Poslovni broj: Us I-2487/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja NŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1., OIB: 66486182714, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) RŠ, (punomoć pohranjena u Uredu predsjednice ovoga suda), radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 08. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 06. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalna služba za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Klasa: UP/II-560-01/24-01/333, Urbroj: 512-2501-24-2 od 12. rujna 2024.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-560-01/24-01/333, Urbroj: 512-2501-24-2 od 12. rujna 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Split, Klasa: UP/I 560-01/23-01/182, Urbroj: 512M2-6504- 24-7 od 11. srpnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti Mjesne zajednice „Otok" u razdoblju od 14. listopada 1990. do 05. listopada 1991. godine.

2.Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom ovome sudu pobija navedeno drugostupanjsko rješenje navodeći, u bitnome, da, iako je nesporna činjenica da u službenoj evidenciji nema podataka o pripadnosti tužitelja ONZ MZ Otok Dalmatinski, a što u konačnici nije krivnja tužitelja, te da isti zbog toga ne smije biti uskraćen pri ostvarivanju svojih prava, da to ne znači da u stvarnosti, tužitelj nije bio pripadnik ONZ MZ Otok Dalmatinski. Ističe se da je nesporno da na području Cetinske krajine prije 06. listopada 1991. nije bilo organiziranih vojnih formacija (126. brigada HV). Odredi Narodne zaštite da su bili uz ZNG, MUP, HOS u tom vremenu, jedan vid naoružanih dragovoljačkih postrojbi u obrani Republike Hrvatske. Kako je tužitelj bio član tih postrojbi, a što da je nedvojbeno dokazano, da mu je trebalo priznati status hrvatskog branitelja u traženom razdoblju. Naredbom o osnivanju štabova NZ od 30. 07. 1991., koju je donio ministar obrane, a prema kojoj se u svrhu koordiniranog djelovanja ONZ kao organiziranog oblika otpora..... osnivaju štabovi narodne zaštite, da od tada, tj. od 31. 07. 1991., počinje druga faza djelovanja NZ koja se označava kao organizirani i oružani otpor neprijatelju i ne više kroz sastav civilne zaštite već kao pripadajuće tijelo Republičkog štaba narodne zaštite. Ističe se da je tužitelj bio pripadnik naoružanih ONZ MZ Otok, kao jedinog naoružanog odreda narodne zaštite na tom području u navedenom vremenskom razdoblju, da je kao takav sudjelovao u pripremi i izvođenju radnji za borbeno djelovanje u borbenom sektoru, na način da je bio naoružan lovačkom puškom i bio pripravan za borbeno djelovanje u svezi strateških objekata odnosno da je obavljao poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja. Vezano za primjenu odredbe članka 3. st.1.podst.b) u svezi sa odredbom članka 3. stavak 2. ZOHBDR-a ističe se da u konkretnom slučaju iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka proizlazi da je isti bio pripadnik NZ MZ Otok, bez obzira što se nije našao na popisu pripadnika ONZ Otok, a što da nije njegova krivnja, te da je bio pripravan borbeno djelovati, ovisno u situaciji, da je izvršio pripremu i obuku za bojevo gađanje, da je cijelo to vrijeme bio pod oružjem sa bojevnim streljivom na stražarskoj dužnosti u cilju zaštite vitalnih objekata odnosno da je obavljao poslove pripreme i izvođenja borbenog djelovanja. Navedenim da su se ispunile sve zakonske pretpostavke za primjenu odredbe članka 3. stavak 1. podst. b) u svezi sa odredbom članka 3. stavak 2.ZOHBDR-a, za priznavanje statusa hrvatskog branitelja temeljem pripadnosti ONZ MZ Otok u vremenu od 31.07.1991. do 31. 12.1991. godine. Ukazuje se i na presudu ovoga suda, poslovni broj: Uslmio-404/19-7 od 12. ožujka 2020. te ističe da i obavljanje zadaća u smjenama i kroz dežurstvo predstavlja borbeno djelovanje u smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZHBDR, te da nije potreban kontinuirani otpor agresoru, a koje shvaćanje da je izraženo i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, br.Usž-2350/17-2. od 24. kolovoza 2017. U tom smislu službena osoba da se trebala brinuti da izjave koje tužitelj daje ne budu na štetu prava koja bi mogao ostvariti te da je u tom smislu bilo potrebno da se tužitelju, u svezi njegove angažiranosti u obrani suvereniteta, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta RH, postavljaju jasna i precizna pitanja po kojim bi tužitelj i svjedoci mogli dati konkretan odgovor o načinu angažiranosti istog u Domovinskom ratu. Smatra da su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe članka 47. stavak 1. i 3., članka 51. stavak 1., članka 52. stavak 1. i 2. te članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj da je dokazao sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske prilažući odgovarajuće dokaze, međutim, ti dokazi, odnosno činjenice u obrazloženju pobijanog rješenja da uopće nisu odgovarajuće tretirane, odnosno da nisu dovoljno uzete u obzir, te da se tuženo tijelo u cijelosti poziva na razloge iznesene u prvostupanjskom rješenju, a iz obrazloženja pobijanog rješenja da nije jasno zbog čega je iz priloženih dokaza nedvojbeno izveden zaključak da se tužitelju ne može priznati status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u traženom vremenskom razdoblju, što da navodi na zaključak da je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a, a samim time i pobijano rješenje tuženika da nije pravilno i na zakonu osnovano. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se njegova tužba uvaži, osporavano drugostupanjsko rješenje poništi te predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navode tužitelja smatra neutemeljenim. Poziva se na odredbe članka 3. stavak 1. i 2. te članak 179. stavak 1.a. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj: 121/17, 98/19 i 84/21 – dalje ZHBDR), koje odredbe i citira, te u bitnome ponavlja navode iz obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja. Predlaže da se tužitelj odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom.

4.U sporu je održavanjem rasprave 08. srpnja 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

5.Tužitelj je na raspravi ostao pri navodima tužbe i podneska te u tužbenom zahtjevu.

6.Tuženik je po svom opunomoćeniku naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu a time i kod zahtjeva da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

7.Sud je izveo dokaze čitanjem spisa ovog upravnog spora te spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu dok je odbijen prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka jer je sud ocijenio da je izvođenje tog dokaza suvišno za donošenje odluke u ovom sporu držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka u spisu predmeta. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

8.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

9.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj dana 24. travnja 2023. podnio zahtjev za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Narodnoj zaštiti Mjesne zajednice „Otok" u razdoblju od 14. listopada 1990. do 05. listopada 1991. godine.

11.Odredbom članka 3. stavak 1. ZHBDR) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga); b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.; e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i; f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.).

12.Stavkom 2. istog članka propisano je da pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Repbulike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 05. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

13.Odredbom članka 179. stavak 1. točka a) ZHBDR-a propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenog upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi evidenciju.

14.Tužitelj u svom zahtjevu navodi da je njegova uloga bila izvršavati zadatke dane od predsjednika Kriznog štaba kao i osobe koja je bila zadužena za vođenje i raspoređivanje predmetnog sastava. Zadaće koje je obavljao da je bila provedba seoskih straža Otoka, čuvanje naselja, prilaza mostovima, seoskih puteva i kontrole prometa, da je sve zadatke obavljao s maksimalnom odgovornošću jer je dužio oružje i odnosio se s oprezom da se ne dogodi nezgoda. Provedeno razdoblje u Kriznom štabu općine Otok da je bilo od 04. listopada 1990. do 05. listopada 1991. i to kao pripadnik u oružanom odredu pri Kriznom štabu Otok od njegova osnivanja do raspuštanja.

15.U prilog svojih tvrdnju tužitelj se poziva na pisanu izjavu KŠ (predsjednik Kriznog štaba Otok) i ĆŠ (zamjenik predsjednika Kriznog štaba Otok), ovjerovljene po javnom bilježniku Ani Romac iz Sinja, pod brojem OV- 1387/2023 od 29.ožujka 2023., a prema kojoj pisanoj izjavi je tužitelj bio pripadnik (vojne) formacije Odreda naoružane seoske straže koja je bila oformljena pri Kriznom štabu Otok, da je imao raspored koji je uredno izvršavao te da je u formaciji Odreda oružane seoske straže bio u vremenu od osnutka do prestanka funkcioniranja kriznog štaba u Otoku.

16.Iz podataka u spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu je razvidno te među strankama nije sporno da tužitelj, prema službenim evidencijama, tužitelj nije evidentiran kao hrvatski branitelj, da je regulirao vojni rok te imao obvezu služenja u pričuvnom sastavu. Navodi se i da tužitelj nije pronađen na popisima pripadnika ONZ Otok Dalmatinski.

17.Spisu tuženog tijela prileže zapisnici o uzimanju izjave tužitelja (zapisnik od 08. svibnja 2024.) i svjedoka ĆŠ (zapisnik od 24. svibnja 2024.).

18.Iz izjave tužitelja proizlazi da se dragovoljno javio u Krizni štab, da je bio angažiran u Kriznom štabu Otoka u okviru seoskih straža koje su se postavljale na Kerepu radi zaštite stanovništva Otoka od eventualnog napada JNA, da je za vrijeme pripadnosti NZ MZ Otok obavljao straže na Kerepu po rasporedu dežurstva u prostorijama Kriznog štaba u zgradi tadašnje Općine i Mjesne zajednice, da je bio naoružan očevom lovačkom puškom. Navodi da je u tom razdoblju bio zaposlen Pošti te je zadaće dežurstva obavljao izvan radnog vremena te da je u večernjim satima kao teklić nosio mobilizacijske pozive na području općine Otok radi popune postrojbi Hrvatske vojske. Naveo je i da nije sudjelovao u borbenim aktivnostima.

19.Svjedok ĆŠ, koji je od 22. siječnja 1991. do 05. listopada 1992. evidentiran kao pripadnik Dragovoljačkih oružanih skupina, je u bitnome potvrdio navode tužitelja tj. da je tužitelj bio angažiran u seoskim stražama od listopada 1990. godine te da je isti, obzirom da je bio zaposlen u Pošti, nosio je i mobilizacijske pozive za HV. I ovaj svjedok je potvrdio da u spornom razdoblje na navedenom području nije bilo borbenog djelovanja.

20.Prvostupanjskim rješenjem zahtjev tužitelja je odbijen uz obrazloženje u bitnome da niti jedan izvedeni dokaz ne potvrđuje da je tužitelj kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. te da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje traženog statusa. Tužitelj je na to rješenje izjavio žalbu a koja žalba je ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.

21.S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, po ocjeni ovog suda, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

22.Naime, ovdje je sporno ne/priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika odreda Narodne zaštite Mjesne zajednice „Otok" u razdoblju od 14. listopada 1990. do 05. listopada 1991. godine.

23.Nije sporno da tužitelj nije evidentiran na službenom popisu pripadnika Narodne zaštite MZ Otok. Iz zahtjeva tužitelja, pisanih izjava KŠ i ĆŠ, izjave tužitelja i svjedoka ĆŠ danih na zapisnik pred prvostupanjskim tijelom, po ocjeni ovoga suda, nedvojbeno proizlazi da kroz navedeno razdoblje nije bilo borbenog djelovanja odnosno da tužitelj nije sudjelovao u borbenim aktivnostima već je stražario na punktovima (na mostovima i seoskim putevima) a koje aktivnosti se, suprotno navodima tužitelja, ne mogu smatrati borbenim aktivnostima u smislu odredbe članka 3. stavak 2. ZHBDR-a. Tužitelj tijekom upravnog postupka, koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, a ni u predmetnoj tužbi nije predložio izvođenje relevantnih dokaza koji bi upućivali na drugačiji zaključak. Obzirom na sve izloženo javnopravna tijela, suprotno navodima, tužitelja u konkretnom slučaju nisu postupila protivno odredbama članka 47. stavak 1. i 3., 51. stavak 1. te članka 52. stavak 1. i 2. ZUP-a. Sudska praksa na koju se tužitelj poziva nije relevantna na rješavanje ove upravne stvari. Obzirom na sve izloženo ovaj sud nije smatrao potrebnim saslušavati stranke u ovom upravnom sporu pa je navedeni dokazni prijedlog tužitelja odbijen.

24.Kako dakle iz svega izloženog proizlazi da tužitelj u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nije sudjelovao kao pripadnik borbenog sektora to je jasno da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz gore citiranih odredbi ZHBDR- a za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnika odreda Narodne zaštite MZ Otok kroz predmetno vremensko razdoblje.

25.Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, u upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja, suprotno navodima tužitelja, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje predmetne upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje predmetne upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog propisa. Nadalje, suprotno navodima tužitelja, osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, su u dostatnoj mjeri obrazložena sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP- a. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost osporavanog rješenja niti su isti od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari.

26.Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga je, a kako je osporavano rješenje zakonito, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti te odlučiti kao u izreci ove presude.

U Splitu, 06. kolovoza 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.