Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Virovitica, Tomaša Masaryka 8

Poslovni broj: P-414/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici po sucu Arsenu Vaneku, u parničnom predmetu tužitelja HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818, zastupanog po punomoćniku Vjeranu Blažeku odvjetniku iz Osijeka, protiv, I. tuženika CU, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], II. tuženika Općina Pitomača, Pitomača, Ljudevita Gaja 26/1, OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Glavaš&Šutalo iz Vinkovaca, radi ispunjenja dužne činidbe, u pisanom postupku temeljem čl. 461a st. 3. Zakon o parničnom postupku ( NN 53/91-155/23 dalje ZPP-a), 31. srpnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se u cijelosti kao ne osnovan tužbeni zahtjev koja glasi :

I. " Nalaže se tuženicima solidarno u roku 8 dana podmiriti tužitelju dospjeli dug u ukupnom iznosu od 34,20 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01.01.2023. godine pa do isplate u visini kamatne stope Europske središnje banke uvećane za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate i to: - na iznos od 2,85 EUR od dana 06.09.2023.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 06.10.2023.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 07.11.2023.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 06.12.2023.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 06.01.2024.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 18.02.2024.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 06.03.2024.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 06.04.2024.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 07.05.2024.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 06.06.2024.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 06.07.2024.g. pa do isplate, - na iznos od 2,85 EUR od dana 24.08.2024.g. pa do isplate"

II. Nalaže se tužitelju HEP Elektra d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB 43965974818,da II. tuženiku Općina Pitomača, Ljudevita Gaja 26/1 OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak u iznosu od 131,64 Eur-a sve to u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kod ovog suda dana 25.10.2024 podnošenjem tužbe pokrenuo parnični postupka protiv I-III tuženika radi isplate. U činjeničnim navodima tužbe ističe slijedeće cit " 1. Tuženici su suvlasnici nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], zk. ul. br. [broj ZK uloška], kč. br. [katastarska čestica]. dokaz: povijesni e- izvadak 2. Tuženici, iako su sukladno čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i Zakonu o tržištu električne energije bili u obvezi bez odgađanja tužitelju pisanim putem prijaviti promjenu vlasništva nad stambenim/poslovnim prostorom kako bi se prijavljena promjena vlasništva odnosno promjena krajnjeg kupca električne energije mogla primjenjivati od sljedećeg mjesečnog obračuna električne energije, nikada to nisu učinili slijedom čega je tužitelj i nadalje račune za isporučenu električnu energiju nastavio izdavati na ranijeg vlasnika ZU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. dokaz: računi/IOS tužitelja, 2 materijalna dokumentacija, saslušanje stranaka i svjedoka, 3. Propuštajući postupiti sukladno zakonskoj obvezi i prijaviti promjenu vlasništva nekretnine, tuženici su se neosnovano obogatili za iznos mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju, odnosno za ukupan novčani iznos od 34,20 EUR. dokaz: nesporno, prema potrebi financijsko-knjigovodstveno vještačenje". Slijedom navedenog, tužitelj predlaže Nadležnom sudu da zbog svega gore opisanog nakon provedenog postupka donese presudu kojom će se I-III tuženima naložiti da tužitelju solidarno isplate iznos od 34,20 Eur-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedinačno naznačene iznose od njihovog dospijeća do isplate uz naknadu parničnog troška .

2. Tužba je sa prilozima I-III tuženima dostavljena na odgovor u roku od 30 dana sve prema rješenju suda ( 10-12) . II tužena CU nije dostavila svoj odgovor na tužbu , dostava za I tuženu DU sudu vraćena sa naznakom "umrla", dok je III tužena dostavila svoj odgovor na tužbu sa pratećom dokumentacijom ( 13- 159) , u kojem navodi slijedeće cit " IV. Treće tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neosnovanom, budući isti ne duguje tužitelju zajedno s ostalim tuženima utužen iznos, a posebno ne solidarno. V. Općina Pitomača kao treće tuženik smatra da tužitelj kao eventualni vjerovnik pokojnog ZU, može svoju novčanu tražbinu namiriti samo i isključivo iz ošasne ostavine iza pokojnog ZU, sukladno Zakonu o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/15). Odredbom članka 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a odredba stavka 6. istoga članka propisala da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina, mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Kako je treće tuženik naslijedio nekretnine to jest 1/3 suvlasničkog dijela nekretnina, to tužitelj u eventualnom ovršnom postupku kao vjerovnik može svoju "možebitnu" novčanu tražbinu namiriti isključivo iz ošasne ostavine iza pokojnog ZU i to ovrhom na naslijeđenoj imovini to jest na nekretninama, to jest u ovršnom postupku na nekretninama na temelju vjerodostojne isprave, a ne u parničnom postupku. Prije svega treće tuženik napominje da on nije „klasični zakonski nasljednik“, jer je treće tuženik jedinica lokalne samouprave, Općine i Gradovi nisu u potpunosti izjednačene s ostalim nasljednicima u pravima i obvezama prema prednikovim vjerovnicima, kada je u pitanju ošasna imovina. Odredbom članka 139. stavak 3. Zakona o nasljeđivanju propisano je da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a odredba stavka 6. istoga članka propisala da predmet ovrhe radi ostvarenja ili osiguranja tražbina ostaviteljevih vjerovnika prema općini, odnosno gradu na koje je prešla ošasna ostavina, mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. VI. Treće tuženik navodi da nije vidljivo po kojem osnovu je nastalo predmetno potraživanje tužitelja pod brojem 81261768 koje dospijeva 05. rujna 2023. godine, 05. listopada 2023. godine, 06. studenog 2023. godine, 05. prosinca 2023. godine, 05. siječnja 2024. godine, 17. veljače 2024. godine, 05. ožujka 2024. godine, 05. travnja 2024. godine, 06. svibnja 2024. godine, 15. lipnja 2024. godine, 31. srpnja 2024. godine, te što je to tužitelj obračunao sukladno Izvodu iz poslovnih knjiga. Zbog navedenog tuženik predlaže da službenim putem zatraži od HEP ODS, Elektra Koprivnica, Antuna Mihanovića 42, 33 000 Virovitica i tuženika, na kojem obračunskom mjestu i temeljem koje osnove, te kada je nastalo potraživanje tužitelja pod brojem 81261768 koje dospijeva 05. rujna 2023. godine, 05. listopada 2023. godine, 06. studenog 2023. godine, 05. prosinca 2023. godine, 05. siječnja 2024. godine, 17. veljače 2024. godine, 05. ožujka 2024. godine, 05. travnja 2024. godine, 06. svibnja 2024. godine, 15. lipnja 2024. 3 godine, 31. srpnja 2024. godine, da se zatraži Ugovor o opskrbi električnom energijom sklopljenim s pok. ŽU. Pok. AU je preminuo **.**.2022., a treće tuženik je tek početkom listopada 2023. obaviješten o nasljedstvu, pa predmetno utuženo potraživanje ne može biti dugovanje pokojnog ZU, niti je pok AU mogao biti kupac električne energije za razdoblje od kolovoza 2023. godine do kolovoza 2024. godine kada je isti preminuo prije toga. Sukladno odredbi čl. 139. st. 1. Zakona o nasljeđivanju, nasljednik odgovara za dugove ostavitelja no da dugovi ostavitelja predstavljaju teret koji je osobno teretio ostavitelja za njegovog života zbog čega troškovi električne energije nastali nakon smrti ostavitelja to jest pok. ZU ne ulaze u kategoriju „dugova ostavitelja“ jer su nastali nakon ostaviteljeve smrti. Nasljednici kada preuzimaju prava umrlog preuzimaju i njegove obaveze imovinske prirode. Dugovi ostavitelja su teret koji su osobno teretili ostavitelja a to nije slučaj sa troškom električne energije nastale nakon smrti ostavitelja pok. ZU, to jest Općina Pitomača odnosno tuženik kao nasljednik iza pok. ZU bi bio odgovoran tužitelju samo za ostaviteljeve obveze koje su dospjele i nastale za njegova života. Dokaz: sudska praksa Rev-3054/1993-2 Vrhovni sud Republike Hrvatske, 20 Gž-1147/2020- 2 Županijski sud u Zadru VII. Također je posve pogrešan stav tužitelja da to što su tuženici kao suvlasnici bili u obvezi bez odgađanja tužitelju pisanim putem prijaviti promjenu vlasništva nad stambenim prostorom kako bi se prijavljena promjena vlasništva mogla primjenjivati od sljedećeg mjesečnog obračuna, je dovelo do toga da tužitelj i nadalje račune za isporučenu električnu energiju nastavio izdavati na ranijeg vlasnika ZU. Prije svega treba istaknuti da je ĐU umro **.**.2022. i da je on bio samo suvlasnik 1/3 dijela nekretnine, te je tužitelj imao i ranije saznanja o prvo i drugo tuženiku da su isti suvlasnici nekretnine. Drugo valja napomenuti da je tužitelj već u mjesecu travnju 2024. godine podnio identičnu tužbu protiv ovdje trećetuženika kao nasljednika pok. ZU za razdoblje od studenog 2022. godine do kolovoza 2023. godine, te je tužitelj već u ožujku ili travnju ove godine znao da je ĐU pokojni. Treće i najbitnije, u čl. 26. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, dalje u tekstu: Pravilnik (Narodne novine 100/22-19/25), koji je gotovo identičan sa prethodnim podzakonskim aktom Općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, ali samo s drugom numeracijom, je navedeno da u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim sljednikom u skladu s člankom 24. ovih Općih uvjeta. Iz navedenog jasno proizlazi, kao i iz cjelokupne pravne teorije da u slučaju smrti korisnika prestaje pretplatnički ugovor to jest ugovor o opskrbi električnom energijom. Tuženik nije krajnji kupac kako je definirano odredbom članka 3. stavaka 1. točka 40. Zakona o tržištu električne energije jer sa tužiteljem nije imao sklopljen ugovor o isporuci električne energije, pa sukladno članku 42. stavak 2. Zakona o tržištu električne energije tuženik nije dužan platiti električnu energiju sukladno ugovoru naprosto zato jer ugovora nema. 4 Pravilnikom o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom, dalje u tekstu: Pravilnik (Narodne novine 100/22) u članku 26. Pravilnika je jasno navedeno da u slučaju smrti fizičke osobe ili prestanka pravne osobe koja je krajnji kupac ili aktivni kupac, sklapa se novi ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže s nasljednikom odnosno pravnim sljednikom u skladu s člankom 24. ovih Općih uvjeta. Člankom 24. stavkom 5. jasno je definirano da se novi ugovor o korištenju mreže i novi ugovor o opskrbi električnom energijom smatraju sklopljenim danom slanja potvrde iz stavka 4. ovoga članka. Člankom 26. stavkom 9. istoga čl. propisano je da ako se u roku od 30 dana od dana saznanja za smrt fizičke osobe ili za prestanak pravne osobe ne sklope ugovori iz st. 1. ili 2. čl. 26, a na tom obračunskom mjernom mjestu dospjele novčane obveze za električnu energiju ne podmiruju se uredno, opskrbljivač može operatoru sustava podnijeti zahtjev za privremenu obustavu isporuke električne energije na tom obračunskom mjernom mjestu. Iz navedene odredbe razvidno je da ne postoji obveza pravnog slijednika/nasljednika na obavijest o činjenici smrti, ali navedena odredba predviđa moguće posljedice propusta sklapanja novog ugovora nakon smrti ranijeg korisnika, odnosno mogućnost obustave isporuke električne energije. Sukladno svemu prethodno navedenom, kao i iz cjelokupne pravne teorije proizlazi da u slučaju smrti korisnika prestaje pretplatnički ugovor to jest ugovor o opskrbi električnom energijom. U prilog svemu navedenom ide i novija sudska praska. Dokaz: Županijski sud u Osijeku presuda poslovni broj Gž-1576/2023-2, priklop parničnog spisa poslovni broj P-301/2024 ovog Suda VIII. Imajući u vidu navedeno, trećetuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka".

3. Navedeni odgovor na tužbu III tuženika ( sada II tuženika ) dostavljen je na očitovanje tužitelju ( 326) na koji se isti očitovao ( 328-355) na način kako slijedi cit "..Tužitelj je primio samo odgovor na tužbu sada II-tuženika Općine Pitomača te se na navode iste očituje kako slijedi: II-tuženik u svom odgovoru na tužbu navodi kako je odredbom čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju propisano da nasljednik odgovara samo za dugove do visine naslijeđene imovine te da je st. 6. istog članka propisano da predmet ovrhe ostaviteljevih vjerovnika prema općini, na koju je prešla ošasna imovina, mogu biti samo stvari i prava koja su sastavni dio ostavine. Nadalje, II-tuženik navodi i kako nije vidljivo po kojem je osnovu nastalo predmetno potraživanje. Napominje da je pok. AU umro **.**.2022. pa se u konkretnom slučaju ne radi o dugu ostavitelja. Poziva se i na odredbe Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. Tužitelj dostavlja utužene račune kojim dokazuje osnovu i visinu svoje tražbine. Prije svega tužitelj ističe kako se utuženi dug odnosi na mjerno mjesto: [adresa], a što je razvidno iz utuženih računa. U odnosu na navode II-tuženika kako je odredbom čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju propisano da nasljednik odgovara samo za dugove do visine naslijeđene imovine tužitelj ističe da je iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. ZU, a koje tužitelj dostavlja u spis, razvidno da je II-tuženik naslijedio više nekretnina. Iz navedenog jasno je kako je vrijednost imovine koju je II-tuženik naslijedio veća od utuženog duga pa je pozivanje II-tuženika na naprijed navedenu odredbu neosnovano. Što se tiče odredbe čl. 139. st. 6. Zakona o nasljeđivanju tužitelj ističe kako su navodi II-tuženika u tom dijelu nebitni za ovaj spor jer se u konkretnom slučaju ne radi ovršnom nego o parničnom postupku. Vezano za navode II-tuženika da je predmetni dug nastao nakon smrti ostavitelja tužitelj ističe kako je nesporno da je II- tuženik suvlasnik nekretnine na koju se odnose utuženi računi, a što nedvojbeno proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka koji je tužitelj ranije dostavio u spis. Dakle, II- tuženik je za predmetni dug odgovoran i kao nasljednik iza pok. AU i kao suvlasnik predmetne nekretnine. Tužitelj također navodi da računi za potrošenu električnu energiju za predmetno razdoblje glase na pok. ZU koji je do svoje smrti bio ovlašteni ugovorni kupac tj. krajnji korisnik električne energije za predmetno obračunsko mjerno mjesto. Nasljednik iza pok. AU, u odnosu na predmetnu nekretninu, je II-tuženik, a što proizlazi kako iz rješenja o nasljeđivanju tako i iz zemljišnoknjižnog izvatka za tu nekretninu. Nadalje, tužitelj navodi kako obveza prijave promjene vlasništva nekretnine leži na novom vlasniku nekretnine, a sve sukladno čl. 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom. II-tuženik kao novi suvlasnik predmetne nekretnine nikada nije nakon smrti pok. AU sklopio s tužiteljem ugovor o opskrbi električnom energijom niti je stekao na bilo koji način status korisnika tužitelja sukladno članku 24. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22). Takvo postupanje IItuženika je protupravno i smatra se neovlaštenom potrošnjom u smislu članka 93. stavak 1., podstavak 5. i 6. Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22). Osim toga, odredbom članka 3., stavka 1., točke 40. Zakona o tržištu električne energije (NN 111/21) II-tuženik se smatra krajnjim kupcem. Nadalje, odredbom članka 42., stavak 2. Zakona o tržištu električne energije propisano je da je obveznik plaćanja računa krajnji kupac, u ovom slučaju II-tuženik. S obzirom na sve navedeno, upravo je II-tuženik zajedno s ostalim suvlasnicima predmetne nekretnine solidarno obvezan podmiriti predmetno dugovanje prema tužitelju. Sukladno gore navedenom tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će usvojiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te obvezati tuženike naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak.."

4. Dostavom odgovor na tužbu II. tuženika tužitelju dopisom suda ( 326) uklonjena je bitna povreda odredbi ZPP-a na koju je ukazano odlukom Žs Rijeka posl broj Gž- 200/2025-2 od 24.srpnja 2025 godine ( 321-325) iz čl. 354.st 2 toč 6 ZPP-a, a kako je rješenje ovog suda iz odluke broj P-529/2024-5 od 06.prosinca 2024 u toč I ( pogrešno naznačeno toč. II ) postalo pravomoćno to se u nastavku postupka imalo raspravljati o osnovanosti zahtjev u odnosu na sada utuženu I tuženu CU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i II tuženu Općinu Pitomača, Ljudevita Gaja 26/1, OIB [osobni identifikacijski broj]. Ranije II tužena , a sada I tužena CU kako je to već konstatirano od strane ovog suda nije dostavila odgovor na tužbu .

5. Tijekom postupka izvedeni su slijedeći dokazi: izvršen je uvid u tužbu sa prilozima ( 1-9), odgovor na tužbu III tuženika ( 13-159), podnesak tužitelja ( 328-355) kao i cjelokupnu dokumentaciju koja se nalazi u predmetu, te je na temelju brižljive i savjesne ocjene dokaza kako svakog zasebno tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti na osnovu rezultata provedenog dokazanog postupka po sudu ocjenjeno da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Sud utvrđuje činjenicu da je tužba podnesena dana 25.10.2024 dakle u trenutku kada je Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ( NN 80/22) stupio na pravnu snagu (19.07.2022) pa tako i odredba čl. 81 navedenih Izmjena i dopuna u vezi sa čl. 111 istih kojom je izmijenjen i dopunjen čl. 461a ZPP-a na način da isti sada glasi " Članak 461.a mijenja se i glasi:

»U postupku u sporovima male vrijednosti tužba se uvijek dostavlja tuženiku na odgovor.

U postupku u sporovima male vrijednosti stranke su dužne najkasnije u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica.

Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak.

Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba.

Na presude donesene u pisanom postupku ne primjenjuju se odredbe o ročištu za objavu presude iz članka 335. stavaka 6. do 12. ovoga Zakona. Sud će presudu u pisanim postupcima dostaviti strankama i umješačima prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave.

U postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Sud će upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.

Stranke mogu na pripremnom ročištu iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu ili u podnescima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka.

Nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile na pripremnom ročištu protivno stavku 9. ovoga članka sud neće uzeti u obzir. U postupku u sporovima male vrijednosti sud će na pripremnom ročištu zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu, osim ako zbog okolnosti slučaja iz stavka 9. ovoga članka to nije moguće."

7. U okolnostima konkretnog slučaja budući je utvrđeno da se u ovom postupku radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458/1 ZPP-a jer iznos utužene tražbine po osnovi glavnice ne prelazi iznos od 1.320,00 Eur-a nego iznosi 34,20 Eur- a, po ocjeni ovog suda donošenje zakonite i meritorne odluka te ostvarenja načela pravičnosti suđenja može se osigurati u nastalom sporu i bez održavanja ročišta (čl. 461 a st 4 ZPP-a).

8. U sporu male vrijednosti ( čl. 460 ZPP-a) kao što je predmetni postupak po čl. 461 a st 2 ZPP-a gdje je tužitelj najkasnije u tužbi dužan iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze potrebne radi utvrđenja navedenih činjenica izvršenom analizom navoda koji su istaknuti u odgovoru na tužbu II tuženika ( I tužene nije dostavila odgovor na tužbu ) , kao i navoda koji su istaknuti u tužbi, očitovanja tužitelja kojima se referirao na dostavljene navode iz odgovora na tužbu I. tuženika, te ocjenom priloženih dokaza ( 6-9, 330-335) ocjena je suda da tužbeni zahtjev nije osnovan kako u odnosu na I. tuženu tako i u odnosu na II. tuženika.

9. Analiza postavljenog tužbenog zahtjeva ukazuje da tužitelj obzirom na činjenične navode iz toč.2 i 3 tužbe na kojima temelji osnovanost svoga zahtjeva smatra da postoji solidarna odgovornost tuženika za ispunjenje utužene tražbine, zbog toga što sukladno čl. 24 Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom i Zakon o tržištu energijom nisu bez odgađanja obavijestili tužitelja pisanim putem o promjeni vlasništva nad stambenim/ poslovnim prostorom kako bi se prijavljena promjena vlasništva odnosno promjena krajnjeg kupca električne energije mogla primjenjivati od sljedećeg mjesečnog obračuna električne energije zbog čega je tužitelj i nadalje račune za isporučenu energiju nastavio izdavati na ranijeg vlasnika ZU, [adresa], te da su se propuštajući postupati po navedenoj zakonskoj obvezi ne osnovano obogatili za iznos mjesečnih računa za isporučenu električnu energiju odnosno za utuženi iznos od 34,20 Eur-a.

10. Tuženik u odgovoru na tužbu ( 13-16) osporava osnovu postavljenog tužbenog zahtjeva i njegovu visinu ali po ocjeni suda na taj način ne dovodi u pitanje činjenicu da je naslijedio nekretnine svog prednika ZU pa tako i onu u [adresa] na adresi JU na kbr 8 na kojem je isti bio evidentiran kao krajnji kupac električne energije . Prema povijesnom izvatku ( 6-7) vidljivo je da su navedene nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k.o,. [adresa] temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju iza [adresa], naslijedili I-III tuženi prema rješenju o nasljeđivanju O-47/08, UPP/OS-47/2008 od 12.svibnja 2008 na ravne dijelove , dok je ZU kao suvlasnika temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju O-1131/22-21, UPP/OS Virovitica-201/22 od 29.09.2023 naslijedila III tužena sada zapravo II tužena Općina Pitomača.

11. Polazeći od činjenice da je II tuženik stekao pravo vlasništva nekretnine na kojem se nalazi obračunsko mjesto na kojem se evidentira potrošnja električne energije u odnosu na njegova prednika ZU ([adresa]) na konkretni nastali sporni odnos u utvrđenim okolnostima konkretnog slučaja, obzirom na utvrđenu osnovu stjecanja prava vlasništva ( nasljeđivanje, čl. 128 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima NN 91/96-94/17 dalje ZV-a) i vremenskog razdoblja u kojem su nastale utužene tražbine ( rok dospijeća 06.09.2023-24.08.2024) , imala bi se primijeniti odredba čl. 26 st 1 i 2 Pravilnika o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom ( NN 100/22-19/25) koji u slučaju smrti fizičke osobe koja je krajnji kupac propisuje način reguliranja međusobnih prava i obveza između opskrbljivača i krajnjeg kupca i to na novoj ugovornoj osnovi gdje se sklapa novi Ugovor o opskrbi kupca i novi ugovor o korištenju mreže sa nasljednikom odnosno pravnim slijednikom u skladu sa čl. 26 st 1 Pravilnika, uz iznimku navedenu u st 2 navedenog člana gdje je navedeno da se u slučaju ako se ugovor ne može sklopiti sa nasljednikom može se sklopiti sa fizičkom ili pravnom osobom koja se nalazi u posjedu građevine ili dijela građevine temeljem zahtjeva podnesenog opskrbljivaču za sklapanjem Ugovor o opskrbi .Odredbom čl. 26 st 8 Pravilnika je propisano da u tome slučaju ugovor o opskrbi krajnjeg kupca i ugovor o korištenju mreže sklopljeni sa fizičkom ili pravnom osobom iz st 2 ovog člana prestaju važiti danom sklapanja novog ugovora o opskrbi krajnjeg kupca i novog ugovor o korištenju mreže sa nasljednikom , pravnom slijednikom odnosno trećom osobom.

12. Prema ocjeni ovog suda tumačenjem navedene odredbe može se zaključiti da sve do onog trenutka dok novi Ugovor o opskrbi nije sklopljen sa nasljednikom ili pravnim slijednikom pravne osobe, odnosno trećom osobom kao krajnjom kupcima njih se ne može obvezati na ispunjenje obveza koje se temelje na ranije sklopljenim Ugovorima o opskrbi električne energije i ugovoru o korištenju mreže zaključenog između tužitelja i AU kao krajnjeg kupca i korisnika mreže. Na pravilnost ovog stava ukazuje i tumačenje st 9 čl. 26 Pravilnika u situaciji gdje novi ugovori iz st 1 i 2 navedenog člana o opskrbi krajnjeg kupca nisu sklopljeni sa nasljednikom, pravnim slijednikom odnosno posjednikom nekretnine (građevine ili njezina dijela) u roku od 30 dana od saznanja za činjenicu smrti ili prestanka pravne osobe kao krajnjih kupaca opskrbljivač može operatoru sustava podnijeti zahtjev za obustavom isporuke električne energije na tom obračunskom mjestu i to je jedina utvrđene posljedica propuštanja nasljednika da sklope nove Ugovore o opskrbi krajnjeg kupca iz st 1 i 2 navedenog člana Općih uvjeta.

13. U konkretnom slučaju utvrđene su sve činjenice u vidu ispunjenja zakonskih pretpostavki iz čl. 26 st 9 Pravilnika gdje tužitelj u roku od 30 dana od saznanja za smrt fizičke osobe ( ovdje ZU ) ukoliko sa nasljednikom ( Općina [adresa]) nije sklopio novi Ugovor o opskrbi električnom energijom i novi ugovor o korištenju mreže ( čl. 26 st 1 Pravilnika) a obveze za utrošenu električnu energije se ne ispunjavaju uredno, ima samo pravo (ali ne i obvezu) po zahtjevu operatora sustava privremeno obustaviti isporuku električne energije zbog čega se osnovano može zaključiti da u ovome konkretnom slučaju po čl. 26 st 1 Pravilnika, II. tuženi nema utvrđeno svojstvo korisnika mreže iz čl. 38 st 1 toč 38 Zakona o tržištu električne energije ( NN 112/21- 17/25 dalje ZTEE-a), niti utvrđeno svojstvo krajnjeg kupca ( čl. 38 st 1 toč 40 ZTEE-a) jer nema valjano sklopljeni ugovor o opskrbi električnom energijom i ugovor o korištenju mreže iz čl. 26 st 1 u vezi sa čl. 8 st 1 i čl. 6 st 1 navedenog Pravilnika koji bi bio zaključen sa tužiteljem kao opskrbljivačem odnosno nadležnim operaterom distribucijskog područja .

14. Ovdje treba reći nadalje i to da su trenutkom smrti prednika II tuženika ZU obveze koje proizlaze iz do tada važećeg Ugovora o opskrbi električnom energijom i Ugovora o korištenju mreže koji je sklopljen sa njim kao korisnikom mreže i krajnjim kupcem prestale ( čl. 213 Zakona o obveznom odnosima NN 35/05-155/23 dalje ZOO-a) zbog čega se nakon njegove smrti ( 09.09.2022, list 330) budući se utužene tražbine sa njihovim rokom dospijeća odnose na razdoblje od 18.08.2023- 23.08.2024 ( dakle ne radi se o tražbinama koje su dospjele za života ostavitelja zbog koje bi II tuženik odgovarao kao nasljednik samo svojom ošasnom imovinom po čl 139 st 3 i 6 Zakona o nasljeđivanju što u odgovoru na tužbu po ocjeni suda ne osnovano ističe u toč V navoda, budući se ne radi o dugu ostavitelja ZU koji je nastao za njegova života, nego u dugu koji tereti II tuženika kao njegova nasljednika koji je nastao nakon njegove smrti), zahtjevi za njihovom naplatom ne mogu se više ostvarivati po navedenim ugovornim osnovama-pravnim poslovima koje je sa tužiteljem kao opskrbljivačem odnosno nadležnim operaterom distribucijskog područja imao od ranije zaključene prednik II tuženika Općine Pitomača, sad pokojni ĐU i to kao krajnji kupac i korisnik mreže na navedenom mjernom mjestu ( čl. 66- 85 Pravilnika) .

15. Kako nema spora oko toga jer to ne tvrdi niti tužitelj niti II tuženi da obustava isporuke na navedenom mjernom mjestu makar i kao privremena mjera ([adresa]) nije provedena ima se zaključiti da se na temelju Ugovora o korištenju mreže koji je tužitelj sklopio sa prednikom II tuženika ( sada pokojni ĐU), [adresa] i dalje nalazi priključena na mreži i to bez valjano sklopljenog Ugovora o korištenju mreže i valjano sklopljenog Ugovora o opskrbi električnom energijom iz čl. 26 st 1 u vezi sa čl. 6 st 1 i čl. 8 st 1 Pravilnika, te da u tome slučaju ima utvrđeno svojstvo potrošača koji neovlašteno koristi električnu energiju iz čl. 93 st 1 pod stavak 5 i 6 Pravilnika na što ukazuje i tužitelj u očitovanju koje je dostavio u odnosu na dostavljeni mu odgovor na tužbu II tuženika ( 328-329) .

16. Zbog toga se sva pitanja koje se odnose na obračun neovlaštene potrošnje električne energije , ( izdavanje računa , početak roka obračuna i sl) u tome slučaju ima izvršiti te obračunati primjenom čl., 94-105 Pravilnika, koji račun izdaje i naplaćuje operator sustava ( čl. 94 st 1 Pravilnika) .

17. Kako je II tuženik u odgovor na tužbu ( 13-15) osporio tužbeni zahtjev u cijelosti dakle u pogledu ne samo činjenica na kojima se temelji njegova osnova, nego i visina utužene tražbine, a ne spori činjenicu da se nalazi u posjedu nekretnine na adresi u [adresa], na tužitelju je bio teret dokaza činjenice da je pravilnost izvršenog obračuna utužene visine novčane tražbine izvršen u skladu sa mjerodavnim a po sudu citiranim odredbama Pravilnika koji normiraju način izvršenja obračuna naknade za utrošenu električnu energiju u slučaju kada je utvrđena ne ovlaštena potrošanja električne energije ( čl. 94-105 Pravilnika).

18. Prema ocjeni suda na osnovu razloga koje iznosi u prilog utvrđenja odlučnih činjenica a kako to tvrdi po ocjeni suda pravilno i tužiteljska strana ima se zaključiti da je II tužena prema odredbi 93 st 1 toč 5 i 6 Pravilnika neovlašteno koristila električnu energiju po dvije osnove , i to bez sklopljenog valjanog Ugovora o opskrbi električne energije i temeljem činjenice da se bez utvrđenog svojstva korisnika mreže iz čl. 3 st 1 toč 38 ZTEE-a priključila na mrežu odnosno da se već nalazi priključena na mreži temeljem od ranije sklopljenog Ugovora o korištenju mreže koji je sa tužiteljem sklopio njegov prednik ĐU jer je po sudu ne spornim utvrđeno da II tužena Općina Pitomača nije isključena sa mreže makar i kroz mjeru privremene obustave isporuke električne energije u utuženom periodu ( čl. 26 st 9 Pravilnika) već se i nadalje nalazi priključena na istoj. Stoga se u tome slučaju kod obračuna od strane tužitelja mora voditi računa o odredbi čl. 102 Pravilnika koju sud citira " U slučaju neovlaštene potrošnje ostvarene istovremeno na dva ili više načina iz članka 93. stavka 1. ovih Općih uvjeta, naknada za neovlaštenu potrošnju izračunava se pojedinačno za svaki utvrđeni način neovlaštene potrošnje, a primjenjuje se ona naknada za neovlaštenu potrošnju s najvišim iznosom (bez kumulativnog učinka)" .

19. Utuženi iznosi se nadalje po zapažanju suda odnose na fiksno utuženu jediničnu cijenu od 2,52 Eur-a što sa pripadajućim Pdv-om (0,33 Eur-a) predstavlja ukupni iznos od 2,85 Eur-a , a koji iznos jedinične cijene po ocjeni suda predstavlja sastavni dio koji izdani račun u svakom slučaju mora sadržavati ( čl. 130 st 2 i 3 Pravilnika) i to mimo svih onih minimalnih podatka iz st 1 navedenog člana . Ovakva utvrđenja bi ukazivala na zaključak i da jedinstveni račun koji se formira na temelju obračuna naknade za neovlaštenu potrošnju električne energije koja se potrošnja obračunava po čl 94-105 Pravilnika mora po tumačenju ovog suda sadržavati u svojoj strukturi i pripadajući iznos jedinične cijene sve to iskazano na ime ostalih naknada i davanja određenih na temelju posebnih propisa na koje ukazuje st 1 čl. 130 Pravilnika a koje izdani račun minimalno ( st 1 čl. 130 Pravilnika) mora sadržavati . Ovakav razlog bi ukazivao na zaključak suda da bi tužbeni zahtjev bio osnovan u odnosu na I tuženika ali samo pod pretpostavkom da je po tužitelju doista dokazano da je utužena jedinična naknada u iznosu od 2,85 Eur-a sa uključenim i obračunatim iznosom Pdv-a , odmjerena sukladno važećim posebnim propisima za navedeno obračunsko mjesto u tuženom vremenskom periodu, a što sve po tužitelju nije učinjeno zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen te je odlučeno pod toč. I izreke presude.

20. Dakle prema iznesenom razlozima a u odnosu na odlučne činjenice, po sudu u zaključnoj ocjeni nije sporna osnova utužene tražbine koja se temelji na odredbi čl. 93 st 5 i 6 u vezi sa čl. 130 st 2 i 3 Pravilnika , nego zakonitost njezina izračuna odnosno sporna je visina utužene tražbine koja po tužitelju sa pozivom na konkretni posebni zakonski propis temeljem kojeg je obračunata nije dokazana. U takvoj situaciji gdje se tužitelj poziva na odredbu čl. 93 st 1 pod stavak 5 i 6 u svojem očitovanju u odnosu na dostavljeni mu odgovor na tužbu II tuženika ( 328-355) dokazujući na taj način samo osnovanost utužene tražbine, trebalo je ujedno istovremeno dokazati pravilnosti i zakonitost izvršenog obračuna ne ovlaštene potrošnje energije izvršene upravo sa pozivom na citirane odredbe Pravilnika. Kako taj obračun očigledno nije rađen jer nije iskazan u utuženim računima a tužitelj ne dokazuje suprotno, onda je trebalo dokazati osnovanost obračuna visine utužene jedinične cijene na koju po sudu tužitelj svakako ostvaruje naplatu te je obrazloženo trebalo odgovoriti na tu činjenicu dostavom adekvatnih dokaza ( posebnih propisa) na kojima se ista temelji upravo u tako utuženom iznosu u tako utuženom vremenskom periodu i to za navedeno obračunsko mjesto a što po tužitelju također nije učinjeno. Sud utvrđuje činjenicu da samu materiju uređuje veliki broj kako zakonskih tako i podzakonskih propisa, i Uredbi ( između ostaloga i Uredba o otklanjanju poremećaja na domaćem tržištu energije koje donosi Vlada RH na temelju zakonskog ovlaštenja iz čl. 26 Zakona o energiji) i gdje se po sudu zbog te činjenice ( opsežne zakonske regulative) ne može sa sigurnošću utvrditi sa pozivom na koju zakonsku osnovu i propis je obračunat utuženi iznos visine fiksne naknade jedinične cijene u utuženom periodu , a bez da se u tome smislu tužitelj nije konkretno odredio odnosno dostavio svoju valjanu argumentaciju u prilog dokazivanja osnovanosti visine utužene tražbine na koju svakako po ocjeni suda ostvaruje pravo naplate i koja bi bila utemeljena na odgovarajućem zakonskom propisu, što mu je bila zakonska obveza obzirom na procesna pravila koja normiraju postupak u sporu male vrijednosti pa tako i u odnosu na podnošenje dokaza kojima se dokazuju relevantne činjenice na kojima se temelji zahtjev za ostvarenjem prava na njihovu naplatu u pogledu utužene visine fiksnih iznosa jedinične cijene u utuženom periodu ( čl. 461a st 2 ZPP-a uz izuzetak naveden u st 9 čl. 461 a što je u osnovi pitanje činjenične naravi) jer je to sve po II tuženoj osporeno u odgovoru na tužbu. U prilog dokazivanja osnovnosti navoda da se radi o složenoj materiji koju regulira opsežna zakonska regulativa, a zbog koje činjenice sud nije mogao samostalno bez valjane i na zakonu utemeljene argumentacije tužitelja utvrditi osnovanosti visine utužene tražbine na koju po sudu ne sporno utvrđeno ostvaruje pravo naplate, sud citira brojne propise koji uređuju spornu materiju a koji su dostupni na internetskoj stranici Here cit "

ZAKONI

 Zakon o energiji (NN 120/12, 14/14, 102/15, 68/18)

 Zakon o tržištu električne energije (NN 111/21, 83/23)

 Zakon o regulaciji energetskih djelatnosti (NN 120/12, 68/18)

 Zakon o obnovljivim izvorima energije i visokoučinkovitoj kogeneraciji (NN 138/21, 83/23)

 Zakon o gradnji (NN 153/13, 20/17, 39/19, 125/19)

 Zakon o prostornom uređenju (NN 153/13, 65/17, 114/18, 39/19, 98/19)  Zakon o državnom inspektoratu (NN 115/18)

 Zakon o strateškim investicijskim projektima Republike Hrvatske (NN 133/13, 114/18)

 Zakon

o

zaštiti

potrošača

(NN 79/07, 125/07, 79/09, 78/12, 56/13, 110/15, 14/19)

 Zakon o učinkovitom korištenju energije u neposrednoj potrošnji (NN 152/08, 55/12, 101/13)

 Zakon o energetskoj učinkovitosti (NN 127/14, 116/18, 25/20, 41/21)

PODZAKONSKI AKTI

Akti

regulatorne

agencije (HERA)

 Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 100/22)

 Opći uvjeti za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom (NN 85/15, 49/20, 104/20)

 Pravilnik o uvjetima kvalitete opskrbe električnom energijom (NN 84/22)  Metodologija utvrđivanja podrijetla električne energije (NN 133/14, 127/19)

Tarifni sustavi i metodologije

 Metodologija za određivanje iznosa tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 104/15, 84/22)

 Metodologija za određivanje iznosa tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 104/15, 84/16)

 Odluka o iznosu tarifnih stavki za distribuciju električne energije (NN 112/18)  Odluka o iznosu tarifnih stavki za prijenos električne energije (NN 112/18)  Pravila nestandardnih usluga ODS-a (HEP ODS, 12/23)

Tržište

 Pravila o promjeni opskrbljivača i agregatora (84/22)

 Pravila za razgraničenje potrošnje i očitanje brojila u postupku promjene opskrbljivača (HEP ODS, 10/16)

 Pravila organiziranja tržišta električne energije (NN 107/19, 36/20)  Pravila o uravnoteženju elektroenergetskog sustava (HOPS,11/2019)  Metodologija za određivanje cijena za pružanje pomoćnih usluga (HOPS, 7/16, 9/20)

 Pravila primjene nadomjesnih krivulja opterećenja (HEP ODS, 12/17, 12/20)

Priključenje

na

mrežu

 Uredba o izdavanju energetskih suglasnosti i utvrđivanju uvjeta i rokova priključenja na elektroenergetsku mrežu (NN 7/18)

 Pravila o priključenju na distribucijsku mrežu (HEP ODS, 3/2021, 7/2023)  Metodologija za utvrđivanje naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu (NN 51/17, 31/18, 104/20, 84/22)

 Odluka o iznosu naknade za priključenje na elektroenergetsku mrežu i za povećanje priključne snage (NN 52/06)

Obnovljivi

izvori energije

i

kogeneracija

 Uredba o korištenju obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija (NN 83/23)

 Uredba o kvotama za poticanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija (NN, 57/20)

 Pravilnik o Registru obnovljivih izvora energije i kogeneracije te povlaštenih proizvođača (NN, 87/19)

 Pravilnik o korištenju obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 88/12)  Pravilnik o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije (NN 123/13, 81/14, 93/14, 24/15, 99/15, 110/15)

 Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz obnovljivih izvora energije i kogeneracije (NN 133/13, 151/13, 20/14, 107/14, 100/15)

 Odluka o naknadi za obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju (NN 87/17, 57/20)

 Odluka o iznosu naknada za sudjelovanje u sustavu jamstva podrijetla električne energije (NN 34/15)

 Uredba o kriterijima za plaćanje umanjene naknade za obnovljive izvore energije i visokoučinkovitu kogeneraciju (NN 57/20)

 Uredba o poticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora energije i visokoučinkovitih kogeneracija (NN 116/18, 60/20)

 Pravila postupanja u slučaju prekoračenja snage povlaštenog proizvođača električne energije (HERA, 2/17)

 Uredba o uspostavi sustava jamstva podrijetla električne energije (NN 84/13, 20/14, 108/15, 55/19)

Ostalo

 Mrežna pravila distribucijskog sustava (NN 74/18, 52/20)

 Pravilnik o dozvolama za obavljanje energetskih djelatnosti i vođenju registra izdanih i oduzetih dozvola za obavljanje energetskih djelatnosti (NN 88/15, 114/15, 66/18)

 Uredba o kriterijima za stjecanje statusa ugroženih kupaca energije iz umreženih sustava (NN 95/15)

OSTALI AKTI HEP ODS-a

 Program usklađenosti HEP-Operator distribucijskog sustava d.o.o. (PDF)  Izvješće o praćenju programa usklađenosti HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. za 2024. godinu (PDF)

 Izvješće o provedbi djelatnosti HEP-Operatora distribucijskog sustava d.o.o. za 2024. godinu (PDF)

 Izvještaj o kvaliteti opskrbe električnom energijom za 2024. godinu (PDF)  Pravila o mjernim podacima (PDF)

PROPISI EU

 Direktiva (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije i izmjeni Direktive 2012/27/EU

 Uredba (EU) br. 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o unutarnjem tržištu električne energije

 Uredba (EU) br. 2019/941 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o pripravnosti na rizike u sektoru električne energije i stavljanju izvan snage Direktive 2005/89/EZ

 Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora".

21. Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja za provedbom financijskog- knjigovodstvenog vještačenja kao i dokaz izvođenjem saslušanja stranaka jer je po ocjeni suda ( kraj nesporne osnove) trebalo dokazati samo činjenicu na kojem posebnom propisu se temelji utuženi fiksni iznos koji se potražuje na ime utužene jedinične cijene za navedeno obračunsko mjesto u utuženom periodu jer za utvrđenje navedene činjenice nije bilo potrebno niti provođenje predloženog vještačenja, niti saslušanje stranaka, a niti je dokaz saslušanjem stranaka bio predložen u odnosu na navedenu činjenicu nego samo u odnosu na navode iz toč 2 tužbe dakle navode kojim se dokazuje samo osnova utužene tražbine, a ne i njezina visina.

22. U odnosu na II tuženu CU, po sudu je ocjenjeno da tužbeni zahtjev nije osnovan iz sljedećih razloga :

-odnosi između krajnjih kupaca električne energije iz čl. 3 st 1 toč. 40 ZTEE-a i opskrbljivača , kao i odnosi između korisnika mreže ( čl. 3 st 1toč 38 ZTEE-a) i operatera se uređuju na ugovornoj osnovi sklapanjem Ugovora o opskrbi električnom energijom ( čl 8 st 1 Pravilnika) i sklapanjem Ugovora o korištenju mreže iz čl. 6 st 1 Pravilnika te se navedeni ugovor o korištenju mreže po st 5 čl. 6 Pravilnika može u slučaju suvlasništva zaključiti samo sa jednim od suvlasnika građevine uz suglasnosti ostalih suvlasnika

-nije sporno da je takva suglasnost suvlasnika predmetne nekretnine na kojoj je evidentiran priključak ([adresa]) postojala u odnosu na prednika II tuženika ZU kao evidentiranog krajnjeg kupca električne energije ( čl. 3 st 1 toč 40 ZTEE-a)

-po sudu obzirom na zakonsko uređenje iz čl. 26 st 1 Pravilnika nije sporan niti način uređenja budućih odnosa u slučaju smrti fizičke osobe koja je bila krajnji kupac i korisnik mreže a koji se imaju urediti na novoj ugovornoj osnovi sklapanjem novog ugovor o opskrbi i ugovor o korištenju mreže sa njezinim nasljednikom

-zbog toga se prema iznesenim razlozima o odlučnim činjenicama ne mogu teretiti ostali suvlasnici nekretnine za plaćanje naknade za utrošenu energiju za pozivom na odredbu čl. 38 st 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ( NN 91/96-94/17 dalje ZV-a) jer su se upravo suvlasnici predmetne nekretnine sporazumjeli dogovorno da troškove koji istu terete po osnovi obveza plaćanja utroška električne energije snosi prednik II tuženika sada pokojni ĐU , te bi svako drugo tumačenje po kojem bi se tužbeni zahtjev prihvatio kao osnovan u odnosu na I tuženu kao jednog od suvlasnika da uz II tuženika solidarno odgovara na plaćanje utužene naknade bilo protivno ne samo citiranim odredbama čl. 26 st 1 u vezi sa čl. 6 st 5 Pravilnika nego i predstavljalo izravno zadiranje u slobodu uređenje međusobnih odnosa suvlasnika u pogledu uređenja načina na koji će se snositi troškovi koji terete nekretninu koja se nalazi u suvlasničkoj zajednici obzirom na odredbu čl. 38 st 2 ZV-a koju sud citira a koje glasi "Plodovi i druge koristi od cijele stvari kao i troškovi i tereti dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih dijelova ako se drugačije ne sporazumiju".

23. Stoga obzirom na iznesene razloge o odlučnim činjenicama zaključak je suda da tužbeni zahtjev nije osnovan zbog čega je odlučeno kao u izreci presude pod toč. I. Odluka o naknadi troška temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a a odnosi se na trošak odmjerene jednokratne nagrade II tuženiku po tbr 7/9 tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ( NN 138/23 dalje OT-a) uvećane za iznos Pdv-a od 25 % na koji je odmjeren trošak pristojbe za odgovor na tužbu koji je dosuđen temeljem čl. 4 st 2 Zakona o sudskim pristojbama ( NN 118/18.,51/23) , u vezi sa tbr 1/2 Tarife sudskih pristojbi ( NN 31/223) ili ukupno iznos od 131,64 Eur-a koji je dosuđen toč. II izreke rješenja.

U Virovitici 31. srpnja 2025.

Sudac:

Arsen Vanek

Naputak o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda. Temeljem čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 toga zakona osim povrede iz čl. 354. st. 2 toč. 3 navedenog zakona, te zbog pogrešne primjene materijalnoga prava.

Dostaviti:

1. Tužitelj –po punomoćniku Vjeranu Blažeku, odvjetniku iz Osijeka

2. Tuženik – CU, [adresa]

3. Tuženik- po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda Glavaš&Šutalo iz Vinkovaca