REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula

Poslovni broj K-433/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu Kristini Knežević Červar kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Katie Miš, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog TJ, zbog jednog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom iz čl. 224. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 76/09; u nastavku: KZ/97), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola broj K-DO- 247/2015 od 2. studenog 2015. (novi broj KO-DO-31/2023), nakon održane javne glavne rasprave zaključene 31. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola PJ, okrivljenog TJ, branitelja okrivljenika Siniše Milevoja, odvjetnika u [adresa] i opunomoćenika oštećenika Rajka Brankovića, odvjetnika u Puli, 4. kolovoza 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljeni TJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca T i majke P djevojački M, rođen **.**.1982. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, tehničar za elektroniku, zaposlen, s prosječnim mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, bez vrijednije imovine, neoženjen, otac dvoje maloljetne djece, kazneno osuđivan, prekršajno kažnjavan, trenutno se protiv njega ne vodi drugi kazneni postupak,

k r i v  j e

što je

u razdoblju od srpnja 2010. do siječnja 2011. u Puli, u nakani da se znatno nepripadno materijalno okoristi, znajući da Kristian Červar raspolaže većim novčanim iznosom, od imenovanog zatražio zajam u iznosu 702.000,00 kuna/93.171,41 eura neistinito mu predočivši da će mu zajam u iznosu od 702.000,00 kuna/93.171,41 eura vratiti do 1. studenog 2010., iako je unaprijed odlučio da tako neće postupiti, a kako bi kod Kristiana Červara stvorio uvjerenje u istinitost svojih navoda predao mu je instrumente osiguranja naplate tražbine i to 5 (pet) bjanko zadužnica izdanih i potpisanih od strane sudužnika Istarski pršuti d. o. o. i 2 (dvije) bjanko mjenice sebe kao sudužnika – vlasnika obrta za preradu mesa „ [obrt]“, znajući da se Kristian Červar neće moći namiriti iz predanih instrumenata osiguranja naplate jer je predmetno trgovačko društvo u blokadi, kao i obrt, pa je Kristian Červar, u uvjerenju da će optuženik ispuniti dano obećanje, s istim 2. srpnja 2010. zaključio ugovor o zajmu novčanog iznosa od 702.000,00 kuna/93.171,41 eura i predao mu navedeni novčani iznos, kojeg optuženik po isteku roka vraćanja nije vratio, a zatim ponovno dana 12. siječnja 2011. u Puli, s istom namjerom, znajući da Kristian Červar raspolaže većim novčanim iznosom, od istog zatražio novi zajam u iznosu 230.000,00 kuna/30.526,25 eura, neistinito mu predočivši da će mu taj novčani iznos kao i ranije pozajmljenih 702.000,00 kuna/93.171,41 eura, odnosno zajam u sveukupnom iznosu od 932.000,00 kuna/123.697,66 eura vratiti do 1. veljače 2012. unaprijed odlučivši da mu novac neće vratiti, pa je Kristian Červar, u uvjerenju da će imenovani ispuniti dano obećanje, s optuženikom zaključio aneks ugovora o zajmu i predao mu novčani iznos od 230.000,00 kuna/30.526,25 eura, nakon čega po isteku roka za vraćanje, novac nije vratio niti se oštećeni Kristian Červar mogao naplatiti aktiviranjem bjanko zadužnica i mjenica zbog nedostatka sredstava na računu, čime je sebi, a na štetu Kristiana Červara, pribavio nepripadnu imovinsku korist u ukupnom iznosu 932.000,00 kuna/123.697,66 eura,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini, a počinjenjem kaznenog djela pribavljena je znatna imovinska korist, a on je postupao s ciljem da pribavi takvu imovinsku korist

čime je počinio jedno produljeno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/97 i u vezi s čl. 61. KZ/97.

II.1.Okrivljenom TJ se na temelju čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/97 i u vezi s čl. 61. KZ/97 izriče

KAZNA ZATVORA

u trajanju od 2 (dvije) godine

na koju se na temelju čl. 67. st. 1., 2., 3. i 5. KZ/97 primjenjuje

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine neće izvršiti ako okrivljeni TJ u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo te ako u roku od 3 (tri) godine oštećenom MJ nadoknadi štetu isplatom iznosa od 123.697,66 eura (jednustototinudvadesettritisuće šestodevedesetsedam eura i šezdesetšest centi) ovo na temelju čl. 68. KZ/97.

2.Na temelju čl. 69. st. 5. KZ/97 sud će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako osuđena osoba tijekom provjeravanja ne izvrši obvezu nadoknade štete oštećenom kako joj je to određeno, a mogla ju je izvršiti.

III. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08) prihvaća se u pretežnom dijelu imovinskopravni zahtjev oštećenog Kristiana Červara u iznosu od 122.370,00 eura (jednustotindvadesetdvijetisuće i tristosedamdeset eura), te se nalaže okrivljenom TJ oštećenom Kristianu Červaru u roku 45 (četrdesetpet) dana isplatiti iznos od 122.370,00 eura (jednustotindvadesetdvijetisuće i tristosedamdeset eura), dok se sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos počev od 2. veljače 2012. do isplate oštećenik upućuje u parnicu.

IV. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 okrivljenom TJ nalaže se u roku 15 (petnaest) dana podmiriti troškove ovog kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 (dvjesto) eura, ovo prema čl. 145. st. 2. t. 6. i st. 3. ZKP/08, te ostale troškove postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08, o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.

Obrazloženje

1.Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Puli-Pola (dalje: državni odvjetnik) broj K-DO-247/2015 od 2. studenog 2015. (novi broj KO-DO-31/2023) okrivljeni TJ (dalje: okrivljenik) se tereti da je u razdoblju od srpnja 2010. do siječnja 2011. na štetu oštećenog Kristiana Červara (dalje: oštećenik) počinio jedno kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 224. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/97 i u vezi s čl. 61. KZ/97 sve na način i pod okolnostima opisanim pod t. I. izreke ove presude.

2.Izjašnjavajući se o optužbi okrivljenik se izjasnio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.

3.Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid te je pročitana slijedeća materijalna dokumentacija: kaznena prijava od 18. lipnja 2014. izuzev u dijelu sadržaja izjave prijavitelja, (list 1 spisa), prijedlog za ovrhu (list 3-5 spisa ), rješenje Trgovačkog suda u Rijeci, Stalne službe u Pazinu, poslovni broj MBS: [matični broj subjekta], Tt-13/5479-2, od 28. kolovoza 2013. (list 6-7 spisa), ugovor o zajmu od 2. srpnja 2010. (list 8-11), aneks ugovora o zajmu od 12. siječnja 2011. (list 12-15), potvrda javnog bilježnika Nansi Kopić od 26. ožujka 2013. (list 16 spisa), bjanko zadužnica (list 17-18 spisa), očevidnik o danima insolventnosti za trgovačko društvo Istarski pršuti d.o.o. (list 24-27 i 187-190 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja za trgovačko društvo Istarski pršuti d.o.o. (list 28-52 spisa), podatci iz jedinstvenog registra računa (list 53-55 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra za trgovačko društvo Istarski pršuti d.o.o. (list 56- 58 spisa), porezni podaci za trgovačko društvo Istarski pršuti d.o.o. za 2009. godinu (list 64-139 spisa), ispis podataka iz jedinstvenog računa za trgovačko društvo Istarski pršuti d.o.o. (list 145-147 spisa), očevidnik o redoslijedu plaćanja za TJ (list 148-156 i 158-163 spisa), očevidnik o danima insolventnosti za TJ (list 164-167 spisa), potvrda o blokadi računa i novčanih sredstava ovršenika (list 168), očevidnik o redoslijedu plaćanja [obrt] (list 169-174 spisa), presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-643/15-84 te presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Kž-45/18 (list 254-272), podaci OTP banke d.d. (list 468-474 i 483-490), podnesak Zagrebačke banke od 17. lipnja 2025. (list 491), izvadak iz Matice rođenih i rodni list (list 538-539 spisa), rješenje Ureda za turizam od 17. studenog 1998. (list 540-541 spisa), izvatci sa web portala (list 542-547 spisa), ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 548-566 spisa), projektna dokumentacija te izvatci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika.

3.1.Nadalje, pročitani su: iskaz oštećenika kao svjedoka Kristiana Červara sa rasprave održane 7. studenoga 2024. (list 445-447 spisa), iskaz svjedoka ŽJ sa rasprave održane 3. prosinca 2024. (list 451-452 spisa), iskaz svjedoka OJ sa rasprave održane 3. prosinca 2024. (list 452-453 spisa) te svjedoka ĐJ sa rasprave održane 8. travnja 2025. (list 475-477 spisa).

3.2.Također, okrivljenik je iznio svoju obranu te je pročitan zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika sastavljen kod državnog odvjetnika 23. rujna 2015. te je preslušana snimka prvog ispitivanja istog.

3.3.Konačno, odbijen je prijedlog obrane za pribavu daljnjih bankovnih podataka oštećenikove majke ĐJ budući da je ocijenjeno da je činjenično stanje u ovom kaznenom predmetu dovoljno raspravljeno i utvrđeno a iz razloga koje će sud iznijeti u nastavku obrazloženja.

4. Okrivljenik u svojoj obrani navodi da je u spis priložio dokumentaciju kojom dokazuje da je novac koji mu je predao Kristian Červar predan znatno ranije nego što je navedeno u optužnici te da on nikada nije dobio novac u iznosu naznačenom u optužnici, već da mu je Kristian u nekoliko navrata ukupno dao maksimalno do 35.000 eura. Nikada nije tražio pozajmicu od Kristiana, već mu se on sam obratio predstavljajući se kao financijski konzultant iz razloga što je on u to vrijeme imao najveći objekt za preradu mesa u Istri. Prvi put kada je Kristian došao s ponudom ulaganja u objekt nije pristao ali je nakon nekog vremena Kristian ponovno došao tvrdeći da je bolje imati 50% nečega nego 100% ničega. Nabavna cijena buta iznosila je 500,00 kuna, a pršut se prodavao za 1.500,00 kuna, što je značilo da bi zarada po osobi bila 500,00 kuna. Njegov je objekt imao kapacitet od 5.000 pršuta, a on je imao svojih 200 svinja, što je značilo oko 400 pršuta, uz proizvodnju kobasica i ombola. S Kristianom je kupio još 200 do 300 butova, međutim, butovi su stigli u zaleđenom stanju, sol se loše primala i pršuti su se loše sušili, što je on odmah uočio i procijenio da se ti pršuti neće moći plasirati na tržištu po cijeni od 1.500,00 kuna. U to je vrijeme, 2008., bila i gospodarska kriza, pa su odlučili plasirati pršute kroz maloprodaju. Kristian i on su tada uzeli u zakup prostor na tržnici. Od ukupno 300 pršuta, 150 je otišlo u konfiskat i uništenje, a od preostalih 150 uspjeli su nešto prodati. Kristianu je isplaćivao sav prihod od prodaje, u više navrata ukupno preko 50.000 eura, isplaćujući novac na ruke. Te je godine, uza sve to, imao i provalu u objekt pršutane a imao je i velika potraživanja prema Hrvatskim željeznicama koja nikada nije uspio naplatiti. Pršut od njegovih domaćih svinja bio je dobar, dok su pršuti kupljeni od vanjskih dobavljača bili loše kvalitete. Postupak soljenja, sušenja i zrenja traje do dvije godine, a u vrijeme kada oštećenik tvrdi da mu je predao nova, on je već bio u financijskom kolapsu koji je nastupio 2010. godine. Oštećenik mu tada sigurno ne bi pozajmio novac jer se znalo da mu posao ne funkcionira. Pristao je potpisati ugovore zbog telefonskih prijetnji i jer je oštećenik prijetio preko svojih prijatelja iz kriminalne grupe „Crni vjetar“ koji bi ga uzeli u auto te vozili uokolo, zbog čega je na kraju pristao na potpisivanje. Bio je sedam godina u vezi s kćeri gospodina ŽJ, a gospodin OJ je radio kod gospodina ŽJ. Objekt u [adresa] je funkcionirao jer se osim pršuta tu prodavala i druga roba, uključujući proizvode gospodina ŽJ. Nakon provale u objekt, ukradeni su samo domaći pršuti, dok su drugi proizvodi ostali netaknuti. Inicijalna vrijednost pršutane trebala je biti između 750.000,00 i 1.000.000,00 kuna, ali je na kraju koštala 3.500.000,00 kuna zbog promjena propisa vezanih uz ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju, što je zahtijevalo posebne podove, tehniku i računalno praćenje temperature. Pršutana je završena 2007., a on i danas plaća dugove nastale iza pršutane, koji mu se sustežu s plaće u iznosu od 750,00 eura, kao i porezni dug svog oca, koji je obolio dok je on bio u zatvoru. Nikada nije imao namjeru prevariti Kristiana Červara ni bilo koga drugog. Prvo punjenje pršutane bilo je krajem 2007. kada je bio kreditno sposoban i nije mu trebao Kristian Červar. Kristian ga je teretio kamatom od 12% mjesečno, te je kada je potpisao prvi ugovor dugovao više glavnice nego prije. Kristian ga je doveo u stanje psihičkog pritiska i straha, govoreći mu da je policija njegova i da je sud njegov, te je prijetio njegovoj tadašnjoj partnerici zbog čega je prekinuo vezu s njom.

4.1.Ispitan kao svjedok oštećeni Kristian Červar (oštećenik) je iskazao da okrivljenika poznaje preko dvadeset godina. Okrivljenik je ugostitelj te su on i cijela njegova obitelj redovito odlazili kod njega i sve su fešte radili kod njega. Može reći da su bili dobri poznanici, puno ljudi iz Pule dolazilo je kod okrivljenika koji je jako lijepo i pošteno radio. U jednom se trenutku okrivljenik odlučio proširiti i otvoriti pršutanu te uzeti u najam još neke nove kafiće i restorane, te je dao svjedoku interesantan prijedlog, odnosno predložio je da oštećenik za taj njegov pothvat dade novac za sirovinu, tzv. prvo punjenje za pršutanu, konkretno za svinje koje bi se tim novcem kupile, a onda bi išle dalje u obradu kod okrivljenika. To je trebalo biti nešto kao Pisinium pršutarna. O svemu tome je s okrivljenikom sklopio ugovore koje je dao svom odvjetniku. Ne sjeća se točno koliko je novaca dao okrivljeniku, prvi put otprilike 600 do 700 tisuća kuna, nakon toga još 200 tisuća kuna. Prošlo je 15 godina pa se ne sjeća ni točnog vremenskog razmaka ni točnog iznosa. Sklopili su ugovor kojim je njegova tražbina osigurana osnivanjem fiducijarnog vlasništva na nekretninama okrivljenika, i to sigurno na pršutani i još nekim katastarskim česticama, za koje se sada ne sjeća detalja. Okrivljenik je potpisao bjanko zadužnicu kod javne bilježnice Nansi Kopić u [adresa]. Ne sjeća roka koji su dogovorili za vraćanje novca. On je redovito dolazio jesti kod okrivljenika koji mu je stalno obećavao da će mu vratiti novac. Čak je bio i na otvorenju njegova dva ili tri objekta, razgovarao je i s njegovim ocem. Okrivljenik mu je stalno obećavao povrat novca, međutim do danas nije vratio novac. Okrivljenik mu je govorio da čeka neke nove poticaje, povrat PDV-a, subvenciju, te da ima nove investicije. Na kraju je na tu pršutanu “sjeo” netko drugi, ne zna tko, te je ostao bez novca, odnosno nije mogao naplatiti tražbinu jer navodno pršutana nikada nije bila u vlasništvu okrivljenika, a ni na drugim nekretninama se nije uspio naplatiti. Pokušali su aktivirati bjanko zadužnice, međutim nisu uspjeli jer okrivljenik nije imao nikakvih sredstava, a pokušali su i s ovršnim postupkom, ali nisu uspjeli ništa napraviti. Okrivljeniku je predao novac na ruke, i to u prvom navratu u svome autu, na parkingu, s time da se ne sjeća je li to bio parking ispred ureda Nansi Kopić ili kod Ž. Drugi put isto u svom autu na parkingu ispred javnog bilježnika. Nakon predaje novca potpisivali su ugovore u uredu javnog bilježnika Nansi Kopić koja je pitala je li primio novac i on je potvrdio. Kod nje mu je dao i bjanko zadužnice. Odvjetnik koji radi kod Nansi Kopić pripremio je te ugovore. Pozajmljeni novac je novac njegove majke ĐJ, koja ga je držala u banci te ga je podignula sa svog računa i dala njemu dan, dva prije nego što ga je on predao okrivljeniku. Ne sjeća se u kojoj banci je majka držala novac, misli da je to bila OTP banka. Majka je dobila novac kao naknadu za izvlaštenu zemlju, za gradnju Ipsilona, uzeli su im 16 tisuća kvadrata zemlje i tri obitelji su dobile jako puno novaca. Majka vrlo lako može dokazati porijeklo novca koji mu je dala, a kojeg je on dao okrivljeniku. Novac je pozajmio i ĆJ za gradnju kuće u [adresa] kod [adresa], koji mu nikad nije vratio novac, a za to je pravomoćno kazneno osuđen. U vrijeme kad je pozajmio novac okrivljeniku, on je sam otvarao restoran, bio je u radnom odnosu i to kao vlasnik obrta koji je naslijedio od majke. Nikad nije obavljao redarske poslove u nekom od objekata u vlasništvu okrivljenika. Firma Crni vjetar ga je znala angažirati za naplate mjesta za prodaju robe na sajmovima u Vodnjanu, Žminju ili Pazinu, a to je bilo nakon što je okrivljeniku pozajmio novac. Okrivljeniku je dao novac jer je tim novcem trebala biti kupljena sirovina, a onda bi njegova pršutana obrađivala i prodavala sirovinu, a on bi mu polako vraćao od onoga što bi zaradio. Iako je u početku bio dogovor o zajedničkoj suradnji, okrivljenik je brzo počeo posuđivati novac i od drugih ljudi i lagati. U Glasu Istre pisalo je da je okrivljenik prevario jednog čovjeka u blizini Pazina. S obzirom da su brzo vidjeli da od suradnje nema ništa, okrivljenik mu je odmah rekao da će mu taj novac vratiti od zarade. Kod okrivljenika je dolazio jesti sa svojim prijateljima, a izvan toga se nije družio s njim. Okrivljenik je s njegovim novcem trebao kupiti svinje u Slavonskom Brodu, ne zna koliko svinja, a govorio mu je da se pršut može obraditi za tri do četiri mjeseca.

4.2.Svjedok ŽJ u svom je iskazu naveo da je u mirovini od 31. prosinca 2017., a prije toga, još od 1993., kada je osnovana [adresa], bio je pročelnik Odjela za poljoprivredu Istarske županije. Okrivljenika TJ poznaje iz razdoblja dok su surađivali zajedno, što je bilo prije otprilike 15 godina, točnije 2009. godine. Okrivljenik je tada imao pršutanu, a svjedok je bio vlasnik druge pršutane, a osim toga, okrivljenik je imao i jedan lokal u [adresa], pa je s istim surađivao jer je bio vlasnik prodajnog objekta. Okrivljenik je radio u toj pršutani sve dok nije zakomplicirao poslovanje. Kristiana Červara ne poznaje i nije mu poznato ništa o odnosu između TJ i Červara. Nadalje, poslovna suradnja s TJ trajala je 2-3 godine. Do prekida suradnje došlo je jer je okrivljenik napustio lokal i otišao. Iz te poslovne suradnje ostala su okrivljenikova dugovanja prema njemu. Radilo se o znatnom novcu, jer je on okrivljeniku pozajmio novac da uredi lokal. Na kraju su potpisali nagodbu kod javnog bilježnika, u kojoj je naveden iznos od 350.000,00 kuna, no taj novac nikada nije dobio. Okrivljenik je ostao dužan svima koji su radili s njime odnosno s njegovom tvrtkom. Već godinu do godinu i pol nakon početka suradnje okrivljenik je počeo kasniti s plaćanjem, no on ne zna razloge za to. U nagodbi nije definiran nikakav predmet osiguranja, već je samo navedeno da će okrivljenik, ako ne ode u zatvor, dug platiti u roku od dvije godine. Nije očekivao da će se ovo dogoditi, ali smatra da okrivljenik očito nije bio vičan tom poslu.

4.3.Svjedok OJ u svom je iskazu naveo da vodi Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo „Pršuti Milohanić“ te da poznaje okrivljenika TJ. Njihovo poznanstvo je u konačnici rezultiralo sudskim postupkom protiv okrivljenika, zbog čega je isti završio u zatvoru. S okrivljenikom je surađivao u razdoblju od 2010. do 2014., i to na način da je okrivljenik bio kupac proizvoda iz njegovog OPG- a. Ne poznaje Kristiana Červara te mu nije poznato ništa o odnosu između okrivljenika i Kristiana Červara. Okrivljenik mu je nakon poslovne suradnje ostao dužan, i to, prema njegovom sjećanju, iznos od 40.000,00 do 50.000,00 kuna za preuzetu robu, te dodatnih 100.000,00 kuna koje mu je pozajmio za otvaranje lokala u [adresa]. Do pozajmice je došlo radi buduće poslovne suradnje, kako bi obojica od toga imali koristi. Problemi s naplatom počeli nakon što je okrivljenik pustio u rad lokal u [adresa], dok je prije toga uglavnom uredno podmirivao svoje obveze.

4.4.Svjedok ĐJ u svom je iskazu navela da joj je poznato da je njen sin pozajmio novac TJ, jer je upravo ona dala novac za to. Sinu je rekla da se osigura nekakvim ugovorom kod javnog bilježnika. Kako je od toga prošlo dosta vremena sjeća se samo da je prvi put bila u pitanju veća cifra, a drugi puta manja. Prvi put je novac dobila od svojih roditelja, jer su im Hrvatske ceste uzele nekretnine za gradnju Istarskog ipsilona, dok joj je drugi iznos uplaćen na račun OTP banke, i to 2009. Gotovinu koju je imala doma dala je sinu, a ostatak je također podigla i dala sinu, a ne može se točno sjetiti kada je to bilo. Kada su joj predočeni podaci OTP banke d.d. navela je da je novac primila 2009. a radi se o iznosu od preko milijun kuna, a što se tiče nižeg iznosa vidljivog u dostavljenim podacima za razdoblje od 1. lipnja 2010. do 31. siječnja 2011., poznato joj je da su Hrvatske autoceste naknadno uplaćivale novac za manje parcele koje su naknadno prisvajali, te da im još uvijek trebaju uplatiti određeni iznos. Okrivljenika je jednom vidjela u svojoj trgovini u Flanatičkoj, gdje je radila, a bio je sa sinom. Okrivljenik njezinom sinu nije vratio novac, a sin ju je pitao za novac rekavši joj da će ga uložiti u neku pršutanu te misli da je to navedeno i u ugovoru. Nadalje, sinu je prvi put dala novac od gotovine koju je imala kod kuće, a mama i tata su njoj i sestri novac prvi put dali kada su ga dobili, 2005. ili 2006. godine. Ne može se sjetiti je li iz OTP banke dizala veće količine novca. Imala je račune u Zagrebačkoj i OTP banci, ali ne može se sjetiti u kojoj je banci tom prigodom podigla novac, jer je novac dizala i za potrebe svog trgovačkog obrta. Njezini roditelji, O i FJ, dobili su novac na račun, podigli ga te dali njoj i sestri, a vjeruje da su račun imali u Raiffeisen banci. Zbog tog novca nije spavala. Pitala je Kristiana kad će mu okrivljenik vratiti novac, zna da je bilo odugovlačenja i vjerovanja da će mu se novac vratiti, a na kraju je vidjela u novinama da okrivljenik još nekome duguje, pa je pitala sina da kako će okrivljenik njemu vratiti novac ako već drugima duguje.

4.5. Nadalje, iz spisa proizlazi da je 18. lipnja 2014. oštećeni Kristian Červar državnom odvjetniku podnio kaznenu prijavu protiv okrivljenog TJ zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, kao i da je isti 20. lipnja 2013. protiv ovdje okrivljenika, zatim trgovačkog društva Istarski pršuti d.o.o. sa sjedištem u [adresa] te ovdje okrivljenika kao vlasnika obrta za preradu mesa " [obrt]" sa sjedištem u [adresa] podnio prijedlog za ovrhu radi naplate iznosa od 932.000,00 kn/123.697,66 eura na njihovim novčanim sredstvima te pljenidbom poslovnog udjela okrivljenikau društvu Istarski pršuti d. o. o., ovo na temelju ugovora o zajmu od 2. srpnja 2010. koji je solemniziran kod javnog bilježnika pod brojem OV-8238/10 i aneksa istog ugovora od 12. siječnja 2011. solemniziranog kod javnog bilježnika pod brojem OV- 281/11. Trgovački sud u Rijeci, Stalna služba u Pazinu je rješenjem posl. br. Tt 13/5479-2 od 23. kolovoza 2013. odredio upis zabilježbe na poslovnom udjelu u društvu Istarski pršuti d. o. o. na temelju rješenja Općinskog suda u Pazinu posl. br. Ovr 229/2013 od 21. lipnja 2013.

4.6. Na temelju uvida u sadržaj navedenog ugovora o zajmu utvrđeno je da su oštećeni Kristian Červar, kao zajmodavac, i TJ, kao zajmoprimac, te Istarski pršuti d. o. o. i obrt za preradu mesa „ [obrt]“ u vlasništvu okrivljenog TJ, kao sudužnici, sklopili 2. srpnja 2010. ugovor o zajmu kojim je oštećenik Kristian Červar pozajmio okrivljeniku 702.000,00 kuna, te je on primitak navedenog novca potvrdio potpisom ugovora. Sudužnici su zajedno s okrivljenikom odredili da solidarno odgovaraju za dug. Okrivljenik mu se taj novac obvezao vratiti najkasnije do 1. studenog 2010. (čl. 2. ugovora) te mu je u svrhu osiguranja potraživanja predao pet bjanko zadužnica izdanih i potpisanih od strane sudužnika Istarski pršuti d. o. o. i ovjerenih od javnog bilježnika, te dvije bjanko zadužnice sudužnika TJ kao vlasnika obrta za preradu mesa „ [obrt] (čl. 1. ugovora). Ugovor su potvrdili kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod br. OV 8238/2010 od 2. srpnja 2010. Dana 12. siječnja 2011. iste ugovorne strane sklopile su Aneks navedenom ugovoru o zajmu kojim je ugovoreno da ugovorne stranke suglasno mijenjaju iznos osigurane tražbine i rok povrata zajma na način da se produljuje rok povrata zajma do 1. veljače 2012. te da se iznos zajma povećava za 230.000,00 kuna, pa je sada ukupno pozajmljen iznos od 932.000,00 kuna. Aneksa je također solemniziran kod javnog bilježnika Nansi Kopić pod br. OV 281/2011 od 12. siječnja 2011.

4.7.Iz potvrde javnog bilježnika Nansi Kopić br. OU 127/2013 od 26. ožujka 2013. proizlazi da su ugovor o zajmu i aneks tog ugovora postali ovršni 2. veljače 2012.

4.8.Prema podacima Financijske agencije iz Očevidnika o danima insolventnosti trgovačko društvo Istarski pršuti d. o. o. bilo je na dan 13. kolovoza 2014. u neprekidnoj blokadi ukupno 1357 dana (obuhvaćeno razdoblje od 1. siječnja 2011. do 12. kolovoza 2014.). Također, u razdoblju od 25. studenog 2010. do 11. prosinca 2013. imao je u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje neizvršene osnove po kojima nije bilo naplate. Poslovni račun obrta za preradu mesa „ [obrt]“ vl. TJ bio je neprekidno u blokadi počevši od 28. kolovoza 2009. Također i računi optuženika TJ bili su u blokadi zbog neizvršenih osnova za plaćanje. Najranija nenaplaćena osnova bila je zaprimljena u redoslijed naplate 27. kolovoza 2009. na iznos 39.751,61 kuna. Tako je on od 27. kolovoza 2009. pa nadalje bio u blokadi. Na računima i novčanim sredstvima okrivljenika TJ je na dan izdavanja potvrde Financijske agencije 23. listopada 2014. bila evidentirana blokada zbog nepodmirenih osnova za plaćanje u iznosu 3.800.430,98 kn.

4.9.Prema podacima Porezne uprave, Područnog ureda Pazin, Ispostava Pazin, iznos dugovanje poreznog obveznika Istarski pršuti d. o. o. na dan 23. rujna 2014. iznosilo je ukupno 921.481,33 kn i to za obveze po osnovi PDV-a, dohotka od nesamostalnog rada, poreza na dobit, raznih članarina i drugog. Prema stanju računa navedenog poreznog obveznika utvrđeno je da on počevši od kraja 2009. godine nije uredno ispunjavao obveze prema Poreznoj upravi.

4.10.Nadalje, prema podacima OTP banke d.d. proizlazi da je oštećenikova majka ĐJ na računu imala dvije isplate u iznos od 172.562,59 kn (1. srpnja 2009.) te iznos od 120.000,00 kn (2. srpnja 2009.), a također proizlazi promet po računu od 1. siječnja 2009. do kraja svibnja 2010. od gotovo tri milijuna kuna.

4.11.Iz priloženog rješenja Ureda za turizam Istarske županije proizlazi da je okrivljenikov otac još u studenom 1998. ishodio rješenje za pružanje usluga u seljačkom domaćinstvu tijekom cijele godine.

4.12.Obrana je spisu priložila i izvatke iz novinskih članaka iz kojih proizlazi da su 25. siječnja 2010. iz okrivljenikove pršutarne ukradena 44 pršuta procijenjene vrijednosti 55.000,00 kn te da je na Nacionalnom sajmu pršuta u Sinju 2009. pršutarna osvojila srebro u kategoriji nedimljeni pršut. Nadalje, u spis je priložen i ugovor o zakupu iz kojeg proizlazi da je okrivljenik kao član uprave Istarskih pršuta d.o.o. za poljoprivredu, trgovinu i ugostiteljstvo iz [adresa] sklopio ugovor o zakupu za poslovni prostor na tržnici u [adresa] površine 91,00 m2. Konačno, priložen je obračun plaće za okrivljenika i to za kolovoza 2024. iz kojeg proizlazi da je okrivljenik zaposlen u trgovačkom društvu Pisinium d.o.o. te da mu se na osobni račun isplaćuje iznos od 642,47 eura a na zaštićeni 952,04 eura.

4.13.Iz izvatka iz kaznene evidencije za okrivljenika proizlazi da je presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Kv-241/2021 od 23. rujna 2021. preinačena u pogledu kazne pravomoćna presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K- 643/2015 od 30. listopada 2017. kojom je okrivljenik proglašen krivim za kazneno djelo prijevarom u gospodarskom poslovanju iz čl. 247. st. 1. i 2. u vezi s čl. 52. Kaznenog zakona/11 i za kazneno djelo zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. i 2. KZ/11, na način da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci preinačuje te se okrivljeniku izriče kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

4.14.Iz izvatka iz prekršajne evidencije proizlazi da je okrivljenik ranije prekršajno kažnjavan presudom Općinskog suda u Pazinu poslovni broj Pp-344/2024 od 20. ožujka 2025. zbog prekršaja iz sfere sigurnosti prometa na cestama.

5. Ocjenjujući, uspoređujući i analizirajući svaki izvedeni dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, ocjenjujući vjerodostojnost obrane okrivljenika i iskaza oštećenika i svjedoka ispitanih tijekom postupka, dovodeći ih u vezu sa utvrđenjima koja proizlaze iz materijalnih dokaza, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio produljeno kazneno djelo koje mu se stavlja na teret na način da je pozajmio od oštećenika najprije 2. srpnja 2010. iznos od 703.000,00 kuna, a potom 12. siječnja 2011. još 230.000,00 kuna, uz lažno obećanje da će mu pozajmljeni novac vratiti u ugovorenom roku zatajivši mu lošu financijsku situaciju u kojoj su se on, njegovo trgovačko društvo i obrt tada nalazili.

6. Da je tome tako proizlazi iz iskaza oštećenog Kristiana Červara iskaz kojeg je sud ocijenio vjerodostojnim budući da je isti iskazivao okolnosno, logično i uvjerljivo te sukladno utvrđenjima koja proizlaze ocjenom ostalih personalnih i materijalnih dokaza. Naime, oštećenik je iskazao da je njihov poslovna komunikacija bila rezultat njihovog dugogodišnjeg poznanstva te činjenice da su on (oštećenik) i njegova obitelj redovito odlazili kod okrivljenika koji je jako lijepo radio zbog čega mu je on kada je odlučio proširiti poslovanje i otvoriti pršutanu i uzeti u najam nove kafiće i restorane pozajmio novac za tzv. prvo punjenje za pršutanu, o svemu su sklopili ugovore koje su potpisali kod javnog bilježnika, pri čemu je okrivljenik potpisao bjanko zadužnicu, novac koji mu je dala njegova majka ĐJ predao je okrivljeniku na ruke i to u oba navrata automobilu na parkiralištu ispred javnobilježničkog ureda, okrivljenik mu je stalno obećavao povrat novca navodeći kako čeka nove poticaje, povrat PDV-a, subvencije, međutim pozajmljeni novac mu nikada nije vratio. Oštećenikova majka ĐJ u svom je iskazu potvrdila navode oštećenika pojasnivši kako je svom sinu dala novac koji su njoj i njezinoj sestri roditelji dali naknadu koju su dobili za nekretnine izvlaštene radi gradnje istarskog ipsilona, sin ju je pitao novac kako bi ga dao okrivljeniku za ulaganje u pršutanu, a ona je rekla sinu da se osigura ugovorom. S obzirom na promet po računu svjedoka koji je dostavljen sudu ocijenjeno je kako nema potrebe za daljnjom pribavom podataka o računima oštećenikove majke. Svjedocima ŽJ, dugogodišnjem pročelniku [adresa], i OJ, vlasniku Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva "Pršuti Milohanić", nije bilo ništa poznato o odnosu okrivljenika i oštećenika, međutim sami su poslovno surađivali s okrivljenikom i to svjedok ŽJ 2009. (suradnja je trajala dvije, tri godine) a OJ od 2010. do 2014. Svjedok VJ je da su problemi počeli već godinu, godinu i pol nakon početka suradnje jer je okrivljenik počeo kasniti s plaćanjem pa mu je naposljetku ostao dužan iznos od oko 350.000,00 kn/46.453,00 eura, a okrivljenik je ostao dužan i svjedoku OJ koji je protiv njega i pokrenuo kazneni postupak koji je rezultirao osuđujućom presudom i zatvorskom kaznom za okrivljenika.

7.Proizlazi, dakle, kako se okrivljenik predstavljao ozbiljnim poslovnim čovjekom te u vrijeme (kako to proizlazi iz iskaza svjedoka ŽJ) kada je sklopio ugovor o zajmu s oštećenikom te aneks tog ugovora poslovni surađivao i sa bivšim pročelnikom Odjela za poljoprivredu Istarske županije koji je također imao pršutanu a prema iskazu kojeg su i poteškoće sa naplatom na strani okrivljenika i nastupile godinu do godinu i pol nakon početka suradnje (što vremenski koincidira sa sklapanjem predmetnog ugovora o zajmu), zbog čega je zaključiti kako je okrivljenik već bio u poslovnim poteškoćama i svjestan da neće moći vratiti pozajmljeni novac u ugovorenom roku. Pritom je primijetiti kako čak niti u žalbi protiv u ovom predmetu prvotno donesene presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj K-118/2019 istaknutoj po branitelju odvjetniku nije ni riječju spomenuto da okrivljenik od oštećenika nije primio upravo u predmetnim ugovorima naznačene novčane iznose kao niti da bi ga istima oštećenik kamatario te da je iste sklopio u strahu i pod prisilom od strane oštećenika.

8.Kazneno djelo protiv imovine – prijevarom iz čl. 224. st. 4. KZ/97 čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini, a time je pribavljena znatna imovinska korist ili je prouzročena znatna šteta, a počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve imovinske koristi ili prouzročenja takve štete.

9.U skladu s čl. 61. st. 2. KZ/97 produljeno kazneno djelo je počinjeno kad je počinitelj s namjerom počinio više istih ili istovrsnih kaznenih djela koja s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju čine jedinstvenu cjelinu.

10.Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 24. studenog 1997. donio pravno shvaćanje prema kojem zakonsko obilježje „znatna imovinska korist“ kod kaznenog djela prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 postoji kada vrijednost imovinske koristi pribavljene izvršenjem kaznenog djela prelazi 30.000,00 kuna.

11.Budući da je nakon počinjenja kaznenog djela stupio na snagu novi Kazneni zakon (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19, dalje: KZ/11) sud je ispitao da li je taj zakon blaži za optuženika. Na temelju čl. 3. KZ/11 utvrđeno je da on nije blaži za optuženika u odnosu na KZ/97, koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela.

12.Naime, u KZ/97 za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/97 propisana je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, dok je u KZ/11 u čl. 236. st. 2. KZ/11 propisana kazna zatvora od jedne do osam godina.

13.Za terećeno kazneno djelo pretpostavlja se dakle izravna namjera kao subjektivni element kaznenog djela (krivnja). Dakle, traži se postupanje „s ciljem“ pribavljanja sebi ili drugome imovinske koristi.

14.Okrivljenik je postupao s izravnom namjerom jer je on, iako je bio svjestan svoje loše financijske situacije, obećao oštećeniku da će mu pozajmljeni novac vratiti u kraćem roku. Oštećeniku je prezentirao da mu novac treba za posao i da mu taj posao ide dobro, a u tom trenutku je već imao financijskih poteškoća, nije uredno podmirivao račune te su mu bili blokirani računi. Nakon proteka roka za vraćanje iznosa davao je lažna obećanja da će navedeni iznos vratiti na način da će podignuti kredit, što nikada nije učinio te oštećeniku nije vratio nikakav iznos. Njegovo prijevarno postupanje očituje se u tome i što je oštećeniku izdao zadužnice za koje je znao da ih neće moći naplatiti. Oštećenik za to nije znao, a primitak zadužnica kod njega je stvorio osjećaj sigurnosti da će mu okrivljenik vratiti pozajmljeni novac. Okrivljenik je tako postupao i u dva navrata posuđivao novac od oštećenika u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi, bez namjere da taj iznos i vrati oštećeniku, čime mu je nanio štetu u utvrđenom iznosu.

15.Kako tijekom postupka nije dovedena u pitanje ubrojivost okrivljenika smatra se da je za vrijeme predmetnog događaja bio ubrojiv, postupao sa izravnom namjerom budući da je ciljano pozajmio novac, uz lažno obećanje da će mu pozajmljeni iznos vratiti u dogovorenom roku, znajući unaprijed da ga neće vratiti, u čemu se sastoji voljna i svjesna komponenta izravne namjere. On je bio svjestan svog djela i htio je njegovo počinjenje, a bio je svjestan protupravnosti svog postupanja budući svaki građanin zna da je prijevara zabranjena i protupravna, pa je sud okrivljenika proglasio krivim zbog produljenog kaznenog djela prijevarom iz 224. st. 4. u vezi sa st. 1. KZ/97 i u vezi s čl. 61. KZ/97.

16.Za kazneno djelo prijevare iz čl. 224. st. 4. KZ/11 propisana je kazna zatvora od 6 mjeseci do 5 godina.

17.Prilikom odmjeravanja vrste i visine kaznene sankcije, sud je kao olakotno kod okrivljenika cijenio protek vremena od počinjenja kaznenog djela, činjenicu da je isti otac dvoje maloljetne djece te da skrbi o roditeljima te aktualno iz plaće podmiruje dugove koji su mu ostali, dok je kao otegotne okolnosti cijenio njegovu raniju kaznenu osuđivanost za kaznena djela protiv imovine – prijevare u gospodarskom poslovanju. te prekršajnu kažnjavanost. Ranija kaznena osuda zbog prijavare u gospodarskom poslovanju ukazuje da predmetno postupanje kod okrivljenika nije bio izoliran slučaj.

18. Na temelju navedenih okolnosti, a unutar granica kazne propisane zakonom, cijeneći stupanj krivnje okrivljenika, ali i pogibeljnost djela, s obzirom na nastupjele posljedice, sud je došao do zaključka da će se svrha kažnjavanja u konkretnom slučaju ipak ostvariti i bez izvršenja zatvorske kazne, pa je okrivljeniku izrekao kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine svakog te potom na istu sukladno čl. 67. st. 1., 2., 3. i 5. primijenio uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od 5 (pet) godine, smatrajući da je navedena uvjetna osuda, kako prema visini izrečene kazne, tako i prema duljini roka provjeravanja, u cijelosti primjerena ličnosti okrivljenika i težini djela, pa je sud mišljenja, da će se izrečenom uvjetnom osudom u cijelosti postići svrha kažnjavanja i da će ista u dovoljnoj mjeri djelovati na okrivljenika a i na ostale građane da se ubuduće klone činjenja takvih kaznenih djela. Iz spisa proizlazi da je okrivljenik već izdržao zatvorsku kaznu zbog prijevare u gospodarskom poslovanju zbog čega ovaj sud ocjenjuje da s obzirom na njegove aktualne osobne i obiteljske prilike uvjetna osuda uz obvezu nadoknade štete oštećeniku će kod njega polučiti dostatan učinak.

19. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08, a s obzirom da podatci kaznenog postupka daju pouzdanu osnovu za donošenje odluke, prihvaćen je u pretežnom dijelu imovinskopravni zahtjev oštećenog Kristiana Červara u iznosu od 122.370,00 eura (jednustotindvadesetdvijetisuće i tristosedamdeset eura), te je naloženo okrivljenom TJ oštećenom Kristianu Červaru u roku 45 (četrdesetpet) dana isplatiti iznos od 122.370,00 eura (jednustotindvadesetdvijetisuće i tristosedamdeset eura), dok je sa preostalim dijelom imovinskopravnog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na navedeni iznos počev od 2. veljače 2012. do isplate oštećenik upućen na parnicu (naime, radi se o zahtjevu koji je istaknut tek u ponovljenom postupku nakon što je prvotna presuda ukinuta po žalbi okrivljenika pa bi prihvaćanje tog dijela zahtjeva bilo na štetu okrivljenika).

20. Na temelju čl. 68. KZ/97, a upravo u svrhu jačanja prijetnje kaznom, okrivljeniku je izrečen dvostruki uvjet te je određeno da oštećeniku mora vratiti navedeni iznos u roku od 3 (tri) godine jer da će se u protivnom izvršiti izrečena kazna zatvora. Okrivljenik je upozoren, na temelju čl. 69. st. 5. KZ/97, da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje zatvorske kazne u trajanju od 2 (dvije) godine ako ne izvrši obvezu nadoknade štete oštećeniku kako mu je to određeno a mogao je to učiniti.

21. Konačno, odredba čl. 148. st. 1. ZKP propisuje da kad sud okrivljenika proglasi krivim, u presudi će mu naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka. Stoga je okrivljeniku naloženo podmiriti troškove ovog kaznenog postupka, i to paušalnu svotu u iznosu od 200,00 eura (ovo prema odredbi čl. 145. st. 1. t. 6. i st. 3. ZKP) te ostale troškove iz odredbe čl. 145. st. 2. t. 1-5. i t. 8. ZKP o visini kojih će sud donijeti posebno rješenje, sukladno odredbi čl. 148. st. 4. ZKP. Paušalna svota određena je s obzirom na složenost i trajanje postupka ali i imovinske prilike okrivljenika.

22. Slijedom svega navedenog, riješeno je kao u t. I-IV. izreke ove presude.

U Puli 4. kolovoza 2025.

S u d a c:

Kristina Knežević Červar

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi ovome sudu pisano, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje Županijski sud u Bjelovaru. Oštećenik imaju pravo žalbe zbog odluke o imovinskopravnom zahtjevu te zbog troškova postupka.

DNA:

1. ODO Pula-Pola na broj KO-DO-31/2023 (ranije K-DO-247/2015),

2. okrivljenom TJ,

3. Branitelju okrivljenika Sinišu Milevoju, odvjetniku iz Pule i

4. Oštećeniku putem opunomoćenika Rajka Brankovića, odvjetnika iz Pule