Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: Povrv-6/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, po sutkinji Katarini Zdunić, u pravnoj stvari tužitelja Konekta Inženjering d.o.o., Prvča, Prvča 218, OIB: 97493651050, zastupanog po punomoćniku Milanu Samardžiću, odvjetniku u Rijeci, protiv tuženika Elektron d.o.o., Zadar, Smoković 290A, OIB: 98284439060, zastupanog po punomoćniku Karlu Suriću, odvjetniku u Zadru, radi isplate, nakon glavne i javne održane i zaključene rasprave 24. srpnja 2025. u nazočnosti zastupnika po zakonu tužitelja BB, punomoćnika i punomoćnice tužitelja, zastupnika po zakonu tuženika NB i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke 4. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, poslovni broj Ovrv-9029/2024 od 25. rujna 2024. kojim se nalaže tuženiku Elektron d.o.o., Zadar, Smoković 290A, OIB: 98284439060, tužitelju Konekta Inženjering d.o.o., Prvča, Prvča 218, OIB: 97493651050, na temelju vjerodostojne isprave i to računa br. 26/01/01, 31/01/01, 32/01/01, 35/01/01, 41/01/01, 45/01/01, 46/01/01, 47/01/01, namiriti tražbinu u iznosu od ukupno 102.729,67 eura uvećanih za zakonske zatezne kamate koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća i to:

- na iznos od 10.432,58 eura od 1. srpnja 2023.

- na iznos od 24.168,00 eura od 31. srpnja 2023.

- na iznos od 2.302,12 eura od 1. rujna 2023.

- na iznos od 29.113,17 eura od 1. rujna 2023.

- na iznos od 19.321,41 eura od 1. listopada 2023.

- na iznos od 119,84 eura od 1. studenoga 2023.

- na iznos od 9.723,85 eura od 31. listopada 2023.

- na iznos od 7.548,70 eura od 31. listopada 2023.

pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno sa odmjerenim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.548,00 eura, uvećanim za zakonske zatezne kamate koje teku od dana 25. rujna 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i

r i j e š i o  j e

I Ukida se platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra, poslovni broj Ovrv-9029/2024 od 25. rujna 2024. u dijelu u kojem se nalaže tuženiku naknaditi tužitelju ovršni trošak u iznosu od 825,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 9.619,81 eura, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Javnom bilježniku Emilu Brkiću iz Zadra tužitelj, prije ovrhovoditelj, podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojnih isprava, radi isplate iznosa od 107.729,67 eura protiv tuženika, prije ovršenika.

2. Javni bilježnik donio je pod poslovnim brojem Ovrv-9029/2024 25. rujna 2024. rješenje o ovrsi protiv kojega rješenja je tuženik uložio prigovor, te je dostavio predmet Općinskom sudu u Zadru na daljnje postupanje, a koji se rješenjem posl. br. Povrv-539/2024 od 10. prosinca 2024. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis predmeta dostavio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu.

3. Ovaj sud je rješenjem gornjeg poslovnog broja od 4. veljače 2025. stavio van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha te je odredio da će se daljnji postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

4. Tuženik je u svom prigovoru naveo kako u cijelosti pobija rješenje o ovrsi. Navodi kako su stranke zajedno sudjelovale na više projekata, ali da je on sve obveze koje su proizašle iz poslovnog odnosa sa tužiteljem podmirio. Istakao je kako osporava i osnovu i visinu potraživanja. Naglasio je kako je tužitelj radove koje je izveo, izveo nestručno i nekvalitetno, što je uzrokovalo tome da je tuženik bio primoran angažirati treće osobe radi obavljanja/dovršetka posla te popravka nedostataka. U nastavku postupka je predložio saslušati svjedoke FB, CB, djelatnika tuženika, kao i ŠB i ZB – zaposlenika i inženjera u Eriksonu. Predložio je i sudu izvršiti uvid u, među ostalim, e- mail korespondenciju iz koje bi bili razvidni prigovori tuženika kvaliteti izvedenih radova. Podredno je predložio provesti elektrotelekomunikacijsko vještačenje u odnosu na neobavljene odnosno loše obavljene radove tužitelja kao podizvođača prema tuženiku kao glavnom izvođaču.

5. Tužitelj je u nastavku postupka u spis predmeta dostavio Sporazum o isplati duga sklopljen s tuženikom iz kojeg, po njemu, jasno proizlazi kako je tuženik priznao dug te dogovorio dinamiku isplate duga, koju nije poštovao pa je iz tog razloga tužitelj i pokrenuo predmetni postupak. Također se protivi tuženikovim dokaznim prijedlozima na okolnost kvalitete izvedenih radova, jer su se o kvaliteti radova, visini duga i dinamici isplate stranke dogovorile upravo navedenim sporazumom.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao svu spisu priloženu dokumentaciju te saslušao zastupnike po zakonu stranaka.

7. Sukladno odredbama čl. 7. i 10. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ br. 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) sud nije provodio druge dokaze jer bi to bilo protivno načelu ekonomičnosti postupanja te ovlastima suda da utvrdi činjenice i izvede dokaze koje stranke nisu predložile tijekom parničnog postupka.

8. Naime, sud nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka FB, KB, ŠB i ZB, jer je saslušanje istih bilo predloženo na okolnosti prigovora tuženika kvaliteti izvedenih radova, jer je ta dokazivanje te okolnosti upravo ovim dokaznim sredstvom neadekvatno i suvišno, a iz razloga koji će kasnije biti obrazloženi. Iz istoga razloga sud nije provodio ni dokaz elektrotelekomunikacijskim vještačenjem.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 102.729,67 eura na ime izvedenih a neplaćenih radova.

11. Nije sporno u ovoj pravnoj stvari da su stranke bile u poslovnom odnosu temeljem ugovora o djelu, pri čemu je tuženik bio glavni izvođač radova, a tužitelj njegov podizvođač za infrastrukturne radove i materijale na objektima fiksne komunikacijske mreže.

12. Nesporno je, također, da su radovi dovršeni kao i da nisu u cijelosti od strane tuženika isplaćeni.

13. Sporno je bilo – i to je trebalo utvrditi u ovom postupku – je li tuženik dužan platiti tužitelju dugovano potraživanje – kako tvrdi tužitelj – odnosno je li isti, eventualno, oslobođen plaćanja dugovanog potraživanja zbog nedostataka u izvedenim radovima – kako tvrdi tuženik.

14. Prema odredbi čl. 9. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Nadalje, iz čl. 590. ZOO-a proizlazi kako se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

15. Sukladno odredbi čl. 604. ZOO-a naručitelj je dužan pregledati izvršeno djelo čim je to po redovitom tijeku stvari moguće i o nađenim nedostacima bez odgađanja obavijestiti izvođača. Ako naručitelj na poziv izvođača da pregleda i primi izvršeni rad to ne učini bez opravdanog razloga, smatra se da je rad primljen. Nakon pregleda i primanja izvršenog djela izvođač više ne odgovara za nedostatke koji su se mogli opaziti uobičajenim pregledom, osim ako je znao za njih, a nije iz pokazao naručitelju. Također, prema odredbi čl. 605. ZOO-a ako se kasnije pokaže neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom, naručitelj se ipak može pozvati na njega, pod uvjetom da o njemu obavijesti izvođača što prije, a najkasnije u roku od mjesec dana od njegova otkrivanja, s time da se istekom dviju godina od primitka obavljenog posla naručitelj više ne može pozvati na nedostatke.

16. Spisu priležeći računi u prilogu imaju i specifikaciju izvršenih radova, koju specifikaciju ni jedna od stranaka nije osporila.

17. Tuženik je u spis dostavio ugovore o izvođenju radova sklopljene između stranaka, ali ti se dostavljeni ugovori odnose na izvođenje radova na području Karlovca, dok je nesporno u postupu utvrđeno da su predmetni utuženi radovi obavljeni na području Međimurja, točnije širokog ruralnog područja Murskog Središća.

18. Iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja BB, u bitnome, proizlazi kako ga je tuženik angažirao za posao na području Murskog Središća kao podizvođača. Tuženik je bio izvođač, a naručitelj Erikson odnosno HT. Na tom području tužitelj je radio pod nadzorom djelatnika tuženika KB i FB. Kada bi završili neke radove, njih bi fakturirali na način da na kraju mjeseca specificiraju stavke računa, dostave KB i FB, oni provjeravaju i odobravaju i onda se pravi račun. Radovi na Murskom Središću su započeli u kolovozu 2022., a u listopadu 2023. su dovršeni i napravljeno je ukupno 350.000,00 eura vrijednosti radova, dok je tuženik platio oko 250.000,00 eura. Što se tiče kvalitete radova – oni su bili ispravni, što su dokazivala i mjerenja nakon dovršetka istih i nikada od tuženika nisu dobili prigovor na izvršene radove i nikada nitko nije nakon njih nešto popravljao. Predmetni posao je bio bez roka. Plaćanje je uvijek bilo s kašnjenjem, odnosno zadržavanjem dijela novca, pa je tako to u početku bilo zadržavanje nekih 20.000,00 eura do 30.000,00 eura, a kako se približavao kraj predmetnog posla, iznos dugovanja se povećavao. U prosincu 2023. je izvršena zadnja uplata i nakon toga je tuženik ostao dužan oko 102.000,00 eura. Na pozive tužitelja tuženik je obećavao da će platiti dug te su u travnju 2024. sklopili sporazum o isplati duga, ali kako ništa nije bilo plaćeno bili su prisiljeni pokrenuti ovaj postupak. Tužitelj nije imao sklopljen ugovor s Eriksonom. Istakao je kako se utuženo potraživanje odnosi na cijele neplaćene posljednje račune i dio jedno računa. Sklapanjem sporazuma s tuženikom nije bilo uvjetovano izvođenjem nekih dodatnih radova. Poznato mu je da je postojao jedan e-mail kojeg je dostavio KB u kolovozu 2023. vezano za ispravljanje pravaca kabela i navodi kako je takvih e-mailova tijekom izvođenja radova bilo dosta, to su bile operativne stvari, jer kada dolazi do spajanja kabela ne može se u tom trenutku znati dolazi li do slabljenja na tim točkama i to su informacije do kojih se dolazi tek naknadnim mjerenjima.

19. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika, u bitnome, proizlazi kako je 2018. tuženik sklopio ugovor s Erikson Nikola Tesla servisima i od tada se bave baznim stanicama i nadogradnjama sa 4G na 5G., a od 2019. kreću sa izgradnjom optičkih mreža i to cijele Hrvatske. U međuvremenu su preko kolege došli do tužitelja, tužitelj je osnovao firmu u Hrvatskoj kako bi mogao poslovati na ovom području i počeli su poslovati s njima. S Erikson Nikola Tesla servisima su imali sklopljen krovni ugovor o poslovno-tehničkoj suradnji, a određene ugovore su odrađivali preko narudžbenica. 2022. su izašli u zajednici ponuditelja na natječaj HT-a za Mursko Središće i Zaprešić. Završeni poslovi su se fakturirali na mjesečnoj bazi, a fakture su se isplaćivale nakon potpisivanja. Bilo je poteškoća kod plaćanja. Za svaku radnju na određenoj mreži postoje određeni garantni rokovi i oni za svaki nedostatak moraju izaći i provjeriti o čemu se radi i do koga je. Sve je trajalo do 2023. i tada su završena ta dva projekta. Tuženik ne spori da je ostao dužan upravo utuženi iznos, ali i danas izlaze na teren i utvrđuju određene nedostatke i propuste te među ostalim, greške u mjerenjima i nedostatke. Bilo je i usmenih i pismenih poziva tužitelju, ali se on na sve to oglušio. Dogovorili su se utužena sredstva sustegnuti dok njima ne istekne garantni rok, a onda bi ih pustili tužitelju. Garantni rokovi postoje u ugovorima između tuženika i Eriksona. Naveo je kako su prigovore od B dostavljali tužitelju.

20. Izvršen je uvid u Sporazum sklopljen između ovdje tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja u Zadru 22. travnja 2024. Strane u Sporazumu su suglasne da tuženik – „dužnik“ – plati tužitelju – „povjeriocu“- iznos od 102.729,67 eura najkasnije do 16. rujna 2024. i to u obročnim ratama kako slijedi: prva rata u iznosu od 20.000,00 eura najkasnije do 15. svibnja 2024., druga rada u iznosu od 20.000,00 eura najkasnije do 15. lipnja 2024., treća rata u iznosu od 20.000,00 eura najkasnije do 15. srpnja 2024., četvrta rata u iznosu od 20.000,00 eura najkasnije do 15. kolovoza 2024. i peta rata u iznosu od 22.729,67 eura najkasnije do 15. rujna 2024.

21. Nesporno je da tuženik tužitelju nije isplatio utuženo potraživanje. Sam tuženik ne osporava utuženi iznos, ali isti navodi kako on nije dužan taj iznos platiti zbog nedostataka u izvedenim radovima.

22. Međutim, ono što je bitno za istaći i što je ostalo kao uvjerenje odnosno utvrđenje na kraju dokaznoga postupka – tuženik ničim nije dokazao da je na vrijeme prigovorio nedostacima radova izvedenih od strane tužitelja, a koje radove tužitelj u ovom postupku nastoji naplatiti.

23. Postojanje dugovanja i prihvaćanje samih radova bez prigovora, po stavu ovoga suda, tuženik potvrđuje potpisivanjem Sporazuma od 22. travnja 2024., odnosno više od šest mjeseci nakon nesporno dovršenih i predanih radova. Sud ne smatra osnovanim navode tuženika o stalnim utvrđivanjima nedostataka po pozivu naručitelja, jer spisu predmeta ne prileži ni jedan dokaz za navedeno. Sud također prihvaća navode tužitelja kao životne i logične u dijelu u kojem na dostavljene e- mailove tuženika o prigovorima i zahtjevima pri izvođenju radova navodi da se tu radilo o operativnim postupcima i da su to zahtjevi koji su uglavnom ispunjeni u tijeku izvođenja radova, naročito kraj okolnosti da su ti e-mailovi i datirani u periodu koji prethodi nespornom dovršetku radova.

24. Sud nije prihvatio tuženikove dokazne prijedloge saslušanjem svjedoka svojih djelatnika odnosno djelatnika naručitelja Eriksona kao ni provođenjem vještačenja elektrotelekomunikacijske struke, jer su za navedena utvrđenja već protekli rokovi u kojima bi se prigovori mogli istaći, a u pravu je tužitelj kada tvrdi da se eventualni jamstveni rokovi iz ugovora između tuženika i Eriksona ne bi mogli primjenjivati na poslovni odnos između tužitelja i tuženika.

25. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno te rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka utvrđeno je kako je tužbeni zahtjev osnovan.

26. Naime, sud smatra kako je dokazano da je tužitelj za tuženika izvršio radove, temeljem ugovora o djelu. Tuženik nije tužitelja bez odgađanja, sukladno zakonskim odredbama, obavijestio o eventualnom postojanju nedostataka. Isto tako, stranke su i šest mjeseci nakon dovršetka i predaje radova sklopile Sporazum kojim je dogovorena obročna otplata preostalog dugovanja, kojeg se Sporazuma tuženik, nesporno, nije pridržavao i nije isplatio ni jedan obrok tužitelju pa je tako, slijedom svega navedenoga, valjalo odlučiti kao u izreci presude odnosno usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, a temeljem odredbi čl. 451. st. 3. ZPP-a i čl. 29. ZOO-i u dijelu glavnice i zakonskih zateznih kamata na iznos glavnice te priznatog iznosa ovršnog troška održati na snazi platni nalog.

27. Nadalje, prema odredbi čl. 151. st. 1. ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka.

28. Tužitelju je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 331,81 eura sukladno Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015; u daljnjem tekstu: Tarifa) s pripadajućim PDV - om odnosno ukupno 1.548,00 eura pa je sud u tom dijelu uz primjenu čl. 451. st. 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog dosuđujući na isti i zateznu kamatu koja teče na navedeni iznos od donošenja rješenja o ovrsi u visini propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, uz primjenu povećanja prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

29. U odnosu na preostali zatraženi ovršni trošak za istaći je kako je zatražen trošak predujma i ostatka naknade javnog bilježnika u iznosu od ukupno 825,00 eura, međutim sud nije priznao tužitelju taj trošak, budući da u spisu predmeta nema dokaza da bi ta javnobilježnička nagrada bila plaćena, pa prema mišljenju ovog suda ti troškovi za tužitelja nisu niti nastali (čl. 151. st. 1. ZPP-a).

30. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom I.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15; u daljnjem tekstu: Tarifa) pa je tako tužitelju priznat trošak zastupanja na ročištima održanim 8. travnja 2025., 12. lipnja 2025. i 24. srpnja 2025. od po 774 boda (Tbr. 9. toč. 1.) te trošak sastava obrazloženih podnesaka 16. travnja 2025., 29. svibnja 2025. i 4. srpnja 2025. od po 774 boda (Tbr. 8. toč. 1.) sve prema vrijednosti predmeta spora, što prema važećoj vrijednosti boda od 2,00 eura te uz sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 331,81 eura (sukladno čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama), ukupno iznosi 9.619,81 eura.

32. Slijedom navedenoga, valjalo je odlučiti kao u izreci rješenja u dijelu pod točkom II.

U Zadru 4. kolovoza 2025.

Sutkinja

Katarina Zdunić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa iste, putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, pismeno, u 3 istovjetna primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje, rok za žalbu teče od dana dostave.

Rokovi za žalbu ne teku od 1. do 15. kolovoza.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz poziv na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eura

2. Tuženiku po pun.