REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI
PREKRŠAJNI ODJEL
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv: I. okrivljenik DŽ i II. okrivljenik ČŽ, zbog prekršaja iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN br. 41/77, 47/89, 55/89, SL. br. 83/89, NN br. 47/90, 55/91, 29/94, 114/22, 47/23), pokrenutim Optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja: Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, broj: KLASA: 211-07/24-5/20944 URBROJ: 511-19-36-24-1 od 04.08.2024.g., nakon glavne javne rasprave održane kod ovog Suda dana 31.07.2025.g., bez nazočnosti I. okrivljenika, a u nazočnosti II. okrivljenika, te objave presude dana 06.08.2025.g., temeljem čl.94., čl.179. i čl.183. Prekršajnog zakona (NN br.107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),
p r e s u d i o j e
I/
I. okrivljenik DŽ, DŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin D i Č rođene H, rođen **.**.1987. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, osnovna škola, pismen, umirovljenik, primanja oko 500,00 EURA, srednjeg imovnog stanja, razveden, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,
i
II. okrivljenik ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin T i E rođene U, rođen **.**.1960. u [adresa], s adresom stanovanja u [adresa] i trenutnim boravištem u Prihvatilištu za beskućnike, Crveni križ Zagreb, Domovinska ulica 10, Velika Kosnica, državljanin Republike Hrvatske, 4. razreda osnovne škole, pismen, nezaposlen, bez primanja, slabog imovnog stanja, neoženjen, bez djece, prekršajno osuđivan, kazneno neosuđivan, protiv njega se ne vodi drugi prekršajni postupak, te se protiv njega ne vodi kazneni postupak,
k r i v i s u
što su 1. kolovoza 2024. u 17:40 sati, u mjestu Velika Kosnica, Domovinska ulica kućni broj 10, narušavali javni red i mir vikom, galamom i tučom tako što su radi ranijih nesuglasica ispred ulaza u Prenoćište za beskućnike jedan drugog verbalno napadali, na način da je II. okrivljenik ČŽ verbalno napao I. okrivljenika HŽ vičući mu: „Što me napadaš jebem ti mater, odi u pičku materinu, ostavi me na miru!“, a da bi potom DŽ verbalno napao II. okrivljenika TŽ vičući mu: „Jebem ja tebi mater, ostavi ti mene na miru, moju ženu i moju djecu, pička tebi materina!“ te ga šakom udario u glavu u predjelu desnog oka čime mu je nanio vidljivu tjelesnu ozljedu u vidu manje rasjekotine u predjelu desne jabučice,
čime su počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona,
pa im se temeljem navedenog propisa, uz primjenu čl.37. Prekršajnog zakona
i z r i č e
I. okrivljenik DŽ,
novčana kazna u iznosu od 150,00 (sto pedeset) eura,
a
II. okrivljenik ČŽ,
novčana kazna u iznosu od 45,00 (četrdeset pet) eura.
II/
Temeljem čl.33.st.10. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona Sud upozorava I. i II. okrivljenike ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
Temeljem čl.34.st.1. Prekršajnog zakona ukoliko novčana kazna ne bude naplaćena u cijelosti ili djelomično u navedenom roku, naplatit će se prisilno.
III/
Temeljem čl.139.st.3. u vezi čl.138.st.2.t.3. i st.3. Prekršajnog zakona I. i II. okrivljenici su dužni platiti trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, i to I. okrivljenik u iznosu od 30,00 (trideset) eura, a II. okrivljenik u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 2 (dva) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
I/
1.
Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Zagrebačka, Policijska postaja Velika Gorica, pod navedenim brojem, kao ovlašteni tužitelj, podnio je dana 02.09.2024.g. ovom Sudu optužni prijedlog protiv imenovanih, I. i II. okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.
2.
I. okrivljenik DŽ u svojoj obrani je iskazao da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Nakon što je upoznat sa prekršajem koji mu se stavlja na teret može reći da se uopće ne sjeća tog događaja. Nije mu poznat niti ČŽ s kojim on nema nikakvih kontakata. Moguće je da je došlo do nekog sukoba između njega i drugog okrivljenika, ali sigurno njegovom krivnjom. Ako se išta dogodilo njemu je žao zbog toga. Nakon što je upoznat s obranom II. okrivljenika TŽ ističe kako neki dijelovi njegove obrane nisu istiniti. Navodi da nije vikao na njega niti ga pratio niti se išta dogodilo na autobusnoj stanici ali je istina da su se pred domom potukli. To se dogodilo zbog toga što je TŽ bio bezobrazan, TŽ je vikao na njega i bio je napastan, a on je reagirao na njegovo ponašanje, samo se branio i uzvratio mu na sličan način kako se on ponašao prema njemu.
3.
II. okrivljenik ČŽ u svojoj obrani je iskazao da nije kriv za prekršaj koji mu se stavlja na teret optužnim prijedlogom. Iznosi da je dana 01.08.2024.g. oko 17,00 sati došao autobusom u Veliku Kosnicu jer živi u Prihvatilištu Crvenog križa u Domovinskoj ulici 10. Zamijetio je DŽ kojeg znade kao korisnika doma Crvenog križa. Čim je izašao iz busa DŽ ga je počeo verbalno napadati i psovao mater i govoriti da ostavi njegovu ženu i djecu na miru te mu je psovao mater na razne načine. Šutio je i išao je prema domu, a DŽ ga je pratio i vikao, a ispred samog Doma ga je udario šakom u glavu zbog čega je zadobio i ozlijede. Tada su iz Doma došli portiri koji su spriječili daljnji napad na njega te su pozvali policiju. Odmah sljedećeg dana DŽ je izbačen iz Doma Crvenog križa. Predlaže sudu da donese oslobađajuću odluku.
4.
U dokaznom postupku ispitan je svjedok EŽ koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je 1.08.2024. oko 17,40 sati bio na svom radnom mjestu, na porti Prihvatilišta za beskućnike Crvenog križa u Velikoj Kosnici kada je zamijetio da su do ograde, ispred porte došli korisnici Prihvatilišta koje znade iz viđenja DŽ i ČŽ. Zamijetio je da je između njih došlo do prepirke, svađe i galame i to je trajalo nekoliko minuta i takvo njihovo ponašanje je upravo i privuklo njegovu pažnju. U jednom trenutku DŽ je fizički napao ČŽ tako što ga je rukom udario u predjelu glave. Tada je reagirao kako bi spriječio daljnji sukob, došao je do njih, razdvojio ih, a nakon toga o događaju obavijestio policiju. To je sve što ima za iskazati.
Nakon što je upoznat s obranom I. okrivljenika UŽ ističe kako u cijelosti ostaje kod svog iskaza. Vidio je da je između I. i II. okrivljenika došlo do verbalnog sukoba, svađe i vikanja, a također je siguran da je tom prilikom samo I. okrivljenik DŽ fizički napao II. okrivljenika. Nakon što je upoznat s obranom II. okrivljenika TŽ ističe kako on ne zna što se dešavalo između I. i II. okrivljenika prije nego su došli ispred ograde Prihvatilišta crvenog križa. U ostalom dijelu može potvrditi obranu II. okrivljenika. Istina je da je DŽ izbačen iz Prihvatilišta i nije više mogao koristiti usluge Prihvatilišta.
5.
Tijekom dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavijesti počiniteljima prekršaja serijski broj 00530089 i 00530088 i potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za HŽ i TŽ od 18. veljače 2025.
6.
U završnom govoru II. okrivljenik je iskazao: Odluku prepuštam Sudu.
II/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. okrivljenika HŽ i II. okrivljenika TŽ, a temeljem svih izvedenih dokaza, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su oba okrivljenika predmetne zgode počinili prekršaj iz čl.13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kažnjiv po označenom članku istog Zakona, postupajući na načine opisane u izreci presude, odnosno kako im se to stavlja na teret optužnim prijedlogom ovlaštenog tužitelja.
2.
Sudac je cijenio obranu I. okrivljenika pa ju je samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje on iskazuje kako je moguće da je došlo do nekog sukoba između njega i drugog okrivljenika, kako je istina da su se pred domom potukli, kako je II. okrivljenik vikao na njega i bio napastan, pa je on reagirao na njegovo ponašanje i uzvratio mu na sličan način.
U odnosu na ostatak obrane I. okrivljenika, kojom on poriče vlastito počinjenje terećenog prekršaja, sudac je taj dio njegove obrane cijenio s oprezom i sumnjom te ga konačno nije prihvatio, jer je zaključio da u tom dijelu obrana I. okrivljenika nije istinita niti vjerodostojna te da je neživotna i neuvjerljiva.
3.
Sudac je cijenio obranu II. okrivljenika pa je i njegovu obranu samo djelomično prihvatio i to u dijelu gdje on iskazuje da ga je predmetne zgode I. okrivljenik počeo verbalno napadati, psovati mater i govoriti da ostavi njegovu ženu i djecu na miru te mu psovao mater na razne načine, a ispred Doma I. okrivljenik ga je udario šakom u glavu.
U odnosu na ostatak obrane II. okrivljenika, kojim on poriče vlastito počinjenje terećenog prekršaja, sudac je taj dio njegove obrane također cijenio s oprezom i sumnjom te ga konačno nije prihvatio, jer je zaključio da je u tom dijelu obrana II. okrivljenika neistinita i nevjerodostojna, odnosno da nije životna niti uvjerljiva.
4.
Sudac smatra da su utvrđene međusobne oprečnosti i proturječnosti između iznesenih obrana I. i II. okrivljenika, kao i nesukladnosti i protuslovnost njihovih obrana sa činjeničnim opisom radnji prekršaja navedenim u optužnom prijedlogu, zapravo posljedica smišljenih pokušaja obojice okrivljenika da samo drugog suokrivljenika prikažu kao izazivača sukoba, verbalnog i/li fizičkog napadača i počinitelja prekršaja, a pritom da kod suca stvore uvjerenje kako su oni sami nedužni, a da su bili napadnuti od strane drugog okrivljenika, te da sami nisu izazvali svađu niti pritom uzvratili i protupravno napali suokrivljenika, odnosno da osobno nisu doprinijeli stvaranju i razvoju sukoba i tako remetili javni red i mir, a sve s ciljem da opravdaju svoja nepristojna ponašanja, ospore vlastita protuzakonita postupanja i svoj doprinos remećenju javnog reda i mira, odnosno počinjenju prekršaja, kao i u namjeri zaštite od prekršajne odgovornosti i oslobađanja od krivnje te izbjegavanja kažnjavanja za počinjeni prekršaj.
Sudac je zaključio i kako su se oba okrivljenika u svojim obranama opisivala kao oštećeni i tvrdili da su žrtve verbalno i/li fizički agresivnog, protupravnog i nepristojnog postupanja drugog suokrivljenika.
5.
Sudac je cijenio iskaz svjedoka EŽ osobito u dijelu gdje iznosi kako je predmetne zgode bio na svom radnom mjestu na porti Prihvatilišta za beskućnike Crvenog križa u Velikoj Kosnici te je zamijetio da je između I. i II. okrivljenih došlo do prepirke, svađe i galame, a što je trajalo nekoliko minuta i takvo njihovo ponašanje je upravo i privuklo njegovu pažnju.
Cijenio je iskaz svjedoka i u dijelu gdje iznosi kako je u jednom trenutku I. okrivljenik fizički napao II. okrivljenika tako što ga je rukom udario u predjelu glave.
Cijenio je iskaz svjedoka i u dijelu gdje iznosi kako je vidio da je između I. i II. okrivljenika došlo do verbalnog sukoba, svađe i vikanja te da je siguran da je samo I. okrivljenik fizički napao II. okrivljenika.
Nakon savjesne i cjelovite procjene iskaza ispitanog svjedoka, sudac mu je u cijelosti poklonio vjeru te ga je u potpunosti prihvatio, budući je imenovani svjedok činjenice vezane za počinjenje prijavljenog prekršaja od strane I. i II. okrivljenih predmetne zgode zamijetio neposrednim opažanjem, a sudac nije imao razloga posumnjati u istinitost njegovih tvrdnji, jer ispitani svjedok kao slučajni očevidac inkriminiranog događaja, iako je zatražio intervenciju policije, zapravo nije pristrano zainteresirana za ishod ovog postupka.
Sudac smatra da je imenovani svjedok svoj iskaz iznosio jasno, detaljno, razumljivo, životno i neposredno uvjerljivo, a zaključio je da je svjedok predmetne činjenice i svoja opažanja iznosio na temelju osobnih saznanja, objektivno, vrlo razložno, okolnosno i vjerodostojno te da su činjenice koje je iznio u svom iskazu u bitnom i odlučnom dijelu potpuno sukladne s činjenicama utvrđenim temeljem drugih izvedenih dokaza, dok sudac u njegovom iskazu nije našao nikakvih kontradiktornosti ili nelogičnosti, zbog čega nije bilo razloga da sudac posumnja u istinitost njegovog iskaza.
Nakon što je ispitani svjedok komentirao obrane obojice okrivljenika, sudac je s jedne strane osnažio svoje uvjerenje o objektivnosti, nepristranosti i uvjerljivosti iskazivanja ispitanog svjedoka, dok se s druge strane učvrstio u sigurnosti kako su obrane I. i II. okrivljenika neuvjerljive i proračunato svrsishodne.
Sudac je mišljenja kako iskaz imenovanog ispitanog svjedoka u potpunosti obesnažuje uvjerljivost obrana I. i II. okrivljenika te da u cijelosti dovodi u sumnju istinitost njihovih obrambenih navoda, a osnažuje uvjerenje suca o krivnji za terećeni prekršaj obojice okrivljenika.
Sudac je čvrsto uvjeren kako upravo temeljem iskaza imenovanog ispitanog svjedoka, u vezi s ostalim izvedenim materijalnim dokazima, može nesporno utvrditi da su predmetne zgode I. i II. okrivljenici, istovremeno i zajedno, stvarno počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, te da sa sigurnošću može donijeti odluku o njihovoj krivnji i kažnjavanju.
6.
Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku Optužnog prijedloga, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti koje su sadržane u činjeničnom opisu radnji prekršaja u Optužnom prijedlogu, a povodom kojih je ovlašteni tužitelj podnio Optužni prijedlog i pokrenuo prekršajni postupak protiv I. i II. okrivljenika.
7.
Sudac je uvidom u Potvrde izdane od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, izdane dana 18.02.2025.g., za osobe: DŽ i ČŽ, utvrdio da su I. i II. okrivljenici do tada bili pravomoćno prekršajno osuđivani.
8.
Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.
9.
Sudac nije izvodio druge eventualno postojeće i moguće dokaze, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti, zaključio kako se izvođenjem i novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju već utvrđenih činjenica temeljem prvotno izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv I. i II. okrivljenika, osim o njihovoj krivnji i kažnjavanju za terećeni prekršaj.
Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze i radi izbjegavanja odugovlačenja prekršajnog postupka i izbjegavanja nepotrebnih radnji i troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.
Konačno, sudac nije izveo nove dokaze osobito iz razloga što je zaključio kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dodatnog izvođenja dokaza.
III/
1.
Nakon provedene glavne rasprave, povodom iznesenih obrana I. i II. okrivljenika, a temeljem analize svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sudac je sa sigurnošću i nesporno utvrdio i s uvjerenjem zaključio da su I. i II. okrivljenici predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja koji im je stavljen na teret, na načine opisane u izreci presude.
2.
Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira u čl.13. propisuje da će se kaznit za prekršaj novčanom kaznom u iznosu od 300,00 do 2.000,00 eura ili kaznom zatvora do 30 dana, tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir.
3.
Tijekom provedene glavne rasprave obojica okrivljenika nisu priznavali vlastitu krivnju za remećenje javnog reda i mira, već s jedne strane, I. okrivljenik djelomično prebacuje odgovornost i krivnju na II. okrivljenika, a s druge strane, II. okrivljenik u cijelosti prebacuje odgovornost i krivnju samo na I. okrivljenika.
Obje strane tvrde da je prekršaj počinila samo ona druga strana u predmetnom remećenju javnog reda i mira te da se samo ona druga strana ponašala na način kako joj se stavlja na teret.
4.
Sudac je prihvatio kao istinite iznesene obrane I. i II. okrivljenika u dijelovima gdje oni uzajamno jasno, životno i uvjerljivo opisuju nepristojno i nedopušteno postupanje drugog suokrivljenika.
Sudac je mišljenja kako su oba okrivljenika tijekom postupka, u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti i kažnjavanja, ustrajno pokušavali zatajiti, zaobići i/li prikriti svoje vlastito sudjelovanje u predmetnom događaju, to jest u verbalnom sukobu, međusobnoj tučnjavi, svađi i vikanju, pa time i svoje nepristojno ponašanje na javnom mjestu.
5.
Temeljem uvjerljivih i relevantnih opisa ponašanja koje su iznijeli svaki okrivljenik za drugog suokrivljenika, sudac je s uvjerenjem zaključio da su predmetne zgode obojica okrivljenika svojim protupravnim i nezakonitim postupanjima, doprinijeli stvaranju i razvoju svađe i verbalnog sukoba, a na kraju i fizičkog sukoba, pa su u nastaloj situaciji podjednako sudjelovali u remećenju javnog reda i mira, te je zaključio da su oba okrivljenika počinili prekršaj za koji se terete Optužnim prijedlogom, jer su se na javnom mjestu tukli, svađali i vikali, pa su se na taj način svakako ponašali nepristojno.
6.
Po uvjerenju suca, sve utvrđene nesukladnosti i suprotnosti, prvo između samih obrana I. i II. okrivljenika, a zatim i između njihovih iznesenih obrana i činjeničnog opisa radnji prekršaja iz Optužnog prijedloga, s jedne strane, nemaju odlučnog značenja za sigurno utvrđenje počinjenja terećenog prekršaja od strane obojice okrivljenika, te zapravo, s druge strane, nemaju nikakvog bitnog utjecaja na odluku o vrsti i mjeri kazne koja im je izrečena.
Sudac smatra kako je stvarno izvjesno da su te proturječnosti zapravo samo posljedica ustrajnog pokušaja I. i II. okrivljenika da utječu na odluku Suda te da, s jedne strane, u potpunosti ili bar djelomično otklone svoju vlastitu prekršajnu odgovornost i izbjegnu kažnjavanje za terećeni prekršaj počinjenje kojeg oba okrivljenika, po uvjerenju suca, smišljeno i tendenciozno poriču, a da s druge strane snažno potvrde odgovornost i krivnju samo drugog suokrivljenika za taj isti prekršaj.
7.
Sudac je tijekom postupka nesporno utvrdio da se predmetni događaj odvijao na javnom mjestu jer se dogodio na ulici i prostoru ispred ulaza u Prenoćište za beskućnike, koji je po svojoj funkciji namijenjen javnosti, a koji je pristupačan zapravo neograničenom skupu osoba, praktički u bilo koje vrijeme, a pritom je dostupan gledanju i slušanju sa ulice, kao i iz Prenoćišta, dakle na prostoru koji je bio dostupan vidiku i sluhu publike, odnosno izložen pogledu i čujnosti javnosti.
Stoga je sudac zaključio kako su u predmetnom slučaju I. i II. okrivljenici svoje radnje izvršili na realnom, neograničeno otvorenom javnom mjestu.
8.
Sudac smatra da je tučnjava događaj u kojem se učesnici zajednički fizički obračunavaju ili jedan počinitelj tuče drugog ili više njih, a oni se nalaze u položaju objekta koji je samo napadnut i trpi, odnosno da je to protupravno ponašanje kojim se remeti mir građana, to jest kada se protupravnim radnjama počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se svakako može ocijeniti kao nepristojno.
Sudac smatra da je svađa intenzivno i žučno raspravljanje između dvije ili više osoba o određenim činjenicama ili događajima, koje prelazi granice pristojnosti među ljudima.
Sudac također smatra da je vikanje protupravno ponašanje koje se odnosi na takvo glasno izgovaranje riječi kojima se remeti mir građana, odnosno gdje se galamom počinitelja remeti mir i spokoj ostalih prisutnih građana, te da se radi o poduzimanju takvog ponašanja koje se može ocijeniti kao nepristojno.
9.
Slijedom svega navedenog, sudac je zaključio da su kako I. okrivljenik tako i II. okrivljenik predmetne zgode ostvarili sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se optužuju, budući su se na označenom mjestu tukli, svađali i vikali, te su se tako, prema opće prihvaćenim i uobičajenim pravilima međuljudskih odnosa, nepristojno ponašali na javnom mjestu, pa su na taj način obojica remetila javni red i mir.
10.
Stoga je sudac I. okrivljenika HŽ i II. okrivljenika TŽ proglasio krivima, pa im je umjesto propisane kazne zatvora izrekao novčane kazne, u visinama koje su za počinjeni prekršaj propisane Zakonom, a za koje sudac smatra da su primjerene i opravdane te da odgovaraju stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja I. i II. okrivljenih, te da će se takvim kaznama odvratiti oba okrivljenika od daljnjeg činjenja sličnih prekršaja.
11.
Predmetne zgode obojica okrivljenika narušavala su javni red i mir tučnjavom, svađom i vikanjem na javnom mjestu, odnosno svojim nepristojnim ponašanjima, ali je sudac I. okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u većem iznosu od one izrečene II. okrivljeniku.
Prema uvjerenju suca I. okrivljenik HŽ je predmetne zgode svojim nepristojnim ponašanjem započeo remetiti javni red i mir, a fizičkim napadom na II. okrivljenika TŽ zapravo je intenzivirao situaciju tijekom koje je došlo do eskaliranja tog remećenja, pa je po mišljenju suca u remećenju javnog reda i mira sudjelovao u većoj mjeri od II. okrivljenika, koji je pak odgovorio na verbalni napad I. okrivljenika na sličan način, verbalnim napadom na I. okrivljenika, pa je tako i sam doprinio izazivanju i razvoju remećenja javnog reda i mira.
12.
Prilikom izbora vrste i mjere kazne sudac je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti propisane u čl.36.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona.
Kao otegotnu okolnost sudac je na strani I. i II. okrivljenih cijenio činjenicu da su obojica već bili pravomoćno prekršajno osuđivani zbog remećenja javnog reda i mira.
13.
Sudac nalazi da ima mjesta primjeni čl.37. Prekršajnog zakona budući smatra da na strani I. i II. okrivljenika postoji posebno izražena olakotna okolnost i to da počinjenim prekršajem nisu nastupile teže neposredne štetne posljedice.
Stoga je sudac za počinjeni prekršaj, umjesto kazne zatvora, odnosno umjesto novčane kazne unutar propisanih iznosa, I. i II. okrivljenicima izrekao novčane kazne u visini ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne koja je Zakonom propisana u utvrđenom rasponu, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i blažom kaznom od najmanje propisane.
14.
Sudac smatra da će se upravo ovako odmjerenom visinom izrečenih novčanih kazni, ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja navedena u čl.6. i čl.32. Prekršajnog zakona.
15.
Temeljem odredbe čl.152.st.3. i čl.183.st.2. Prekršajnog zakona upozoravaju se I. i II. okrivljenici da ako u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
16.
Za počinjeni prekršaj I. i II. okrivljenicima nije izrečena kazna zatvora do 30 dana, budući je sudac zaključio da se svrha kažnjavanja u cijelosti može postići izricanjem novčane kazne, a bez izricanja kazne zatvora.
Pri tome sudac je uzeo u obzir sve već navedene olakotne okolnosti na strani I. i II. okrivljenika.
17.
Odluka o trošku prekršajnog postupka temelji se na propisima označenim u izreci presude, a odnosi se na dužinu trajanja i složenost postupka, pa je visina troška za I. okrivljenika odmjerena u većem paušalnom iznosu, a za II. okrivljenika u manjem paušalnom iznosu, budući je I. okrivljenik zbog ne primanja poziva Suda za zakazana ročišta izazvao povećane troškove za Sud.
Velika Gorica, 6. kolovoza 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ivana Hoti, v.r.
Damir Tepeš, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo podnijeti žalbu Visokom prekršajnom sudu Republike Hrvatske, u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi u dva primjerka Općinskom sudu u Velikoj Gorici, na adresi [adresa].
