Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž Zk-9/2024-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, protiv protustranke Grada Zagreba, OIB 61817894937, zastupanog po Gradskom uredu za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi predlagatelja i Hrvatske elektroprivrede d.d. izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Z-12261/2021 od 30. studenoga 2021., 6. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba predlagatelja Republike Hrvatske te se preinačuje rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Z-12261/2021 od 30. studenoga 2021. i rješava:

Dopušta se besteretni otpis z.č. 791/7 šuma od 2388 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa imena općenarodna imovina, organ upravljanja ... te prijenos u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske u 1/1 dijela.

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu O. brisanje upisa provedenog na temelju rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Delnicama, poslovni broj Z- 12261/2021 od 30. studenoga 2021. i provedba upisa ovog rješenja iz točke I. izreke.

III. Odbacuje se kao nedopuštena žalba Hrvatske elektroprivrede d.d. Zagreb.

IV. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu o brisanje zabilježbe žalbe predlagatelja Republike Hrvatske i Hrvatske elektroprivrede d.d.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem zemljišnoknjižnog suca, u točki I. izreke, usvojen je prigovor Grada Zagreba i preinačeno rješenje Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Z-3959/08 od 23.7.2008. u točki X. te je odbijen prijedlog predlagatelja da se dopusti besteretni otpis z.č. 791/7 šuma od 2388 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa imena općenarodna imovina, organ upravljanja ... te prijenos u novi zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], uz uknjižbu prava vlasništva na ime i u vlasništvo Republike Hrvatske u 1/1 dijela.

U točki II. izreke naređena je uspostava zemljišnoknjižnog stanja pije donošenja rješenja Općinskog suda u Opatiji poslovni broj Z-3959/08 od 23.7.2008. i naložena zabilježba iz točke I. rješenja.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je pravovremeno podnio predlagatelj radi pogrešne primjene materijalnog prava propisane odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. u svezi članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje ZPP), koja se primjenjuje na temelju odredbe članka 99. stavak 2. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19., 128/22., 155/23. i 127/24. - dalje: ZZK) predlažući da se žalba usvoji i pobijano rješenje preinači.

2.1. U žalbi predlagatelj u bitnome navodi da prvostupanjski sud nije pravilno primijenio odredbe članka 4. i 16. Zakona o šumama (NN 52/09) sukladno kojima su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske ex lege državno vlasništvo Republike Hrvatske ukoliko nisu u privatnom vlasništvu. Pritom žalitelj ističe da su irelevantne okolnosti što ista nije bila obuhvaćena Programom za gospodarenje državnim šumama odnosno što se nalazila unutar građevinskog područja.

3. Žalba je osnovana.

4. U donošenju pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4. ,8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a, a u svezi sa člankom 99. stavkom 2. ZZK, pa tako niti povreda iz članka 149. stavak 1. točka f) ZZK-a na koju sud također pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 149. stavak 4. ZZK.

5. Međutim, osnovano se žalbom ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da je kč. br. [katastarska čestica] šuma u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], upisana kao općenarodna imovina i kao organ upravljanja .... Prema uvjerenju ..., ..., ... od 30.3.2009., na dan stupanja na snagu Zakona o šumama i Zakon o poljoprivrednom zemljištu, kč. br. [katastarska čestica] se nalazila unutar građevinskog područja, a prema očitovanju Hrvatskih šuma d.o.o. od 21.4.2009. ista nije bila obuhvaćena Programom za gospodarenje državnim šumama. Stoga primjenom odredbe članka 361. stavak 1. u svezi članka 365. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje ZV) zemljišnoknjižni sud prihvaća navode prigovora protustranke te utvrđuje neosnovanim prijedlog predlagatelja da se upiše kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem odredbi Zakona o šumama (NN 140/05, 82/06, 129/08).

7. Osnovano predlagatelj u žalbi navodi da je takvo pravno shvaćanje zemljišnoknjižnog suda pogrešno. Naime iz stanja spisa proizlazi da je u trenutku podnošenja prijedloga za uknjižbu predmetna nekretnina u zemljišnoj knjizi upisana po oznaci katastarske kulture šuma te da je ista bila u statusu općenarodne imovine s upisanim korisnikom, organom upravljanja Narodnim odborom grada Zagreba (prednikom protustranke).

7.1. Odredbom članka 16. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (NN 41/90 - dalje ZŠ), koji je stupio na snagu 16. listopada 1990., propisano je da su šume i šumska zemljišta na teritoriju Republike Hrvatske, osim šuma i šumskih zemljišta u privatnom vlasništvu, u vlasništvu Republike Hrvatske. Dakle, stupanjem na snagu toga Zakona navedena je nekretnina postala po sili zakona vlasništvo Republike Hrvatske.

8. Budući da su za pravilnost primjene materijalnog prava u ovoj zemljišnoknjižnoj stvari mjerodavni podaci u zemljišnoj knjizi o statusu nekretnine, kako je to propisano odredbom članka 11. ZZK to osnovano predlagatelj u žalbi navodi da nisu od značaja okolnosti što se predmetna nekretnina nalazila unutar granica građevinskog područja i što nije bila obuhvaćena Programom za gospodarenje državnim šumama.

8.1. Osim toga, iz citirane zakonske norme ZŠ-a koja je kongentne naravi slijedi da je Republika Hrvatska ex lege postala nositelj vlasničkih prava na cjelokupnim šumama i šumskom zemljištu u ranijem društvenom vlasništvu, i to bez obzira na osnovu prijenosa nekretnine u društveno vlasništvo i bez obzira koji je tadašnji društveno – pravni subjekt bio upisan kao nositelj prava korištenja na tome zemljištu. Konačno, ukoliko prostustranka smatra da upis u zemljišnoj knjizi u pogledu statusa nekretnine nije istinit i da u svezi s tim predlagatelj nije vlasnikom nekretnine, već protustranka kao nositelj vlasničkih ovlaštenja na građevinskom zemljištu u nekadašnjem društvenom vlasništvu, tu tvrdnju može dokazivati u parnici.

8.2. Naime, u granicama reduciranih ovlaštenja zemljišnoknjižnog suda prema odredbi članka 116. i članka 117. stavak 1. ZZK, za zaključiti je prema stanju zemljišne knjige da se ne radi o šumi i šumskom zemljištu u privatnom vlasništvu, prema tome, kako iz sadržaja zemljišnoknjižnih podataka koji se odnose na kulturu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je kao kultura naznačena šuma, to su po ocijeni ovoga suda ispunjene činjenične i zakonske pretpostavke za uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske, a na što osnovano ukazuje i žaliteljica.

8.3. Osim toga, iz pravnih shvaćanja iskazanih u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-450/2011-2 od 11. siječnja 2012., Rev-71/2013-2 od 20. travnja 2016., Rev-844/2013-2 od 9. svibnja 2017., Revt-121/2015-6 od 1. prosinca 2020., Revt 139/2017-2 od 16. lipnja 2021., Rev 1895/2018-2 od 8. lipnja 2022.) proizlazilo bi da su šume i šumska zemljišta koje su se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ-a/1990 (16. listopada 1990.) nalazile u društvenom vlasništvu postale na temelju samog zakona (ex lege) vlasništvo Republike Hrvatske, neovisno o tome je su li 16. listopada 1990. bile obuhvaćene šumskogospodarskom osnovom i da je dovoljno za ocjenu da su ispunjene činjenične i zakonske pretpostavke za upis prava vlasništva Republike Hrvatske na temelju ZID ZŠ-a/1990 da iz sadržaja zemljišnoknjižnih podataka koji se odnose na kulturu zemljišnoknjižne čestice proizlazi da je kao kultura naznačena šuma, odnosno da su u zemljišnoknjižnom postupku dovoljni podaci iz zemljišne knjige o dosadašnjem statusu nekretnine i mjerodavne materijalno pravne odredbe posebnih zakona, a što da ne onemogućava onoga tko tvrdi suprotno da u za to odgovarajućim postupcima dokazuje drugačiji vlasnički status iste nekretnine.

9. Slijedom navedenog te pravilnom primjenom materijalnog prava, sukladno odredbi članka 149. stavak 1. točke a) ZZK trebalo je preinačiti pobijano rješenje i dopustiti zahtijevani upis te odrediti brisanje zabilježbe odbijenog kao i brisanje zabilježbe žalbe i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

10. U odnosu na žalbu Hrvatske elektroprivrede d.d. treba reći da isti nije bio stranka zemljišnoknjižnog postupka prema odredbi članka 143. stavak 1. ZZK pa je istu kao nedopuštenu, sukladno odredbi članka 358. stavak 1. i 3. ZPP-a u svezi članka 99. stavak 2. ZZK, valjalo odbaciti i odlučiti kao u točki III. ovog rješenja.

U Rijeci 6. kolovoza 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković