Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: ĆĆ, zbog prekršaja iz čl.13. i čl.14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23) te zbog prekršaja iz čl.16.st.1.t.1. Zakona o prebivalištu, pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/7674 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 20.03.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 31.07.2025.g., u nazočnosti okrivljenika, te objave presude dana 06.08.2025.g., temeljem čl.94., čl.179., čl.182.st.1.t.3. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik ĆĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i L rođene Z, rođen **.**.1998. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, SSS, pismen, po zanimanju ekonomist, zaposlen u Bauhaus, primanja oko 900,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak niti kazneni postupak,

k r i v j e

1. što je 20. ožujka 2024. u 17:00 sati u mjestu [adresa]., remetio javni red i mir, tako što je na ulici vikao i vrijeđao svoje susjede Ivana i Slađanu Cerjan pogrdnim riječima „Djeca su vam retardirana, idioti, žena ti je rugoba“,

2. što je navedenog dana i vremena, prilikom pružanja intervencije utvrđeno da neprijavljeno stanuje na adresi [adresa], odnosno nije u zakonskom roku od 15 dana prijavio prebivalište/boravište iako stanuje na navedenoj adresi više od godinu dana,

čime je počinio prekršaj

1. iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona,

2. iz čl.4.st.1. Zakona o prebivalištu, a kažnjiv po čl.16.st.1.t.1. istog Zakona,

pa mu se temeljem navedenih propisa, uz primjenu čl.39.st.1. Prekršajnog zakona

u t v r đ u j e

Pod 1)

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 300,00 EURA,

Pod 2)

NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 60,00 EURA.

Okrivljeniku se temeljem čl.39.st.1.t.2. Prekršajnog zakona

i z r i č e

UKUPNA NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 360,00 (tristo šezdeset) EURA.

II/

Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude.

Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava okrivljenika ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.

III/

Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona okrivljenik je dužan platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset), u roku od 1 (jedan) mjesec po primitku ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate;

IV/

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

3. da bi 20. ožujka 2024. u 17:00 sati u mjestu [adresa]. vrijeđao moralne osjećaje svojih susjeda Ivana i Slađane Cerjan na način da je skinuo hlače i gaće te pokazao spolovilo,

odnosno, da bi počinio prekršaj iz čl.14. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona.

Obrazloženje

Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, dana 21. ožujka 2024., kao ovlašteni tužitelj, podnio je ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanog okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci presude.

Okrivljenik je u svojoj obrani iznio kako je kriv za drugi prekršaj koji mu se stavlja na teret, odnosno neprijavljivanje prebivališta, ali nije kriv za prvi i treći prekršaj odnosno remećenje javnog reda i mira.

Priznaje da nije u zakonskom roku prijavio prebivalište odnosno boravište na adresi u [adresa] iz razloga što ima stan na adresi u [adresa], a na označenu adresu je dolazio samo povremeno. Ističe kako on stalno živi na adresi u [adresa].

Iskazuje kako nije istina da bi 20.03.2024. oko 17,00 sati remetio javni red i mir kako mu se stavlja na teret, odnosno da bi vikao i vrijeđao Ivana i Slađanu Cerjan nekim pogrdnim riječima niti je istina da bi tom prilikom skinuo hlače i gaće i pokazivao spolovilo. Imenovani žive u istoj ulici, nekoliko kuća dalje od njegove obiteljske kuće, a ranije su došli u sukob odnosno došlo je do nesporazuma zbog njegovog psa kojom prilikom je susjed Ivan njegovog psa udario štakom pomoću koje hoda, a to se dogodilo na ulici. Iz tog razloga, susjedi su izmislili da je vikao i vrijeđao ih na način kako je to navedeno u optužnom prijedlogu. Ističe kako ga je susjed već ranije neistinito prijavljivao da je bacao kamenje ispred njegovog dvorišta, a nakon postupanja policije utvrđeno je da prijava nije istinita. Predlaže sudu da me za prvi i treći prekršaj oslobodi odgovornosti.

U dokaznom postupku sudac je izveo dokaz ispitivanjem svjedokinje Slađane Cerjan koja je u svom iskazu iznijela kako se sjeća da je dana 20. ožujka 2024. oko 17,00 sati bila u vrtu koji se nalazi iza njezine obiteljske kuće te je radila neke poslove, a sa njom je bio njezin suprug Ivan i dvanaestogodišnja kći S. Susjed ĆĆ je u jednom trenutku došao do ograde vrta, sporednom ulicom te je počeo vikati na supruga i nju pred kćerkom raznim uvredljivim riječima, a najviše joj se urezalo u sjećanje kada je skinuo odjeću te je pokazao spolovilo što je vidjelo i njezino malodobno dijete. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznata s obranom okrivljenika ističe kako njegova obrana nije istinita, a ona u cijelosti ostaje kod svog iskaza jer se predmetne zgode okrivljenik ponašao upravo na način kako je to opisala.

Okrivljenik je istaknuo da prijava svjedokinje nije istinita jer on sa njima na nikakav način ne komunicira pa niti predmetne zgode nije se ponašao na način kako ga se tereti.

Svjedokinja je istaknula da se okrivljenik obraćao i njoj predmetne zgode jer su suprug, kćer i ona čule i vidjeli kako se okrivljeni ponaša.

Na pitanje suca svjedokinja je odgovorila kako predmetne zgode nitko od susjeda ili prolaznika nije bio nazočan inkriminiranom događaju.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz suočavanjem okrivljenika i svjedokinje Slađane Cerjan. Tom prilikom okrivljenik je iskazao: Sve što ste iznijeli nije istina. Predmetne zgode bilo je verbalnog vrijeđanja i sa moje strane i sa strane vašeg muža ali nije istina da bih ja tom prilikom pokazivao spolovilo.

Svjedokinja je iskazala: Nije u redu da vrijeđaš pred djetetom, a pogotovo da se skidaš.

Okrivljenik je iskazao: Da li je u redu od strane vašeg muža da mene vrijeđa pred djetetom, a o čemu imam i snimke.

Svjedokinja je iskazala: Predmetne zgode moj suprug nije tebe vrijeđao, a nije u redu da ti dolaziš do moje ograde i vrijeđaš.

Na poseban upit suca upućen okrivljeniku da li može sudu dostaviti snimke na koje se poziva prilikom suočenja, okrivljenik je odgovorio kako može u roku od 2-3 dana sudu dostaviti snimku tog događaja, a kojeg je snimio mobitelom te će snimku prenijeti na odgovarajući medij.

U dokaznom postupku sudac je ispitao i svjedoka Ivana Cerjan koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 20.03.2024. oko 17,00 sati bio u dvorištu svoje obiteljske kuće u [adresa], a u dvorištu su bile njegova supruga Slađana i kćer stara 11 godina S. Supruga i kćer su radile neke poslove oko cvijeća, a on je bio uz njih. U jednom trenutku, uz dvorišnu ogradu, na sporednom travom obraslom putu, zamijetio je susjeda za kojeg do tada nije ni znao kako se zove, a on je počeo vikati i vrijeđati suprugu, kćer i njega, govoreći pogrdne riječi da su im djeca retardirana, da mu je žena rugoba i druge uvredljive riječi, a nakon toga je skinuo hlače i hlače i pokazivao obrijano spolovilo te je pritom nastavio govoriti razne prostote i nije se obazirao na njegova upozorenja da je nazočno dijete i da prestane sa nepristojnim ponašanjem. Zbog takvog ponašanja susjeda zatražio je intervenciju policije. To je sve što ima za iskazati.

Nakon što je upoznat s obranom okrivljenika ističe kako njegova obrana nije istinita u dijelu gdje poriče da bi remetio javni red i mir jer je on vikao i vrijeđao suprugu, kćer i njega, pogrdnim riječima koje je već naveo, a pritom je skinuo hlače i gače i pokazivao spolovilo, kako je već opisao. U cijelosti ostaje kod svog iskaza.

Nakon što je okrivljenik upoznat s iskazom svjedoka Ivana Cerjan istaknuo je kako njegov iskaz nije istinit i on u cijelosti ostaje kod svoje obrane. Želi se suočiti sa Ivanom Cerjan jer mu želi postaviti neka pitanja, a ističe kako od ranije s njim ima neriješene odnose jer su došli u jedan verbalni sukob ali sa njegovom ženom i kćerkom nije imao nikakvih doticaja.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz suočavanjem okrivljenika i svjedoka Ivana Cerjan. Tom prilikom okrivljenik je iskazao: Šetao sam s psom, pas je otišao desno, vi ste bili na dvorištu, počeli ste galamiti na mene, počeli ste psa sa štakom naganjati, ja nisam nikakvo spolovilo pokazao.

Svjedok je iskazao: Ti si taj dan došao iza kuće gdje je bila moja supruga sa djetetom, ja sam bio sa strane, bio si bez psa, došao si nas vrijeđati, da smo cigani, četnici, mojoj ženi si rekao da je rugoba, izvadio si spolovilo, počeo mahati s spolovilom.

Okrivljenik je iskazao: Ništa od toga što ste iznijeli nije istinito.

Svjedok je iskazao: Ostajem u cijelosti kod svega što sam iznio, preko svega sam mogao preći ali preko toga što si pokazivao spolovilo mojoj malodobnoj kćeri ne mogu.

Okrivljenik je istaknuo kako uvijek kada prolazi [adresa], prolazi sa svojim psom pa je tako bilo i predmetne zgode. Istaknuo je kako je predmetne zgode došlo do svađe između svjedoka i njega ali on tom prilikom nije pokazivao spolovilo kako ga se tereti. On je predmetne zgode mobitelom snimao situaciju pa se snimka može i pogledati i poslušati.

Okrivljenik je nakon pregleda osobnog mobitela iskazao kako ne može trenutno naći predmetnu snimku zbog brojnosti raznoraznih sadržaja na mobitelu.

Sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijest počinitelju prekršaja serijski broj 00457887 i potvrda Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije za Lea Polak od 26. kolovoza 2024.

U završnom govoru okrivljenik je istaknuo kako odluku prepušta Sudu.

II/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom obrane, odnosno ne/izravnog priznanja okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a kažnjiv po označenom članku istog Zakona, na način pobliže opisan u točki I/1) u izreci presude, pa da je tako počinio prvi prekršaj koji mu je stavljen na teret, kao i da je počinio prekršaj iz čl.4.st.1. Zakona o prebivalištu, na način pobliže opisan u točki I/2) u izreci presude, a kažnjiv po čl.16.st.1.t.1. istog Zakona, pa da je tako počinio treći prekršaj koji mu je stavljen na teret, zbog čega je donio odluku kao u točki I/ u izreci presude.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom izravno poriče počinjenje prvog prekršaja koji mu je stavljen na teret i osporava svoju prekršajnu odgovornost i krivnju, ali iznesenu obranu u tom dijelu nije prihvatio jer smatra da su svi pokušaji obrane razumljivi, razložni i smisleni, ali zapravo isplanirani i promišljeno svrsishodni, te da je okrivljenik tijekom prekršajnog postupka i izvođenja dokaza, svojom obranom neosnovano nastojao uvjeriti Sud kako nije počinio prvi prekršaj za kojeg se tereti.

Sudac je mišljenja da je okrivljenik o činjeničnom opisu radnje prvog prekršaja iz Optužnog prijedloga, u odnosu na remećenje javnog reda i mira, svoju obranu oblikovao jasno i logično te životno i uvjerljivo, ali na način i s ciljem kako bi kod Suda stvorio dojam da svojim ponašanjem nije postupio suprotno zakonskim odredbama, a pritom je isticao okolnosti koje bi po njegovom mišljenju trebale dovesti do njegovog oslobađanja od prekršajne odgovornosti, dok je sudac temeljem izvedenih dokaza nesporno utvrdio i sa sigurnošću zaključio da je okrivljenik stvarno počinio prvi terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na prvi prekršaj koji mu se stavlja na teret, a za kojeg on izravno ne priznaje svoju krivnju, oblikovao u namjeri kako bi otklonio odgovornost za vlastito postupanje suprotno zakonom propisanom, pa na takav način izbjegao prekršajnu odgovornost i kažnjavanje.

Pritom je sudac vodio računa kako je okrivljenik prilikom suočenja sa ispitanim svjedocima i svojeg opisivanja inkriminiranog događaja, iznoseći da je predmetne zgode bilo verbalnog vrijeđanja i s njegove strane te da je došlo do svađe, zapravo potvrdio činjenični opis radnje prvog terećenog prekršaja, pa time indirektno ipak priznaje svoje počinjenje tog prekršaja za kojeg je optužen.

Sudac smatra da je okrivljenik opravdavao i/li umanjivao težinu svojeg protupravnog postupka i svog vlastitog doprinosa remećenju javnog reda i mira, a sve to u cilju vlastite koristi te s namjerom kako bi se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao ili umanjio kažnjavanje za prvi terećeni i počinjeni prekršaj.

Suprotno iznesenoj obrani, sudac je stekao čvrsto uvjerenje kako je temeljem izvedenih dokaza, a u vezi s naknadnim iznošenjem okrivljenika, sa sigurnošću utvrdio, a zatim i bez sumnje zaključio, da je okrivljenik uistinu počinio prvi inkriminirani prekršaj zbog kojeg se tereti Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika, odnosno njegovo izravno priznanje počinjenja trećeg terećenog prekršaja, po Zakonu o Prebivalištu, pa je njegovu obranu u tom dijelu prihvatio, budući je on iskreno i čestito priznao svoju krivnju i izjavio da je počinio taj prekršaj koji mu je stavljen na teret, iznoseći sve činjenice i okolnosti predmetnog događaja jasno, razumljivo, jezgrovito, životno, uvjerljivo i vjerodostojno, dok je i temeljem izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se kao treći stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka Slađane i Ivana Cerjan te je mišljenja da su njihovi iskazi razumljivi, razložni, životni, pa i uvjerljivi, ali je iskaze imenovanih svjedoka ipak uzeo s oprezom, odnosno sumnjom, jer smatra da su oboje ispitanih svjedoka kao neposredni sudionici inkriminiranog događaja, zbog njihovog pretpostavljenog statusa, to jest, mogućeg procesnog položaja i uloge oštećenika u predmetnoj situaciji, snažno osobno i pristrano zainteresirani za ishod ovog prekršajnog postupka.

Sudac je zamijetio kako su ispitani svjedoci svoje iskaze iznijeli jasno i određeno u odnosu na pojedine konkretne opise kao i općenite ukupne okolnosti predmetnog događaja, ali i da su pritom izražavali snažnu zabrinutost, uznemirenost te nelagodu i bojazan zbog ponašanja okrivljenika.

Sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da su imenovani svjedoci, zbog postojanja i utjecaja jakih emocija prema okrivljeniku, a i samom inkriminiranom događaju, svoje iskaze iznijeli pristrano, protiv okrivljenika, pa da su promišljeno potvrđivali okolnosti koje okrivljeniku idu na štetu, a prešućivali moguće okolnosti koje istom idu u korist, s namjerom kako bi razložno i svrhovito okrivljenika opisali kao verbalnog napadača, a sebe kao žrtve, pa da bi na taj način potvrdili da ih je okrivljenik predmetne zgode verbalno napao i pritom se nepristojno ponašao, vrijeđajući pritom njihove moralne osjećaje, a sve u cilju kako bi opravdali i potvrdili svoju prijavu Policiji, odnosno da bi okrivljenika prikazali kao počinitelja prekršaja za koje je optužen.

Nakon izvođenja dokaza suočavanjem okrivljenika i ispitanih svjedoka Slađane i Ivana Cerjan, sudac je utvrdio da je okrivljenik na kratak, jasan i emotivan način ponovio svoju već iznesenu obranu, a da su svjedoci na vrlo sličan način ostali kod svojih već iznesenih iskaza, te da su i okrivljenik i svjedoci iznosili u jednakoj mjeri sažeto, jasno i životno, bez novih bitnih činjeničnih detalja.

Sudac je zamijetio da je okrivljenik prilikom oba suočenja stalno i izravno gledao u svjedoke, donekle provokativno, a pritom je iskazivao emotivno izražajno, silovito i energično, dok su oboje svjedoka nakon početnog gledanja u pravcu okrivljenika pretežno gledali u suca i po sudnici, a pritom su izražavali smireni i kontrolirani emocionalni doživljaj procesne situacije te su zadržali pristojnu mirnoću tijekom cijelog vremena trajanja suočenja.

