Poslovni broj: P-775/2023-20

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

20000 Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja CĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomo Šoletić, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženice Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koju zastupa punomoćnik Šime Petrić, odvjetnik iz Zadra, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 30. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, 4. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 35.936,20 eura naplaćen primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj 310936 od 21. studenog 2005. sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 233,83 eura od 30. prosinca 2019.,

- 245,31 eura od 30. siječnja 2020.,

- 253,98 eura od 29. veljače 2020.,

- 273,31 eura od 30. ožujka 2020.,

- 269,44 eura od 30. travnja 2020.,

- 39,23 eura od 29. svibnja 2020.,

- 226,01 eura od 30. svibnja 2020.,

- 264,02 eura od 30. lipnja 2020.,

- 254,67 eura od 30. srpnja 2020.,

- 255,12 eura od 31. kolovoza 2020.,

- 251,84 eura od 30 rujna 2020.,

- 258,77 eura od 30. listopada 2020.,

- 252,93 eura od 30. studenog 2020.,

- 249,01 eura od 30. prosinca 2020.,

- 252,57 eura od 30. siječnja 2021.,

- 36,65 eura od 27. veljače 2021.,

- 208,97 eura od 28. veljače 2021.,

- 243,27 eura od 30. ožujka 2021.,

- 235,90 eura od 30. travnja 2021.,

- 235,88 eura od 31. svibnja 2021.,

- 234,64 eura od 30. lipnja 2021.,

- 243,01 eura od 30. srpnja 2021.,

- 36,14 eura od 30. kolovoza 2021.,

- 207,95 eura od 31. kolovoza2021.,

- 243,36 eura od 30. rujna 2021.,

- 255,03 eura od 30. listopada 2021.,

- 267,45 eura od 30. studenog 2021.,

- 278,63 eura od 30. prosinca 2021.,

- 282,11 eura od 31. siječnja 2022.,

- 285,24 eura od 28. veljače 2022.,

- 40,01 eura od 30. ožujka 2022.,

- 250,14 eura od 20. travnja 2022.,

- 40,23 eura od 30. travnja 2022.,

- 290,17 eura od 15. lipnja 2022.,

- 901,48 eura od 4. kolovoza 2022.,

- 342,74 eura od 30. kolovoza 2022. i

- 27.196,62 eura od 16. rujna 2022. do isplate

do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 108,18 eura naplaćen primjenom ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope Ugovora o kreditu broj 310936 od 21. studenog 2005. sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 3,66 eura od 30. prosinca 2019.,

- 3,64 eura od 30. siječnja 2020.,

- 3,61 eura od 29. veljače 2020.,

- 3,59 eura od 30. ožujka 2020.,

- 3,56 eura od 30. travnja 2020.,

- 3,38 eura od 30. svibnja 2020.,

- 3,45 eura od 30. lipnja 2020.,

- 2,19 eura od 30. srpnja 2020.,

- 2,50 eura od 31. kolovoza 2020.,

- 3,42 eura od 30. rujna 2020.,

- 4,32 eura od 30. listopada 2020.,

- 2,83 eura od 30. studenog 2020.,

- 2,68 eura od 30. prosinca 2020.,

- 3,62 eura od 30. siječnja 2020.,

- 2,16 eura od 28. veljače 2021.,

- 1,28 eura od 30. ožujka 2021.,

- 3,31 eura od 30. travnja 2021.,

- 3,28 eura od 31. svibnja 2021.,

- 2,98 eura od 30. lipnja 2021.,

- 4,23 eura od 30. srpnja 2021.,

- 3,56 eura od 31. kolovoza 2021.,

- 3,14 eura od 30. rujna 2021.,

- 4,60 eura od 30. listopada 2021.,

- 5,01 eura od 30. studenog 2021.,

- 3,59 eura od 30. prosinca 2021.,

- 2,99 eura od 31. siječnja 2022.,

- 2,96 eura od 28. veljače 2022.,

- 2,93 eura od 20. travnja 2022.,

- 5,78 eura od 15. lipnja 2022.,

- 5,67 eura od 4. kolovoza 2022.,

- 2,79 eura od 30. kolovoza 2022. i

- 1,47 eura od 16. rujna 2022. do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženici u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 9.472,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 5. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 4. srpnja 2023. i tijekom postupka tvrdi da je s prednicom tuženice Volksbank d.d. 21. studenog 2005. sklopio Ugovor o kreditu temeljem kojeg mu je odobren kredit u iznosu od 160.930,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju kreditora važećem na dan isplate, uz obvezu plaćanja kamate od 4,60 % godišnje, s mjesečnim anuitetom od 923,84 CHF i rokom otplate od 24 godine, a da je tijekom otplate kredita njegova obveza znatno rasla zbog povećanja tečaja i kamate. Pojašnjava da je banka tijekom otplate jednostranim odlukama povećavala kamatnu stopu te da je došlo do rasta tečaja valute CHF, a da njemu kao potrošaču prilikom sklapanja ugovora nisu dane informacije temeljem kojih bio ka o potrošač bio obaviješten o svim parametrima o kojima ovisi njegova obveza, da mu je prednica tuženica nametnula navedene odredbe ugovora na unaprijed formuliranom standardnom obrascu na čiji sadržaj on nije mogao pristati.

1.2. Smatra da su odredbe ugovora o kreditu kojim je određena primjena valutne klauzule u CHF i jednostrana promjena kamatne stope nepoštene i time ništetne jer su mu nametnute od strane prednice tuženice, bez prethodnog informiranja o odlučnim paramterima, uz činjenicu da su uzrokovale znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, na njegovu štetu, a pri time napominje kako je navedeno utvrđeno presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13 od 12. lipnja 2014., dok je otplatu glavnice vezao za valutu CHF, koja odredba ugovora je također utvrđena ništetnom presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

1.3. Tužitelj navodi da je predmetni kredit otplatio u rujnu 2022., a kako je već radi isplate više plaćenih iznosa vodio spor sa prednicom tuženice i to spor koji je okončan pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj P-579/2020 od 9. prosinca 2022., uzimajući u obzir da je u navedenom postupku utvrđena ništetnost odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope i primjeni valutne klauzule uz povrat stečenog za period do prosinca 2019., zahtjeva da se tuženici u ovom postupku naloži da mu isplati preplaćeni iznos kredita razdoblje od prosinca 2019. do rujna 2022. sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana pretplate do isplate, kao i obvezu tuženice da mu nadoknadi trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda obzirom je ugovorom o kreditu ugovorena nadležnost suda u Zagrebu. Nadalje, prigovara zastari potraživanja smatrajući da zastarni rok za naknadu štete teče od nastanka štete kao i za stjecanje bez osnove od dana sklapanja ugovora te traje pet godina, dok je za pojedinačna potraživanja isti tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tvrdi da predmetne presude u postupcima kolektivne zaštite potrošača nemaju izravni učinak na ugovorni odnos ovdje stranaka te da je potrebno utvrditi da bi predmetne odredbe bile nepoštene u konkretnom ugovoru, a smatra da nisu jer se radi o jasnim, lako uočljivim i razumljivim odredbama pa uopće ne mogu biti predmetom ocjene poštenosti, uz isticanje da ni on nije, unatoč stručnosti i pažnji, mogao znati buduća kretanja tečaja CHF pa da bi postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokovati značajnu neravnotežu u pravima na štetu tužitelja. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužitelju plaćanje troškova ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. U odnosu na tvrdnje tuženice, tužitelj ukazuje da je već spomenutom pravomoćnom presudom ovog suda utvrđena nadležnost ovog suda, ništetnosti predmetnih odredbi ugovora o kreditu te iznos stečenog bez osnove za razdoblje do prosinca 2019., čime da je u ovom postupku potrebno samo utvrditi iznos stečenog bez osnove za razdoblje od prosinca 2019. do rujna 2022. kada je kredit otplaćen. U odnosu na nadležnost ovog suda ukazuje da je odredbu o ugovornoj nadležnosti nametnula prednica tuženice, da se o istoj nije pregovaralo i da uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka jer mu znatno otežava pristup sudu. U odnosu na prigovor zastare tužitelj ističe da je stav tuženice suprotan shvaćanju VSRH o tijeku zastare kod restitucijskih zahtjeva.

4.1. Tijekom glavne rasprave pročitan je ugovor o kreditu, dodatak ugovora o kreditu od 12.1.2007., plan otplate i pregled uplata po kreditu, presuda ovog suda poslovni broj P-579/2020 od 9. prosinca 2022., spis ovog suda poslovni broj P- 579/2020, saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje.

4.2. Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je činjenično stanje utvrđeno temeljem provedenih dokaza, pa je ocijenjeno da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11 i 25/13; dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja osnovani.

6. Predmet spora je isplata/povrat više plaćenih anuiteta kredita uslijed primjene ništetnih odredbi ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli i jednostranoj promjeni kamatne stope u razdoblju otplate kredita od prosinca 2019. do rujna 2022.

7. Nesporno je među strankama

- da su 12. siječnja 2007. tužitelj i prednica tuženice sklopili predmetni ugovor o kreditu,

- da su ovim ugovorom glavnicu kredita vezali za valutu CHF,

- da su ugovorili promjenjivu kamatnu stopu,

- da je ugovoreno pravo tuženice da jednostrano odlukom mijenja visinu kamatne stope,

- da je tuženica jednostrana mijenjala i to povećavala kamatnu stopu te

-da je otplata glavnice plaćana uz primjenu valutne klauzule u CHF, dakle u vezi s tečajem ove valute na dan plaćanja anuiteta kredita.

8. Sporno je među strankama:

- nadležnost ovog suda u sporu,

- je li ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi u predmetnom ugovoru o kreditu ništetna kao i način promjene kamatne stope,

- ništetnost ugovorene valutne klauzule,

- visina više plaćenih anuiteta

- te zastara potraživanja tužitelja.

9.1. U odnosu na prigovor mjesne nadležnosti ovog suda za suđenje u ovoj pravnoj stvari, ocjena je ovog suda da se radi o nepoštenoj, time ništetnoj odredbi ugovora.

9.2. Naime, čitanjem predmetnog ugovora o kreditu utvrđeno je da odredba o nadležnosti odredba ugovora koji je unaprijed formulirala prednica tuženice i to na 11 stranici ugovora od ukupno 11 stranica teksta pisanog gustim tekstom, manjeg formata slova, bez proreda, pod točkom 10., a kojom je navedeno se za sporove ugovara mjesna nadležnost suda u Zagrebu, a kada se navedeno dovede u vezu s činjenicom da je u ime tuženice ugovor potpisao punomoćnik s adresom u Dubrovniku, da je adresa tužitelja u samom ugovoru adresa na području nadležnosti ovog suda i da je ugovor solemniziran u Dubrovniku, zaključak je ovog suda da se radi o odredbi o kojoj stranke uopće nisu pregovarale i koju je tuženica kao jača ugovorna strana nametnula tužitelju kao sastavni dio ugovora, a navedeno stoga što je potpuno nelogično i neživotno da bi potrošač koji živi na ovom području, sklapa ugovor u Dubrovniku s predstavnikom poslovnice banke u Dubrovniku i isti solemnizira u Dubrovniku, dakle sve poslove vezano za kreditiranje obavlja u Dubrovniku, pristao da jedino u slučaju spora u vezi istog ugovora putuje u Zagreb, time mjesto udaljeno više stotina kilometara od mjesta njegova prebivališta i mjesta ugovaranja i ostvarenja usluge prednice tuženice.

9.3. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, dalje u tekstu ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, je propisano:

(1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

(2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

(3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima.

(4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

9.4. Tuženica ničim ne dokazuje da se o konkretnoj ugovornoj odredbi koju je evidentno formulira njena prednica pregovaralo, dapače da bi tužitelj imao mogućnost utjecaja na sadržaj odredbe kojom je određena nadležnost suda u Zagrebu, time suda sjedišta kreditora, a iz činjenice da bi tužitelj temeljem ove odredbe kao slabija ugovorna strana morao putovati u mjesto sjedišta banke, banke koja je imala poslovnice u drugim gradovima, po ocjeni ovog suda, proizlazi da se istom odredbom tužitelju nametnulo obvezu putovanja, troškova putovanja i izostanka iz mjesta boravišta u korist banke, profesionalnog trgovca kojoj navedeni troškovi i gubitak vremena ne predstavljaju jednak teret kao potrošaču.

9.5. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda je odredba čl. 11.4. predmetnog ugovora o kreditu, a kojom je određena nadležnost suda u Zagrebu, nepoštena odredba, time ništetna, a da je ovaj sud nadležan u odnosu na konkretnu tuženicu temeljem čl. 59. ZPP-a, u vezi s čl. 19.l. Zakon o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22., 156/23.), nadležan u ovoj pravnoj stvari, obzirom tuženica ima poslovnicu u mjestu boravišta tužitelja potrošača, ujedno mjestu nadležnosti ovog suda.

10. U odnosu na ništetnost odredbi ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule i jednostrane promjene kamatne stope, ukazuje se da je uvidom u spis ovog suda poslovni broj P-579/2020 utvrđeno da je između istih stranaka u vezi istih odredbi ugovora vođen spor te da je već pravomoćno – presudom poslovni broj P-579/2020 od 9. prosinca 2022. utvrđeno da su naveden odredbe ugovora ništetne i bez pravnog učinka.

11.1. Odredbama čl. 323. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje u tekstu: ZOO) je propisano slijedeće:

(1) U slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. (2) Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

11.2. Nadalje, odredbom čl. 324. ZOO-a je propisano:

(1) Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

(2) Ali će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

11.3. Konačno, čl. 1111. ZOO-a je propisano:

(1) Kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

(2) Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

(3) Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala;

dok je čl. 1115. ZOO-a propisano da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12. Sukladno prethodno citiranim odredbama ZOO-a, tužitelj kao osoba koja nije odgovorna za nepoštenje i ništetnost predmetnih odredbi ugovora o kreditu, za razliku od tuženice koja je iste formulirala i nametnula tužitelju kao potrošaču, ima pravo na vraćanje stečenog temeljem takvih odredbi ugovora, konkretno vraćanje više plaćenog od onog što bi tužitelj platio tuženici da tijekom otplate nisu primijenjene ove ništetne odredbe ugovora.

13. Tužitelju je već presudom ovog suda poslovni broj P-579/2020 od 9. prosinca 2022. dosuđena isplata iznosa od 171.891,97 kuna za anuitete dospjele od rujna 2009. do 25. studenog 2019., a kako je tužitelj zahtijevao u navedenom postupku, čime bi isti imao pravo na vraćanje stečenog i nakon ovog razdoblja do otplate kredita u rujnu 2022., obzirom su se navedene odredbe ugovora o kreditu, a kako je nesporno između stranaka, i dalje primjenjivale na otplatu kredita sve do isteka predmetnog ugovora o kreditu.

14.1. Radi utvrđenja visine više plaćenih anuiteta za razdoblje od prosinca 2019. do rujna 2022. određeno je sudsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji financijske struke na način da ista izračuna visinu anuiteta u ovom razdoblju primjenom tečaja koji je vrijedio na dan isplate kredita i kamatne stope od 4,60 % godišnje, obzirom su to jedini jasni i određeni parametri koji su tužitelju bili poznati u trenutku sklapanja ugovora o kreditu i na koje je isti informirano pristao, a koji ujedno opstaju nakon ¨uklanjanja¨ ništetnih odredbi ugovora o kreditu o tome da tuženica može naknadno jednostranim, nepoznatim budućim odlukama mijenjati kamatnu stopu i da na otplatu primjenjuje nepoznati, znatno izmijenjeni tečaj valute CHF u odnosu na kunu, valutu u kojoj je kredit stvarno isplaćen i u kojoj se kredit stvarno otplaćivao.

14.2. Vještakinja je, nakon pregleda ugovora o kreditu, dodatka ugovora o kreditu, evidencije uplata po kreditu te uvida u vještačenje u predmetu ovog suda poslovni broj P-579/2020, jasno, razumljivo, pregledno i stručno, izračunala da je tužitelju u razdoblju od prosinca 2019. do 16. rujna 2022., kada je otplatio kredit, platio 108,18 eura više kamate i 35.936,20 eura više glavnice od one koju bi platio da je primijenjen tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita i kamatna stopa od 4,60 % godišnje.

14.3. Vještakinja pri tome, a u odnosu na prigovor tuženice, jasno i logično objašnjava da se predmetna razlika/pretplata ne može računati jednostavnom usporedbom početnog anuiteta i plaćenog anuiteta u navedenom periodu jer je kod porasta kamatnih stopa razlika kamate u valuti veća od razlike anuiteta, jer je u novom anuitetu iznos kamate veći, a glavnice (otplatne kvote) manji u odnosu na početni otplatni plan, s tim da se ta razlika postupno smanjuje do sredine preostalog roka, da bi nakon toga udio kamate u anuitetu bivao sve manji, a glavnice sve veći. Naglašava da je u ugovoru određeno da se primjenjuje srednji tečaj banke na dan isplate, kao i da se otplata kredita vrši po srednjem tečaju banke na dan dospijeća.

15.1. U odnosu na prigovor zastare potraživanje, ukazuje se da je Vrhovni sud Republike Hrvatske 1. ožujka 2022. objavio Objedinjeno pravno shvaćanje o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF, a koje je doneseno na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., te kao takvo obvezuje ovaj sud, prema kojem shvaćanju ¨ Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite¨

15.2. Obzirom je postupak kolektivne zaštite, u kojem je utvrđena ništetnost odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope te vezivanju otplate kredita uz tečaj CHF-a u odnosu na kunu pokrenut 2012. te pravomoćno okončan tek 12. lipnja 2014., odnosno 14. lipnja 2018., zastara restitucijskih zahtjeva počela je iznova teći od navedenih datuma pravomoćnosti odluke.

15.3. S tim u vezi, u konkretnom slučaju do stjecanja bez osnove je došlo nakon proteka općeg zastarnog roka od 5 godina, obzirom su ništetne odredbe primjenjivane u periodu od prosinca 2019. do rujna 2022. na način da je tek tada i došlo do prijenosa imovine tužitelja u imovinu tuženice, koja je u tom trenutku znala za ništetnost predmetnih ugovornih odredbi, a usprkos tome, zadržala imovinu tužitelja.

15.4. Slijedom navedenog, a kako od trenutka prijenosa imovine do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao rok zastare od 5 godina, tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo te mu je tuženica dužna vratiti stečeno bez osnove sa zateznim kamatama koje, a obzirom na nepoštenje tuženice, teku od dana plaćanja do dana vraćanja, sve kako je odlučeno u točkama I. i II. izreke presude.

16.1.Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155 ZPP-a, ima pravo na nadoknadu troška postupka koji je bio potreban za uspjeh u sporu.

17.2. Tužitelju, time, na ime troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku pripada pravo na nadoknadu troška sastava tužbe u iznosu od 1.250,00 eura ( tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ¨Narodne novine¨ broj 138/23, u nastavku: OT), sastava podnesaka od 20.9.2023., 22.5.2024. i 24.5.2025. u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (tbr. 8. toč. 1. i tbr. 46. OT-a) te zastupanja na ročištima na kojima se 22.5.2024., 16.10.2024. i 30.6.2025. raspravljalo o glavnoj stvari u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (tbr. 9. toč. 1. i tbr. 46. OT-a), što daje ukupni trošak zastupanja u iznosu od 8.750,00 eura.

17.3. Tužitelj je uz navedeno imao trošak predujma troška vještačenja u iznosu od 500,00 eura te plaćanja sudske pristojbe za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od ukupno 222,00 eura, čime ima pravo na nadoknadu ukupnog troška postupka u iznosu od 9.472,00 eura.

18. O osnovi i visini zatezne kamate na dosuđeni trošak je odlučeno primjenom čl. 29. ZOO-a, u vezi s čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Dubrovnik, 4. kolovoza 2025.

Sutkinja

Marija Bušković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja,

2. pun. tuženice