Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2

52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: Psp-36/2024-26

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo po sucu pojedincu Vlatki Markuš, rješavajući u pravnoj stvari tužiteljice OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mirku Mastiloviću, odvjetniku u Puli, protiv tuženika TD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Hrvatin & Makovac j.t.d. Rovinj, zbog smetanja posjeda, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 21. srpnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i zamjenice njenog punomoćnika Kristine Cerin Načinović, odvjetnice u Rovinju, tuženika i njegovog punomoćnika Antona Hrvatina, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Hrvatin & Makovac j.t.d. Rovinj, dana 04. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tuženik LD smetao tužiteljicu JD u posljednjem mirnom suposjedu dijela kuće u naravi prizemlja kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] dvorišta, kuća, rotonda sa 672 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] dvorišta, kuća, rotonda sa 243 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

II Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da tužiteljici uruči jedan ključ ulaznih vrata u prizemlje kuće.

III Zabranjuje se tuženiku svako takvo ili slično smetanje tužiteljice u posjedovanju predmetnog prizemlja kuće u buduće.

IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 691,75 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica u tužbi navodi da je zajedno s tuženikom, svojim bratom u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu prizemlja kuće sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica], dvorišta, kuća, rotonda sa 915 m2 upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji suposjed su stekli iza svog pravnog prednika, sada pok. majke DD. Navodi da u predmetnoj nekretnini zajedno sa članovima svoje obitelji (suprugom ŽD, sinom O i kćerkom T) drži svoje pokretnine, namještaj, odjeću, obuću, dok su u kući ostale i druge pokretnine kao namještaj, kućanski aparati, zlatnina i drugo koje su predmetom ostavinskog postupka iza pokojne majke. Nadalje navodi da je svaki vikend nakon smrti majke dolazila u prizemlje kuće gdje je provodila s obitelji jedan do dva dana, spavala u kući budući je od uvijek imala ključ od ulaznih vrata kuće. Tvrdi da je dana 16. lipnja 2024. došla u predmetnu kuću zajedno s mužem i sinom, pokušala kao i uvijek otključati ulazna vrata ali nije uspjela budući je tuženik promijenio bravu, a što joj je i najavio da će učiniti nekoliko dana prije, jer joj je rekao da ona nema više što dolaziti u [adresa] jer da živi u [adresa]. Navodi da je na taj način tuženik izvršio smetanje posjeda na način jer ju je onemogućio u neometanom posjedovanju predmetne nekretnine. Stoga je predložila da sud donese rješenje kojim bi se utvrdilo počinjeno smetanje, naložila ranija uspostava posjedovnog stanja te zabranilo tuženiku svako takvo ili slično smetanje u buduće, uz nadoknadu parničnog troška.

2.Tuženik se u svom odgovoru na tužbu u cijelosti protivi navodima iz tužbe te osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe prigovor prekluzije i prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Osporava da je tužiteljica u posljednjem mirnom i faktičnom suposjedu predmetnih nekretnina označenih kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina]. Tvrdi da je isključivo on u posjedu predmetnih nekretnina i ključeva od ulaznih vrata odnosno brave. Osporava da je najavio tužiteljici da će promijeniti bravu predmetnih ulaznih vrata niti je to u tom periodu učinio. Napominje da tužiteljica nikada nije bila u posjedu ključeva predmetnih ulaznih vrata, tim više što živi u [adresa] i u predmetnu kuću je došla u nekoliko navrata u posjed, te je u kuću mogla ući samo kada bi joj tuženik otvorio ulazna vrata. Nadalje navodi da tužiteljica niti nakon smrti njihove majke nije imala u posjedu bilo kakve ključeve predmetnih nekretnina pa tako nije bila ni u posjedu odnosno suposjedu predmetnih nekretnina. Navodi da je tužiteljica odmah nakon smrti njihove majke znala da ne može ući u predmetne nekretnine odnosno u predmetno prizemlje. Predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev uz nadoknadu prouzročenog parničnog troška.

3.Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u: potvrdu Općine Vrsar Jedinstvenog upravnog odjela (16), račune za režije nekretnine na adresi [adresa] (17-19), fotografije (21-25), saslušao je tužiteljicu (26-27), tuženika (27-28), obavio uviđaj lica mjesta (49-50), saslušao svjedoke FD (50), ĆD (51), ND (51-52), UD (52), GD (52-53), ED (53-54), ŠD (54), CD (55), ŽD (55-56) i SD (56-57).

4.Pravo na zaštitu posjeda regulirano je odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14-u nastavku ZV) kojom je propisano da svatko koga drugi smeta u posjedu bio da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo ima pravo na zaštitu posjeda.

5.Odredba čl. 22. st. 1. ZV-a propisuje da posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. A st.2. istog članka propisuje da sud pruža posjedovnu zaštitu u posebnom, hitnom postupku prema posljednjem stanju posjeda, nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika i bez obzira na to koliko bi smetanje bilo u kakvom javnom ili sličnom interesu.

6.Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od kada je smetani saznao za čin smetanja (uznemiravanja odnosno oduzimanje) i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja (čl. 21. st. 3. ZV-a). Valja navesti kako sudsku posjedovnu zaštitu zbog smetanja posjeda karakterizira sumarnost postupka, koja se odnosi na jednostavnost ograničenost samog predmeta raspravljanja kao i hitnost posjedovne zaštite, budući da se ista može zatražiti i biti od strane suda pružena samo u zakonom predviđenim kratkim prekluzivnim rokovima, čijim protekom se konkretna posjedovna zaštita više ne može ostvariti, budući da se nakon toga pravo na nju gasi.

7. Odredba čl. 10.st.5. ZV-a propisuje da je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona.

8.U ovom postupku nije sporno da su parnične stranke sestra i brat, te da je njihova majka AD umrla **.**.2024., koja je do svoje smrti živjela u kući na adresi [adresa] koja kuća se nalazi na dvije katastarske čestice i to k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] obje k. o. [katastarska općina] (u nastavku predmetna kuća), a sastoji se od prizemlja i kata koje nekretnine su vlasništvo Općine Vrsar. Nadalje nije sporno da je u istoj kući živio i još uvijek živi tuženik zajedno sa svojom obitelji, suprugom i kćerkom, dok tužiteljica živi u [adresa].

9.Ono što je sporno i što je u ovom postupku bilo potrebno utvrditi pitanje je da li je tužiteljica bila suposjednica predmetne kuće, točnije prizemlja, te da li je tuženik promijenio bravu od ulaznih vrata te kuće i na taj način joj oduzeo suposjed.

10.Odredba članka 129. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju (NN 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19) propisuje da u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo. Stavak 2. propisuje da u istom času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi.

11.I tužiteljica i tuženik su zakonski nasljednici iza svoje pokojne majke DD koja je u trenutku smrti bila suposjednica predmetne kuće, točnije njenog prizemlja, te su oni naslijedili i posjed te kuće u smislu odredbe članka 17. stavak 1. ZV-a koja propisuje da ostaviteljevi posjedi stvari i prava prelaze na njegove nasljednike zbog ostaviteljeve smrti i u njezinom času, onakvi kakvi su u tom času bili u ostavitelja. Stavak 2. istog članka propisuje da kad su ostaviteljevi posjedi zbog njegove smrti prešli na dva ili više sunasljednika, svi su oni time postali suposjednici svakoga pojedinog od tih posjeda, pa će ga tako i izvršavati, osim ako je na temelju oporukom izražene ostaviteljeve volje ili odluke ostavinskog suda izvršavanje povjereno nekome drugome.

Znači, tužiteljica je u trenutku smrti svoje majke postala suposjednica predmetne kuće, točnije prizemlja, ukoliko to već ranije nije bila kako to sama tvrdi. S obzirom na to bilo je bitno za raspraviti da li je i zašto nakon smrti njene majke izgubila taj suposjed.

Tuženik tvrdi da tužiteljica ni prije ni poslije smrti njihove majke nije bila suposjednica predmetnog dijela kuće, te da tužiteljica nikada nije imala primjerak ključa od brave ulaznih vrata te kuće i da on nikada nije promijenio tu bravu.

Kao što je naprijed navedeno, za ovaj postupak nije od utjecaja da li je tužiteljica bila prije smrti majke suposjednica predmetnog dijela kuće s obzirom da je to postala u trenutku njene smrti (nasljednički posjed).

12.Na uviđaju lica mjesta dana 21. srpnja 2025. sud je utvrdio da se predmetne nekretnine nalaze u [adresa] na adresi [adresa] naravi predstavljaju kamenu kuću koja se sastoji od prizemlja i kata s jednim ulazom ispred koje se nalazi terasa natkrivena pergolom. Ulazna vrata imaju bravu s cilindrom koju tužiteljica s primjerkom svojeg ključa nije mogla otključati, a za koju bravu se ne može sa sigurnošću utvrditi da li je nova ili stara. Nadalje je utvrđeno da je spomenuta terasa ograđena ogradom s ulaznim vratima koja isto imaju bravu s cilindrom koju je moguće zaključati, a tuženik ima primjerak ključa s kojim je moguće tu bravu zaključati i otključati.

13.Tužiteljica je u svome iskazu (26-27) izjavila da je u predmetnoj kući živjela njena majka sve do svoje smrti 21. ožujka 2024. Da je nakon njenog pogreba 23. ožujka 2021. zajedno sa svojom obitelji ostala u toj kući tjedan dana, a nakon toga da je još u nekoliko navrata došla u tu kuću u kojoj je i prespavala. Izjavila je da je imala ključ od kuće koji joj je dala njena majka. Da je zadnji puta došla do te kuće 16. lipnja 2024. zajedno sa suprugom i sinom, a njezin brat tuženik da je u tom trenutku izašao iz kuće i rekao samo "Ćao". Pokušali su otključati vrata ali nisu uspjeli. Napomenula je da joj je brat krajem mjeseca svibnja 2024. najavio da će to učiniti jer da je ona tamo samo gost.

14.Tuženik je u svom iskazu (27-28) izjavio da njegova sestra (tužiteljica) nikada nije imala ključ od predmetne kuće. Da kada bi on bio u toj kući da se ona nije zaključavala, tako da kada je tužiteljica došla mogla je normalno ući jer bi ju pustili. Potvrdio je da je njihova majka umrla u ožujku 2024. i da su svi zajedno, sestra sa svojom obitelji i on sa svojom bili u prizemnom dijelu kuće nakon njenog sprovoda. Napomenuo je da je tužiteljica s obitelji ušla u kuću zato što je on bio tamo, zato što ju je on pustio. Nakon toga da je tužiteljica znala doći, ali samo kada bi on ili netko od njegove obitelji bio u kući. Još je izjavio da brava na ulaznim vratima predmetne kuće je od uvijek tamo i da se nije mijenjala. Da je ključ od tih vrata imala i njihova majka koji je nakon njene smrti dobila njegova kćer, dok preostala dva ključa imaju supruga i on.

15.Iz iskaza stranaka, a posebice tuženika sud zaključuje da tuženik smatra da njegova sestra, tužiteljica, za života njihove majke nije bila suposjednica predmetne kuće pa da stoga to ne može biti ni nakon njene smrti. Da je nakon njene smrti tužiteljica dolazila u predmetnu kuću samo zato što ju je on pustio. Danas to više ne može te sud zaključuje da tuženik na taj način onemogućava tužiteljici suposjed te kuće.

16.Iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi da je tužiteljica nakon smrti svoje majke dolazila u predmetnu kuću te u njoj bila i po nekoliko dana, a što je potvrdio i sam tuženik što joj nitko nije branio. S obzirom na to iskazi svih svjedoka na tu okolnost su jasni i uvjerljivi. Međutim samo izvanbračni suprug tužiteljice ID je u svom iskazu (55) izjavio da su problemi s tuženikom nastali nakon 15 ili 16 dana od smrti majke stranaka kada je tuženik tužiteljici jednom prilikom rekao da mu dolaze gosti i da ne želi da ona bude tu jer da je i ona gost, na što je njegova supruga, tužiteljica, poludjela, ali da ju je on smirivao. Ti gosti da su trebali biti nekih dva tjedna nakon čega da je on sa suprugom i djecom došao do predmetne kuće gdje su se mimoišli s tuženikom koji ih je samo pozdravio i otišao. Supruga je pokušala otključati vrata, nije uspjela, nakon čega je nekoliko puta i pozvonila ali nitko nije otvarao. To da je bilo oko Uskrsa 2024.

Znači, nakon smrti majke parničnih stranaka tužiteljica je dolazila i boravila u predmetnoj kući što joj nitko nije branio sve do trenutka kada to više nije mogla. Taj trenutak je sporan s obzirom da tužiteljica tvrdi da je to bilo 16. lipnja 2024., a njezin suprug je izjavio da je to bilo oko Uskrsa 2024. (31. ožujka 2024.). Međutim, supruga tuženika SD je u svom iskazu (56-57) izjavila da su imali goste nakon smrti njezine svekrve, prijatelje iz Ljubljane, koji su bili dvije ili tri noći i da je to bilo za Prvi maj, dok druge goste nije spominjala. Kod ovako različitih iskaza u pogledu iste okolnosti, a koja je posebice bitna za pravovremeno podnošenje predmetne tužbe koja je podnesena 02. srpnja 2024. (čl. 21. st. 3. ZV-a) sud odlučuje na temelju pravila o teretu dokaza što znači da sud neće uzeti kao činjenicu nešto što nije se uspjelo dokazati. Kako je teret dokaza ove činjenice na tuženiku sud zaključuje da se je predmetni sporni događaj dogodio 16. lipnja 2024. kako to tvrdi tužiteljica tim više što iskazi i stranaka i svjedoka u pogledu vremenskog okvira nekog događaja mogu biti neprecizni.

17.S obzirom na sve navedeno sud zaključuje da je tužiteljica bila suposjednica predmetne kuće i to njenog prizemlja koji suposjed joj je oduzet od strane njenog brata, ovdje tuženika, iz kojeg razloga je valjalo njezin tužbeni zahtjev u potpunosti prihvatiti i odlučiti kao u izreci.

18.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st.1 Zakona o parničnom postupku (SL SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, NN 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP) s obzirom da se radi o postupku smetanja posjeda i s obzirom da tužitelja zastupa punomoćnik koji je odvjetnik sukladno Tarifi o naknadi i nagradi troškova za rad odvjetnika.

Tužiteljici je priznat trošak jednokratne nagrade u visini od 500,00 eura (Tbr. 7. st. 2.) koji obuhvaća četiri radnje i to trošak sastava tužbe, trošak zastupanja na ročištima 03. prosinca 2024., 26. ožujka 2025. i 21. srpnja 2025., trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 125,00 eura. Zatim joj je priznat trošak uviđaja u iznosu od 53,47 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu i rješenje zbog smetanja posjeda u zatraženom iznosu od po 6,64 eura, ukupno 691,75 eura.

Sud tužiteljici nije priznao trošak sastava podneska od 07. travnja 2025. i 10. travnja 2025. koji podnesci su nastali u pokušaju mirnog rješenja spora koji nije uspio, te kao takvi nisu bili nužni za vođenje ovog postupka.

19.Slijedom svega iznijetog riješeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 04. kolovoza 2025.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka a rok za žalbu je 15 (petnaest) dana i počinje teći danom dostave rješenja. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, kao i stranci koja nije pristupila na ročište na kojem se rješenje objavljuje, a bila je uredno pozvana, smatrat će se da je dostava rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se rješenje objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje, rok za žalbu teče od dana dostave prema odredbama Zakona o dostavi pismena.

U Poreču-Parenzo 04. kolovoza 2025.

S u d a c: