REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U ZLATARU
STALNA SLUŽBA U KRAPINI
Krapina, Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1
Poslovni broj: Pr-13/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji Romani Mališ, u parničnom predmetu tužitelja PT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicima iz OD Rački i kolege iz Zagreba, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587, Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupan po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, Zlatar, radi isplate, nakon javno provedene i zaključene glavne rasprave 17. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zlataru, ZT, **.**.2025., donio je, objavio je i
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 – za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske da isplati tužitelju PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] na ime razlike plaće za utuženo razdoblje od 1. studenog 2023. do 30. prosinca 2023. iznos od 121,38 EUR bruto s zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena do 29. prosinca 2023., a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, sve u roku od 15 dana.
II Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske naknaditi tužitelju PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 577,95 € sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. kolovoza 2025. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je zaposlenik Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova (dalje u tekstu: MUP HR), Policijska uprava krapinsko-zagorska, Policijska postaja Zabok, raspoređen na radno mjesto vođa ophodnje.
1.1. Tužitelj se obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, Građansko- upravni odjel, sa zahtjevom za mirno rješenje spora od 25. siječnja 2024., slijedom čega je ispunjen uvjet iz čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku, o kojem zahtjevu nije odlučeno, radi čega je podnio predmetnu tužbu.
1.2. Tužitelj kao djelatnik temeljne policije je tijekom radnog vremena u studenom 2023. svoj posao obavljao na području Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Slunj, Policijske postaje Karlovac s ispostavom Vojnić, a kojom prilikom je osiguravao Kamp za prihvat migranata.
1.3. Tužitelj sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru te podzakonskim propisima ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 1 sat, međutim, a kako isti nikada nije bio u mogućnosti napuštati kamp za prihvat migranata, nikada nije bio u mogućnosti koristiti svoj dnevni odmor. Također, istome nikada nije isplaćena naknada po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora.
1.4. Tužitelj kao djelatnik temeljne policije je tijekom studenog 2023. u više navrata bio upućen na rad na terenu izvan svoje matične policijske postaje u Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Slunj, a gdje je imao osiguran smještaj; međutim, istome nije bio plaćen put od mjesta smještaja do mjesta obavljanja rada te natrag (npr. podnositelj zahtjeva je imao smještaj u Pansionu Park u Slunju te je službenim vozilom putovao cca 40 min u jednom smjeru u novoizgrađeni kamp za migrante u mjestu Dugi Dol, te nazad; što u konačnici znači da istome nije plaćen rad u trajanju od cca 1 sata i 20 minuta).
1.5. Odredbom čl. 49. st. 9. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 56/2022) propisano je da ukoliko se službenici i namještenici organizirano upućuju na rad na terenu u stvarno odrađene sate rada ubraja im se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu. Slijedom navedenog, tužitelj sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru te podzakonskim propisima ima pravo da mu se u stvarno odrađene sate ubraja i vrijeme putovanja od mjesta rada na terenu, kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu. Tužitelju takav rad nikada nije plaćen.
1.6. Konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 29. svibnja 2025. (list 176-177 spisa), a nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj na ime razlike plaće za razdoblje od 1. studenog 2023., do 30. prosinca 2023. potražuje isplatu iznosa od 121,38 € sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. prosinca 2023. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prirezu porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće, kao i naknadu troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva u cijelosti. Budući da je tužitelj tužbu postavio u smislu čl. 186.b Zakona o parničnom postupku kao tzv. stupnjevitu tužbu, kojom prije svega traži da sud naloži Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, da dostavi relevantnu radnu dokumentaciju, tuženik je u prilogu odgovora na tužbu dostavio izvješće Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Službe za javni red i sigurnost, klasa: 210-01/24- 01/2952, urbroj: 511-05-03-24-2 od 26. veljače 2024. s prilozima, nalog za rad na terenu od 8. studenoga 2023., izvješće o radu na terenu, radne naloge te izvješća radnih naloga. Iz dokumentacije koja je dostavljena uz odgovor na tužbu vidljivo je da je tužitelj u razdoblju od 12. studenoga do 21. studenoga 2023. bio raspoređen na ispomoć u Policijsku upravu karlovačku, Policijsku postaju Slunj, gdje je raspoređivan na rad prema sljedećem rasporedu: 12./13. studenoga 2023. u PP Slunj, 14. studenoga 2023. u PP Slunj, 15./16. studenoga 2023. u PP Slunj, 17. studenoga 2023. u PP Slunj, 18./19. studenoga 2023. Centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite Dugi Dol, 20. studenoga 2023. Centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite Dugi Dol, 21./22. studenoga 2023. Centar za registraciju tražitelja međunarodne zaštite Dugi Dol. Tijekom rada u Centru za registraciju tražitelja međunarodne zaštite tužitelju je bilo omogućeno korištenje dnevnog odmora od sat vremena što je vidljivo iz izvješća pomoćnika voditelja stožera za poslove osiguranja Centra za registraciju tražitelja međunarodne zaštite Dugi Dol, kao i evidencije troškova prehrane odnosno izdanih obroka. Iz navedenog izvješća također je vidljivo da su policijski službenici za putovanje od mjesta smještaja do Centra za registraciju tražitelja međunarodne zaštite Dugi Dol i natrag imali na raspolaganju službeno vozilo za cijelo vrijeme trajanja službe te su isto mogli upotrebljavati i za korištenje dnevnog odmora. Nadalje, iz izvješća radnih naloga koja je tužitelj vlastoručno potpisao vidljivo je da je redovito koristio dnevni odmor. Dakle, iz navedene dokumentacije vidljivo je da je tužitelj koristio dnevni odmor u spornom razdoblju, a osim toga se ističe da pravo radnika na korištenje stanke predstavlja nenovčano potraživanje iz radnog odnosa. Također se ukazuje da je pitanje prava na naknadu zbog nekorištenja stanke pravno pitanje koje treba razmatrati kroz odredbe Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017., 98/2019. i 151/2022. – dalje u tekstu Zakon o radu) i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj: 56/2022., 127/2022., 58/2023. i 128/2023. – dalje u tekstu Kolektivni ugovor), koji su bili na snazi u spornom razdoblju. Tako prema odredbama članka 73. stavak 1. i 5. Zakona o radu, radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora. Prema članku 73. stavak 4. Zakona o radu, vrijeme odmora (stanke) ubraja se u radno vrijeme. Prema odredbama članka 10. Kolektivnog ugovora, službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti. Službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme. Prema odredbama članka 89. stavak 1. Zakona o radu, ako posebnim propisom nije drukčije uređeno, poslodavac može za punoljetne radnike urediti iznimke od primjene odredbi o trajanju rada noćnog radnika, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je radniku osiguran zamjenski odmor. Članak 41. Kolektivnog ugovora propisao je da ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Dakle, u smislu odredbi članka 89. stavak 1. Zakona o radu te članka 41. Kolektivnog ugovora, zbog nemogućnosti korištenja stanke, službenik ima primarno pravo zahtijevati da vrijeme neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Stoga tuženik smatra da je tužitelj bio dužan dokazati da je prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i ove tužbe zahtijevao od tužene kao svog poslodavca da vrijeme dnevnog odmora (stanke) koje prema navodima tužbe nije bio u mogućnosti koristiti, iskoristi kao slobodne dane. Naime, odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava. Ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz čl. 133. st. 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Odredbom čl. 133. st. 3. Zakona o radu propisano je da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa. Slijedom navedenog, budući da pravo radnika na korištenje stanke predstavlja nenovčano potraživanje iz radnog odnosa, tužitelj je bio dužan u skladu s odredbom čl. 133. st. 1. Zakona o radu u propisanom roku podnijeti tuženici kao svojem poslodavcu prije svega zahtjev da mu omogući korištenje stanke ili pak korištenje slobodnih dana umjesto neiskorištenog vremena stanke, ako se radilo o situaciji da tužitelj nije mogao koristiti stanku jer radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada. Ukoliko bi tuženica kao poslodavac takav zahtjev odbila, tužitelj bi tek tada imao pravo na naknadu štete, i to samo u slučaju ako ne postoji nikakva stvarna mogućnost korištenja slobodnih dana zbog njihovog prevelikog broja jer bi to onemogućilo pravilno odvijanje radnog procesa kod poslodavca. Nadalje, tužitelj je za vrijeme ispomoći bio smješten u hotelu Park u Slunju koji je udaljen od sjedišta Policijske postaje Slunj otprilike 70 metara te je u smjenu upućivan u 7,00 odnosno 19,00 sati, a povratak iz službe je bio otprilike 30 minuta prije isteka smjene radi razduživanja smjene. 18. studenoga 2023. tužitelj je upućen na izvršavanje službenih zadaća u Centar za prihvat migranata u Dugom Dolu, ali je i dalje ostao smješten u hotelu Park, dok je u Centru za prihvat migranata raspoređivan u službu i na poslove sukladno potrebama Centra. Prema tumačenju Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike upućivanje na teren, rad na terenu i povratak s mjesta rada moraju predstavljati kontinuitet da bi se sati putovanja uračunali u stvarno odrađene sate. Stoga treba razlikovati situaciju u kojoj radno vrijeme policijskih službenika započinje otpremom službe u objektu u kojem borave i iz kojeg se onda upućuju u konkretno mjesto rada, od situacije u kojoj policijski službenici samo putuju iz objekta u kojem su smješteni do mjesta na kojem će se izvršiti otprema službe, kojom započinje njihovo radno vrijeme. Navedeno jer se pod pojmom kontinuiteta podrazumijeva kontinuitet rada, a ne bilo koji vremenski kontinuitet između samog putovanja, dolaska i odlaska na radno mjesto. Pri tome je presudna i činjenica da radni zadaci koji ulaze u okvir postupanja tužitelja na radnom mjestu nisu obavljani u tim vremenskim periodima putovanja službenim vozilom od mjesta smještaja do mjesta rada gdje je i obavljana primopredaja službe. Slijedom navedenog, tuženik tužbeni zahtjev smatra u cijelosti neosnovanim te predlaže isti odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid, odnosno pročitana je sljedeća dokumentacija: Izvod iz zapisnika sa 8. sjednice Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (list 5-9 spisa), Rješenje PU krapinsko-zagorske od 7.11.2022. (list 11- 12), zahtjev za mirno rješenje spora sukladno čl. 186.a ZPP-a (list 13-17), Izvješće PU karlovačke od 26. veljače 2024. (list 24-25), Izvješće radnog naloga za dan 18./19.11.2023. (list 26), Izvješće Dugi Dol od 20.11.2023. (list 56 spisa), Izvješće od 22.11.2023. (list 28), popis policijskih službenika s podacima PU iz kojih se upućuje, lokacije smještaja, vremenu ispomoći i broju obroka (list 29), nalog za rad na terenu s izvješćem od 8.11.2023. (list 30-31), radni nalozi br. 40, 97, 99 i 96 (list 32-44), dokumentaciju pribavljenu od strane PU karlovačke (list 55-160), provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku Darku Prpiću, dipl.oec. iz DARFIN d.o.o. (list 166-173), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆT, te je u svrhu dokazivanja saslušan tužitelj PT osobno.
3.1. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se provede dokaz saslušanjem svjedoka OT smatrajući ga nepotrebnim za rješenje ovoga spora.
4. Svjedok ĆT iskazao je da je u studenom 2023. bio na ispomoći u PU Karlovačkoj, PP Slunj. Pored postaje u Slunju imao je smještaj, a mjesto rada bilo je par smjena u PP Slunj, a ostalo u kampu za prihvat migranata u Dugom Dolu. Radio je u različitim smjenama i to s tužiteljem PT, policajcem OT i policajkom koje se sada ne može sjetiti imena. Konkretno s PT radio je u jednoj smjeni u PP Slunj. Dnevni odmor kada su bili na smjeni u kampu u Dugom Dolu nisu mogli koristiti. Taj dnevni odmor trebao je trajati dva puta po pola sata, a smjena im je trajala 12 sati. Putovanje od mjesta smještaja do mjesta rada trajalo je koliko se sjeća više od 40 minuta koje vrijeme putovanja im nije ubrajano u stvarno odrađene sate, a koji bi bili iskazani na platnoj listi. Neiskorišteni dnevni odmor mu nije plaćen, a niti vrijeme utrošeno na putovanje. Ne zna je li plaćeno tužitelju. S obzirom na protek vremena jer je prošlo godinu i pol, u kampu za prihvat migranata posao se sastojao od prihvaćanja migranata u kamp i to na način da je za svaku osobu trebalo popuniti određenu "papirologiju", pregled osoba i stvari. Ne može se izjasniti koliko je tada migranata bilo u tom kampu, čak ni koliki je bio dnevni prihvat migranata. Dnevni odmor nije mogao odnosno nisu mogli koristiti jer ih nije imao tko zamijeniti. Osobno nije tražio zamjenu od svog nadređenog.
5. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj PT iskazao je da je 12. studenog 2023. bio zaposlenik PP Zabok i upućen je 10 dana na teren u PU Karlovačku, PP Slunj. Smješten je bio u pansionu Park u Slunju u neposrednoj blizini Policijske postaje. Na terenu su im smjene bile 12 sati rada, 24 sata odmora, pa opet 12 sati rada. Nekoliko smjena odradio je u PP Slunj. 18. studenog 2023. dobivena je usmena obavijest da mu prestaje ispomoć u PP Slunj i da je preraspoređen na osiguranje prihvatnog kampa za migrante, tzv. Dugi Dol. Taj prihvatni kamp bio je 37 km udaljen od smještaja u Slunju i da bi stigli na smjenu u 19,00 sati moralo se krenuti u 18,00, odnosno 18,15 sati najkasnije. Na mjesto rada dolazili su službenim vozilom. Smjena je trajala do 07,00 sati ujutro i u toj smjeni ima pravo na dnevni odmor od ukupno 1 sat. Inače se takav dnevni odmor koristio u pravilu dva puta po pola sata što je sve ovisilo o prirodi posla. Po uputi nadređenog iz PU Karlovačke, oni su na smjenu u prihvatni kamp sa sobom morali nositi suhi obrok koji im je bio osiguran, odnosno ili što su si sami kupili te je daljnja uputa bila da prihvatni kamp ni u kom slučaju ne smiju napuštati i uvijek moraju biti prisutni dvojica bez obzira nalaze li se u kampu migranti ili ne. Za to vrijeme da bi mogao iskoristiti dnevni odmor nije mogao napustiti kamp i otići npr. na kavu ili u kakav dućan jer nije niti u blizini ga bilo, nije bilo niti sanitarnog čvora već kemijski wc, voda se nalazila u inoks bačvama vani na -10, da bi imali struje morali su provjeravati agregate i dolijevati gorivo. Nakon što su mu predočena izvješća na listu 26, 27 i 28 spisa, iskazao je da je ta izvješća između ostalog potpisao i on, kao i da je izvješće na listu 26 ispisao on. To izvješće na listu 26 za 18./19.11.2023. napisao je jer je bila takva uputa nadređenog iz PU Karlovačke i da se to mora na taj način napisati. Ostala izvješća nije pisao i nije ih niti želio potpisivati ako je pisalo da je koristio dnevni odmor. Ukoliko bi koristio dnevni odmor nitko ga nije mogao zamijeniti. Jesu prigovarali nadređenima zbog tog dnevnog odmora, ali sve se svodilo na usmene upute. Čak su dobili i usmeno podatak da će im putovanje od mjesta smještaja do mjesta rada i natrag biti plaćeno i to kao prekovremeni minimalno pola sata. Već su bili i obračuni za plaću studeni 2023. napravljeni s tim prekovremenim satima, ali je sve bilo obustavljeno o čemu je i priložio dokumentaciju u spis. Za dnevni odmor nije im bilo ni plaćeno niti obračunato ništa.
6. U ovom postupku nije sporno da je tužitelj zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova, PU Krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zabok i da je temeljem Naloga za rad na terenu od 8. studenog 2023. od strane PU Krapinsko-zagorske, Policijske postaje Zabok naloženo obavljanje poslova na terenu na području PU Karlovačke, PP Slunj u vremenu od 12.11.2023. do 21.11.2023.
6.1. Sporno je u ovom postupku je li tužitelj pravo na dnevni odmor u trajanju od ukupno 2 sata bio u mogućnosti koristiti, odnosno je li mu isplaćena naknada po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora kao i ubrajaju li se u stvarno odrađene sate i vrijeme putovanja od mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu kada je iz matične Policijske postaje u PU Karlovačkoj, Policijska postaja Slunj bio upućen na teren u Dugi Dol gdje se nalazio kamp za migrante, a putovanje od osiguranog mjesta smještaja u Slunju do kampa u Dugom Dolu trajalo je cca 40 minuta u jednom smjeru.
7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.
8. Odredbom čl. 73.st.1. i 5. Zakona o radu (dalje: ZR) propisano je da radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje 30 minuta osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz st.1. ovoga čl., Kolektivnim ugovorom sklopljenim sporazumom između radničkog vijeća i poslodavca ili Ugovorom o radu urediti će se vrijeme i način korištenja ovog odmora, time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme. Prema čl. 73.st.4. ZR, vrijeme odmora (stanke) ubraja se u radno vrijeme.
8.1. Prema odredbama čl.10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (dalje: KU/22), službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakog radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, a službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.
8.2. Prema odredbama čl. 89.st.1. ZR, ako posebnim propisom nije drukčije uređeno, poslodavac može za punoljetne radnike urediti iznimke od primjene odredbi o trajanju rada noćnog rada, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je radniku osiguran zamjenski odmor.
8.3. Prema čl.41. KU/22, ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tog razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.
8.4. Obzirom da se vrijeme dnevne stanke ubraja u plaćeno osmosatno radno vrijeme, prema shvaćanju ovog suda, rad za vrijeme dnevne stanke nije prekovremeni rad u koji se uračunava rad duži od propisanog osmosatnog radnog vremena koji se obavlja na zahtjev poslodavca. U smislu odredbi čl. 89.st.1. ZR, te čl. 41. KU/22 zbog nemogućnosti korištenja stanke, službenik ima primarno pravo zahtijevati da vrijeme neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.
9. Kako je utvrđeno da tužitelj nije iskoristio ukupno dva sata dnevnog odmora, a što je utvrđeno iskazom svjedoka ĆT kao i iskazom samog tužitelja koji su iskazi suglasni, logični i uvjerljivi i sud nema razloga sumnjati u iste, a to znači da su u migrantskom kampu morala uvijek biti prisutna dva policijska službenika, da tuženik nije osigurao zamjenu za vrijeme kada bi se koristila dnevna stanka, već je tužitelj i jedno izvješće i potpisao prema uputi nadređenog i potpisao dok ostala izvješća nije pisao i nije ih želio potpisivati jer je pisalo da je koristio dnevni odmor. Kako se radi o neiskorištena dva sata dnevnog odmora tužitelja, nije logično da bi tužitelj tražio razmjerno slobodni dan/dane.
10. Odredbom čl. 49.st.9. KU/22 propisano je da ako se službenici i namještenici organizirano upućuju na rad na terenu (osiguranje utakmica, preprata) u stvarno odrađene sate rada ubraja im se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu.
11. Tužitelj tvrdi da u smislu citirane odredbe čl. 49.st.9. KU/22, vrijeme putovanja iz matične Policijske postaje u PU Karlovačkoj, PP Slunj na terenu u Dugom Dolu gdje se nalazio Centar za prihvat migranata, mu treba ubrojiti u stvarno odrađene sate rada, a što mu tuženik osporava pozivajući se na tumačenje Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora iz kojeg proizlazi da upućivanje na teren, rad na terenu i povratak s mjesta rada moraju predstavljati kontinuitet da bi se sati putovanja uračunali u stvarno odrađene sate.
12. Provedenim postupkom utvrđeno je da je tužitelj upućen na terenski rad na području PU Karlovačke, PP Slunj (list 30 spisa) dok iz Posebnih rasporeda rada Policijske postaje Slunj za 18./19. studeni 2023., 20./21. studeni 2023. i 21./22. studeni 2023. proizlazi da je tužitelj upućen na rad u Dugi Dol, a što je i naznačeno na tim rasporedima (list 106, 108 i 115 spisa) s time da je u navedenim rasporedima i označeno vrijeme rada s naznakom pola sata ranije i pola sata kasnije kao prekovremeni rad. Znači, utvrđeno je da je tužitelj, a kojemu je kako je tijekom postupka utvrđeno bio osiguran smještaj u pansionu Park u Slunju, što između stranaka nije niti sporno, dok mjesta rada u Dugom Dolu, morao putovati i vraćati se, a koje putovanje je trajalo cca 40 min u jednom smjeru što tuženik nije niti osporavao.
13. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da visina neisplaćenog mjesečnog iznosa bruto plaća i dodatka na plaću – verzija 1, uzevši u obzir pravo na dnevni odmor ukupno 2 sata (1 sat za 20.11.2023. i 1 sat za 21.11.2023. koji je bio korišten tijekom noći) u € iznosi 121,38 €; dok visina neisplaćenog mjesečnog iznosa bruto plaća i dodatka na plaću –verzija 2, bez prava na dnevni odmor, u € iznosi 98,58 €.
13.1. Nalazu i mišljenju vještaka stranke nisu prigovarale te sud isti prihvaća u cijelosti odnosno kojim je utvrđen izračun neisplaćene plaće za nekorištenje dnevnog odmora i prekovremeni sati, smatrajući ga stručnim i objektivnim, danim u skladu s pravilima struke kao i temeljem dokumentacije priložene u spis.
14. Pa kako tuženik nije tužitelju omogućio ostvarenje zakonskog prava na dnevnu stanku i kao prekovremene sate u stvarno odrađene sate ubrojio i vrijeme putovanja od mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu, valjalo je odlučiti kao u izreci pod I.
15. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP-a.
15.1. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i podneska od 29.5.2025., zastupanja na ročištu 28.2.2025. i 17.6.2025., za svaku radnju po 25 bodova, odnosno po 50,00 €, određeni u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023) uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 62,50 €, odnosno sveukupno 312,50 €.
15.2. Tužitelju je priznat trošak financijskog vještačenja 265,45 €, odnosno tužitelju je priznat parnični trošak u ukupnom iznosu od 577,95 €.
16. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28.2.2025. jer takav u spis predmeta nije niti priložen, kao ni trošak zastupanja na ročištu za objavu presude budući da na isto punomoćnik tužitelja nije niti pristupio.
U Krapini 4. kolovoza 2025.
S u t k i n j a
Romana Mališ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od objave odnosno uručenja iste. Žalba se predaje u 3 (tri) primjerka putem ovoga suda, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa istog.
Dostaviti:
1. Odvjetnica Marina Konrad
2. ODO u Zlataru, na broj P-DO-17/2024
