REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb – Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-3405/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub, kao zapisničara u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika ĐŠ, kojeg brani Tomislav Miličević, odvjetnik u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 43. stavka 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine‟ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) povodom prigovora okrivljenika protiv obaveznog prekršajnog naloga II postaje prometne policije Zagreb broj 211-07/24- 4/59432, nakon provedenog žurnog postupka, 6. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine‟ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okrivljenik ĐŠ, sin Đ i Š, rođen **.**.1964. u [adresa], državljanin RH, OIB [osobni identifikacijski broj], VŠS, ing. telekomunikacija i stručnjak zaštite na radu, zaposlen, ostvaruje mjesečna primanja od oko 1.500,00 eura, ima utvrđeno tjelesno oštećenje od 100% te je upisan u registru invalida RH, posjeduje europsku iskaznicu za osobe sa invaliditetom, oženjen, otac dvoje djece, s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivan, protiv njega se ne vodi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,

oslobađa se od optužbe

da bi 23. travnja 2024. u 14.20 sati, u Zagrebu, upravljao osobnim vozilom, registarske oznake [registarska oznaka], kolnikom Sajmišne ceste u smjeru istoka, u zoni izvođenja radova na kolniku koji su propisno obilježeni vidno postavljenom signalizacijom i gdje se propuštanje prometa vrši privremeno postavljenim semaforima, a dolaskom do kbr. 2 skretao je u lijevo u smjeru sjeveroistoka na zapadni kolnik Sajmišne ceste, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ne vodeći pri tome računa o položaju, smjeru i brzini kretanja vozila kojim upravlja kao i položaju, smjeru i brzini kretanja drugim sudionika u prometu, tom prilikom je prednjim lijevim dijelom vozila naletio na prednji desni dio osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠŠ koji se također kretao južnom stranom kolnika Sajmišne ceste u istom smjeru, neposredno iza osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], a u trenutku prometne nesreće je po sjevernoj strani kolnika pretjecao osobni automobil registarskih oznaka [registarska oznaka], time da je u prometnoj nesreći nastala materijalna šteta,

te da bi time počinio prekršaj iz članka 43. stavka 2. kažnjivo po članku 43. stavku 3. u vezi sa člankom 293. stavkom 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

II. Na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 2. do 5. i točke 7. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, II postaja prometne policije Zagreb pod brojem 211-07/24-4/59432 izdala je 10. srpnja 2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Protiv obaveznog prekršajnog naloga, okrivljenik je u otvorenom zakonskom roku, putem branitelja, uložio prigovor, zbog poricanja prekršaja. Sudac je pregledom predmeta utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje prigovora okrivljenika navedeni u članku 243. Prekršajnog zakona, pa je u skladu sa odredbom člankom 244. stavkom 1. Prekršajnog zakona, obavezni prekršajni nalog stavio van snage i proveo žurni postupak.

2. Okrivljenik je obranu iznio u nazočnosti branitelja, te je iskazao da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. Navedene zgode upravljao je osobnim vozilom, registarskih oznaka [registarska oznaka] kolnikom Sajmišne ceste u smjeru istoka, u zoni izvođenja radova na kolniku koji su bili propisno obilježeni postavljenom privremenom prometnom signalizacijom kao i postavljenim semaforima koji su regulirali promet budući se promet na tom dijelu kolnika odvijao samo po sjevernoj kolničkoj traci. Kada je došao do mjesta gdje se nalazio semafor, stao je zbog uključenog crvenog svjetla te nakon što se uključilo zeleno svjetlo na semaforu, prešao je na sjeverni kolnički trak i nastavio vožnju u smjeru istoka, ali kako je imao namjeru skrenuti prema TC Pevex, a nije to mogao učiniti jer je južna kolnička traka bila u radovima, dao je lijevi pokazivač smjera jer je imao namjeru skrenuti u lijevo u smjeru sjeveroistoka prema prilaznom kolniku Sajmišne ceste, a u tom trenutku kada je započeo radnju skretanja u lijevo provjeravao je prometnu situaciju te budući se promet odvijao samo jednom prometnom trakom nije primijetio vozilo koje se u tom trenutku kretalo neposredno iza njega, te ga započelo pretjecati sa lijeve strane iako je imao uključen lijevi pokazivač smjera. Dodaje da je nakon prometne nesreće razgovarao sa drugim sudionikom prometne nesreće, a radi se o mlađoj muškoj osobi, te mu je on rekao da mu se jako žurilo te da je vidio da je uključio lijevi pokazivač smjera ali u tom trenutku je bilo prekasno za bilo kakvu reakciju te je naletio na prednji dio njegovog vozila sa prednjim desnim dijelom svog vozila. Nakon prometne nesreće taj mladić je razgovarao telefonom sa svojim ocem koji mu je sugerirao da se na mjesto prometne nesreće ne poziva policija već da svatko snosi štetu nastalu na svom vozilu, ali on nije htio na to pristati već je inzistirao na dolasku djelatnika policije koju su dosta dugo čekali, oko jedan i pol sat, a osim toga njegovo vozilo nakon prometne nesreće nije bilo u voznom stanju jer je od siline naleta drugog vozila bio oštećen prednji lijevi dio uključujući kotač s ovjesom te je morao pozvati vučnu službu kako bi vozilo odvezao na popravak.

2.1. Zamjenik branitelj nije imao pitanja vezanih uz obranu okrivljenika te se u cijelosti pridružio njegovoj obrani.

3. U dokaznom postupku ispitan je svjedok ŠŠ, koji je iskazao da se sjećao događaja od 23. travnja 2024., jer je tog dana oko 14.20 sati bio sudionik prometne nesreće koja se dogodila na Sajmišnoj cesti na kojoj su se tada odvijali radovi na kolniku, tako da se moglo voziti samo sjevernom stranom kolnika dok je južna traka kolnika bila ograđena zbog odvijanja radova. Bili su postavljeni semafori koji su regulirali promet vozila, budući se promet odvijao samo jednom kolničkom trakom, nalazio se iza osobnog vozila kojim je upravljao okrivljenik. Kada se uključilo zeleno svjetlo, okrivljenik je s vozilom nastavio vožnju te se kretao po njegovoj procjeni vrlo sporo, otprilike 5 km/h, te je vidio da ima uključen desni pokazivač smjera, jer je htio skrenuti u desno, ali nije mogao zbog radova koji su se odvijali na tom dijelu kolnika, zbog čega je on odlučio preteći to vozilo sa lijeve strane, te je dao lijevi pokazivač smjera i dok je bio u fazi pretjecanja, vozač vozila ispred njega je naglo skrenuo u lijevo time da se on u tom trenutku nalazio paralelno sa njegovim vozilom i u tom trenutku je došlo do sudara prednjeg desnog dijela njegovog vozila i prednjeg lijevog dijela vozila kojim je upravljao okrivljenik. Na poseban upit suda kojom brzinom se mogao kretati u trenutku pretjecanja vozila okrivljenika, svjedok navodi da mu je mjenjač bio u drugom stupnju prijenosa brzine, te smatra da brzina vozila kojim je upravljao nije mogla biti prevelika, budući je prethodno također bio zaustavljen ispred semafora, iza osobnog vozila okrivljenika. Svjedok nadalje iskazuje na je na vozilu okrivljenika vidio uključen desni pokazivač smjera, te obzirom da se kretao relativno sporo pretpostavio je da je htio skrenuti u desno, te je to bio razlog što je htio preteći vozilo, te nije mogao pretpostaviti da će okrivljenik sa vozilom početi skretati u lijevo prema prilaznom kolniku koji se nalazio sa lijeve strane kolnika. Sjeća se da je nakon prometne nesreće razgovarao sa okrivljenikom te mu je rekao da će pozvati policiju jer je smatrao da je on skrivio ovu prometnu nesreću, a njemu je bilo svejedno te mu je rekao da može pozvati policiju jer se nije osjećao krivim za ovu prometnu nesreću. Svjedok nadalje iskazuje da je šteta koja je nastala na vozilu kojim je upravljao, a koji je u vlasništvu njegovog oca, popravljena otprilike dva mjeseca nakon prometne nesreće na teret police osiguranja vozila okrivljenika. Na daljnji upit suda svjedok navodi da se on prije semafora nalazio zaustavljen kao drugo vozilo iz vozila okrivljenika, dok je iza njega bilo još vozila, odnosno zaustavljena kolona vozila. Nadalje svjedok iskazuje da je on nakon prometne nesreće pomakao svoje vozilo na početak gdje su se počeli izvoditi radovi kako ne bi ometao promet, dok se vozilo okrivljenika nalazilo na mjestu gdje je došlo do prometne nesreće jer njegovo vozilo zbog oštećenja nije bilo u voznom stanju, ali zbog širine kolnika na tom dijelu gdje se dogodila prometna nesreća, druga vozila su mogla zaobići vozilo okrivljenika, tako da se promet nastavio odvijati.

3.1. Na poseban upit zamjenika branitelja svjedoku da pojasni dinamiku vožnje prije same prometne nesreće, svjedok navodi da je od trenutka kada je prošao semafor do trenutka sudara prevalio udaljenost od oko 100 metara, te da se na toj udaljenosti vozilo okrivljenika sporo kretalo, a on se u trenutku sudara nalazio paralelno sa vozilom okrivljenika u fazi pretjecanja vozila okrivljenika. Na daljnji upit zamjenika branitelja da li je u bilo kojem trenutku vidio da je okrivljenik dao lijevi pokazivač smjera u namjeri skretanja u lijevo, svjedok je iskazao da to nije vidio jer ukoliko ga je i dao da se nalazio u fazi pretjecanja vozila okrivljenika sa lijeve strane, te ga više u tom trenutku nije mogao vidjeti. Na daljnji upit zamjenika branitelja da li je iz pozicije u kojoj se nalazio prije započinjanja radnje pretjecanja vozila okrivljenika mogao vidjeti prilazni kolnik, odnosno odvojak Sajmišne ceste, svjedok je odgovorio da ga je mogao vidjeti. Zamjenik branitelja okrivljenika nije imao daljnjih pitanja, već je prigovarao iskazu ispitanog svjedoka u cijelosti.

3.2. Radi potpunijeg utvrđivanja činjeničnog stanja, u daljnjem tijeku dokaznog postupka provedeno je prometno vještačenje po vještaku prometne struke JŠ, na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće. U nalazu i mišljenju vještak je naveo da je do nesreće došlo 23. travnja 2024. oko 14.20 sati na kolniku Sajmišne ceste u blizini kbr.2, u vrijeme nesreće obavljali su se građevinski radovi zbog kojih nije postojala na mjestu nesreće južna vozna traka već samo sjeverna, s time da je promet bio reguliran semaforima koji su naizmjenično propuštali vozila u jednom i drugome smjeru, znači da preostali sjeverni dio kolnika nisu bile dvije vozne trake već samo jedna jer inače regulacije semaforima i propuštanjem vozila najprije iz jednog pa drugog smjera ne bi bilo potrebno. Okrivljenik je upravljao kombi vozilom Ford Tourneo Connect registarskih [registarska oznaka] na kojem je došlo do oštećenja prednjeg lijevog kotača s ovjesom i trganja prednjeg lijevog kuta karoserije. Oštećenik ŠŠ upravljao je osobnim vozilom Opel Astra ZG7639-IB na kojem je došlo do udara u prednji desni kotač i oštećenja stražnjeg dijela prednjeg desnog blatobrana nastavno na desna vrata. Zaustavljeni položaji vozila nisu zabilježeni kao niti tragovi pronađeni na mjestu nesreće već se jedino iz fotografija iz policijskog očevida i fotografije koje je snimio okrivljenik vidi da se kombi vozilo zaustavilo u koso, blago u lijevo preko sredine širine slobodnog dijela kolnika na mjestu gdje s lijeve strane završava odvojak. Pri tome su se uz prednji lijevi dio kombi vozila nalazile rasute krhotine. Tehničkih uvjeta za izračunavanje brzine vozila kontakta nema osim zaključka da je osobno vozilo oštećenika moralo biti bitno brže od vozila okrivljenika pri čemu je u trenutku sudara vozilo okrivljenika ulazio s desnog boka u putanju vozila oštećenika tako da se dogodio kontakt u području prednjeg desnog vozila kotača oštećenika i prednjeg lijevog kotača vozila okrivljenika. Pri čemu bi ovakvo oštećenje vozila okrivljenika ukazivalo na zaključak da isto nakon nesreće nije pomicano već bi fotografirani položaj odgovarao i zaustavljenom položaju. U obrani okrivljenik nije iskazivao na okolnost brzine kretanja, a iz iskaza oštećenika proizlazi da je bio iznerviran sporim kretanjem okrivljenika zbog čega je krenuo u pretjecanje s time da se okrivljenik kretao brzinom od oko 5 km/h. Ako u trenutku sudara osobno vozilo oštećenika nije u bitnome skretao u odnosu na pružanje sjevernog dijela kolnika tada sudarni kut od 20 stupnjeva predstavlja i kut pod kojim je kombi vozilo bilo ukošeno u trenutku sudara, s time da bi takav položaj kombi vozilo ostvarilo bočni pomak od oko 1m na putu od 5,8m po polumjeru skretanja od oko 16,6m i bočnim ubrzanjem od 1,5m u sekundi na kvadrat što je karakteristika normalnog, ne naglog skretanja u lijevo. Pri tome bi skretanje bilo započeto za oko 1,2 s prije sudara. Za brzinu kretanja okrivljenika od 5 km/h kada nastanu ovakva oštećenja vozilo oštećenika moralo se kretati od barem 20 km/h ili barem 5,6 m u sekundi pa ako je oštećenik prije nesreće bio u koloni iza kombi vozila onda je morao tu brzinu dostići ubrzavanjem u početnoj fazi pretjecanja te bi uz prosječno ubrzanje od 1,5 m/s na kvadrat sudarnu brzinu dostigao od 9,8 m koja je sve 4m manja od dužine puta kojeg je u skretanju prešlo vozilo okrivljenika. Navedeno znači da je okrivljenik prije skretanja, vozeći se sjevernom voznom trakom mogao provjerom u svom lijevom retrovizoru vidjeti početak pretjecanja oštećenika i izbjeći nesreću zadržavanjem pravca da je predvidio mogućnost da će se netko upustiti u pretjecanje po traci koja je namijenjena samo za jedan smjer prometa s time da je oštećenik s obzirom na bočni pomak kombi vozila pretjecanje obavljalo na vrlo bliskom bočnom razmaku kako od lijevog boka kombi vozila tako i od lijevog ruba kolnika, najvjerojatnije iskorištavajući ušće priključnog kolnika s lijeve strane tj. na konkretnom nije bilo uvjeta za sigurno obavljanje pretjecanja jer je signalizacijom ispred mjesta radova bilo određeno da se radi samo o jednotračnom kolniku na koje se ne očekuje mogućnost da se prosječni vozač upusti u pretjecanje odnosno od prosječnog vozača se ne bi očekivalo da predviđa da će netko na mjestu izvođenja radova upustiti se u pretjecanje za koje nama dovoljno sigurnosnih elemenata. Dakle iako je okrivljenik provjerom lijevo bočno iza sebe mogao vidjeti započeto pretjecanje osobnog vozila nije bilo za očekivat i da će se isto dogoditi na ovom mjestu pogotovo ne u području raskrižja sa sporednom bočnom cestom i na mjestu gdje se obavljaju građevinski radovi zbog kojih postoji samo jedna vozna traka za oba smjera. Branitelj okrivljenika i okrivljenik nisu imali pitanja niti primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

3.3. U dokaznom postupku sudac je pročitao obavijest o počinjenom prekršaju, izvješće o počinjenom prekršaju, službenu zabilješku od 1. svibnja 2024. sačinjenu prilikom izlaska na mjesto prometne nesreće 23. travnja 2024., zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika, zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu za ŠŠ i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenika iz kojeg je vidljivo da okrivljenik nije pravomoćno prekršajno osuđivan unazad tri godine, te je razgledao fotografije snimljene na mjestu događaja prometne nesreće. Branitelj okrivljenika i okrivljenik nisu prigovarali izvedenim dokazima i drugih dokaznih prijedloga nisu imali.

3.4. U završnoj riječi branitelj okrivljenika je iskazao da okrivljenik nije počinio biće prekršajnog dijela za koje se tereti uzimajući u obzir da članak 43. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kao korektivne faktore kumulativno predviđa uvjet dopustivosti započinjanje radnje ako ju je okrivljenik u prometu izveo na dopušteni način primjernom brzinom kretanja, uvjetima na cesti i uz propisnu signalizaciju (lijevi pokazivač smjera) pri čemu se ukazuje neistinitim u tom dijelu iskaz oštećenika kao i uz uvjet sigurnosno-tehničkih modaliteta izvedbe radnje skretanja u lijevo vodeći računa o smjeru kretanja i uvjetima odvijanja prometa na mjestu nesreće. Predložio je da sud okrivljenika oslobodi od optužbe. Okrivljenik se u cijelosti pridružio završnoj riječi svog branitelja, te nije imao ništa za dodati.

4. Na temelju obrane okrivljenika, te provedenog dokaznog postupka, sudac nije mogao isključiti obranu okrivljenika koji je poricao da bi navedene zgode prouzročio prometnu nesreću sa materijalnom štetom na način da bi se kretao kolnikom Sajmišne ceste u smjeru istoka, u zoni izvođenja radova na kolniku koji su bili propisno obilježeni vidno postavljenom signalizacijom i gdje se propuštanje prometa vrši privremeno postavljenim semaforima, a dolaskom do kbr. 2 skretao je u lijevo u smjeru sjeveroistoka na zapadni kolnik Sajmišne ceste, a da se nije uvjerio da to može učiniti bez opasnosti po druge sudionike u prometu ne vodeći pri tome računa o položaju, smjeru i brzini kretanja vozila kojim upravlja kao i položaju, smjeru i brzini kretanja drugim sudionika u prometu, tom prilikom je prednjim lijevim dijelom vozila naletio na prednji desni dio osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka] kojim je upravljao ŠŠ koji se također kretao južnom stranom kolnika Sajmišne ceste u istom smjeru, neposredno iza osobnog automobila registarskih oznaka [registarska oznaka], a u trenutku prometne nesreće je po sjevernoj strani kolnika pretjecao osobno vozilo kojim je upravljao okrivljenik. Naime, iz iskaza ispitanog svjedoka ŠŠ, kao i iz obrane okrivljenika, te fotografija mjesta prometne nesreće nesporno je utvrđeno da se na kolniku Sajmišne ceste zbog izvođenja radova promet odvijao samo sjevernim kolnikom Sajmišne ceste, dok su se na južnom dijelu kolnika izvodili radovi, te su bili postavljeni privremeni semaforski uređaji koji su regulirali promet sjevernim dijelom kolnika, naizmjenično, jer isti nije bio dovoljne širine da bi se promet odvijao dvosmjerno. Svjedok ŠŠ je iskazivao i da je okrivljenik na vozilu imao uključen desni pokazivač smjera, kao da ima namjeru skrenuti u desno iako to nije mogao učiniti zbog radova koji su se izvodili na kolniku, te se kretao vrlo sporo, zbog čega je započeo radnju pretjecanja vozila kojim je upravljao okrivljenik, te kako je okrivljenik skrenuo u lijevo došlo je do kontakta između vozila. Također iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke proizlazi takva dinamika nastanka prometne nesreće, međutim, vještak smatra da se vozilo kojim je upravljao svjedok ŠŠ kretalo na vrlo malom bočnom razmaku, kako od lijevog bočnog dijela vozila okrivljenika tako i od lijevog ruba kolnika, kada nije bilo uvjeta za sigurno pretjecanje vozila okrivljenika po dijelu kolnika kojim se odvija promet samo u širini jedne prometne trake, okrivljenik kao prosječni vozač nije mogao pretpostaviti da bi ga na tom dijelu kolnika pretjecalo drugo vozilo, tim više što je okrivljenik radnju skretanja u lijevo započeo samo 1,2 sekunde prije sudara u polumjeru skretanja od 16,6 metara i bočnim ubrzanjem od 1,5 m/s, što je karakteristično za normalno, a ne naglo skretanje vozila. Kako niti nakon provedenog dokaznog postupka sudac nije mogao nedvojbeno utvrditi da li je okrivljenik prije započinjanja radnje skretanja vozilom u lijevo mogao, u tako kratkom vremenskom intervalu od 1,2 sekunde, percipirati nailazak vozila koje je započelo pretjecanje na mjestu gdje za pretjecanje nije bilo sigurnosnih elemenata i odustati od radnje skretanja u lijevo, pa je stoga sud okrivljenika na temelju zakonskih odredbi citiranih u izreci presude, oslobodio od optužbe, primjenom načela "in dubio pro reo".

5. Kako je okrivljenik oslobođen od optužbe, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

6. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 6. kolovoza 2025.

Zapisničar

Sudac

Monika Golub, v.r.

Kornelija Adamec

Dostavna naredba:

1. Okrivljeniku ĐŠ, [adresa],

2. Branitelju Tomislav Miličević, Zagreb, Maksimirska cesta 103,

3. Tužitelju II postaja prometne policije Zagreb,

4. Pismohrana.