUR, od dana 31.01.2009. do isplate,

- na iznos od 77,92 EUR, od dana 28.02.2009. do isplate,

- na iznos od 77,92 EUR, od dana 31.03.2009. do isplate,

- na iznos od 77,91 EUR, od dana 30.04.2009. do isplate,

- na iznos od 77,91 EUR, od dana 31.05.2009. do isplate,

- na iznos od 77,90 EUR, od dana 30.06.2009. do isplate,

- na iznos od 77,90 EUR, od dana 31.07.2009. do isplate,

- na iznos od 77,89 EUR, od dana 31.08.2009. do isplate,

- na iznos od 77,89 EUR, od dana 30.09.2009. do isplate,

- na iznos od 77,88 EUR, od dana 31.10.2009. do isplate,

- na iznos od 77,87 EUR, od dana 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 77,87 EUR, od dana 31.12.2009. do isplate,

- na iznos od 74,74 EUR, od dana 31.01.2010. do isplate,

- na iznos od 74,73 EUR, od dana 28.02.2010. do isplate,

- na iznos od 74,72 EUR, od dana 31.03.2010. do isplate,

- na iznos od 74,71 EUR, od dana 30.04.2010. do isplate,

- na iznos od 74,70 EUR, od dana 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 74,70 EUR, od dana 30.06.2010. do isplate,

- na iznos od 74,68 EUR, od dana 31.07.2010. do isplate,

- na iznos od 74,67 EUR, od dana 31.08.2010. do isplate,

- na iznos od 74,66 EUR, od dana 30.09.2010. do isplate,

- na iznos od 74,65 EUR, od dana 31.10.2010. do isplate,

- na iznos od 74,64 EUR, od dana 30.11.2010. do isplate,

- na iznos od 74,62 EUR, od dana 31.12.2010. do isplate,

- na iznos od 71,53 EUR, od dana 31.01.2011. do isplate,

- na iznos od 71,52 EUR, od dana 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 71,51 EUR, od dana 31.03.2011. do isplate,

- na iznos od 71,49 EUR, od dana 30.04.2011. do isplate,

- na iznos od 71,48 EUR, od dana 31.05.2011. do isplate,

- na iznos od 71,46 EUR, od dana 30.06.2011. do isplate,

- na iznos od 71,44 EUR, od dana 31.07.2011. do isplate,

- na iznos od 71,42 EUR, od dana 31.08.2011. do isplate,

- na iznos od 71,40 EUR, od dana 30.09.2011. do isplate,

- na iznos od 71,39 EUR, od dana 31.10.2011. do isplate,

- na iznos od 71,37 EUR, od dana 30.11.2011. do isplate,

- na iznos od 71,35 EUR, od dana 31.12.2011. do isplate,

- na iznos od 71,33 EUR, od dana 31.01.2012. do isplate,

- na iznos od 71,31 EUR, od dana 29.02.2012. do isplate,

- na iznos od 71,29 EUR, od dana 31.03.2012. do isplate,

- na iznos od 71,27 EUR, od dana 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 71,24 EUR, od dana 31.05.2012. do isplate,

- na iznos od 71,22 EUR, od dana 30.06.2012. do isplate,

- na iznos od 71,20 EUR, od dana 31.07.2012. do isplate,

- na iznos od 71,17 EUR, od dana 31.08.2012. do isplate,

- na iznos od 71,15 EUR, od dana 30.09.2012. do isplate,

- na iznos od 71,12 EUR, od dana 31.10.2012. do isplate,

- na iznos od 71,10 EUR, od dana 30.11.2012. do isplate,

- na iznos od 71,07 EUR, od dana 31.12.2012. do isplate,

- na iznos od 71,05 EUR, od dana 31.01.2013. do isplate,

- na iznos od 71,02 EUR, od dana 28.02.2013. do isplate,

- na iznos od 70,99 EUR, od dana 31.03.2013. do isplate,

- na iznos od 70,96 EUR, od dana 30.04.2013. do isplate,

- na iznos od 70,93 EUR, od dana 31.05.2013. do isplate,

- na iznos od 70,90 EUR, od dana 30.06.2013. do isplate,

- na iznos od 70,87 EUR, od dana 31.07.2013. do isplate,

- na iznos od 70,84 EUR, od dana 31.08.2013. do isplate,

- na iznos od 70,81 EUR, od dana 30.09.2013. do isplate,

- na iznos od 70,78 EUR, od dana 31.10.2013. do isplate,

- na iznos od 70,75 EUR, od dana 30.11.2013. do isplate,

- na iznos od 70,71 EUR, od dana 31.12.2013. do isplate,

- na iznos od 70,68 EUR, od dana 31.01.2014. do isplate,

- na iznos od 70,64 EUR, od dana 28.02.2014. do isplate,

- na iznos od 70,61 EUR, od dana 31.03.2014. do isplate,

- na iznos od 70,57 EUR, od dana 30.04.2014. do isplate,

- na iznos od 70,54 EUR, od dana 31.05.2014. do isplate,

- na iznos od 70,50 EUR, od dana 30.06.2014. do isplate,

- na iznos od 70,46 EUR, od dana 31.07.2014. do isplate,

- na iznos od 42,11 EUR, od dana 31.08.2014. do isplate,

- na iznos od 42,08 EUR, od dana 30.09.2014. do isplate,

- na iznos od 42,05 EUR, od dana 31.10.2014. do isplate,

- na iznos od 42,02 EUR, od dana 30.11.2014. do isplate,

- na iznos od 41,99 EUR, od dana 31.12.2014. do isplate,

- na iznos od 41,96 EUR, od dana 31.01.2015. do isplate,

- na iznos od 32,78 EUR, od dana 28.02.2015. do isplate,

- na iznos od 32,75 EUR, od dana 31.03.2015 do isplate,

- na iznos od 32,72 EUR, od dana 30.04.2015. do isplate,

- na iznos od 32,69 EUR, od dana 31.05.2015. do isplate,

- na iznos od 32,66 EUR, od dana 30.06.2015. do isplate,

- na iznos od 32,63 EUR, od dana 31.07.2015. do isplate,

- na iznos od 24,13 EUR, od dana 31.08.2015. do isplate,

- na iznos od 24,10 EUR, od dana 30.09.2015. do isplate,

- na iznos od 24,08 EUR, od dana 31.10.2015. do isplate,

- na iznos od 24,05 EUR, od dana 30.11.2015. do isplate,

- na iznos od 24,03 EUR, od dana 31.12.2015. do isplate,

- na iznos od 24,00 EUR, od dana 31.01.2016. do isplate,

- na iznos od 12,81 EUR, od dana 29.02.2016. do isplate,

- na iznos od 12,79 EUR, od dana 31.03.2016. do isplate,

- na iznos od 12,77 EUR, od dana 30.04.2016. do isplate,

- na iznos od 12,75 EUR, od dana 31.05.2016. do isplate,

- na iznos od 12,73 EUR, od dana 30.06.2016. do isplate,

- na iznos od 12,72 EUR, od dana 31.07.2016. do isplate,

- na iznos od 7,19 EUR, od dana 31.08.2016. do isplate,

- na iznos od 7,17 EUR, od dana 30.09.2016. do isplate,

- na iznos od 7,16 EUR, od dana 31.10.2016. do isplate,

- na iznos od 7,14 EUR, od dana 30.11.2016. do isplate,

- na iznos od 7,13 EUR, od dana 31.12.2016. do isplate,

- na iznos od 7,11 EUR, od dana 31.01.2017. do isplate,

i to:

za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena ;

za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena;

za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, naknadi parnični trošak u iznosu od 2.671,32 eura (dvijetisućešestosedamde- setjedaneuritridesetdvacenta), a po proteku roka, sa zakonskom zateznom kama- tom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određe- noj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prema navodima tužbe zaprimljene 09.06.2021., tužitelj je sa tuženikom sklo- pio namjenski Ugovor o kreditu br. 9013200952 (dalje: Ugovor), solemniziran kod javnog bilježnika Jadranke Plenković pod br. Ov.5900/07 dana 29.10.2007. kojim mu je tuženik odobrio i isplatio kredit u kunama na rok od 360 mjeseci, uz promjenjivu kamatnu stopu, određenu u visini od 4,88 % godišnje.

Smatra da su odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržane u Ugovoru nepoštene i nezakonite, a time i ništetne, jer su protivne odredbama čl. 3. i čl. 270. Zakona o obveznim odnosima (NN: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN: 96/03, dalje: ZZP), jednako kao i u čl. 96.st. 1. ZZP/2007.(NN: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09. 133/09)

Kako je nakon sklapanja Ugovora tuženik kamatnu stopu jednostrano mijenjao na više, smatra da ima mjesta utvrditi koje su odredbe Ugovora ništave, kao što je to utvrđeno u presudi i rješenju Visokog Trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/2013 od 13.06.2014., i to u dijelu odluke koja se odnosi na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu.

Svako povećanje cijene kredita koje je ostavljeno na volju samo jedne strane, (tuženika), nije pošteno i zakonito, odnosno valjano, pa tužitelj traži da se utvrde koji to dijelovi odredbi Ugovora, su protivni odredbi čl. 270 i čl. 388. ZOO, pa se ima smatrati da je ugovorena kamatna stopa od 4,88 %, zakonito ugovorena. Naime, tužitelj je kao potrošač doveden u neravnopravni položaj sa tuženikom jer na dan sklapanja Ugovora nije znao, niti je mogao znati, a time i procijeniti kako će se ta kamatna stopa kretati, pa za njega to bila neodređena ugovorena kamatna stopa "za ubuduće“.

Tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se točno određene odredbe ugovora utvrde ništetnima (deklaratorni tužbeni zahtjev), a potom da mu tuženik za utuženo razdoblje vrati sve preplaćene iznose (čl. 323. st. 1. ZOO-a), u vidu glavnice u visini od 6.422,21 EUR-a, uz pripadajuću zakonsku

Zbog ništetnih odredbi Ugovora, tužena Banka je od tužitelja stekla iznos koji joj ne pripada, pa mu ga je dužna vratiti, stoga je pravni osnov potraživanja tužitelja izvanugovorna obveza - stjecanje bez osnova, po odredbi čl. 1111 ZOO-a.

2. U odgovoru na tužbu, tužena je osporila i pravni osnov i visinu tužbenog zah- tjeva.

Predložila je da se u dokaznom postupku sasluša u svojstvu svjedoka djelatnica Banke DD. Smatra neosnovanim pozivanje tužitelja na presude Trgova- čkih sudova HR po kolektivnoj tužbi, jer iste nisu obvezujuće za kredite u kunama, pa s obzirom na navedeno u konkretnom slučaju nije ni došlo do prekida zastare, kao što je to slučaj sa kreditima u CHF.

Podredno, tužena ukazuje kako bi u smislu odredbe čl. 26. ZOO-a, bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope, a da bi nezakonitost postojala, samo ukoliko ista prelazi zakonom dopuštenu visinu stope.

3. Tužitelj se u podnesku od 17.09.2021. očitovao na prigovore tužene iz odgo- vora na tužbu, pa se tako očitovao na prigovor zastare, prilažući pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, od 30.01.2020. koje glasi: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.“

U odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja, pozvao se na brojnu praksu drugostupanjskih sudova, kojima su potvrđene presude kakvu traži.

4. U dokaznom postupku je proveden dokaz saslušanjem tužitelja (list 129), pre- gledana dokumentacija stranaka, pa tako Ugovor o kreditu br. 9013200952 (list 8), početna otplatna tablica (list 14), otplatni plan u kunama koji je primjenila Banka (list 21), pregled uplata po kreditu na dan 31.05.2021. (list 27) i Opći uvjeti poslovanja s građanima (list 67). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje dokumen- tacije po Darki Cecić, stalnoj sudskoj vještakinji. te pročitan njezin nalaz i mišljenje od 12.12.2023. (list 149).

Sud je odustao od saslušanja svjedoka, jer je tužena povukla taj prijedlog.

5. Tužbeni zahtjev (i deklaratorni i kondemnatorni) tužitelja je osnovan.

6. Pregledom Ugovora, utvrđeno je da je isti zaključen u momentu solemnizacije od strane javne bilježnice (29.10.2007.), iako je datiran sa 22.10.2007., te sadrži neke nelogičnosti, kao npr. u čl. 3.2. da je rok korištenja kredita dan koji je prošao (22.04.2007.)?!

Nije sporno da je tužitelj kao korisnik kredita od tužene Banke dobio 580.000,00 kn za izgradnju i dovršenje stambenog objekta na rok od 30 godina, uz kamatnu stopu od 4,88 % godišnje, koja je promjenjiva „sukladno odluci Banke o kreditiranju građana“.

Nije sporno kako nije jasan i precizan se čl. 4.2. Ugovora koji glasi:

„Visinu kamatne stope Banka može promijeniti sukladno broju grupa proizvoda ili ovisno o korištenju grupa proizvoda, te urednosti poslovanja Korisnika kredita i to na dan 01.01.(prvi siječnja) a primjenjuje se za razdoblje od 01.01. do 30.06. tekuće godine, i na dan 01.07. (prvog srpnja), a primjenjuje se za razdoblje od 01.07. do 31.12. tekuće godine, s time da kamatna stopa iz toč. 4.1. ne može biti viša od važeće kamatne stope propisane odlukom Banke o kreditiranju građana za stam- bene kredite bez umanjenja kamatne stope sukladno broju grupa proizvoda i urednosti poslovanja Korisnika kredita u trenutku promjene.

Kamata se obračunava u mjesečno, dekurzivnom proporcionalnom metodom, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno sa njima".

Nije sporno da u čl. 7.2. Ugovora stranke u slučaju povećanja kamatne stope, ugovaraju automatsko plaćanje izmijenjenog iznosa anuiteta po obavijesti Banke, pri čemu bi ta jednostrana obavijest bila sastavni dio ugovora.

Također, prema čl. 12.9. Ugovora, tužitelj je morao biti upoznat sa otplatnom tablicom.

7. Pregledom Općih uvjeta poslovanja s građanima, utvrđeno je da se u točki 3.6 spominju Uvjeti pod kojima se mogu mijenjati stope redovne kamate tijekom korištenja odnosno otplate kredita, pri čemu je raspon čimbenika široko postavljen i neprecizan:

„Kamatne stope u kreditnom poslovanju Banka može mijenjati na temelju ponude i potražnje na financijskom tržištu, stope inflacije, međuvalutarnih kretanja kao i drugih makroekonomskih parametara, te rizika naplate. Kamatne stope se mijenjaju odlukom banke i to po kreditima po kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa.“ U točki 3.7. alineji trećoj, stoji da se prilikom ugovaranja kredita, klijentu u pisanom obliku uručuje otplatna tablica u kojoj je "iskazana visina kredita, broj i visina anuiteta, rok otplate kredita i efektivna kamatna stopa".

8. Iz Otplatne tablice proizlazi da tužitelj kao klijent (potrošač) dana 22.10.2007. dobiva ugovoreni iznos od 580.000,00 kn (umanjen za naknade), da mu mjesečna rata iznosi 3.071,17 kn, te da nakon 30 godina Banci vraća 1.112.127,50 kn, odnosno da je cijena ponuđenog kredita 526.327,50 kn.

9. Iz iskaza tužitelja proizlazi da mu je 2007. u Podružnici Banke u Jelsi, osobni bankar KD „u četiri oka“ ponudio kredit u kunama u protuvrijednosti od cca 80.000 EUR-a, pri čemu ondje nije bila nikakva DD, a nije ju vidio ni kod Javnog bilježnika, iako proizlazi da je i ona potpisala Ugovor.

Sa cijenom kredita je upoznat isključivo iz otplatne tablice i na tu cijenu je pristao, jer mu je novac trebao radi rješavanja stambenog pitanja svoje obitelji. Kredit u kunama mu je ponuđen po principu "uzmi ili ostavi".

Naveo je da je po zanimanju konobar, pa je po otplatnom planu, očekivao da će u konačnosti Banci platiti onoliko koliko je ondje navedeno. Nije mogao zamisliti da će tijekom povrata kredita kamatna stopa mijenjati samo na njegovu štetu, a što se dogodilo već nakon dva mjeseca. Tek tada je shvatio da je ugovorio nešto drugo: „promjenjivu kamatnu stopu“. Kredit i danas uredno vraća, jer nema mogućnosti otplatiti ga prije vremena, a Ugovor nije mogao raskinuti, jer se radi o prevelikom iznosu novca za vratiti.

Osobno nije sudjelovao u sastavljanju Ugovora, Ugovor je bio pripremljen prije nego je došao u Jelsu. Nije mu bila ponuđena nikakva druga vrsta kredita (CHF ili EUR) ili manja kamata, niti mu je objašnjeno zbog čega je kamata baš 4,88% godišnje. Naročito nije upozoren na mogućnost da bi ta kamata mogla ići gore ili dolje, a niti mu je objašnjeno kada i u kojem slučaju može doći do promjene kamatne stope, a Nije upozoren da bi promjene bile u određenim periodima, niti koliko učestalo. Od momenta zaključenja Ugovora, odnosno potpisa kod bilježnika, nije pozvan u Poslovnicu kako bi ga upoznali sa razlozima povećanja kamatne stope, nikada nije vidio knjižicu ili papir pod nazivom „Opći uvjeti poslovanja PBZ“, a osobno ne shvaća što bi značilo ono što je navedeno u točki 4.2. Ugovora.

Naveo je kako ni prilikom solemnizacije od strane jedinog javnog bilježnika na otoku [adresa] Jadranke Plenković, nije upozoren o kakvoj se kamatnoj stopi radi budući nju sadržajno Ugovor ne zanima.

10. Prema ostalim materijalnim dokazima (planu otplate i pregledu uplata), te financijskom vještačenju, utvrđeno je:

- da je nakon isplate 111 rate u visini od 3.147,82 kn, tužitelj i dalje dužan 491.430,46 kn;

- da je Banka jednostranom odlukom u više navrata mijenjala kamatnu stopu u rasponu od ugovorenih 4,88 % do 6,10 %;

- te da je na ime razlike ugovorene kamatne stope i naknadno promijenjene kamatne stope Banka u razdoblju od 30.11.2007. do 31.01.2017. stekla iznos od 48.388,50 kn, a što odgovara iznosu od 6.422,21 EUR.

11. Sporan je prigovor zastare!

Točno je da se prekid zastare potraživanja iz predmeta „Franak“ ne primjenjuje u ovom slučaju individualnog restitucijskog zahtjeva. Međutim, postavljeni deklaratorni tužbeni zahtjev na ništetnost pojedinih odredbi Ugovora ne zastarijeva u smislu odredbe čl. 328 ZOO, te predstavlja prethodno pitanje o kojemu ovisi odluka o pravnom osnovu i visini kondemnatornog tužbenog zahtjeva.

12. Stoga, ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti a naročito cijeneći iskaz tužitelja, sud je utvrdio:

- da se u čl. 4.1. Ugovora određuje da se ugovorena kamatna stopa mijenja odlukom Banke, odnosno jedne ugovorene strane,

- da u čl. 4.2. Ugovora, postoji neodređena formulacija razloga glede promjenjive kamatne stope, koja tužitelju kao potrošaču nije bilo razumljivo, do te mjere da mu uopće nije bio jasan pojam što uopće znači "promjenjiva kamatna stopa" i temeljem kojih parametara se može mijenjati,

- u čl. 7.2. Ugovora, opet jedna ugovorna strana –Banka određuje drugoj ugovornoj strani plaćanje izmijenjenih rata, a obavijest o promjeni kamatne stope sastavnim dijelom ugovora.

13. Prema čl. 1021 ZOO, ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao, pa u odnosu na njega vrijede temeljna načela obveznog prava: načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, načelo zabrane zlouporabe prava.

Unošenjem u Ugovor od strane samo jedne strane, potpuno neodređene formulacije u pogledu promjenjive kamatne stope, ukazuje da je tuženik mogao postupati kako god je htio: bilo savjesno, bilo nesavjesno, a što je u suprotnosti sa navedenim načelima obveznog prava. Od samog početka ugovorenog odnosa, korisnik kredita kao potrošač je doveden u neravnopravni položaj u odnosu na Banku kao trgovca. Formulacija ugovorenih odredbi na koje se poziva tužitelj, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, kakva je postojala u Ugovoru, je bila takva, da je potrošač jedino znao kolika mu je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora, dok ni približno nije mogao znati razlog zbog kojeg bi se kamatna stopa mijenjala, u kojem smjeru će se tijekom budućeg razdoblja vraćanje kredita ta stopa kretati, to više, što se spominje "urednost poslovanja Korisnika kredita", a iz pregleda uplata po kreditu je nedvojbeno da je tužitelj kao korisnik kredita bio i više nego uredan.

14. Iz iskaza tužitelja se može zaključiti kako je logično smatrao da kod kunskog kredita uopće neće doći do značajnih promjena u visini kamatne stope, a svoju odluku o potpisivanju Ugovora je temeljio na projekciji iz otplatne tablice, pri čemu je pristao na ponuđenu cijenu kredita od 526.327,50 kn koja nije mala za dobivenih 580.000,00 kn.

15. Sud smatra kako "buduća kamatna stopa", koja je ugovorena kao promjenjiva, nije bila određena niti odrediva u momentu zaključenja ugovora, te da se radi o odredbi(-bama),čiji sadržaj prosječnom potrošaču objektivno nije bio niti je mogao biti razumljiv.

16. Slijedom navedenog, predmetne ugovorene odredbe su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama tužitelja kao korisnika kredita – potrošača, ujedno jedne ugovorne strane, u odnosu na tuženu Banku – trgovca, kao drugu ugovornu stranu, a što je opet suprotno temeljnim načelima obveznog prava, jer su stranke kao sudionici u obveznom odnosu postale neravnopravne, izostala je dužnosti suradnje i očito je došlo do zlouporabe prava na ugovaranje "promjenjive kamatne stope".

17. Stoga sud odredbu o ugovorenoj kamati koja je promjenjiva u skladu s odluka- ma Banke, u Ugovoru smatra nepoštenom, pa je ista ništetna u smislu odredbe čl. 102. st. 1. ZZP-a.

Odredba o promjeni kamatne stope, ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja – Banke, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezana ugovornih strana na štetu tužitelja, jer banka jednostrano određuje obvezu tužitelju, a koju on ne može predvidjeti, niti provjeriti pravilnost promjene kamatne stope.

Budući su predmet i cijena bitni sastojci ugovora o kreditu, tužena Banka je samoinicijativno koristeći promjenjivost kamatne stope utjecala na cijenu. U postupku je nedvojbeno utvrđeno da se tužitelj kao potrošač prilikom zaključenja ugovora nije suglasio sa takvim utjecajem Banke na cijenu kredita.

18. U odnosu na navode tuženika da bi promjenjiva kamatna stopa bila dopušte- na, potrebo je ukazati na odluke Vrhovnog suda RH u slučaju "Franak", prema kojima kod ugovaranja kamatnih stopa, a naročito kod ugovaranja promjenjive kamatne stope, nije sporno da je terminologija Banke u ugovorima "visoko stručna", i kao takva razumljiva isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem, pa je za prosječnog potrošača, kakav je tužitelj koji je po struci konobar, takva terminologija potpuno nerazumljiva.

19. Slijedom svega navedenog, sud smatra kako bez obzira na tipske ugovore formulirane od strane jednog ugovaratelja (Banke) i zakonsku mogućnost ugovaranja promjenjive kamatne stope, da je Banka kao odgovorni gospodarstvenik trebala imati sluha za konkretnog potrošača i pomoći mu, da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njezinim uslugama, ali da nikako nije smjela raditi na štetu svog klijenta (potrošača). Znanje i iskustvo banke kao ugovorne strane je u kreditnom poslovanju u odnosu na znanje prosječnog potrošača toliko superiorno da je nemjerljivo, pa je zato tuženik bio dužan u konkretnom slučaju pravovremeno informirati tužitelja o tome što znači promjenjiva kamatna stopa, a naročito mu skrenuti pozornost zbog čega bi kod kunskih kredita trebalo očekivati promjenu kamatne stope u budućnosti.

Sud je poklonio punu vjeru tužitelju, kada tvrdi da se o tim spornim odredbama uopće nije pregovaralo, kao i da uopće nije postojala mogućnost da se za vrijeme trajanja za koje traži povrat stečenog bez osnova, ugovorne odredbe urede drugačije (nemogućnost pregovaranja).

Stoga sud smatra utvrđenim da su odredbe čl. 4.1., čl. 4.2. i čl. 7.2. Ugovora, onakve kakve su izrijekom navedene u točki I/ izreke presude, nerazumljive, a time u cijelosti ili u točno određenim dijelovima nepoštene, do te mjere da su ništetne, pa je valjalo usvojiti u cijelosti deklaratorni tužbeni zahtjev.

20. Ništetnost konkretne odredbe Ugovora ne dovodi u pitanje valjanost cijelog ugovora, jer on može opstati i bez konkretnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi. Međutim, kada je utvrđena, ništetna odredba djeluje od trenutka zaključenja Ugovora (ex tunc), pa ne obvezuje tužitelja kao potrošača. Potrošač dolazi u položaj koji je imao pri sklapanju Ugovora, kao da nepoštene odredbe nije ni bilo, kao da je zaključio Ugovor sa fiksnom kamatnom stopom.

Radi uspostave pravične ravnoteže između prava i obveza stranaka, tužitelju kao potrošaču pripada pravo na naknadu svih više plaćenih iznosa, čiji zbroj predstavlja od njega postavljenu glavnicu, a koja je u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka Darke Cecić.

21. Slijedom navedenog, u postupku je utvrđeno da je u razdoblju od 30.11.2007. do 31.01.2017. tužena Banka od tužitelja naplatila više, dakle stekla bez osnova 6.422,21 EUR-a, pa mu je po odredbi čl. 1111. ZOO-a, taj iznos dužna vratiti u zakonskom roku od 15 dana, od pravomoćnosti presude.

22. Kako je Banka znala za povećanje trećeg i daljnjih anuiteta, u odnosu na prvotno ugovorene anuitete, a u okviru svoje profesionalne djelatnosti i iskustva, morala znati da je tužitelj svoju odluku o sklapanju Ugovora temeljio na projekciji iz otplatne tablice, ima se smatrati nepoštenim (nesavjesnim) stjecateljem pretplaćenog iznosa, pa je tužitelju uz glavnicu dužna platiti i zatezne kamate, od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa do isplate (čl. 1115. ZOO-a).

23. S obzirom da se u ovom slučaju radi o restitucijskom zahtjevu po odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, zastara počinje teći od dana utvrđenja ništetnih odredbi Ugovora, a kako je usvajanjem deklaratornog tužbenog zahtjeva pod I/ izreke, sud pozitivno odlučio o pitanju ništetnosti odredbe Ugovora koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, to zastarni rok od 5 godina (za stjecanje bez osnova) u momentu podnošenja tužbe još nije ni počeo teći.

Dakle, tužitelj se pravilno poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30.01.2020., izrijekom navedeno u točki 3. ovog obrazloženja, a budući da u ZOO-u, za potraživanje zbog stjecanja bez osnove nije određen poseban zastarni rok, za te tražbine vrijedi opći rok zastare u trajanju od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, koji počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost (što znači od dana pravomoćnosti ove presude). Slijedom navedenog, sud je ocijenio osnovanim i pravni osnov i visinu kondemnator- nog tužbenog zahtjeva, a kao pod II/ izreke.

24. Odlučujući o naknadi parničnog troška, valjalo je primijeniti odredbu čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a.

Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku, pa mu je protivna strana dužna naknaditi sve troškove postupka, u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN:142/12, 103/14, 118/14 i 1074/15, dalje Tarifa).

25. Tužitelju pripada pravo na 100 bodova za sastavljanje tužbe po Tbr. 7. Tarife, po 100 bodova za zastupanje na 3 ročišta (21.10.2021., 10.03.2023. i 10.06.2025.) po Tbr. 9. toč. 1 Tarife, te po 100 bodova za 4 podneska po Tbr. 8 .toč. 1 Tarife, što je ukupno 800 bodova, koji pomnoženi sa 2,00 EUR-a (koliko iznosi vrijednost 1 boda), daju iznos od 1.600,00 EUR-a, a uvećani za 25 % (PDV) iznose ukupno 2.000,00 EUR-a.

Uz nagradu punomoćnika, tužitelj ima pravo na naknadu pristojbe na tužbu i presudu koje tek treba platiti (2 x 110,66 EUR-a), te na 450,00 Eur-a za predujmljeno vještačenje, a što je još 671,32 EUR-a ili ukupno 2.671,32 EUR-a, kao pod III/ izreke.

26. Tužena je dužna parnični trošak platiti tužitelju u zakonskom roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ukoliko taj rok bezuspješno protekne, dužna mu je platiti i traženu zateznu kamatu, od dana donošenja presude do isplate, po odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN:112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), a po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Starom Gradu, 06. kolovoza 2025.

S u d a c :

Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- odvj. Mirko Butorović

- odvj. Boris Bilić, OD Matulić i Bilić d.o.o., Split