Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Poslovni broj Gž R-70/2025-2
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Branku Kirinu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska poštanska banka d.d., OIB: 87939104217, Zagreb, Jurišićeva ulica 4, zastupan po punomoćnici Tini Poropat, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pr-2/2025-6 od 9. svibnja 2025., 6. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
I. Uvažava se žalba tužitelja CF kao osnovana, ukida rješenje Općinskog suda u Makarskoj Stalna služba u Imotskom poslovni broj Pr-2/2025-6 od 9. svibnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja prvostupanjski se sud oglasio mjesno nenadležnim (st. I. izreke) te je određeno da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu (st. II. izreke).
2. Tužitelj je protiv navedenog rješenja podnio žalbu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).
3. Žalba je osnovana.
4. Ispitujući pobijano rješenje, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Nakon što je tuženik u odgovoru na tužbu, prije nego što se upustio u raspravljanje, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda u skladu sa čl. 20. st. 1. ZPP, prvostupanjski se sud oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari pozivom na sporazum stranaka o mjesnoj nadležnosti iz čl. 70. st. 1. ZPP, uz obrazloženje da odredbama čl. 48. i čl. 65. ZPP nije propisana isključiva mjesna nadležnost, pa da shodno tome nema zapreke da se u radnom sporu ugovori prorogacija mjesne nadležnosti na općinski sud u Zagrebu.
6. Sporazum o mjesnoj nadležnosti reguliran je odredbom čl. 70. ZPP kojom je u st. 1. određeno da ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan, dok ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud (st. 2.). Prema st. 3. tog članka taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljeno i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.
7. U konkretnom slučaju iz sporazuma stranaka o nadležnosti mjesno nadležnog suda u Zagrebu, sadržanog u čl. 22. Ugovora o radu proizlazi da su stranke ugovorile da će nastojati moguće sporove koji bi proizašli iz ugovora ili u vezi s njim rješavati sporazumno, dok za slučaj nemogućnosti postizanja sporazumnog rješenja ugovaraju mjesnu nadležnost suda u Zagrebu.
8. No, u konkretnom slučaju riječ je o sporu između radnika i poslodavca radi utvrđenja i vraćanja na radno mjesto, pa stoga za ocjenu mjesne nadležnosti nema mjesta primjeni sporazuma o nadležnosti koja je ugovorena za sporove iz ugovora o radu (istovjetno stajalište iskazano u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gr1-129/18-2 od 13. studenoga 2018).
9. Stoga u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke za primjenu sporazuma o mjesnoj nadležnosti.
10. Prema čl. 65. ZPP ako je u sporu iz radnog odnosa tužitelj radnik, za suđenje je nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi si području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.
11. Dodatkom I. ugovora o radu kojim se ugovora rad na daljinu koji su stranke zaključile 30. kolovoza 2024., u čl. 3. st. 2. ugovoren je model rada na daljinu koji podrazumijeva da zaposlenik za vrijeme trajanja tog Dodatka I. Ugovoru obavlja poslove svog radnog mjesta na daljinu u trajanju dužem od 12 radnih dana mjesečno.
12. Odredbom čl. 17. st. 2. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje: ZR) propisano je da je rad na daljinu rad koji se uvijek obavlja putem informacijsko-komunikacijske tehnologije, pri čemu poslodavac i radnik ugovaraju pravo radnika da samostalno određuje gdje će taj rad obavljati, što može biti promjenjivo i ovisiti o volji radnika, zbog čega se takav rad ne smatra radom na mjestu rada odnosno na izdvojenom mjestu rada u smislu propisa o zaštiti na radu.
13. U smislu navedene zakonske odredbe, a radi primjene čl. 65. ZPP, prvostupanjski je sud trebao utvrditi sa koje je adrese tužitelj putem informacijsko- komunikacijske tehnologije obavljao rad na daljinu, a što je, zbog pogrešnog pravnog pristupa da se na ovaj spor primjenjuje prorogacijska klauzula iz ugovora o radu, propustio učiniti.
14. Stoga je, zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja trebalo temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
15. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, uvažavajući sve na što mu je ukazano ovim rješenjem, utvrditi je li tužitelj sa adrese iz tužbe sukladno Dodatku I. ugovora o radu, obavljao rad na daljinu, kako bi mogao ocijeniti je li tužba podnesena na jedan od izberivih sudova iz čl. 65. ZPP.
16. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).
U Velikoj Gorici 6. kolovoza 2025.
Sudac
Nikola Ramušćak
