Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-837/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja: 1. DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa privremenim boravkom na adresi [adresa], i 2.BĆ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa stalnim boravištem u [adresa], obojica zastupani po punomoćniku Jurici Tomiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Demetra Corporate Advisors Rijeka d.o.o., OIB 80540902911, iz Rijeke, Strossmayerova 16, zastupanog po punomoćnici Danijeli Lukšić Kokić, odvjetnici iz Rijeke, radi smetanja posjeda, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Psp-158/2021-30 od 25. ožujka 2024., 06. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru, poslovni broj Psp-158/2021-30 od 25. ožujka 2024. potvrđuje.

Obrazloženje

1.Rješenjem suda prvog stupnja utvrđeno je da je tuženik počinio smetanje posjeda 1. i 2. tužitelja s time što je promijenio brave na ulaznim vratima kuće koja se nalazi na adresi u [adresa], ukupne površine 484 m2, čest. zem. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te im oduzeo posjed te kuće i onemogućio ulazak u nju, pa se nalaže tuženiku da odmah uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je bilo u trenutku smetanja posjeda na način da na sva ulazna vrata kuće, koja se nalazi na adresi u [adresa], vrati brave koje su se na njima nalazile prije trenutka smetanja posjeda ili da tužiteljima preda ključeve svih ulaznih vrata, te im preda u posjed predmetnu kuću slobodnu od osoba i tuženikovih stvari, te se zabranjuje tuženiku svako takvo ili slično smetanje ubuduće (točka I izreke). Tuženik je obvezan naknaditi 1. i 2. tužitelju troškove postupka u iznosu od 845,07 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2024. do isplate (točka II izreke).

2. Protiv citiranog rješenja žali se tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), predlažući da se rješenje preinači na način da se tužba odbaci, odnosno tužbeni zahtjev odbije, a ukoliko bi rješenje trebalo ukinuti, a budući da je rješenje u ovoj pravnoj stvari već jedanput ukinuto u povodu žalbe, da drugostupanjski sud sam provede postupak uz odgovarajuću primjenu odredbi ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje u okviru istaknutih žalbenih razloga, a pazeći po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 354. st. 2. i čl. 381. ZPP-a na postojanje apsolutno bitnih povreda postupka, ovaj sud nije utvrdio da bi donošenjem pobijanog rješenja bila počinjena neka od navedenih povreda postupka, pa tako niti ona iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju se sadržajno upire žalbenim navodima, budući da rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati. Navedena bitna povreda postupka nije počinjena ni time što se u izreci rješenja ne navodi datum čina smetanja posjeda, jer time nije postupljeno protivno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96 i 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17- dalje ZV-a) , kojom je propisan način ostvarivanja sudske zaštite posjeda.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za pružanje posjedovne zaštite sadržaja pobliže navedenog toč. I izreke pobijanog rješenja.

7. U provedenom je postupku utvrđeno:

-da je društvo BUA d.o.o, kojega je Trgovački sud u Rijeci brisao iz registra rješenjem poslovni broj Tt-17/1974-2 od 22. ožujka 2017. sa drugotužiteljem BĆ **.**.2016. sklopilo ugovor o najmu predmetne nekretnine, i zatim drugotužitelj BĆ sa prvotužiteljem NĆ **.**.2016. sklopio ugovor o podnajmu, a prema kojim ugovorima je ugovoren najam nekretnine koja je predmet postupka do 30. lipnja 2022.;

-da je 11. siječnja 2017. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu otvoren i zatvoren skraćeni stečajni postupak nad dužnikom BUA d.o.o., te po pravomoćnosti rješenja isti brisan iz sudskog registra;

-da je 7. travnja 2017. rješenjem Trgovačkog suda u Splitu u postupku radi naknadne diobe stečajne mase stečajnog dužnika BUA d.o.o., određen nastavak postupka, iz razloga što je raniji stečajni upravitelj Domagoj Repač izvijestio sud da je dužnik vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prijeporna nekretnina), te je za stečajnog upravitelja imenovan HĆ iz [adresa];

-da je tuženikova prijava ponude za kupnju prijeporne nekretnine prihvaćena na dražbovnom ročištu 12. listopada 2017., nakon čega je stečajna masa iza Bua d.o.o. u stečaju zastupana po stečajnom upravitelju HĆ, sklopila sa tuženikom ugovor o kupoprodaji nekretnina 7. studenog 2017;

-da je stečajni upravitelj izdao tabularnu ispravu tuženiku za upis prava vlasništva, pod brojem Ov- 266/17 od 6. prosinca 2017., te da se tuženik i uknjižio rješenjem suda pod brojem Z- 44814/17 na označenoj nekretnini;

-da je stečajni upravitelj sačinio Izjavu 11. prosinca 2017. u kojoj navodi da je suglasan da se izvrši promjena brave ulaznih vrata prilikom predaje u posjed prijeporne nekretnine, ovjerena pod brojem Ov- 304/17 12. prosinca 2017., te da je sačinjen i zapisnik o potvrđivanju činjenica od strane javnog bilježnika Petra Žanka iz Trogira broj OU- 144/17 od 15. prosinca 2017., čime je obavljena na prijedlog tuženika javnobilježnička radnja – potvrđivanje činjenica prisilnog otvaranja ulaznih vrata na predmetnoj zgradi bez anagrafske oznake, a kojoj radnji su nazočili Danijela Lukšić Kokić, odvjetnica iz Rijeke kao punomoćnica tuženika i gospodin EĆ u svojstvu bravara;

-da iz potvrde Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava Splitsko- dalmatinska, Policijska postaja Trogir, broj 511-12-33-232-374/18 od 13. srpnja 2018. list 54 spis) proizlazi da je prvotužitelj ĆĆ **.**.2018., pristupio na predmetnu nekretninu na adresu svog prijavljenog boravišta, na ulaznim vratima zatekao natpis "Demetra Corporate Advisors Rijeka d.o.o., posjed pod video nadzorom…", da je ključem pokušao otvoriti bravu ulaznih vrata i da je ustanovo kako njegov ključ ne može otvoriti vrata, naveo kako u kući ima namještaj, razne stvari i umjetnička djela, sveukupno najmanje vrijednosti 60.000,00 eur;

-da su tužitelji posljednji mirni posjednici navedenog dijela nekretnine, čime je opravdana njihova aktivna legitimacija za podnošenje tužbe, i to na način da je 1. tužitelj neposredni posjednik koji je i faktično izvršavao posjed stvari putem ugovora o podnajmu sa drugotužiteljem od 30. listopada 2016., a drugotužitelj posredni posjednik koji je posjed izvršavao temeljem ugovora o najmu sa društvom Bua d.o.o. od 1. srpnja 2016., a koji ugovori su sklopljeni na određeno vrijeme do 30. lipnja 2022.;

-da iz iskaza prvotužitelja proizlazi da mu je poznato da je 15. prosinca 2017. netko promijenio bravu, odnosno da je bio oštećen cilindar brave, tako da je on – tužitelj promijenio bravu i nakon toga uobičajeno nastavio boraviti u kući, da bi oko Božića tj. pred kraj 2017. otišao u Italiju, a nakon odlaska da se vratio u svibnju 2018., kada je zatekao opet promijenjenu bravu, što je 10. svibnja 2018. prijavio policiji;

-da su tužitelji izgubili prvotno posjed nekretnine kad su prvi puta otkrili da je brava promijenjena u prosincu 2017., nakon čega je prvotužitelj promijenio bravu koristeći se institutom dopuštene samopomoći, a oko Božića 2017. napustio Hrvatsku i otišao u Italiju, te se ponovno vratio i 9. svibnja 2018. otkrio da je brava opet primijenjena;

-da nije prijeporno da nakon što su tužitelji dopuštenom samopomoći u prosincu 2017., promijenili bravu i uspostavili svoje ranije nesmetano posjedovno stanje, tuženik u siječnju 2018., i to kako je tuženik točno naveo 30. siječnja 2018. kupio novu bravu, nakon što njegov - tuženikov čovjek iz agencije (svjedok) KĆ nije mogao pristupiti u nekretninu, a nije prijeporno ni da je isti obavijestio policiju, kao što to proizlazi iz dopisa MUP-a, PU Splitsko- dalmatinska, PP Trogir , broj: 511-12-33- 166/1-18, od 20 veljače 2018. list 90 spisa, koja je obavila razgovor sa agentom za nekretnine, svjedokom KĆ;

-da oba čina promjene brave predmetnog dijela nekretnine i to onog izvršenog u prosincu 2017. od strane tuženika uz sudjelovanje javnog bilježnika (nakon kojeg oduzimanja posjeda je prvotužitelj dopuštenom samopomoći vratio posjed), kao i promjena brave izvršena u siječnju 2018. od strane tuženika, predstavljaju protupravno i samovlasno postupanje, učinjeno bez znanja i volje oba tužitelja, a kojima se tim činom oduzima dotadašnji mirni i neometani posjed;

-da nije osnovan prigovor prekluzije posjedovne zaštite tužitelja, budući da je predmetna tužba podnesena unutar zakonskog roka od 30 dana od dana saznanja za čin i počinitelja, odnosno u roku od godine dana od dana smetanja, cijeneći da je saznanje za čin smetanja bilo 9. svibnja 2018., a tužba je podnesena 8. lipnja 2018.;

-da u konkretnom slučaju ne dolazi u primjenu odredba čl. 20. st. 4. ZV-a , prema kojoj nije samovlasno smetanje posjeda ako je čin oduzimanja ili smetanja posjeda dopušten zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog tijela, donesenom na temelju zakona koji to dopušta, jer u konkretnom slučaju činjenica da je predmetna nekretnina prodana tuženiku na dražbenom ročištu u okviru stečajnog postupka, sama po sebi ne ovlašćuje tuženika da samovlasno oduzima posjed prisilnim činom promjene brave, bez da prethodno obavijesti tužitelje (za koje je znao da su u najmu predmetne nekretnine), a tuženikovo ovlaštenje da promijeni bravu nekretnine ne proizlazi ni iz zakona niti iz prisilne sudske odluke. Tuženik, naime, da ima sva ovlaštenja uknjižiti se kao vlasnik i da stupi u posjed (mirnim putem), ali nije ovlašten da prisilno izmijeni bravu i na takav nasilan način stupi u posjed.

8. Slijedom izloženoga, a pozivom na odredbe iz čl. 20. st. 1., čl. 21. st. 1. i čl. 22. st. 2. ZV-a sud prvog stupnja prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja, te donosi pobijano rješenje, dok odluku o parničnom trošku donosi pozivom na odredbu iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.

9. Navedena činjenična i pravna utvrđenja suda prvog stupnja prihvaća i ovaj sud.

10. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno prihvatio objektivnima, logičnima i uvjerljivima iskaze svjedoka LĆ, ŠĆ, MĆ, AĆ i ZĆ, a djelomično prihvatio iskaze z.z. tuženika, HĆ - stečajnog upravitelja, KĆ, ABC i ABC.

11. Naime, opravdano je djelomično prihvaćen iskaz svjedoka HĆ, stečajnog upravitelja društva Bua d.o.o. u stečaju, u dijelu da nije "nikada bio na predmetnoj nekretnini, da nije imao ključ od navedene nekretnine, da ne zna tko je pustio vještaka u kuću, da nije pustio u posjed tuženika jer da nije imao ključ od predmetne nekretnine, da nije imao informaciju kad je vještak ušao u spornu kuću i tko ga je pustio, da mu odvjetnik ŠĆ nije predao ključ, niti stečajni sudac, "dok je dio njegovog iskaza u kojem navodi da ga " odvjetnik ŠĆ nije obavijestio da je predmetna nekretnina u najmu, te da ne zna tko je u posjedu ove nekretnine" ocijenjen neuvjerljivim i nelogičnim s obzirom da je imenovani u svojstvu stečajnog upravitelja sastavio Izjavu od 11. prosinca 2017., ovjerenu kod javnog bilježnika Ante Lozančića pod brojem Ov- 304/17 od 12. prosinca 2017., u kojoj decidirano navodi "da se izvrši promjena brave ulaznih vrata prilikom predaje u posjed naprijed navedene nekretnine", što ukazuje da je imao saznanje da je netko drugi u posjedu prijeporne nekretnine i da kao stečajnom upravitelju nije mirnim putem predao ključeve, kako bi on kao stečajni upravitelj te ključeve mogao slobodno predati novom kupcu odnosno tuženiku, koja radnja bi predstavljala čin preuzimanja posjeda na miran način.

12. Slijedom izloženoga, povezujući iskaz imenovanoga HĆ s iskazima svjedoka, ŠĆ i MĆ, u svemu je prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da stečajni upravitelj nije raspolagao sa ključevima predmetne nekretnine, da ključeve nije dobio ni od odvjetnika ŠĆ, ni od procjenitelja (vještaka) MĆ, niti ih je dobio od stečajnog suca, a posebice ne od tužitelja, što upućuje da je stečajni upravitelj HĆ iz razloga što ima saznanje da netko drži posjed nekretnine koja je prodana na dražbi, sačinio Izjavu navedenog sadržaja kako bi novog kupca uveo u posjed na način da se izvrši prisilna promjena brave; da stečajni upravitelj sam sačinjava navedenu Izjavu o prisilnoj promjeni brave, a da pri tome nije ovlašten za takvu radnju od strane stečajnog suca, niti o tome postoji sudska odluka.

13.Stoga je u svemu pravilno utvrđenje suda prvog stupnja da se na konkretan slučaj ne može primijeniti odredba čl. 20. st. 4. ZV-a, odnosno da se na strani tuženika nije radilo o samovlasnom smetanju posjeda, jer da bi takav čin bio dopušten zakonom ili odlukom suda, odnosno drugog tijela, donesenom na temelju Zakona koji to dopušta, te da bi bio osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije.

14.Suprotno žalbenim navodima, ne radi se ni o situaciji da bi tužitelji napustili posjed prijepora, već iz provedenih dokaza proizlazi da nakon što je tuženik prema Izjavi stečajnog upravitelja od 11. prosinca 2017. promijenio bravu na ulaznim vratima predmetne nekretnine, tužitelji su se po saznanju 15. prosinca 2017., da je brava promijenjena, poslužili dopuštenom samopomoći, da je prvotužitelj oko Božića 2017. otputovao u Italiju, a tuženik 30. siječnja 2018, ponovno promijenio bravu, da bi, nakon što se prvotužitelj vratio u Republiku Hrvatsku, 9. svibnja 2018. utvrdio da je brava ponovno promijenjena, zbog čega se 10. svibnja 2018. obratio policiji, te 8. lipnja 2018., u okviru zakonom propisanog roka iz odredbe čl. 21. st. 3. ZV-a podnio predmetnu tužbu kako bi ostvario pravo na posjedovnu zaštitu. S tim u vezi neosnovano se žalbenim navodima ističe da bi svjedokinja GĆ, supruga prvotužitelja svojim iskazom na ročištu 1. lipnja 2023. potvrdila da je prvotužitelj napustio posjed predmetne nekretnine, budući da je na tom ročištu, na upit suda kada je posljednji put bila u toj kući, iskazala da je to bilo 2018. kada je pokušala ući, ali je brava bila promijenjena, te joj je poznato da je tu činjenicu njezin suprug prijavio policiji.

15. S obzirom na izloženo, pravilno je utvrđenje suda prvog stupnja da je tuženik samovlasno smetao tužitelje u posjedu, te da su se ispunile zakonske pretpostavke za pružanje zatražene sudske zaštite.

16. Prema odredbi čl. 22. st. 2. ZV-a sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu, pa utoliko nisu od utjecaja žalbeni navodi tuženika vezani za zakonitost ugovora o najmu i podnajmu, je li prvotužitelj kao član uprave trgovačkog društva Bua d.o.o. mogao imati posebnu ovlast društva za sklapanje ugovora sa samim sobom, odnosno da bi se radilo o prividnim ugovorima, budući da je odlučno posljednje stanje posjeda tužitelja na prijeporu, koje je provedenim dokazima potpuno i pravilno utvrđeno.

17. Za donošenje drugačije odluke nisu od utjecaja žalbeni navodi kojima se upućuje na praksu drugih sudova.

18. Pravilna je i odluka o parničnom trošku utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a (očitom greškom u pisanju navodi se čl. 154. st. 2. ZPP-a) i čl. 155. ZPP- a.

19. Iz ovih je razloga rješenje suda prvog stupnja potvrđeno i na temelju odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci, 6. kolovoza 2025.

Sutkinja

Dubravka Butković Brljačić