Poslovni broj: Us I-1800/2024-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nene Čulić, u upravnom sporu tužitelja RF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan o opunomoćeniku Ivanu Močiću, odvjetniku u Splitu, Domovinskog rata 29/A, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 08. srpnja 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenika tužitelja a u odsutnosti tuženika, dana 06. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-034-08/24-01/601, Urbroj: 525-04/125-24-3 od dana 17. lipnja 2024. te za poništenje Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, Klasa: 440-12/18-06-03-01/5060, Urbroj: 343-1504/01-24-014) od 11. travnja 2024.

II.Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-034-08/24-01/601, Urbroj: 525-04/125-24-3 od 17. lipnja 2024. (dalje: osporavano rješenje tuženika) odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencije), Klasa: 440-12/18-06-03- 01/5060, Urbroj: 343-1504/01-24-014) od 11. travnja 2024. (dalje: Odluke o povratu).

2.Navedenom Odlukom o povratu sredstava tužitelj, kao korisnik, obvezan je u roku od 30 (trideset) dana od dana zaprimanja ove Odluke vratiti iznos od 7.378,56 EUR/55.593,75 kn (točka I. izreke). Iznos iz točke I. ove Odluke, tužitelj je obvezan uplatiti na račun Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju na broj računa IBAN [broj bankovnog računa], Model: HR67, poziv na broj: 82001296166-631, s naznakom: „Povrat duga" (točka II. izreke). Nadalje je određeno da korisnik – tužitelj, može prije isteka roka za povrat sredstava određenog ovom Odlukom podnijeti zahtjev za plaćanje duga na rate te da žalba protiv te Odluke ne odgađa izvršenje iste (točka III. izreke). Žalba podnesena protiv te odluke ne odgađa izvršenje iste (točka IV. izreke).

3.Tužitelj tužbom osporava zakonitost navedenog rješenja tuženika, navodeći, u bitnome, da nije bio u mogućnosti dostaviti Agenciji Zahtjev za isplatu 2 rate u predviđenom roku obzirom na svoju životnu dob i zdravstveno stanje budući je teško bolestan, 100%-tni invalid. Ističe se naime da je tužitelj posljednje dvije godine proveo u zdravstvenim ustanovama na raznim liječenjima, da zbog svojih visokih godina nije vješt u korištenju interneta i računalnih programa, a što da je dodatno otežalo postupak. No, da su sve radnje navedene u projektu i poslovnom planu davno izvršene, da su svi računi plaćeni i projekt odavno završen te da je tužitelj za završetak svih aktivnosti koristio svoja vlastita sredstva koja je pozajmio s obzirom da je umirovljenik i 100% invalid. Stoga da tužitelj nije oštetio tuženika ili postupio protupravno, naprotiv, sve planirane aktivnosti da je uz pomoć prve rate (za koju nije trebao zahtjev) sam financirao. Ističe se nadalje da su sve radnje u provedenom postupku bile puko zadovoljavanje formalizma pri kojem da su grubo zanemarena prava stranaka te da im je u značajnoj mjeri smanjena mogućnost ravnopravnog sudjelovanja slijedom čega da je pobijano rješenje nezakonito i arbitrarno te nedostatno obrazloženo budući da tužitelju nikako nije jasno kako je isti označen kao investitor u konkretnom slučaju, a o kojoj činjenici da se tuženik nije izjasnio. Nadalje se navodi da je nesporno kako je povrijeđeno načelo jednakosti oružja u smislu pravične ravnoteže među strankama (fair balance) kao jedan od konstitutivnih elemenata prava na pravično suđenje. S tim u vezi se ističe da to načelo nužno obuhvaća razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice i podupru ih svojim dokazima na način da niti jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku (presuda Perić protiv Hrvatske od 27. ožujka 2008., zahtjev broj: 34499/06). Cijeli postupak da se vodio na način koji je nepravičan za tužitelja te da je kao takav doveo i do povreda zajamčenih ustavnih prava i konvencijskih jamstava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to članak 6. stavak 1. koji definira pravo na pošteno suđenje. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano rješenje tuženika i Odluka Agencije ponište te da tuženik bude obvezan naknaditi mu troškove ovog upravnog spora.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se navodi iz tužbe suštinski podudaraju s navodima tužitelja u izjavljenoj žalbi kojom je tužitelj pobijao odluku o povratu. Ističe da ostaje pri svim utvrđenjima i navodima kako su izneseni u obrazloženju osporenog rješenja. U odnosu na navode iz tužbe vezane za zdravstveno stanje tužitelja tuženik ističe da tužitelj ni uz žalbu, a niti uz tužbu nije dostavio dokaze kojima bi opravdao nepodnošenje predmetnog Zahtjeva za isplatu druge (konačne) rate. Tuženik je stava da prilikom donošenja osporenog rješenja nisu povrijeđena pravila postupka, kao i da je činjenično stanje utvrđeno u potpunosti i pravilno. Predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao neosnovan.

5.U sporu je održavanjem rasprave 08. srpnja 2025. te razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika.

7.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u navodima tužbe i tuženom zahtjevu posebno naglašavajući da je ipak podnio zahtjev za isplatu druge rate s tim da tuženik bezrazložno smatra da takav zahtjev nije valjan. Naime, provedba aktivnosti i ostvarenje cilja iz poslovnog plana da moraju biti ostvareni u roku od 36 mjeseci a što da je tužitelj uspio a da tuženik neovisno o tome vrlo restriktivno tumači da je tužitelj u tom roku morao podnijeti zahtjev za isplatu. Smatra d se ne radi o prekluzivnom roku te da taj rok nije ugovoren kao bitan sastojak ugovora o financiranju zaključenog između stranaka.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava sadržanih u spisu ovog upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu e komunikacijom.

Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužitelj je po svom opunomoćeniku zatražio i popisao troškove ovog upravnog spora dok tuženik to nije učinio.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, kao i odluke o povratu.

12.Iz podataka spisa je razvidno te među strankama nije sporno da je tužitelj s Agencijom sklopio Ugovor o financiranju, Klasa: 440-12/18-06-03-01/5060, Urbroj: 343-1501/01-19-003 od 2. prosinca 2019., temeljem kojeg mu je dodijeljena potpora u iznosu od 111.187,50 kn. Taj Ugovor je sklopljen sukladno članku 32. stavku 4. točki a) Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.1.1. „Potpora mladim poljoprivrednicima, i tipa operacije 6.3.1. »Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. -2020. (Narodne novine br. 21/2018; u daljnjem tekstu: Pravilnik) i poglavlju 13. točki 1. alineji a) Natječaja za provedbu tipa operacije 6.3.1. Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava" od 27. lipnja 2018, s njegovom prvom izmjenom od 29. kolovoza 2018, drugom izmjenom od 5. veljače 2019., trećom izmjenom od 25. veljače 2019. i četvrtom izmjenom od dana 4. prosinca 2019. godine, objavljenim na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja (u daljnjem tekstu: Natječaj), te je tužitelju dana 18. prosinca 2019. isplaćena prva rata potpore u iznosu 55.593,75 kn.

13.Nesporno je da je temeljem Zaključka Vlade Republike Hrvatske donesenog na sjednici održanoj dana 17. ožujka 2020., te obavijesti objavljene na mrežnim stranicama Agencije za plaćanja dana 19. ožujka 2020., a vezano uz mjere Ministarstva poljoprivrede za pomoć sektoru, s ciljem ublažavanja negativnog utjecaja korona virusa, korisnicima mjera Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske, došlo do odgađanja rokova koji su preuzeti Ugovorom o financiranju za 90 dana, navedeni rok bezuvjetno je produljen do dana 02. ožujka 2023..

14.Iz podataka spisa proizlazi da tužitelj, kao korisnik, do navedenog datuma nije podnio Zahtjev za isplatu druge konačne rate. Stoga je Odlukom Agencije tužitelj obvezan vratiti iznos od 7.378,56 eur/55.593,75 kn. Tužitelj je na navedenu odluku izjavio žalbu, koja u bitnome odgovara navodima predmetne tužbe, a koja žalba je osporavanim rješenjem tuženika odbijena te potvrđena pravilnost Odluke o povratu sredstava.

15.S obzirom na podatke spisa predmeta, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje, kao i Odluka o potpori, je pravilno i zakonito, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

16.Naime, odredbom članka 144. stavka 2. Zakona o poljoprivredi ("Narodne novine", br. 118/18, 42/20, 127/20, 52/21 i 152/22), propisano je da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat isplaćenih sredstava u sljedećim slučajevima: - kada je korisnik ostvario sredstva na temelju netočnih podataka i/ili ako ih je ostvario protivno uvjetima i odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju njega, - u slučaju administrativne pogreške nastale prilikom odobravanja ili isplate potpore, - ako se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole, kontrole na terenu, naknadne kontrole velikih korisnika potpora ili inspekcijskog nadzora utvrdi nepravilnost koju je učinio korisnik, ako ne dopusti obavljanje kontrole na terenu i/ili inspekcijskog nadzora. Stavkom 4. istog članka propisano je da je korisnik dužan uplatiti sredstva propisana odlukom o povratu sredstava na račun Agencije za plaćanja u roku od 30 dana od dana njezine dostave korisniku, dok je stavkom 6. istog članka Zakona propisano da korisnik ima pravo podnijeti žalbu na odluku o povratu sredstava iz stavka 1. istoga članka o kojoj odlučuje Ministarstvo, no žalba korisnika ne odgađa izvršenje odluke o povratu sredstava.

17.Člankom 32. stavak 4. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.1.1. Potpora mladim poljoprivrednicima i tipa operacije 6.3.1. Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. („Narodne novine", br. 21/2018 – dalje Pravilnik) propisano je da se u tipu operacija 6.3.1. isplata vrši u dvije rate u razdoblju od najviše 36 mjeseci nakon sklapanja Ugovora o financiranju, dok je točkom b) istog stavka propisano da se isplata druge/zadnje rate vrši nakon provedbenih aktivnosti prikazanih u poslovnom planu.

18.Člankom 34. istog Pravilnika propisano je da u slučaju da se nakon izvršene isplate potpore korisnicima, na temelju naknadne administrativne kontrole i/ili kontrole na terenu, utvrdi nepravilnost učinjena od strane korisnika ili administrativna pogreška, Agencija za plaćanja donosi Odluku o povratu sredstava kojom od korisnika zahtijeva povrat neopravdano isplaćenih sredstava u roku od 30 dana od dostave odluke korisniku (stavak 1.). Agencija za plaćanja zahtijeva povrat sredstava u skladu s Uredbom (EU) br. 1306/2013 te nacionalnim zakonodavstvom (stavak 2.). Podnošenje prigovora iz članka 35. ovoga Pravilnika ne odgađa rok za povrat sredstava iz stavka 1. ovoga članka (stavak 3.).

19.Točkom 13. stavkom 5. Natječaja propisano je da se smatra da je Zahtjev za isplatu druge (konačne) rate podnesen kada korisnik dostavi Potvrdu o podnošenju Zahtjeva za isplatu na adresu Agencije za plaćanja navedenu unutar stavka 4. iste točke Natječaja.

20.Točkom 18. stavkom 1. podstavkom 4. Natječaja propisano je da Agencija za plaćanja donosi Odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore ako korisnik ne podnese konačni Zahtjev za isplatu do roka navedenog u Ugovoru o financiranju.

21.Člankom 14. stavkom 14.3. Priloga 3 Ugovora o financiranju Natječaja propisano je da provedba aktivnosti i ostvarenje cilja iz poslovnog plana moraju biti realizirani u razdoblju od najviše 36 mjeseci od dana sklapanja ugovora o financiranju, a da se u iznimnim i opravdanim situacijama može produžiti za najviše 12 mjeseci te da o svakom produženju trajanja provedbe projekta Agencija za plaćanja odlučuje pojedinačno i o tome donosi Odluku.

22.Člankom 18. stavkom 18.1. Priloga 3 Natječaja propisano je da Agencija za plaćanja donosi Odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore ako se korisnik isključuje iz daljnje dodjele sredstava nakon što mu je dio sredstava isplaćen ili korisnik podnese zahtjev za odustajanje nakon što mu je dio sredstava isplaćen ili se korisniku donese Odluka o odbijanju Zahtjeva za isplatu za drugu ratu, zatim ako korisnik ne podnese konačni zahtjev za isplatu do roka navedenog u ugovoru o financiranju ili se naknadnom administrativnom kontrolom i/ili kontrolom na terenu utvrdi nepravilnost ili se naknadnom administrativnom kontrolom i/ili kontrolom na terenu utvrdi administrativna pogreška.

23.Iz prednjih utvrđenja proizlazi da tužitelj u roku od 36 mjeseci od sklapanja Ugovora o financiranju tj. do 02. prosinca 2022. nije podnio Zahtjev za isplatu druge (konačne) rate potpore u roku od najviše 36 mjeseci od dana sklapanja predmetnog Ugovora tj do 02.prosinca 2022., a to nije učinio ni do 02. ožujka 2023. do kada je bezuvjetno produžen rok Zaključkom Vlade Republike Hrvatske donesenog na sjednici održanoj dana 17. ožujka 2020. Stoga su bez osnove navodi tužitelja da se ne radi o prekluzivnom roku odnosno da se ne radi o roku koji je ugovoren kao bitan sastojak predmetnog Ugovora o financiranju.

24.Ovaj sud ne smatra relevantnim navode tužitelja da nije postupio sukladno ugovornim odredbama zbog svoje životne dobi i informatičke nepismenosti. Naime, tužitelj je prihvaćanjem odredbi predmetnog Ugovora znao da ima i određene obveze po istom, pa tako i da u gore navedenim rokovima podnese zahtjev za isplatu druge rate potpore. Naime člankom 1. točkom 1.4. predmetnog Ugovora je određeno da će se sredstva dodijeliti korisniku pod odredbama i uvjetima koji su određeni tim Ugovorom (općim i posebnim uvjetima ugovora) Pravilnikom i Natječajem. Člankom 1. točkom 1.8. je određeno da zahtjev za isplatu druge (konačne) rate u iznosu od 50% ukupno odobrene javne potpore korisnik podnosi nakon isplate prve rate, a sukladno odredbi članka 4. Općih uvjeta Ugovora. Kako je gore navedeno taj rok je zaključkom Vlade Republike Hrvatske produžen. No, činjenica je da tužitelj ni u tom bezuvjetnom roku koji je isticao s danom 02. ožujka 2023. nije podnio zahtjev za isplatu druge (konačne) rate potpore.

25.Što se pak tiče zdravstvenog stanja tužitelja iz podataka spisa ne proizlazi da je isti s tog osnova zatražio produljenje roka za podnošenje zahtjeva za isplatu druge (konačne) rate sukladno članku 14. stavku 14.3. Priloga 3 Natječaja u skladu s kojom odredbom se u iznimnim i opravdanim situacijama po zatraženom produljenju trajanja provedbe projekta, provedba trajanja istog može produljiti za najviše 12. Mjeseci. Navedeni zahtjev tužitelj je podnio tek dana 02. svibnja 2024., dakle, nakon što je donesena odluka o povratu.

26.Kada se ima u vidu sve izloženo, a imajući u vidu i citirane odredbe, ne mogu se prihvatiti kao osnovane tvrdnje tužitelja da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela jednakosti oružja u smislu pravične ravnoteže među strankama odnosno da je predmetni postupak nepravičan za tužitelja te da je kao takav doveo do povreda zajamčenih ustavnih prava i konvencijskih jamstava zajamčenih Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to članak 6. stavak 1. koji definira pravo na pošteno suđenje.

27.Suprotno tvrdnjama tužitelja isti u osporavanom rješenju nije označen kao investitor već kao korisnik. Nadalje, suprotno tvrdnjama tužitelja osporavano rješenje nije arbitrarno već je utemeljeno na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju te gore citiranim propisima i odredbama predmetnog Ugovora. Nadalje, osporavano rješenje je u dostatnoj mjeri obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21 – dalje ZUP).

28.Slijedom svega navedenog ovaj sud osporavano rješenje tuženika kao i Odluku o povratu, cijeni zakonitim. U upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.

29.Kako nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog akta iz članka 128. stavak 1. ZUP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je, pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

30.Obzirom da tužitelj nije uspio u ovom sporu to je sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

U Splitu, 06. kolovoza 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju po opunomoćeniku,

-tuženiku,

-u spis.