P-431/2025

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Jadranki Jeličić, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku iz Hvara, protiv tužene OTP banke d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB:52508873833, zastupane po punomoćniku Borisu Aniću i ostalim odvjetnicima iz OD Anić & Anić d.o.o. iz Splita, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Općinskog suda u Splitu posl. br. Su-549/21, radi isplate, nakon provedene javne i glavne rasprave, zaključene 03. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, a nenazočnosti uredno pozvanog punomoćnika tuženika, objavio je 04. kolovoza 2025., i

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuju se ništetnima pojedine odredbe Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva broj 50407/06, od 1. rujna 2006. godine, (dalje: Ugovora) sklopljenog između korisnice kredita: SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika kao kreditora: SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, MBS: 060000488, danas: OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, i to u cijelosti odredba čl. 2. toč. 4., odnosno, u svakom dijelu Ugovora u kojem se spominje valutna klauzula.

II/ Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, tužitelju RP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao nasljedniku pok. SP iz [adresa], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva, broj 50407/06, od 1. rujna 2006. godine, ništetno ugovorenom valutnom klauzulom, isplati iznos od 7.449,25 EUR (sedamtisućačetri- stočetrdesetdeveteuraidvadesetpetcenti), sa zakonskom zateznom kamatom teku- ćom:

- na iznos od 1,22 EUR, od dana 10.3.2008. do isplate

- na iznos od 7,25 EUR, od dana 10.11.2008. do isplate

- na iznos od 4,30 EUR, od dana 10.12.2008. do isplate

- na iznos od 21,11 EUR, od dana 12.1.2009. do isplate

- na iznos od 28,14 EUR, od dana 10.2.2009. do isplate

- na iznos od 36,17 EUR, od dana 10.3.2009. do isplate

- na iznos od 22,07 EUR, od dana 10.4.2009. do isplate

- na iznos od 19,56 EUR, od dana 11.5.2009. do isplate

- na iznos od 18,14 EUR, od dana 10.6.2009. do isplate

- na iznos od 20,98 EUR, od dana 10.7.2009. do isplate

- na iznos od 15,31 EUR, od dana 10.8.2009. do isplate

- na iznos od 17,89 EUR, od dana 10.9.2009. do isplate

- na iznos od 13,46 EUR, od dana 12.10.2009. do isplate

- na iznos od 17,40 EUR, od dana 10.11.2009. do isplate

- na iznos od 15,14 EUR, od dana 10.12.2009. do isplate

- na iznos od 24,63 EUR, od dana 11.1.2010. do isplate

- na iznos od 30,73 EUR, od dana 10.2.2010. do isplate

- na iznos od 29,44 EUR, od dana 10.3.2010. do isplate

- na iznos od 34,62 EUR, od dana 12.4.2010. do isplate

- na iznos od 42,07 EUR, od dana 10.5.2010. do isplate

- na iznos od 48,72 EUR, od dana 10.6.2010. do isplate

- na iznos od 61,45 EUR, od dana 12.7.2010. do isplate

- na iznos od 49,00 EUR, od dana 10.8.2010. do isplate

- na iznos od 80,65 EUR, od dana 10.9.2010. do isplate

- na iznos od 64,04 EUR, od dana 11.10.2010. do isplate

- na iznos od 67,25 EUR, od dana 10.11.2010. do isplate

- na iznos od 81,02 EUR, od dana 10.12.2010. do isplate

- na iznos od 99,23 EUR, od dana 10.1.2011. do isplate

- na iznos od 78,03 EUR, od dana 10.2.2011. do isplate

- na iznos od 84,32 EUR, od dana 10.3.2011. do isplate

- na iznos od 75,42 EUR, od dana 11.4.2011. do isplate

- na iznos od 95,57 EUR, od dana 10.5.2011. do isplate

- na iznos od 109,38 EUR, od dana 10.6.2011. do isplate

- na iznos od 115,65 EUR, od dana 11.7.2011. do isplate

- na iznos od 185,29 EUR, od dana 10.8.2011. do isplate

- na iznos od 119,23 EUR, od dana 12.9.2011. do isplate

- na iznos od 109,38 EUR, od dana 10.10.2011. do isplate

- na iznos od 111,81 EUR, od dana 10.11.2011. do isplate

- na iznos od 110,91 EUR, od dana 12.12.2011. do isplate

- na iznos od 119,51 EUR, od dana 10.1.2012. do isplate

- na iznos od 125,51 EUR, od dana 10.2.2012. do isplate

- na iznos od 127,37 EUR, od dana 12.3.2012. do isplate

- na iznos od 123,00 EUR, od dana 10.4.2012. do isplate

- na iznos od 125,33 EUR, od dana 10.5.2012. do isplate

- na iznos od 127,74 EUR, od dana 11.6.2012. do isplate

- na iznos od 124,13 EUR, od dana 10.7.2012. do isplate

- na iznos od 123,79 EUR, od dana 10.8.2012. do isplate

- na iznos od 117,01 EUR, od dana 10.9.2012. do isplate

- na iznos od 119,32 EUR, od dana 10.10.2012. do isplate

- na iznos od 124,37 EUR, od dana 12.11.2012. do isplate

- na iznos od 122,76 EUR, od dana 10.12.2012. do isplate

- na iznos od 125,08 EUR, od dana 10.1.2013. do isplate

- na iznos od 118,50 EUR, od dana 11.2.2013. do isplate

- na iznos od 115,95 EUR, od dana 11.3.2013. do isplate

- na iznos od 123,21 EUR, od dana 10.4.2013. do isplate

- na iznos od 116,11 EUR, od dana 10.5.2013. do isplate

- na iznos od 112,37 EUR, od dana 10.6.2013. do isplate

- na iznos od 108,14 EUR, od dana 10.7.2013. do isplate

- na iznos od 113,31 EUR, od dana 12.8.2013. do isplate

- na iznos od 116,15 EUR, od dana 10.9.2013. do isplate

- na iznos od 118,84 EUR, od dana 10.10.2013. do isplate

- na iznos od 119,43 EUR, od dana 11.11.2013. do isplate

- na iznos od 122,99 EUR, od dana 10.12.2013. do isplate

- na iznos od 117,39 EUR, od dana 10.1.2014. do isplate

- na iznos od 120,39 EUR, od dana 10.2.2014. do isplate

- na iznos od 122,57 EUR, od dana 10.3.2014. do isplate

- na iznos od 122,16 EUR, od dana 10.4.2014. do isplate

- na iznos od 118,64 EUR, od dana 12.5.2014. do isplate

- na iznos od 118,14 EUR, od dana 10.6.2014. do isplate

- na iznos od 121,18 EUR, od dana 10.7.2014. do isplate

- na iznos od 124,27 EUR, od dana 11.8.2014. do isplate

- na iznos od 125,88 EUR, od dana 10.9.2014. do isplate

- na iznos od 126,07 EUR, od dana 10.10.2014 do isplate

- na iznos od 129,02 EUR, od dana 10.11.2014. do isplate

- na iznos od 129,94 EUR, od dana 10.12.2014. do isplate

- na iznos od 131,14 EUR, od dana 12.1.2015. do isplate

- na iznos od 123,18 EUR, od dana 10.2.2015. do isplate

- na iznos od 123,18 EUR, od dana 10.3.2015. do isplate

- na iznos od 123,18 EUR, od dana 10.4.2015. do isplate

- na iznos od 123,18 EUR, od dana 11.5.2015. do isplate

- na iznos od 123,17 EUR, od dana 10.6.2015. do isplate

- na iznos od 123,18 EUR, od dana 10.7.2015. do isplate

- na iznos od 47,49 EUR, od dana 10.8.2015. do isplate

i to:

- za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine, po stopi određenoj za svako polu- godište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena,

- za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do naplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se tužbeni zahtjev za iznos od 3,50 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 3,40 EUR, od dana 10.10.2006. do isplate,

- na iznos od 0,10 EUR, od dana 11.12.2006. do isplate

IV/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.909,97 EUR-a (tisućudevetstodeveteuraidevedesetsedamcenta) u roku od 15 dana od pra- vomoćnosti presude, a u slučaju da taj rok bezuspješno protekne, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Prednica i majka tužitelja GP je po punomoćniku 29.03.2023. pod- nijela ovome sudu tužbu protiv tuženika radi povrata više naplaćenih iznosa temeljem Ugovora broj 50407/06 od 01.09.2006., a koji je u cijelosti isplatila. Zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u Ugovoru, a pozivajući se na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda RH u „slučaju Franak“ posl. br. Pž-6632/2017, od 14.06.2018. i odredbu čl. 118. bivšeg Zakona o zaštiti potrošača (NN: 41/14,110/15 i 14/19, dalje: ZZP), traži povrat više plaćenog iznosa od 7.348,86 EUR-a (tada 55.369,99 kn), koji predstavlja zbroj razlika koje su joj nezakonito naplaćene skidanjem sa njezinog tekućeg računa kod tuženice od 10.11.2008. do 10.09.2015. Uz glavnicu je zatražila (zakonske) zatezne kamate koje teku od uplate odnosno od svake pojedinačno „skinute“ razlike do konačne isplate, po odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO.)

2. Kako je tužena zbog ništetnih odredbi Ugovora, na štetu tužiteljice stekla iznos koji joj ne pripada, pravni osnov potraživanja tužiteljice je stjecanje bez osnova, po odredbi čl. 1111. ZOO-a, a za koje potraživanje vrijedi opći zastarni rok od pet godina, koji rok se kod Ugovora o kreditu u CHF, kada je riječ o ništetnoj valutnoj klauzuli, računa od 14.06.2018.

3. Tužiteljica je tužbom postavila najprije deklaratorni zahtjev na utvrđenje nište- tnosti konkretne odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli, a potom, zavisan od tog deklaratornog zahtjeva, postavila je i kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu. Umjesto predlaganja dokaza saslušanjem stranaka, poziva se na pravomoćnu odluku drugostupanjskog suda koju su obavezni primijeniti svi sudovi u individualnim postupcima potrošača, a u podnesku od 22.08.2023. i na odredbu čl. 502. c, Zakona o parničnom postupku (NN: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), pa se posebne parnice temeljem kolektivne presude mogu pokrenuti osim radi naknade štete, i radi isplate.

4. Tužena je u odgovoru na tužbu najprije osporila pravni osnov i visinu tužbe- nog zahtjeva. Navela je da je kredit tužiteljica u cijelosti otplatila 11.09.2015., pa da ista više nema pravni interes za podnošenje ovakve tužbe, te posebno istakao prigovor zastare.

U odnosu na valutnu klauzulu u CHF, naveo da se radi o valjanoj ugovornoj odredbi, da je pri ugovaranju kredita tužiteljica kao potrošač bila upoznata sa svim rizicima i negativnim posljedicama koje bi mogle nastati uslijed mogućnosti promjene tečaja, pa kako je u vrijeme zaključenja Ugovora tužena u ponudi imala i kredite u HRK, da je odluka o izboru valute bila na strani tužiteljice.

Pozivanje tužitelja na pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (Pž-7129/13 od 13.06.2014) po kojoj bi ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF bile ništetne, pa bi pravni osnov tužbenog zahtjeva postojao i bez potrebe dokazivanja smatra pravno neprihvatljivim i neodrživim, jer u svakoj individualnoj parnici je teret dokaza na tužitelju kao potrošaču, pa on mora i u ovom postupku dokazati i pravni osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

Međutim, u slučaju da sud prihvati navode tužbe, te odredi financijsko vještačene na okolnost visine tužbenog zahtjeva, smatra da bi vještak trebao izračunati razliku između iznosa kojeg je banka imala pravo naplatiti po početnim parametrima (početnom otplatnom planu) i iznosa kojeg je banka stvarno naplatila po promijenjenim parametrima (provedenom otplatnom planu), ali pri tome posebno cijeniti i pozitivne i negativne razlike, jer kod stjecanja bez osnova tužiteljica ne može tražiti i ono što Banka nije stekla.

5. Tužiteljica se podneskom od 22.08.2023. (list 36) očitovala na sve prigovore tuženika i priložila odluke Vrhovnog suda RH, koje su radi jedinstvene primjene prava i ujedničavanja sudske prakse obvezujuće, pa tako u odnosu na:

- osnovanost tužbenog zahtjeva (Rev.2221/2018 od 03.09.2019.),

- primjenu kolektivne presude i teret dokaza (Rev.3142/2018 od 19.03. 2019.) i

- prigovor zastare (Rev.2245/2017 od 20.03.2018.).

U odnosu na prigovor nedostatka pravnog interesa jer je Ugovor izvršen, tužiteljica je osnovano ukazala da je njezino potraživanje radi stjecanja bez osnova izvan- ugovorna obveza, a ne obveza iz Ugovora.

6. Nakon zaprimanja vještačkog nalaza, tužiteljica je podneskom od 25.01.2024. precizirala tužbeni zahtjev (list 132), te zatražila isplatu glavnice u iznosu od 7.651,62 EUR-a, da bi po preuzimanju postupka po strane nasljednika i sina tužiteljice RP, a nakon prigovora tuženika na vještački nalaz, novi tužitelj konačno uredio tužbeni zahtjev na iznos od 7.452,75 EUR-a, tako što je ukupno po vještaku preplaćeni iznos (tzv. pozitivne razlike) umanjio za tzv. negativne razlike u visni od 198,87 EUR-a.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao svu priloženu dokumenta- ciju: Ugovor br. 50407/06 (list 17), izvršeni otplatni plan od 3.03.2015. (list 7) i izlist prometa po tekućem računu SP (list 10 do 15), te proveo financijsko- knjigovodstveno vještačenje po ŠP, stalnoj sudskoj vještakinji iz Splita, te pročitao njezin nalaz i mišljenje od 28.12.2023 (list 95 do115).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je gotovo u cijelosti osnovan.

9. U odnosu na pravni osnov!

U ovom postupku, sud nije izvodio dokaze na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugo-vornih odredbi na koje se tužiteljica pozivala u tužbi, budući je nedvojbeno utvrđeno da se radi o tzv. restitucijskoj parnici, u kojoj se tužiteljica (kao oštećenik) poziva na pravna utvrđenja iz presuda kojima su prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe iz čl. 502. a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj (u toj kolektivnoj tužbi) ovlašten štititi.

Naime, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP-a, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ovaj sud, jer se ovdje radi o postupku koji je tužitelj kao potrošač osobno pokrenuo radi naknade štete (odnosno, isplate) koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kako je to propisano odredbom čl. 118. ZZP-a.

Kako se tužiteljica u ovom postupku i pozvala na odredbu čl. 502. c ZPP-a, sud je vezan utvrđenjima iz prethodno navedenih presuda kao o odluci o prethodnom pitanju, pa nije dužan provoditi dokaze o utvrđivanju ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora, već u ovoj pravnoj stvari utvrditi:

- je li tužena Banka bila pasivno legitimirana Banka u tim odlukama kojima je vezan,

- radi li se o ugovoru o kreditu u CHF sa ugovorenom promjenljivom kamatnom stopom,

- i poklapa li se vrijeme zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, sa razdobljem koje je označeno za tuženika, u presudi kojom je vezan.

10. U postupku nije bilo sporno da je tužiteljica predmetni Ugovor od 01.09.2006.,

- zaključila sa Splitskom bankom d.d., kao prednicom tužene Banke, a koja je u kolektivnoj tužbi označena kao tužena ad 7/;

- da je Ugovor solemnizacijom kod Javnog bilježnika 07.09.2006., što znači zaključen (prema presudi P-1401/2012,) u vrijeme, između 01.10.2004. i 31.12. 2008.;

- te da se radi o namjenskom kreditu (radi zatvaranja drugog kredita) u CHF.

11. Iako se u ovom postupku tužiteljica u tužbi pozvala samo na presudu Visokog trgovačkog suda Pž-6632/2017 od 14.06.2018., potrebno je cijeniti i druga utvrđenja:

- da je tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena 04.04.2012., pa tim danom dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, tako da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe;

- da je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/2012 od 04.07.2013., u odnosu na odluku o ništetnosti odredbe o ugovorenoj kamati sa promjenjivom kamatnom stopom, postala pravomoćna 13.06.2014. (presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-7129/2013., odluka Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-249/2014 od 09.04.2015. i odluka Ustavnog suda RH, posl.br. U-III-2521/2015 od 13,12,2016.);

- da je odluka o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, postala pravomoćna 14.06.2018. (odluku Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-575/2016 od 03.10.2017.,

presuda Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/2017d, presuda i rješenje Vrhovnog suda RH posl. br. Revt-2221/2018 od 03.09.2019.)

12. Pregledom Ugovora, nije bilo sporno da se radi o namjenskom kreditu radi otplate drugog postojećeg kredita, da je u čl. 2. točki 4, ugovorena valuta u CHF, koja je zavisna o promjeni tečaja, te da se valuta CHF spominje i u drugim odredbama Ugovora.

13. Slijedom navedenog, po odredbi čl. 502 c, ZPP-a, sud u ovom postupku mora primijeniti pravna utvrđenja iz pravomoćnih presuda kao presuđene stvari,što znači da odredbu ili odredbe Ugovora, u kojima se spominje valutna klauzula u CHF, mora smatrati ništetnim odredbama Ugovora, pa je valjalo usvojiti deklatorni tužbeni zahtjev pod I/ izreke.

14. Ništetna ugovorna odredba djeluju ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, pa se ima smatrati kao da nikada nije ni bila ugovorena, te ne može imati učinak na potrošača.

Kako je tužena Banka temeljem tih ništetnih odredbi na štetu tužiteljice stekla iznos koji joj ne pripada, pravni osnov potraživanja tužiteljice, odnosno, njezinog slijednika, za povrat iznosa „stečenog bez pravnog osnova“ je osnovan.

15. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva!

Prema sadržaju Ugovora, prednica tužitelja je za zatvaranje drugog kredita „dobila“ 46.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, na rok od 9 godina, uz promjenjivu kamatnu stopu (visina za ovaj postupak nije bitna), u skladu sa jednostranom odlukom Banke.

Ugovoreni su mjesečni anuiteti u CHF, koje je prema izlistu prometa po tekućem računu tužiteljica plaćala u kunama po prodajnom tečaju za valutu CHF, prema tečajnoj listi Banke na dan dospijeća svakog pojedinog iznosa.

16. Uvidom u Izvršenu otplatnu tablicu, utvrđeno je da je tužena u više navrata mijenjala kamatnu stopu na više, a kako je istovremeno rastao i tečaj CHF, mjesečne rate tužiteljice su se povećavale, pa je konačno za ugovorenih 46.400,00 CHF isplatila tuženoj Banki ukupno 59.097,38 CHF, što znači da bi cijena kredita iznosila 12.697,38 CHF.

17. Prema nalazu vještaka, tužiteljici je 14.09.2006., isplaćen iznos od 46.400,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po tečaju 4,673800, te joj je u razdoblju od 10.10.2006 do konačne otplate kredita dana 10.09.2015, tuženik obračunavao mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute.

Kako je glavnica kredita bila vezana za CHF, a kredit se otplaćivao u kunskoj protuvrijednosti, tužiteljici su se uslijed povećanja tečaja CHF u odnosu na HRK, tijekom vremena, povećavali iznosi anuiteta izraženi u kunama, pa je uspoređujući iznose dospjelih anuiteta tuženika po izvršenom otplatnom planu (a po početnom tečaju na dan korištenja kredita 14.09.2006.) sa stvarno plaćenim iznosima, izračunala pozitivno naplaćene razlike u kunama u ukupnom iznosu od tada 57.650,93 kn, što odgovara iznosu od 7.651,62 EUR-a. Razliku negativnih iznosa vještakinja je prikazala samo u valuti koja se više ne koristi (1.498,42 kn).

18. U prigovoru na nalaz vještaka, punomoćnik tužene se ponovno očitovao na te negativne razlike, odredivši ih iznosom od 198,87 EUR-a, te ponovio kako predmet povrata može biti samo ono što je stjecatelj doista neosnovano stekao.

Kako je tužitelj podneskom od 16.06.2025. za navedeni iznos umanjio glavnicu i konačno precizirao tužbeni zahtjev na iznos glavnice od 7.452,75 EUR-a, tužena je obavijestila sud kako više ne osporava visinu tužbenog zahtjeva.

19. Slijedom takvog očitovanja tuženika, valjalo je bez daljnjeg raspravljanja pri- hvatiti nalaz i mišljenje vještaka.

20. Novac koji je tužena stekla temeljem ništetnih odredbi Ugovora, ona nema pravo zadržati, već ga je dužna vratiti tužitelju po odredbi čl. 323. ZOO-a. Tužitelju pripada pravo na isplatu razlike između iznosa koji je platio tuženiku po prodajnom tečaju CHF tijekom čitavog vremena vraćanja kredita i iznosa obračunatog prema tečaju CHF u vrijeme korištenja kredita. Zbroj više plaćenih iznosa je glavnica u ovoj tužbi, koju je tužena stekla bez valjane pravne osnove, po odredbi čl. 1111. ZOO-a, pa kako se Banka ne može smatrati savjesnim stjecateljem tog iznosa, dužna je uz glavnicu platiti i zateznu kamatu, od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do konačne isplate.

21. Očitovanje tužitelja na sve prigovore tužene u podnesku od 22.08.2023. sud ocjenjuje pravilnima i potpunima (zbog prilaganja pravomoćnih sudskih odluka), osim u odnosu na 3,50 EUR-a koji se odnose na potraživanje za razdoblje prije 05.04.2007.

Radi se o dva anuiteta odnosno više plaćene razlike na dan 10.10.2006. i dan 11.12.2006., za koje je nastupila zastara potraživanja, jer je od dospijeća svakog tog pojedinačno traženog iznosa (sa pripadajućom kamatama) do dana podnošenja kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu (04.04.2012.) prošlo više od pet godina. Stoga je valjalo u tom dijelu, prihvatiti prigovor zastare i odlučiti kao pod III/ izreke.

22. Ocjenjujući sve provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, valjalo je utvrditi kako je tužbeni zahtjev na isplatu u preostalom pretežitom dijelu osnovan, te odlučiti kao pod II/ izreke.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a. Tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu, pa mu je protivna strana dužna naknaditi sve troškove postupka, u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN:142/12, 103/14, 118/14 i 1074/15, dalje Tarifa).

24. Tužitelju pripada pravo na 100 bodova za sastavljanje tužbe po Tbr. 7. Tarife, po 100 bodova za zastupanje na 2 ročišta (15.09.2023. i 03.07.2025..) po Tbr. 9. toč. 1 Tarife, te po 100 bodova za tri podneska po Tbr. 8 .toč. 1 Tarife, što je ukupno 600 bodova, koji pomnoženi sa 2,00 EUR-a (koliko iznosi vrijednost 1 boda), daju iznos od 1.200,00 EUR-a, a uvećani za 25 % (PDV) iznose ukupno 1.500,00 EUR-a. Uz nagradu punomoćnika, tužitelj ima pravo na naknadu plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 59,97 EUR-a, te na 350,00 Eur-a za predujmljeno vještačenje, a što je ukupno 1.909,97 EUR-a, kao pod IV/ izreke.

25. Tužena je dužna parnični trošak platiti tužitelju u zakonskom roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, a ukoliko taj rok bezuspješno protekne, dužna mu je platiti i zateznu kamatu, od dana donošenja presude do isplate.

U Starom Gradu, dana 04. kolovoza 2025.

Sudac :

Jadranka Jeličić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka putem ovog suda Županijskom sudu. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. odvj. Mirko Butorović kao punom. tužitelja

2. odvj. Boris Anić kao pun. tužene