Temeljem ovog izvedenog dokaza sudac nije utvrdio nikakve nove činjenice ili okolnosti koje bi mogle utjecale na suca na način da bi promijenio svoje uvjerenje kako je predmetne zgode okrivljenik postupio suprotno zakonskim odredbama i svojim nepristojnim ponašanjem, odnosno vikanjem, remetio javni red i mir, pa da je tako počinio prvi prekršaj koji mu je stavljen na teret, na način opisan u točki I/1) u izreci ove presude.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji sadržane činjenice i okolnosti na kojima ovlašteni tužitelj temelji činjenični opis radnji prekršaja opisanih u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj i podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv okrivljenika.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 26.08.2024.g. za osobu ĆĆ, izdane od Ministarstva pravosuđa, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da je okrivljenik do tada već bio pravomoćno prekršajno osuđen zbog počinjenja prekršaja iz oblasti javnog reda i mira.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem prvotno izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.

10.

Nakon provedene glavne rasprave, analizom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu i povezujući izvedene dokaze s ukupnom obranom okrivljenika, kao i temeljem rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode ostvario sva bitna obilježja prvog i trećeg djela prekršaja koji su mu stavljeni na teret, na načine opisane u točki I/1) i 2) u izreci presude.

11.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.

Zakon o prebivalištu u čl.4. propisuje, uz ostalo, da se prijava prebivališta i boravišta podnosi u roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta.

Isti Zakon u čl.16. propisuje, uz ostalo, da će se novčanom kaznom od 60,00 do 660,00 eura kaznit za prekršaj fizička osoba koja u propisanom roku ne prijavi prebivalište ili boravište ili radi iseljenja iz Republike Hrvatske ne odjavi prebivalište ili ne produži prijavu boravišta.

12.

Sudac je cijeneći obranu okrivljenika, kao i sve izvedene dokaze, s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode zaista ostvario bića oba prekršaja opisanih u navedenim propisima i tako počinio prvi i treći terećeni prekršaj, jer je predmetne zgode prema vlastitom naknadnom neizravnom priznanju, imenovane oštećene susjede vičući vrijeđao pogrdnim riječima, a također prema vlastitom promptnom i izravnom priznanju nije u zakonskom roku prijavio prebivalište/boravište na označenoj adresi.

13.

Iako su obrambeni razlozi okrivljenika u odnosu na prvi terećeni prekršaj razložni, uvjerljivi i eventualno životno opravdani, sudac smatra kako se okrivljenik ipak ne može osloboditi odgovornosti za počinjenje prvog terećenog prekršaja, jednostavnim isticanjem i ponavljanjem da predmetne zgode nije vikao i vrijeđao imenovane oštećenike te da su oni sve izmislili.

14.

Sudac je zaključio kako okrivljenik, s jedne strane, ustrajno i neosnovano osporava svoju krivnju i prekršajnu odgovornost za počinjenje prvog prekršaja koji mu je stavljen na teret, ali s druge strane, ne poriče objektivno počinjenje tog prekršaja već ga prilikom suočenja jasno i razložno opisuje, pa ga time indirektno potvrđuje i priznaje.

Sudac je mišljenja kako je za sigurno i nesporno utvrđenje krivnje za počinjenje prvog prekršaja radi kojeg se okrivljenik tereti, odlučna objektivna činjenica, koja je potvrđena izvedenim dokazima, to jest, da je predmetne zgode svojim nepristojnim ponašanjem, konkretno vikanjem i vrijeđanjem, remetio javni red i mir.

15.

Sudac je cijeneći sve izvedene dokaze s uvjerenjem zaključio da je okrivljenik predmetne zgode svojim postupanjem, odnosno nepristojnim ponašanjem, ostvario sva bitna obilježja prvog djela prekršaja za koji se optužuje, jer je na ulici ispred dvorišta oštećenih, kao javnom mjestu, vikao na oštećene i tako se uistinu ponašao nepristojno, a pritom je oštećene i vrijeđao pogrdnim riječima, pa je i na taj način nesporno remetio javni red i mir.

16.

Sudac je čvrsto uvjeren kako je okrivljenik počinio prvi prekršaj za koji se tereti Optužnim prijedlogom, jer je na ulici, dakle na mjestu pristupačnom zapravo svim građanima, a koje je i dostupno gledanju i slušanju iz okolnih zgrada, kuća, dvorišta, prometnica i/li ulica, dakle na prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti, vikao nepristojne riječi, čime je remetio javni red i mir, pa se takvim postupcima na javnom mjestu, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, doista ponašao nepristojno.

17.

Sudac je nesporno zaključio da je okrivljenik počinio i treći prekršaj za koji se tereti Optužnim prijedlogom, jer u propisanom roku od 15 dana od dana nastanjenja u mjestu i na adresi prebivališta, odnosno od dana dolaska u mjesto i na adresu boravišta, nije prijavio prebivalište ili boravište na označenoj adresi.

18.

Stoga je sudac nakon provedenog cjelokupnog dokaznog postupka, donio odluku o počinjenim prekršajima kao u točki I/1) i 2) u izreci presude i okrivljenika proglasio krivim, pa ga je kaznio novčanim kaznama, u visini koja je unutar granica utvrđenog raspona koji je Zakonom propisan za počinjene prekršaje, odnosno najmanjim zakonski propisanim kaznama, a za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane, te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja okrivljenika.

Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečenih novčanih kazni, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.

19.

Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.

Kao olakotne okolnosti sudac je na strani okrivljenika našao naknadno neizravno priznanje počinjenja prvog terećenog prekršaja te promptno izravno priznanje počinjenja trećeg terećenog prekršaja, kao i okolnost da počinjenim prekršajima nisu nastupile neposredne štetne posljedice.

Kao otegotnu okolnost sudac je na strani okrivljenika našao činjenicu da je već bio pravomoćno prekršajno osuđen zbog počinjenja prekršaja iz oblasti javnog reda i mira.

20.

21.

Sudac je odlučio da okrivljeniku za počinjeni prekršaj opisan u točki II/1) u izreci presude ne izreče kaznu zatvora kao strožu vrstu, već samo novčanu kaznu, jer je temeljem stupnja krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrhe kažnjavanja okrivljenika, zaključio da će se ta svrha postići i blažom vrstom kazne.

Prilikom donošenja ove odluke sudac je uzeo u obzir sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika.

22.

Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima navedenim u izreci presude i odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, a visina je odmjerena u paušalnom iznosu.

III/

Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, postupajući na način opisan u točki II/3) u izreci presude, pa da bi tako počinio prekršaj kažnjiv po označenom članku istog Zakona, koji mu je kao drugi stavljen na teret Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.

Sudac je cijenio obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja za koji se tereti, a opisan je u točki II/3) u izreci ove presude te osporava svoju prekršajnu odgovornost, pa je zaključio da je njegova obrana u odnosu na drugi terećeni prekršaj smislena, promišljena i konkretna, a uvelike i uvjerljiva te stvarno moguća, zatim da je okrivljenik relevantne činjenice iznosio jasno, razumljivo, životno, okolnosno i emotivno mirno i staloženo, da je tijekom dokaznog postupka odlučno i ustrajno tvrdio da se nije ponašao na način kako mu se stavlja na teret te da nije počinio drugi prekršaj za koji je optužen.

Sudac je obranu okrivljenika u tom dijelu ipak uzeo s oprezom odnosno sumnjom jer smatra kako svakako postoji određena stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na drugi terećeni prekršaj iznio na način da je prešućivao svoje protupravno postupanje, u cilju vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori dojam i uvjerenje kako on predmetne zgode na javnom mjestu nije vrijeđao ni omalovažavao moralne osjećaje građana, to jest da svojim ponašanjem nije remetio javni red i mir, odnosno da nije postupio suprotno zakonskim odredbama niti počinio drugi terećeni prekršaj.

Sudac je zaključio kako se može razborito procijeniti da je okrivljenik svoju obranu u odnosu na prekršaj opisan u točki II/3) u izreci presude oblikovao s ciljem da bi prikrio svoj mogući nezakoniti postupak te se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za drugi prekršaj koji mu se stavlja na teret Optužnim prijedlogom.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka Slađane i Ivana Cerjan, koji u ovom postupku imaju pretpostavljeni procesni status oštećenika, na isti način kako je već navedeno u točki II/4. u obrazloženju ove presude.

Sudac smatra kako nakon iskazivanja oboje ispitanih svjedoka, nije saznao potpuno pouzdane i nesporne okolnosti o činjenicama važnim za donošenje nepobitne odluke vezane za drugi prekršaj koji je stavljen na teret okrivljenika.

Sudac je izvedene osobne dokaze, odnosno suočavanja između okrivljenika i svjedoka Slađane i Ivana Cerjan, cijenio na isti način kako je već navedeno u točki II/5. u obrazloženju ove presude.

Temeljem ovih izvedenih osobnih dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve nove činjenice ili okolnosti, koje bi mogle utjecati na suca na način kako bi mogao s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode počinio drugi prekršaj koji mu se stavlja na teret Optužnim prijedlogom, odnosno da bi postupao na način opisan u točki II/3) u izreci presude.

Sve navedene okolnosti, odnosno izrazita osobna, emotivna i pristrana zainteresiranost oboje ispitanih svjedoka, kod suca su dodatno ojačale sumnju u stvarno postojanje krivnje i prekršajne odgovornosti okrivljenika za drugi terećeni prekršaj, odnosno produbile su skepsu da bi okrivljenik počinio prekršaj opisan u točki II/3) u izreci presude upravo na način kako je optužen.

Sudac je sve izvedene materijalne dokaze, koji su već nabrojani, cijenio na način kako je već navedeno u točki I/ u obrazloženju ove presude.

Sudac uvidom u sve izvedene materijalne dokaze, nije mogao utvrditi odlučne činjenice i okolnosti, pa stoga niti temeljem tih dokaza nije mogao dokazati ni zaključiti da bi okrivljenik uistinu počinio drugi terećeni prekršaj opisan u podnesenom Optužnog prijedlogu.

Slijedom svega navedenog, nakon provedene glavne rasprave, cijeneći sve izvedene, dostupne i svrhovite dokaze i povezujući iste s obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu, kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da bi okrivljenik počinio drugi prekršaj koji mu se stavlja na teret, na način opisan u točki II/3) u izreci presude.

Zakon o prekršajima protiv javnog reda i miru u čl.14. propisuje, da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 200,00 do 1000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana tko na javnom mjestu vrijeđa ili omalovažava moralne osjećaje građana.

10.

Povodom obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza i utvrđenih činjenica, sudac nije mogao sa sigurnošću, nesporno i bez sumnje utvrditi, niti je našao dovoljno dokazanim da je okrivljenik počinio drugo prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u točki II/3) u izreci presude, jer temeljem svih izvedenih dokaza nije mogao utvrditi pravo činjenično stanje, odnosno nije mogao nesporno dokazati da je predmetne zgode okrivljenik na javnom mjestu vrijeđao ili omalovažavao moralne osjećaje građana, pa zbog navedenog razloga nije mogao utvrditi niti stvarnu odgovornost i krivnju okrivljenika za drugi prekršaj koji mu je stavljen na teret.

11.

Tijekom dokaznog postupka sudac je zaključio kako postoji stvarna mogućnost i opravdana vjerojatnost da okrivljenik predmetne zgode nije na ulici skinuo hlače i gaće te imenovanim susjedima pokazao spolovilo.

12.

Sijedom svega navedenog kod suca su se, u odnosu na drugi terećeni prekršaj, obzirom na obranu okrivljenika i činjenice utvrđene izvedenim dokazima, pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih i dostupnih dokaza, jer je mišljenja kako niti jednim izvedenim i svrhovitim dokazom nije nesporno utvrđeno i dokazano da bi okrivljenik predmetne zgode počinio drugi prekršaj stavljen mu na teret, na način opisan u točki II/3) u izreci presude.

Sve tijekom dokaznog postupka utvrđene činjenice i okolnosti učvrstile su sumnju suca da bi okrivljenik zaista bio kriv za drugi terećeni prekršaj, odnosno da bi predmetne zgode na javnom mjestu vrijeđao ili omalovažavao moralne osjećaje građana kako je optužen.

13.

Stoga je sudac, uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane, dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenika LĆ treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u točki II/3) u izreci presude, a u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

Velika Gorica, 6. kolovoza 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti,v.r.

Damir Tepeš,v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, Šetalište Franje Lučića 1, Velika Gorica.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte