Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-87/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Martina Radić Šunjić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Split, OIB:51401063283, Split, Spinčićeva 1, kojeg zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu od 14. svibnja 2025. broj Pr-2087/2022-22, dana 4. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužiteljice te se preinačuje presuda Općinskog suda u Splitu od 14. svibnja 2025. broj Pr-2087/2022-22 pod toč. II. izreke i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 687,34 EUR (slovima: šestoosamdesetsedam eura i tridesetčetiri centi) u roku od 15 dana.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbenog postupka u iznosu od 31,25 EUR (slovima: tridesetjedan eur i dvadesetpet centi) u roku od 15 dana.

III. Nepobijana toč. I. izreke presude ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke (nepobijanom) naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 113,31 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose te je odbijen zahtjev za isplatu iznosa od 1.539,69 EUR sa zateznom kamatom na pojedinačne novčane iznose, dok je pod toč. II. izreke naloženo tužiteljici naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR.

2. Navedenu presudu pod toč. II. izreke pobija tužiteljica pravodobno izjavljenom žalbom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, dosuditi tužiteljici troškove parničnog i žalbenog postupka i odbiti zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

3. Žalba tužiteljice je osnovana.

4. U obrazloženju presude, koje se odnosi na odluku o troškovima postupka, prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica u tužbi potraživala iznos od 1.653,00 EUR po više različitih pravnih osnova i da je nakon nalaza financijskog vještaka smanjila tužbeni zahtjev na iznos od 113,31 EUR, da se tuženik usprotivio povlačenju dijela tužbe (smanjenju tužbenog zahtjeva) radi čega je sud djelomično odbio tužbeni zahtjev (za iznos od 1.539,69 EUR), pa cijeneći uspjeh stranaka u odnosu na osnovu i visinu zahtjeva sud utvrđuje da je tužiteljica uspjela u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva od 6,85% radi čega je pozivom na čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) dosudio tuženiku trošak postupka prema vrijednosti predmeta spora od 1.653,00 EUR i to za poduzete radnje navedene pod toč. 23. obrazloženja.

5. U žalbi tužiteljica navodi da se u konkretnom slučaju radi o radnom sporu u kojem tužiteljicu kao radnika treba smatrati slabijom stranom radnog odnosa, pa prema tome poslodavca treba onemogućiti da ograničava prava radnika o čemu se izjasnio Sud Europske unije u presudama J i dr. broj C-397/01 do C-403/01, a što podrazumijeva i tražiti od poslodavca dostavu isprava i podataka o radniku koje je temeljem prisilnih propisa obvezan voditi i čuvati i što znači da je tužiteljica imala pravo na podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u smislu čl. 186.b ZPP čiji je zahtjev odredila nakon provedenog vještačenja, a što je sud zanemario kada je naložio tužiteljici da novčano odredi tužbeni zahtjev (iako nije raspolagala dokumentacijom) pod prijetnjom odbacivanja tužbe i čime ju je doveo u nepovoljni položaj da "napamet" odredi tužbeni zahtjev pa je isti nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem morala smanjiti. Nastavno navodi da je sud bio dužan ocijeniti uspjeh stranaka s pozicije konačno određenog tužbenog zahtjeva koji je tužiteljica postavila odmah nakon provedenog vještačenja, cijeneći pritom i kvalitativni uspjeh, kao i da je trošak vještačenja bio nužan za donošenje odluke pri čemu sud ne navodi razloge zašto trošak vještačenja tužiteljici nije priznat pa je u tom dijelu počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

6. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu u okviru žalbenih navoda tužiteljice i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tužiteljica s obzirom da je prvostupanjski sud pod toč. 21. do 23. obrazloženja iznio razloge na temelju kojih je odluku o troškovima postupka utemeljio na čl. 154. st. 5. ZPP.

7. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tužiteljica ističe da je o troškovima postupka odlučeno pogrešnom primjenom materijalnog prava.

8. Tužiteljica je u tužbi podnijela tzv. stupnjevitu tužbu pozivom na čl. 186.b ZPP, predlažući da tuženik dostavi određenu dokumentaciju na temelju koje bi po provedenom dokazu financijsko knjigovodstvenim vještačenjem odredila tužbeni zahtjev u egzaktnom novčanom iznosu. Na ročištu od 10. listopada 2024. sud je raspravnim rješenjem obvezao tužiteljicu odrediti tužbeni zahtjev u novčanom iznosu, nakon čega je tužiteljica u podnesku od 11. listopada 2024. postavila tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.653,00 EUR sa zateznom kamatom. Nakon provedenog vještačenja tužiteljica je sukladno nalazu vještaka smanjila tužbeni zahtjev u podnesku od 4. ožujka 2025. na način da potražuje isplatu iznosa od 113,31 EUR sa zateznom kamatom. Tuženik se u podnesku od 18. ožujka 2025. usprotivio povlačenju dijela tužbe.

9. Prvostupanjski sud je nepobijanom toč. I. izreke presude usvojio zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika isplatiti tužiteljici razliku plaće u bruto iznosu od 113,31 EUR sa zateznom kamatom te je odbio zahtjev za isplatu iznosa od 1.539,69 EUR sa zateznom kamatom. Međutim, pobijanom toč. II. izreke obvezao je tužiteljicu naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 500,00 EUR. Isto dovodi do apsurdne situacije u kojoj je tužiteljici priznato pravo na cjelokupnu tražbinu koju ima prema poslodavcu (tuženiku), ali je obvezana platiti tuženiku trošak postupka koji višestruko nadilazi ostvarenu glavnu tražbinu, a kako za to ne postoje opravdani razlozi to odluka o troškovima postupka dovodi do povrede prava tužiteljice na pristup sudu i/ili uživanje prava vlasništva zajamčenih čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“, Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.) i čl. 1. Protokola br.1 uz Konvenciju.

10. Točni su žalbeni navodi kojima tužiteljica ukazuje da je bila ovlaštena podnijeti tzv. stupnjevitu tužbu, ali samo ukoliko su za isto bile ispunjene pretpostavke iz čl. 186.b st. 3. ZPP, nakon čega je bila dužna postaviti tužbeni zahtjev sukladno st. 4. citirane zakonske odredbe.

10.1. Međutim, isto nije relevantno za ocjenu kojoj od stranaka u konkretnom slučaju pripada pravo na naknadu troškova postupka.

11. Kako je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev odmah nakon provedenog vještačenja, te cijeneći da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe i da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe (čl. 193. st. 2. ZPP), tuženik bi imao pravo na naknadu troškova postupka koji su mu nastali u vezi smanjenja tužbenog zahtjeva samo pod pretpostavkom da je takve troškove imao.

12. Iz stanja u spisu proizlazi da tuženik nije zatražio troškove iz faze postupka prije smanjenja tužbenog zahtjeva, a isto tako proizlazi da nije imao troškove za poduzete odvjetničke radnje s obzirom da nije bio zastupan po odvjetniku do smanjenja tužbenog zahtjeva nego tek nakon toga, pa tuženik nema pravo na naknadu troškova iz faze postupka kada je tužbeni zahtjev bio postavljen na isplatu iznosa od 1.653,00 EUR.

13. Kako je tužiteljica uspjela u postupku na način da joj je dosuđen iznos od 113,31 EUR to tužiteljica ima pravo na trošak postupka sukladno čl. 154. st. 1. ZPP prema vrijednosti predmeta spora od 113,31 EUR.

14. Tužiteljica ima pravo na trošak sastava tužbe primjenom Tbr. 7. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa) u iznosu od 62,50 EUR, za sastav podneska od 25. siječnja 2024. primjenom Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 62,50 EUR, za zastupanje na raspravama 10. listopada 2024., 12. studenog 2024., 5. ožujka 2025. i 1. travnja 2025. primjenom Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife po 62,50 EUR, trošak zastupanja na ročištu za objavu presude 14. svibnja 2025. primjenom Tbr. 9. toč. 3. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 31,25 EUR i sastava podneska od 28. veljače 2025. primjenom Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife u iznosu od 15,63 EUR, čemu valja pribrojiti trošak vještačenja od 265,46 EUR pa tužiteljica ima pravo na trošak u iznosu od 687,34 EUR. Tužiteljica nema pravo na trošak sastava podneska od 11. listopada 2024. jer isti nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

14.1. Nasuprot tome tuženik nema pravo na trošak postupka primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.

15. Stoga je ovaj sud prihvatio žalbu tužiteljice i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP preinačio presudu pod toč. II. izreke te obvezao tuženika naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 687,34 EUR, dok je zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 500,00 EUR odbijen.

16. Tužiteljica ima pravo na trošak sastava žalbe primjenom Tbr. 10. toč. 5. i Tbr. 46.

Tarife u iznosu od 31,25 EUR.

U Varaždinu 4. kolovoza 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun