REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11
Poslovni broj: P-1217/2023-42
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E N J E
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja DRUGA FUNDACIJA SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807, kojeg zastupa Goran Devrnja, odvjetnik u Zagrebu, Vrbani 15, protiv tuženika OTP BANKA d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa Sanja Vukina, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Vukina & Partneri d.o.o., Zagreb, Prilaz Gjure Deželića 30, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. veljače 2025. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika PU, zamjenika punomoćnika tužitelja i odvjetnika Krešimira Slunjskog, zamjenika punomoćnice tuženika, dana 4. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 9.670,42 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
- 1,51 EUR od 13. lipnja 2006. do isplate,
- 1,50 EUR od 15. rujna 2006. do isplate,
- 11,56 EUR od 24. listopada 2008. do isplate,
- 4,42 EUR od 3. prosinca 2008. do isplate,
- 8,60 EUR od 19. prosinca 2008. do isplate,
- 0,55 EUR od 12. siječnja 2009. do isplate,
- 19,62 EUR od 20. siječnja 2009. do isplate,
- 0,90 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- 25,29 EUR od 18. veljače 2009. do isplate,
- 1,17 EUR od 10. ožujka 2009. do isplate,
- 16,81 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,
- 0,29 EUR od 10. travnja 2009. do isplate,
- 14,53 EUR od 17. travnja 2009. do isplate,
- 25,14 EUR od 19. lipnja 2009. do isplate,
- 11,07 EUR od 27. srpnja 2009. do isplate,
- 10,36 EUR od 23. rujna 2009. do isplate,
- 9,30 EUR od 5. listopada 2009. do isplate,
- 10,11 EUR od 9. studenog 2009. do isplate,
- 15,44 EUR od 26. studenog 2009 do isplate,
- 11,19 EUR od 11. prosinca 2009. do isplate,
- 17,29 EUR od 11. siječnja 2010. do isplate,
- 0,01 EUR od 10. veljače 2010. do isplate,
- 20,26 EUR od 12. veljače 2010. do isplate,
- 0,49 EUR od 09. ožujka 2010. do isplate,
- 19,59 EUR od 10. ožujka 2010. do isplate,
- 24,07 EUR od 13. travnja 2010. do isplate,
- 1,44 EUR od 19. travnja 2010. do isplate,
- 33,33 EUR od 10. lipnja 2010. do isplate,
- 39,23 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate,
- 7,71 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
- 44,29 EUR od 12. srpnja 2010. do isplate,
- 35,15 EUR od 10. kolovoza 2010. do isplate,
- 58,36 EUR od 10. rujna 2010. do isplate,
- 46,17 EUR od 11. listopada 2010. do isplate,
- 47,47 EUR od 11. studenog 2010. do isplate,
- 58,06 EUR od 16. prosinca 2010. do isplate,
- 56,58 EUR od 24. siječnja 2011. do isplate,
- 63,24 EUR od 3. ožujka 2011. do isplate,
- 54,57 EUR od 31. ožujka 2011. do isplate,
- 60,40 EUR od 22. travnja 2011. do isplate,
- 80,17 EUR od 6. lipnja 2011. do isplate,
- 4,71 EUR od 9. lipnja 2011. do isplate,
- 78,25 EUR od 24. lipnja 2011. do isplate,
- 94,46 EUR od 22. srpnja 2011. do isplate,
- 103,92 EUR od 24. kolovoza 2011. do isplate,
- 82,78 EUR od 27. rujna 2011. do isplate,
- 78,13 EUR od 31. listopada 2011. do isplate,
- 78,22 EUR od 29. studenog 2011. do isplate,
- 86,21 EUR od 20. siječnja 2012. do isplate,
- 89,73 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
- 88,78 EUR od 22. veljače 2012. do isplate,
- 87,56 EUR od 19. ožujka 2012. do isplate,
- 35,21 EUR od 21. ožujka 2012. do isplate,
- 86,31 EUR od 14. lipnja 2012. do isplate,
- 89,78 EUR od 18. lipnja 2012. do isplate,
- 85,99 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate,
- 67,05 EUR od 24. kolovoza 2012. do isplate,
- 63,71 EUR od 19. rujna 2012. do isplate,
- 82,55 EUR od 4. listopada 2012. do isplate,
- 86,22 EUR od 9. studenog 2012. do isplate,
- 83,70 EUR od 3. siječnja 2013. do isplate,
- 176,68 EUR od 4. siječnja 2013. do isplate,
- 81,84 EUR od 16. siječnja 2013. do isplate,
- 87,01 EUR od 22. veljače 2013. do isplate,
- 112,33 EUR od 22. ožujka 2013. do isplate,
- 87,75 EUR od 29. travnja 2013. do isplate,
- 79,85 EUR od 4. lipnja 2013. do isplate,
- 76,97 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate,
- 81,55 EUR od 6. kolovoza 2013. do isplate,
- 80,16 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,
- 1,52 EUR od 25. rujna 2013. do isplate,
- 81,88 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,
- 83,66 EUR od 7. studenog 2013. do isplate,
- 80,65 EUR od 13. siječnja 2014. do isplate,,
- 84,68 EUR od 24. siječnja 2014. do isplate
- 86,54 EUR od 21. ožujka 2014. do isplate,
- 89,05 EUR od 1. travnja 2014. do isplate,
- 91,03 EUR od 9. travnja 2014. do isplate,
- 102,34 EUR od 9. svibnja 2014. do isplate,
- 85,24 EUR od 3. srpnja 2014. do isplate,
- 92,51 EUR od 1. rujna 2014. do isplate,
- 91,90 EUR od 29. rujna 2014. do isplate,
- 91,86 EUR od 11. studenog 2014. do isplate,
- 95,02 EUR od 9. prosinca 2014. do isplate,,
- 96,32 EUR od 2. siječnja 2015. do isplate
- 76,45 EUR od 6. veljače 2015. do isplate,
- 13,66 EUR od 9. veljače 2015. do isplate,
- 76,87 EUR od 23. ožujka 2015. do isplate,
- 13,16 EUR od 24. ožujka 2015. do isplate,
- 34,00 EUR od 30. ožujka 2015. do isplate,
- 6,34 EUR od 31. ožujka 2015. do isplate,
- 72,96 EUR od 30. travnja 2015. do isplate,
- 2,45 EUR od 4. svibnja 2015. do isplate,
- 45,77 EUR od 13. svibnja 2015. do isplate,
- 7,26 EUR od 14. svibnja 2015. do isplate,
- 4,76 EUR od 25. svibnja 2015. do isplate,
- 72,77 EUR od 29. svibnja 2015. do isplate,
- 12,77 EUR od 1. lipnja 2015. do isplate,
- 75,33 EUR od 10. lipnja 2015. do isplate,
- 11,47 EUR od 12. lipnja 2015. do isplate,
- 75,37 EUR od 30. srpnja 2015. do isplate,
- 10,90 EUR od 31. srpnja 2015. do isplate,
- 77,05 EUR od 11. rujna 2015. do isplate,
- 8,10 EUR od 14. rujna 2015. do isplate,
- 76,69 EUR od 5. listopada 2015. do isplate,
- 9,46 EUR od 6. listopada 2015. do isplate,
- 76,33 EUR od 2. prosinca 2015. do isplate,
- 9,42 EUR od 3. prosinca 2015. do isplate,
- 75,39 EUR od 31. prosinca 2015. do isplate,
- 11,13 EUR od 4. siječnja 2016. do isplate,
- 122,80 EUR od 29. siječnja 2016. do isplate,
- 15,34 EUR od 1. veljače 2016. do isplate,
- 123,39 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,
- 145,61 EUR od 17. ožujka 2016. do isplate,
- 14,60 EUR od 18. ožujka 2016. do isplate,
- 109,24 EUR od 12. travnja 2016. do isplate,
- 11,59 EUR od 13. travnja 2016. do isplate,
- 107,43 EUR od 3. svibnja 2016. do isplate,
- 10,79 EUR od 4. svibnja 2016. do isplate,
- 111,28 EUR od 2. lipnja 2016. do isplate,
- 10,55 EUR od 3. lipnja 2016. do isplate,
- 142,03 EUR od 1. srpnja 2016. do isplate,
- 14,17 EUR od 4. srpnja 2016. do isplate,
- 111,41 EUR od 11. kolovoza 2016. do isplate,
- 9,33 EUR od 12. kolovoza 2016. do isplate,
- 111,16 EUR od 6. rujna 2016. do isplate,
- 19,40 EUR od 12. rujna 2016. do isplate,
- 108,83 EUR od 10. listopada 2016. do isplate,
- 128,84 EUR od 21. studenog 2016. do isplate,
- 125,37 EUR od 8. prosinca 2016. do isplate,
- 129,46 EUR od 2. siječnja 2017. do isplate,
- 69,54 EUR od 11. siječnja 2017. do isplate,
- 126,12 EUR od 6. veljače 2017. do isplate,
- 124,76 EUR od 10. ožujka 2017. do isplate,
- 111,92 EUR od 21. travnja 2017. do isplate,
- 12,58 EUR od 25. travnja 2017. do isplate,
- 22,43 EUR od 2. svibnja 2017. do isplate,
- 107,59 EUR od 22. svibnja 2017. do isplate,
- 107,90 EUR od 23. lipnja 2017. do isplate,
- 24,38 EUR od 29. lipnja 2017. do isplate,
- 34,67 EUR od 30. lipnja 2017. do isplate,
- 95,01 EUR od 9. kolovoza 2017. do isplate,
- 204,47 EUR od 19. rujna 2017. do isplate,
- 241,22 EUR od 9. listopada 2017. do isplate,
- 104,60 EUR od 10. listopada 2017. do isplate,
- 19,25 EUR od 10. studenog 2017. do isplate,
- 83,45 EUR od 21. studenog 2017. do isplate,
- 19,38 EUR od 11. prosinca 2017. do isplate,
- 77,93 EUR od 3. siječnja 2018. do isplate,
- 19,21 EUR od 10. siječnja 2018. do isplate,
- 79,20 EUR od 30. siječnja 2018. do isplate,
- 20,56 EUR od 12. veljače 2018. do isplate,
- 96,43 EUR od 26. ožujka 2018. do isplate,
- 74,24 EUR od 30. ožujka 2018. do isplate,
- 19,84 EUR od 10. travnja 2018. do isplate,
- 94,04 EUR od 23. svibnja 2018. do isplate,
- 97,74 EUR od 29. lipnja 2018. do isplate,
- 98,54 EUR od 6. kolovoza 2018. do isplate,
- 103,78 EUR od 11. rujna 2018. do isplate,
- 102,31 EUR od 29. listopada 2018. do isplate.
II. Utvrđuje se da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 196,44 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
- 2,28 EUR od 29. srpnja 2006. do isplate,
- 2,55 EUR od 25. kolovoza 2006. do isplate,
- 0,61 EUR od 20. listopada 2006. do isplate,
- 3,31 EUR od 21. studenog 2006. do isplate,
- 0,01 EUR od 9. prosinca 2006. do isplate,
- 0,71 EUR od 12. prosinca 2006. do isplate,
- 5,24 EUR od 17. siječnja 2007. do isplate,
- 0,01 EUR od 13. veljače 2007. do isplate,
- 7,37 EUR od 17. veljače 2007. do isplate,
- 0,05 EUR od 13. ožujka 2007. do isplate,
- 4,96 EUR od 17. ožujka 2007. do isplate,
- 0,07 EUR od 11. travnja 2007. do isplate,
- 7,53 EUR od 19. travnja 2007. do isplate,
- 0,16 EUR od 11. svibnja 2007. do isplate,
- 11,85 EUR od 19. svibnja 2007 do isplate,
- 0,15 EUR od 12. lipnja 2007 do isplate,
- 12,19 EUR od 28. lipnja 2007 do isplate,
- 15,06 EUR od 25. srpnja 2007 do isplate,
- 8,39 EUR od 22. kolovoza 2007 do isplate,
- 10,91 EUR od 15. rujna 2007 do isplate,
- 15,33 EUR od 13. listopada 2007 do isplate,
- 0,03 EUR od 13. studenog 2007 do isplate,
- 9,64 EUR od 15. studenog 2007 do isplate,
- 0,03 EUR od 11. prosinca 2006. do isplate,
- 13,66 EUR od 13. prosinca 2007 do isplate,
- 7,97 EUR od 11. siječnja 2008 do isplate,
- 0,07 EUR od 12. veljače 2008 do isplate,
- 5,95 EUR od 14. veljače 2008 do isplate,
- 0,07 EUR od 13. ožujka 2008 do isplate,
- 0,11 EUR od 11. travnja 2008 do isplate,
- 2,18 EUR od 16. travnja 2008 do isplate,
- 0,24 EUR od 13. svibnja 2008 do isplate,
- 9,78 EUR od 15. svibnja 2008 do isplate,
- 0,29 EUR od 11. lipnja 2008 do isplate,
- 8,25 EUR od 24. lipnja 2008 do isplate,
- 0,34 EUR od 11. srpnja 2008 do isplate,
- 9,35 EUR od 22. srpnja 2008 do isplate,
- 0,49 EUR od 12. kolovoza 2008 do isplate,
- 11,64 EUR od dna 26. kolovoza 2008 do isplate,
- 0,43 EUR od 11. rujna 2008 do isplate,
- 7,18 EUR od 3. listopada 2008 do isplate,
- 0,02 EUR od 11. listopada 2008 do isplate.
III. Prebijaju se tražbina tužitelja iz stavka I. izreke s tražbinom tuženika iz stavka
II. izreke do iznosa od 196,44 EUR.
IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 196,44 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
- 1,51 EUR od 13. lipnja 2006. do isplate,
- 1,50 EUR od 15. rujna 2006. do isplate,
- 11,56 EUR od 24. listopada 2008. do isplate,
- 4,42 EUR od 3. prosinca 2008. do isplate,
- 8,60 EUR od 19. prosinca 2008. do isplate,
- 0,55 EUR od 12. siječnja 2009. do isplate,
- 19,62 EUR od 20. siječnja 2009. do isplate,
- 0,90 EUR od 10. veljače 2009. do isplate,
- 25,29 EUR od 18. veljače 2009. do isplate,
- 1,17 EUR od 10. ožujka 2009. do isplate,
- 16,81 EUR od 2. travnja 2009. do isplate,
- 0,29 EUR od 10. travnja 2009. do isplate,
- 14,53 EUR od 17. travnja 2009. do isplate,
- 25,14 EUR od 19. lipnja 2009. do isplate,
- 11,07 EUR od 27. srpnja 2009. do isplate,
- 10,36 EUR od 23. rujna 2009. do isplate,
- 9,30 EUR od 5. listopada 2009. do isplate,
- 10,11 EUR od 9. studenog 2009. do isplate,
- 15,44 EUR od 26. studenog 2009 do isplate,
- 8,25 EUR od 11. prosinca 2009. do isplate.
V. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 1,51 EUR od 13. lipnja 2006. do 28. srpnja 2006. te iznos od 9.473,98 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
− 2,94 EUR od 11. prosinca 2009. do isplate,
− 17,29 EUR od 11. siječnja 2010. do isplate,
− 0,01 EUR od 10. veljače 2010. do isplate,
− 20,26 EUR od 12. veljače 2010. do isplate,
− 0,49 EUR od 09. ožujka 2010. do isplate,
− 19,59 EUR od 10. ožujka 2010. do isplate,
− 24,07 EUR od 13. travnja 2010. do isplate,
− 1,44 EUR od 19. travnja 2010. do isplate,
− 33,33 EUR od 10. lipnja 2010. do isplate,
− 39,23 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate,
− 7,71 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
− 44,29 EUR od 12. srpnja 2010. do isplate,
− 35,15 EUR od 10. kolovoza 2010. do isplate,
− 58,36 EUR od 10. rujna 2010. do isplate,
− 46,17 EUR od 11. listopada 2010. do isplate,
− 47,47 EUR od 11. studenog 2010. do isplate,
− 58,06 EUR od 16. prosinca 2010. do isplate,
− 56,58 EUR od 24. siječnja 2011. do isplate,
− 63,24 EUR od 3. ožujka 2011. do isplate,
− 54,57 EUR od 31. ožujka 2011. do isplate,
− 60,40 EUR od 22. travnja 2011. do isplate,
− 80,17 EUR od 6. lipnja 2011. do isplate,
− 4,71 EUR od 9. lipnja 2011. do isplate,
− 78,25 EUR od 24. lipnja 2011. do isplate,
− 94,46 EUR od 22. srpnja 2011. do isplate,
− 103,92 EUR od 24. kolovoza 2011. do isplate,
− 82,78 EUR od 27. rujna 2011. do isplate,
− 78,13 EUR od 31. listopada 2011. do isplate,
− 78,22 EUR od 29. studenog 2011. do isplate,
− 86,21 EUR od 20. siječnja 2012. do isplate,
− 89,73 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
− 88,78 EUR od 22. veljače 2012. do isplate,
− 87,56 EUR od 19. ožujka 2012. do isplate,
− 35,21 EUR od 21. ožujka 2012. do isplate,
− 86,31 EUR od 14. lipnja 2012. do isplate,
− 89,78 EUR od 18. lipnja 2012. do isplate,
− 85,99 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate,
− 67,05 EUR od 24. kolovoza 2012. do isplate,
− 63,71 EUR od 19. rujna 2012. do isplate,
− 82,55 EUR od 4. listopada 2012. do isplate,
− 86,22 EUR od 9. studenog 2012. do isplate,
− 83,70 EUR od 3. siječnja 2013. do isplate,
− 176,68 EUR od 4. siječnja 2013. do isplate,
− 81,84 EUR od 16. siječnja 2013. do isplate,
− 87,01 EUR od 22. veljače 2013. do isplate,
− 112,33 EUR od 22. ožujka 2013. do isplate,
− 87,75 EUR od 29. travnja 2013. do isplate,
− 79,85 EUR od 4. lipnja 2013. do isplate,
− 76,97 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate,
− 81,55 EUR od 6. kolovoza 2013. do isplate,
− 80,16 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,
− 1,52 EUR od 25. rujna 2013. do isplate,
− 81,88 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,
− 83,66 EUR od 7. studenog 2013. do isplate,
− 80,65 EUR od 13. siječnja 2014. do isplate,,
− 84,68 EUR od 24. siječnja 2014. do isplate
− 86,54 EUR od 21. ožujka 2014. do isplate,
− 89,05 EUR od 1. travnja 2014. do isplate,
− 91,03 EUR od 9. travnja 2014. do isplate,
− 102,34 EUR od 9. svibnja 2014. do isplate,
− 85,24 EUR od 3. srpnja 2014. do isplate,
− 92,51 EUR od 1. rujna 2014. do isplate,
− 91,90 EUR od 29. rujna 2014. do isplate,
− 91,86 EUR od 11. studenog 2014. do isplate,
− 95,02 EUR od 9. prosinca 2014. do isplate,,
− 96,32 EUR od 2. siječnja 2015. do isplate
− 76,45 EUR od 6. veljače 2015. do isplate,
− 13,66 EUR od 9. veljače 2015. do isplate,
− 76,87 EUR od 23. ožujka 2015. do isplate,
− 13,16 EUR od 24. ožujka 2015. do isplate,
− 34,00 EUR od 30. ožujka 2015. do isplate,
− 6,34 EUR od 31. ožujka 2015. do isplate,
− 72,96 EUR od 30. travnja 2015. do isplate,
− 2,45 EUR od 4. svibnja 2015. do isplate,
− 45,77 EUR od 13. svibnja 2015. do isplate,
− 7,26 EUR od 14. svibnja 2015. do isplate,
− 4,76 EUR od 25. svibnja 2015. do isplate,
− 72,77 EUR od 29. svibnja 2015. do isplate,
− 12,77 EUR od 1. lipnja 2015. do isplate,
− 75,33 EUR od 10. lipnja 2015. do isplate,
− 11,47 EUR od 12. lipnja 2015. do isplate,
− 75,37 EUR od 30. srpnja 2015. do isplate,
− 10,90 EUR od 31. srpnja 2015. do isplate,
− 77,05 EUR od 11. rujna 2015. do isplate,
− 8,10 EUR od 14. rujna 2015. do isplate,
− 76,69 EUR od 5. listopada 2015. do isplate,
− 9,46 EUR od 6. listopada 2015. do isplate,
− 76,33 EUR od 2. prosinca 2015. do isplate,
− 9,42 EUR od 3. prosinca 2015. do isplate,
− 75,39 EUR od 31. prosinca 2015. do isplate,
− 11,13 EUR od 4. siječnja 2016. do isplate,
− 122,80 EUR od 29. siječnja 2016. do isplate,
− 15,34 EUR od 1. veljače 2016. do isplate,
− 123,39 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,
− 145,61 EUR od 17. ožujka 2016. do isplate,
− 14,60 EUR od 18. ožujka 2016. do isplate,
− 109,24 EUR od 12. travnja 2016. do isplate,
− 11,59 EUR od 13. travnja 2016. do isplate,
− 107,43 EUR od 3. svibnja 2016. do isplate,
− 10,79 EUR od 4. svibnja 2016. do isplate,
− 111,28 EUR od 2. lipnja 2016. do isplate,
− 10,55 EUR od 3. lipnja 2016. do isplate,
− 142,03 EUR od 1. srpnja 2016. do isplate,
− 14,17 EUR od 4. srpnja 2016. do isplate,
− 111,41 EUR od 11. kolovoza 2016. do isplate,
− 9,33 EUR od 12. kolovoza 2016. do isplate,
− 111,16 EUR od 6. rujna 2016. do isplate,
− 19,40 EUR od 12. rujna 2016. do isplate,
− 108,83 EUR od 10. listopada 2016. do isplate,
− 128,84 EUR od 21. studenog 2016. do isplate,
− 125,37 EUR od 8. prosinca 2016. do isplate,
− 129,46 EUR od 2. siječnja 2017. do isplate,
− 69,54 EUR od 11. siječnja 2017. do isplate,
− 126,12 EUR od 6. veljače 2017. do isplate,
− 124,76 EUR od 10. ožujka 2017. do isplate,
− 111,92 EUR od 21. travnja 2017. do isplate,
− 12,58 EUR od 25. travnja 2017. do isplate,
− 22,43 EUR od 2. svibnja 2017. do isplate,
− 107,59 EUR od 22. svibnja 2017. do isplate,
− 107,90 EUR od 23. lipnja 2017. do isplate,
− 24,38 EUR od 29. lipnja 2017. do isplate,
− 34,67 EUR od 30. lipnja 2017. do isplate,
− 95,01 EUR od 9. kolovoza 2017. do isplate,
− 204,47 EUR od 19. rujna 2017. do isplate,
− 241,22 EUR od 9. listopada 2017. do isplate,
− 104,60 EUR od 10. listopada 2017. do isplate,
− 19,25 EUR od 10. studenog 2017. do isplate,
− 83,45 EUR od 21. studenog 2017. do isplate,
− 19,38 EUR od 11. prosinca 2017. do isplate,
− 77,93 EUR od 3. siječnja 2018. do isplate,
− 19,21 EUR od 10. siječnja 2018. do isplate,
− 79,20 EUR od 30. siječnja 2018. do isplate,
− 20,56 EUR od 12. veljače 2018. do isplate,
− 96,43 EUR od 26. ožujka 2018. do isplate,
− 74,24 EUR od 30. ožujka 2018. do isplate,
− 19,84 EUR od 10. travnja 2018. do isplate,
− 94,04 EUR od 23. svibnja 2018. do isplate,
− 97,74 EUR od 29. lipnja 2018. do isplate,
− 98,54 EUR od 6. kolovoza 2018. do isplate,
− 103,78 EUR od 11. rujna 2018. do isplate,
− 102,31 EUR od 29. listopada 2018. do isplate,
i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VI. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.994,25 EUR, s zateznim kamatama od 4. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
VII. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 630,75 EUR s zateznim kamatama od 4. kolovoza 2025. do isplate, kao neosnovan.
VIII. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.
r i j e š i o j e
Dopušta se preinaka tužbe prema podnesku tužitelja od 14. prosinca 2024., povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu s iznosa od 7.963,37 EUR na iznos od 9.670,42 EUR, za iznos od 1.707,05 EUR s zateznim kamatama.
Obrazloženje
1. U tužbi se navodi da je 4. svibnja 2005. između tuženika kao kreditora i EU kao korisnika kredita sklopljen Ugovor o kreditu 72248/05 (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) kojim je tuženik korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.136,04 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. Obveza povrata kredita da je određena prema kretanju valute HRK u odnosu na valutu švicarski franak (CHF) i to prema prodajnom tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja (čl. 11.2. Ugovora o kreditu). Tužitelj navodi da je navedena valutna klauzula ništetna. Pojašnjava da je u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda, Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je utvrđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama čl. 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 96/2003., dalje u tekstu: ZZP/03), a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 79/2007., 125/2007., 75/2009., 79/2009., 89/2009., 133/2009., dalje u tekstu: ZZP/07) te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Navedenim sudskim odlukama da je utvrđeno kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta ''utočišta'', a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Nadalje, 3. rujna 2019. da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu i rješenje Rev 2221/2018 kojim je odbio revizije tuženika i ostalih banaka protiv drugostupanjske odluke u kolektivnom sporu u dijelu nepoštenih i ništetnih valutnih klauzula.
2. Ugovorom o cesiji da je korisnik kredita ustupio tužitelju tražbinu koju je imao prema tuženiku po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, dakle, tražbinu na povrat svega onoga što je plaćeno primjenom ništetne valutne klauzule (razlika između onoga što je plaćeno i onoga što bi bilo plaćeno da da se je cijelo vrijeme primjenjivala otplata kredita bez valutne klauzule). Tužitelj tvrdi da se radi o iznosu od 7.963,37 EUR/60.000,00 kn, ali da konačni iznos preplate predlaže utvrditi financijskim vještačenjem.
3. Stoga tužbenim zahtjevom traži da se naloži tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.963,37 EUR/60.000,00 kn s zateznim kamatama od 4. svibnja 2005. do isplate, po stopi koja se određuje sukladno odredbi čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati predmetnu isplatu od tuženika, jer da tužitelj nije potrošač, a niti je dokazano da je Ugovor o kreditu bio potrošačke naravi te jer je Ugovor o cesiji ništetan, pozivanjem na odredbu čl. 80. ZOO-a, budući da je tražbina koja je bila predmetom prijenosa strogo osobne naravi, vezana uz osobu vjerovnika, slijedom čega ista ne može biti predmetom ustupa. Osim toga, ističe prigovor zastare, budući da pokretanje kolektivnog spora nije moglo prekinuti zastaru, jer tužitelj nije bio stranka tog spora, a protekao je petogodišnji zastarni rok od kad je tuženik navodno primio potraživani iznos, a i od pravomoćnosti presude ovog suda donesene u spomenutom potrošačkom sporu. Smatra da se tužitelj ne može pozivati na pravna stajališta iz presude donesene u spomenutom kolektivnom potrošačkom sporu, u smislu odredbe čl. 138.a ZPP-a, budući da ovo nije parnica koju je pokrenuo potrošač osobno i ne radi se o parnici radi naknade štete, već radi povrata stečenog bez pravne osnove, a i u navedenom potrošačkom sporu je pravna zaštita pružana isključivo na apstraktnoj razini. Smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Ističe da odredba čl. 11.2. Ugovora o kreditu – valutna klauzula nije ništetna, jer je ista dopuštena u smislu odredbe čl. 22. ZOO-a, jer je ista bila jasna, lako razumljiva i uočljiva, u smislu odredbe čl. 84. ZZP-a, uzevši u obzir da je konkretni korisnik kredita bio upozoren na mogućnost rasta ili pada tečaja CHF te na rizik koji to nosi, dakle, bio je u razumnoj mjeri obaviješten, a da ga tuženik nije mogao obavijestiti o budućim okolnostima koje niti njemu samom nisu bile poznate. Osporava visinu tužbenog zahtjeva i tijek potraživanih zateznih kamata, jer se on ne može smatrati nepoštenim stjecateljem.
5. U očitovanju na odgovor na tužbu tužitelj navodi da je ustup tražbine potrošača dopušten, što da je potvrdio i Sud Europske unije u presudama C-383/18 od 11. rujna 2019. te C-519/19 od 18. studenog 2020., u kojima da je izrijekom navedeno da je dopušten prijenos novčanih tražbina potrošača nastalih zbog povreda potrošačkih prava uz isticanje da područje primjene ne ovisi o identitetu stranaka u sporu nego o svojstvu stranaka iz ugovora o kreditu, a da je ustupom tražbine došlo samo do promjene osobe vjerovnika, a ne i do promjene identiteta tražbine. Pored toga, tužitelj tvrdi da Ugovor o ustupu tražbine sadrži sve podatke potrebne za određivanje tražbine koja se ustupa, dakle, da je ista odrediva. Navodi da je iz samog Ugovora o kreditu vidljivo da je korisnik fizička osoba te da je njegova namjena kupnja stana, a stan se kupuje radi zadovoljavanja svakodnevnih životnih potreba, slijedom čega da se zaključuje da je ugovor potrošački. Nadalje, tužitelj tvrdi da su korisnici kredita, doduše, bili svjesni značenja općeg valutnog rizika koji se očituje u mogućnosti promjene novčane obveze u domaćoj valuti zbog rasta tečaja, ali da korisnik kredita nije u trenutku sklapanja Ugovora o kreditu bio svjestan specifičnog rizika koji je bio uvjetovan prirodom valute CHF i odnosom domaćeg monetarnog sustava spram nje, jer je isti prešućen od strane tuženika. Tvrdi da je notorno da korisniku kredita značenje takvog rizika nije objasnio niti javni bilježnik, jer o tom riziku, za razliku od tuženika, i nije mogao imati saznanja. Ističe da je sud u ovoj parnici vezan pravnim stajalištima zauzetim u parnici vođenoj radi zaštite kolektivnih interesa potrošača o ništetnosti valutnih klauzula u ugovorima o kreditu koje je tuženik sklapao u utvrđenom razdoblju. Nadalje, u odnosu na istaknuti prigovor zastare navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, u presudi Rev 2245/2017 od 20. ožujka 2018., zauzeo stajalište da je pokretanjem predmetnog kolektivnog spora došlo do prekida zastare za pojedinačne restitucijske zahtjeve za isplatu, a osim toga da je taj isti sud na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. zauzeo pravno stajalište da zastara restitucijskih zahtjeva niti ne počinje teći prije nego li se pravomoćnom presudom ne utvrdi ništetnost određenog ugovora. Stoga da je prigovor zastare neosnovan. S obzirom da je tuženik bio nepošteni stjecatelj, budući da je sam sastavio Ugovor o kreditu s ništetnom valutnom klauzulom, to da je dužan tužitelju platiti zatezne kamate od dana stjecanja pojedinog iznosa preplate.
6. Tuženik je ostao kod iznijetih navoda te osporavao ispravnost pravnih stajališta tužitelja. Na pripremnom ročištu od 12. ožujka 2024. izjavio je prigovor radi prebijanja u ovoj parnici tražbine po osnovi tzv. negativnih razlika u iznosu od 1.250,00 EUR s zateznim kamatama od donošenja presude u ovom predmetu do isplate.
7. Tužitelj je smatrao da ne postoji tražbina tuženika koja je istaknuta radi prebijanja u ovoj parnici, a podredno je istaknuo prigovor zastare iste.
8. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine – cesija sklopljen 30. svibnja 2023. između EU kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja tražbine (list 6. – 11. spisa), Ugovor o kreditu sklopljen 4. svibnja 2005. između HVB Splitska banka d.d., pravnog prednika tuženika, kao kreditora i EU kao korisnika kredita te FU i LU kao sudužnika i Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama kao založnog dužnika (list 14. - – 19. spisa, dalje u tekstu: Ugovor o kreditu), knjigovodstvena kartica prometa po kreditu (list 20. – 34. spisa), obavijest tužitelja o ustupu tražbine (list 120. spisa), početni otplatni plan po Ugovoru o kreditu (list 125. – 129. spisa), saslušan je svjedok ŠU (list 137. – 138. spisa), pročitana je dokumentacija dostavljena uz nalaz i mišljenje vještaka (list 169. – 182. spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještačenja Živković d.o.o. (list 148. – 168. spisa – osnovni nalaz i mišljenje, list 200. – 201. spisa – usmeni iskaz vještaka, dopuna nalaza i mišljenja – list 208. - 213. spisa, očitovanje vještaka – list 244. – 246. spisa).
9. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), zaključeno je da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan u pogledu glavne stvari.
10. Predmet spora jest povrat iznosa koje je tuženik primio u okviru otplate kredita koji je obračunavan temeljem navodno ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u švicarskim francima, koja tražbina povrata stečenog bez pravne osnove jest ustupljena od strane korisnika kredita, EU, tužitelju.
11. Među strankama je sporno je li navedena ugovorna odredba Ugovora o kreditu ništetna, da li je eventualna tražbina potrošača povrata preplaćenog po toj ugovornoj odredbi mogla biti ustupljena tužitelju, može li se tužitelj, kao pravna osoba cesionar, pozivati na pravna stajališta sudova izražena u kolektivnom potrošačkom sporu kojim je utvrđena ništetnost određenih ugovornih odredbi iz ugovora o potrošačkom kreditiranju koje su sklapale određene banke, među kojima i tuženik, u određenom vremenskom razdoblju te je li nastupila zastara utuženog potraživanja. Sporno je i postoji li tražbina tuženika prema tužitelju koja je istaknuta radi prebijanja u ovoj parnici, a ako postoji, je li ista zastarjela.
12. Nije sporno da je pred ovim sudom, pod poslovnim brojem P-1401/12, vođen parnični postupak između tužitelja POTROŠAČA – Hrvatske udruge za zaštitu potrošača i tuženika Zagrebačke banke d.d., Privredne banke d.d., Erste & Steiermärkische bank d.d., Raiffeisenbank Austria d.d., Hypo Alpe-Adria Bank d.d., OTP banka Hrvatska d.d., Societe Generale – Splitska banka d.d. (ranije tvrtke HVB Splitska bannka d.d. - pravni prednik tuženika) i Sberbank d.d. (ranije Volksbank d.d.), radi zaštite kolektivnih interesa potrošača.
13. Nije sporno da je presudom donesenom u navedenom postupku 4. srpnja 2013. utvrđeno, između ostalog, da je sedmotužena Societe Generale-Splitska banka d.d. u razdoblju od 1. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time sedmotužena Societe Generale-Splitska banka d.d. u razdoblju od 1 siječnja 2004. do 6. kolovoza 2007. postupala protivno odredbama čl. 81.,82. i 90. ZZP-a/03, a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama čl. 96. i 97. ZZP-a/07 te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima (stavak VII. izreke).
14. Nije sporno da je, u konačnici, Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, dana 14. lipnja 2018. pod poslovnim brojem Pž-6632/17-10, donio presudu kojom odbija žalbe svih tuženika i potvrđuje prvostupanjsku presudu, između ostalog, pod stavkom VII. izreke kojim je utvrđeno da sedmotužena Societe Generale-Splitska banka d.d. u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u potrošačkim ugovorima o kreditima kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, čime da je postupano protivno odredbama čl. 81., 82. i 90. ZZP-a/03, odnosno kasnije čl. 96. i 97. ZZP-a/07.
15. Naposljetku, nije sporno da su presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 2221/18-11 od 3. rujna 2019., odbijene su revizije I. – VII. tuženika i potvrđena drugostupanjska presuda, između ostalog, u navedenom dijelu kojim su odbijene njihove žalbe protiv prvostupanjske presude i ista potvrđena u stavku VII. izreke.
16. Nije sporno da je prethodna tvrtka društva Societe Generale – Splitska banka d.d. glasila HVB Splitska banka d.d., da je tvrtka naknadno promijenjena u Splitska banka d.d. te da se je to društvo pod tom tvrtkom pripojilo tuženiku (a isto proizlazi iz povijesnih izvadaka iz sudskog registra za obje pravne osobe), čime je tuženik postao sveopći pravni sljednik Splitske banke d.d. (ranijih tvrtki Societe Generale – Splitska banka d.d. i HVB Splitska banka d.d..).
17. Iz navedenog proizlazi da je presuda ovog suda, P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim se utvrđuje da je tuženik u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. i na dalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača ugovaranjem valutne klauzule švicarski franak u potrošačkim ugovorima o kreditu bez da je prethodno potrošače – korisnike kredita u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime su povrijeđene odredbe čl. 81., 82. i 90. ZZP-a/03 i čl. 96. i 97. ZZP-a/07, postala pravomoćna 14. lipnja 2018.
18. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.
19. Tako je i Zakonom o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj: 41/2014., 110/2015., 14/2019., dalje u tekstu: ZZP/14), a prethodno i ZZP-om/07, predviđeno podnošenje tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača protiv osobe čije je postupanje u suprotnosti s određenim odredbama tog zakona.
20. Takvom tužbom za zaštitu kolektivnih interesa može se, između ostalog, zahtijevati utvrđenje da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi (čl. 502.b st. 1. t. 1. ZPP-a).
21. Prema odredbi čl. 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete i isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
22. Radi se o parnicama pokrenutim radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava.
23. Iako tužitelj nije potrošač, isti je s potrošačem EU sklopio Ugovor o ustupu tražbine što ju je ŠU kao korisnik kredita/potrošač stekao prema tuženiku temeljem potrošačkog Ugovora o kreditu.
24. Naime, Ugovorom o kreditu kojeg je ŠU kao korisnik kredita sklopio s tuženikom kao kreditorom, EU odobren je kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.136,04 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita za kupnju stana iz Programa poticane stanogradnje u Gradu Zagrebu (čl. 2. i 3. Ugovora o kreditu), koji kredit se je trebao otplatiti u mjesečnim ratama s redovnom kamatom koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,99% godišnje, s time da su pojedinačne mjesečne rate iznosile 415,26 CHF (samo posljednja rata je iznosila 415,89 CHF), a plaćale su se u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju kreditora na dan ispunjenja obveze (čl. 5. st. 1., 10. i 11. Ugovora o kreditu).
25. Prema odredbi čl. 3. t. 1. ZZP-a/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu (ZZP/07 stupio je na snagu 7. kolovoza 2007., a predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 4. svibnja 2005.), potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok je, prema odredbi točke 2. istog članka, trgovac svaka osoba koja nudi ili sklapa pravne poslove, odnosno nastupa na tržištu u okviru svog zanimanja, ili svoje djelatnosti.
26. Ništa u Ugovoru o kreditu ne upućuje na to da je ŠU sklapao taj ugovor kako bi ostvario financiranje kupnje nekretnine koja bi mu trebala služiti obavljanju njegovog zanimanja, određene poslovne aktivnosti ili poduzetničke djelatnosti, a niti bi to proizlazilo iz bilo kojeg drugog dokaza iz predmetnog spisa, prvenstveno iskaza samog EU, slijedom čega se zaključuje da je ŠU Ugovor o kreditu sklopio kao potrošač s tuženikom, kreditnom institucijom u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita, dakle, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.
27. Predmetni Ugovor o kreditu sklopljen je 4. svibnja 2005., dakle, u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbu o valutnoj klauzuli (i o promjenjivoj redovnoj kamatnoj stopi) koja je navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđena ništetnom, iz razloga što se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, uslijed čega potrošači nisu dobili sve informacije koje su im bile potrebne da shvate što navedena odredba podrazumijeva i koje rizike nosi, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene.
28. Stoga se zauzeta pravna stajališta o ništetnosti navedenih odredbi iz potrošačkih ugovora o kreditu sklapanih u navedenom razdoblju između potrošača i, između ostalog, ovdje tuženika, odnose i na predmetni Ugovor o kreditu.
29. Točno je da je u kolektivnom potrošačkom sporu pružena (tek) apstraktna pravna zaštita, stoga je u pojedinačnim parnicama radi naknade štete ili isplate (stečenog bez pravne osnove) uslijed povrede potrošačkih prava i interesa tuženiku dopušteno dokazivati da je u konkretnom slučaju postupio sukladno ZZP-u/03, dakle, da je konkretna valutna klauzula u CHF bila razumljiva EU, jer mu je prethodno tuženik dao sve informacije koje su mu bile potrebne da shvati što ta odredba podrazumijeva i koje rizike nosi te da se je o istoj pojedinačno pregovaralo.
30. Naime, prema odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a/03 ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.
31. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81. st. 2. ZZP-a/03).
32. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81. st. 4 ZZP- a/03).
33. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84. ZZP- a/03).
34. Nepoštena ugovorna odredba je ništava (čl. 87. ZZP-a/03).
35. Stoga, kao što je to već pravomoćno utvrđeno u kolektivnom potrošačkom sporu, ugovorna odredba o ugovaranju obveze kredita u valuti CHF, s obvezom otplate u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju kreditora na dan ispunjenja obveze (čl. 2. i čl. 11.2. Ugovora o kreditu), jest jasna i lako uočljiva, ali je upitno je li u konkretnom slučaju za EU bila razumljiva, u smislu je li on bio od strane tuženika potpuno informiran o rizicima i pravnim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF (prema informacijama s kojima je tuženik tada mogao raspolagati) te je li navedena odredba bila predmet pojedinačnog pregovaranja.
36. Ako se utvrdi da EU valutna klauzula u CHF nije bila razumljiva te da ta odredba nije bila predmet pojedinačnog pregovaranja, tada vrijedi utvrđenje iz pravomoćne presude donesene u kolektivnom potrošačkom sporu da takva odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te da je zbog toga nepoštena i, posljedično, ništava.
37. Stoga je (doduše na prijedlog tužitelja) izveden dokaz saslušanjem EU kao svjedoka (napominje se da u ovom postupku nije predloženo saslušanje zaposlenika banke – tuženika koji je u konkretnom slučaju pregovarao s EU u pogledu sklapanja Ugovora o kreditu).
38. Tijekom svog iskaza ŠU je potvrdio da je on sklopio Ugovor o kreditu koji se nalazi na listu 14-19 spisa te da je namjena istog bila kupnja stana za stanovanje. Naveo je da se je on prijavio za program poticane stanogradnje u gradu Zagrebu te da mu je u sklopu tog programa bila uvjetovana kako banka s kojom mora sklopiti ugovor o kreditu, tako i činjenica da se mora raditi o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u CHF. Istaknuo je da je svjestan da sklapanje ugovora s valutnom klauzulom znači da visina mjesečnog anuiteta ovisi o tečaju te valute, ali se nije sjećao da ga je itko od strane banke posebno upozoravao da sklapanje ugovora s valutnom klauzulom u CHF nosi neke posebne rizike. Prema njegovom sjećanju početni mjesečni anuitet je iznosio oko 1.800,00 kn, a kasnije je, uslijed promjene tečaja, iznosio oko 3.000,00 kn. Kupnja predmetne nekretnine da je financirana predmetnim kreditom kojeg je odobrila HVB Splitska banka d.d. kojoj je kredit otplaćivan 12-13 godina, s kojim djelom otplate da je on završio, a sada da je u tijeku sedamnaestogodišnje otplate kredita prema Agenciji za pravni promet i posredovanje nekretninama s fiksnim anuitetom od 280,00 EUR mjesečno. Napomenuo je da za vrijeme dok je otplaćivao kredit banci nije pokušao s bankom dogovoriti povoljnije uvjete kreditiranja te se nije mogao sjetiti da li mu je banka nakon odluke Vlade RH ponudila konverziju predmetnog kredita iz CHF u EUR. Na upite punomoćnika tuženika odgovorio je da je prije potpisivanja pročitao predmetni Ugovor o kreditu, da mu je u tom ugovoru sve bilo jasno, ali se nije mogao sjetiti je li tražio od banke neka dodatna pojašnjenja. Nadalje, naveo je da je kredit otplaćivan s njegovom plaćom, da predmetna nekretnina nije nikada služila za obavljanje njegove poslovne djelatnosti (svjedok je član društva Cognita d.o.o., koje ima sjedište u [adresa], dakle, ne na adresi predmetnog stana) te je naveo da mu je jasno što znači tržišna cijena te pojam tržišni uvjeti.
39. Uzevši u obzir iskaz navedenog svjedoka, iz kojeg proizlazi da isti prije sklapanja Ugovora o kreditu nije od strane zaposlenika tuženika dobio ikakve informacije o rizicima i pravnim posljedicama ugovaranja valutne klauzule u CHF, to proizlazi da se utvrđenja suda iz pravomoćne presude iz potrošačkog kolektivnog spora odnose i na konkretni slučaj, budući da valutna klauzula u CHF potrošaču nije bila razumljiva. Naime, očito je da svjedoku nisu bili poznati rizici ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF, a niti je isti imao saznanja o tome da Hrvatska narodna banka štiti tečaj hrvatske kune u odnosu na valutu Euro, ali ne i u odnosu na valutu švicarski franak.
40. Stoga, budući da svjedok nije dobio odgovarajuće informacije po pitanju parametara od kojih ovisi te od kojih se mijenja tečaj valute HRK u odnosu na tečaj valute CHF, da se o valutnoj klauzuli nije pojedinačno pregovaralo (sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF je bio jedan od uvjeta sudjelovanja i Programu poticanje stanogradnje u Gradu Zagrebu) i da je ista uzrokovala očitu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, to je navedena odredba nepoštena i, posljedično, ništava.
41. Valja napomenuti da tužitelj ima pravni interes u ovoj parnici utvrđivati ništetnost konkretne valutne klauzule, iz razloga što je u kolektivnom potrošačkom sporu pružena isključivo apstraktna pravna zaštita, dakle, u kolektivnom potrošačkom sporu su općenito utvrđene ništetnima valutne klauzule u ugovorima o potrošačkim kreditima koje je tuženik sklapao u određenom razdoblju, pod pretpostavkom da su ispunjene određene pretpostavke, a tuženiku je u svakoj pojedinačnoj parnici bilo dopušteno dokazivati da te pretpostavke u odnosu na konkretni ugovor nisu bile ispunjene. Tako je u ovoj parnici utvrđivano da li je valutna klauzula konkretnog Ugovora o kreditu bila razumljiva korisniku kredita EU (što je ovisilo o informacijama koje je taj konkretni korisnik dobio od tuženika) i tek je po utvrđenju da ista nije bila razumljiva mogao biti donesen zaključak o ništetnosti konkretne ugovorne odredbe te o posljedičnom postojanju odnosa stjecanja bez pravne osnove. Dakle, deklaratorni tužbeni zahtjev ima u ovoj parnicu svrhu deklaratornog preambula, u smislu odredbe čl. 187. st. 3. ZPP-a.
42. Posljedica ništavosti navedene odredbe o valutnoj klauzuli jest ta da je potrošač (korisnik kredita) ŠU imao prema univerzalnom pravnom predniku tuženika, a nakon toga i prema tuženiku, tražbinu povrata novčanog iznosa kojeg je tuženik stekao temeljem te ništetne odredbe, dakle, u okviru instituta stjecanja bez pravne osnove, imao bi pravo na povrat onog što je primjenom navedene odredbe platio tuženiku, sve sukladno odredbi čl. 323. st. 1. u vezi čl. 324. st. 1. ZOO-a o pravnim posljedicama ništetnosti ugovora ili njegovih pojedinih odredbi te čl. 1111. st. 1. ZOO- a o stjecanju bez pravne osnove.
43. Navedena tražbina, kao i svaka druga tražbina, osim onih čiji je prijenos zabranjen zakonom ili je strogo osobne naravi ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog, može biti predmetom ustupa (čl. 80. st. 1. ZOO-a).
44. Primatelj tražbine (cesionar) ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je ustupitelj tražbine (cedent) imao prema dužniku do ustupanja (čl. 84. st. 1. ZOO-a).
45. Iz predmetnog Ugovora o ustupu tražbine proizlazi da je ŠU ustupio tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku po osnovi povrata preplaćenih iznosa po osnovi valute, kamata i svih plaćenih naknada nastalu temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu (čl. 1. i 2. Ugovora o ustupu tražbine).
46. Valja istaknuti da je tražbina dovoljno određena ako su u ugovoru jasno naznačeni vjerovnik, dužnik i pravni temelj iste, a ista je odrediva ako ugovor sadrži dovoljno podataka temeljem kojih se ti elementi mogu odrediti (čl. 272. st. 1. ZOO-a).
47. U konkretnom slučaju Ugovor o ustupu tražbine sadrži podatke o vjerovniku, dužniku i pravnom temelju tražbine koja se ustupa, dok je samo utvrđivanje visine iste ostavljeno za kasnije, s obzirom da se taj iznos, ako je sporan, bez provođenja financijskog vještačenja ne može utvrditi.
48. Stoga je tražbina koja se ustupa jasno određena, a time je i sama činidba ugovora jasno određena pa nema mjesta zaključku o ništetnosti predmetnog Ugovora o ustupu tražbine zbog neodređenosti činidbe, u smislu odredbe čl. 269. i 270. st. 1. ZOO-a.
49. Potpuno je nebitno što tužitelj nema svojstvo potrošača, jedino je relevantno da je na njega prenesena tražbina potrošača nastala primjenom pravomoćno utvrđenih ništetnih ugovornih odredbi iz potrošačkih ugovora.
50. Ovo stoga, što se radi o prenosivoj imovinsko – pravnoj tražbini čiji se objektivni identitet prijenosom na drugog vjerovnika ne mijenja, dakle, promjenom osobe vjerovnika nije promijenjen identitet tražbine koja se ustupa, što je osobito vidljivo iz odredbe čl. 84. st. 1. ZOO-a prema kojoj primatelj tražbine (cesionar) ima prema dužniku (cesusu) ista prava koja je ustupitelj tražbine (cedent) imao prema dužniku do ustupanja.
51. Novčane tražbine potrošača nisu strogo osobne tražbine, niti se njihova narav protivi ustupanju, a niti je prijenos istih zabranjen zakonom, dakle, iste su prenosive, kao i većina novčanih tražbina, bez obzira na svojstvo njihova nositelja (tako i Sud EU, u presudama C-383/18 od 11. rujna 2019. i C-519/19 od 1/8. studenog 2020.).
52. Slijedom navedenog, tužitelj je aktivno legitimiran potraživati od tuženika ono šte je isti primio od EU u ispunjenju Ugovora o kreditu primjenom ništetne valutne klauzule u švicarskim francima (a s obzirom da bez pokretanja ove parnice ne može ostvariti stečenu novčanu tražbinu prema tuženiku to su bespredmetni navodi tuženika da tužitelj nema pravnog interesa za vođenje predmetne parnice).
53. Tražbina povrata stečenog bez pravne osnove zastarijeva protekom općeg zastarnog roka od 5 godina koji načelno počinje teći prvog dana nakon dana kada je stjecatelj nešto stekao (čl. 215. st. 1. i čl. 225. ZOO-a).
54. Predmetni Ugovor o kreditu otplaćivan je u mjesečnim rata, koji se sastoje od glavnice i iznosa redovne kamate, koji su dospijevali, u pravilu, desetog dana u mjesecu, s time da je prva rata dospjela 10. lipnja 2006., a posljednja 10. svibnja 2019.
(čl. 11.2. Ugovora o kreditu).
55. Iako je svaka pojedinačna preplata po osnovi valutne klauzule izvršena s danom plaćanja pojedine rate, zastara tražbine povrata preplaćenog ne počinje teći od prvog dana nakon dana otplate rate.
56. Naime, prema pravnom shvaćanju kojeg je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo u zauzeo na sjednici Građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020., kojeg prihvaća i ovaj sud, zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
57. S obzirom da je presuda ovog suda, P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu kojim se utvrđuje ništetnost valutne klauzule, postala pravomoćna 14. lipnja 2018., to je zastara tražbine povrata onog što je plaćeno temeljem te ništetne odredbe počela teći 14. lipnja 2018., a kako je tužba u ovom predmetu podnesena 12. lipnja 2023., to proizlazi da zastara nije nastupila (nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje na restitucijske zahtjeve).
58. Dakle, u konkretnom predmetu primijenjeno je, po pitanju zastare, pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., a ne ranije pravno shvaćanje koje je zauzeto u revizijskoj presudi VSRH-a, Rev 2245/17 od 20. ožujka 2018., prema kojem se zastara prekida podnošenjem tužbe u kolektivnom potrošačkom sporu i počinje ponovno teći od pravomoćnosti odluke donesene u tom sporu.
59. Radi utvrđenja koji iznos je ŠU platio tuženiku (odnosno njegovom univerzalnom pravnom predniku HVB Splitska banka d.d.) po osnovi Ugovora o kreditu za kupnju stana 72248/05 od 4. svibnja 2005. (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) uzimajući u obzir valutnu klauzulu u švicarskim francima, ugovorenu odredbom čl. 2. i čl. 11.2. Ugovora o kreditu, koji iznos bi mu trebao platiti da nije ugovorena valutna klauzula, uzimajući u obzir kao početnu vrijednost onu glavnicu koju je banka temeljem Ugovora o kreditu isplatila korisniku kredita u kunama te koliko, uzimajući u obzir na taj način utvrđenu razliku, iznosi mjesečna anuitetna preplata korisnika kredita po predmetnom Ugovoru o kreditu, izražena u HRK i EUR te na koje datume je ta preplata izvršena, sud je odredio izvođenje dokaza financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vještačenja Živković d.o.o.
60. U nalazu i mišljenju financijski vještak navodi da je korisnik ŠU po Ugovoru o kreditu po osnovi anuiteta (do 151. anuiteta) ukupno platio 350.990,12 kn/46.584,39 EUR (tablica 1, stupac 7), a kada bi se anuiteti obračunali po početnom tečaju tj. tečaju po kojem je banka isplatila kredit 5. svibnja 2006. (1 CHF = 4,688100 kn) tada da bi platio 279.607,98 kn/37.110,36 EUR (tabela 1, stupac 8). Anuitetna preplata po osnovi valutne klauzule u mjesecima kada je primijenjeni tečaj na dan otplate anuiteta bio veći od onog početnog (tzv. pozitivne tečajne razlike) da iznosi 72.862,02 HRK/9.670,45 EUR (tablica 1, stupac 10), dok negativne tečajne razlike (kada je tečaj na dan plaćanja anuiteta bio manji od početnog) ukupno iznose 1.479,88 HRK/196,41 EUR Tablica 1, stupac 11). Stoga da neto anuitetna preplata po osnovi tečaja, kada se od pozitivnih oduzmu negativne tečajne razlike, iznosi 71.382,14 HRK/9.474,04 EUR (tablica 1, stupac 14). U posebnoj tablici vještakinja daje pregled mjesečnih neto anuitetnih preplata u HRK i EUR.
61. Tužitelje je prigovorio nalazu i mišljenju iz razloga što vještakinja nije posebno iskazala pozitivne, a posebno negativne tečajne razlike (po mjesecima), već je samoinicijativno izvršila prijeboj te dala detaljni prikaz isključivo neto preplate te iz razloga što prema tužiteljevom izračunu zbroj pozitivnih tečajnih razlika (preplata) iznosi 9.919,14 EUR, a ne 9.670,45 EUR kao što to prikazuje vještak.
62. Tuženik nije imao prigovora, ali je sukladno nalazu i utvrđenju negativnih tečajnih razlika, specificirao istaknuti prigovor radi prebijanja na način radi prijeboja ističe tražbinu u iznosu od 196,41 EUR s zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u podnesku tuženika od 28. listopada 2024.
63. U dopuni nalaza i mišljenja financijski vještak je konvertirao pojedinačne iznose pozitivnih tečajnih razlika (iz HRK u EUR) te dao pregled istih u Tabeli 1. te je pojedinačne iznose negativnih tečajnih razlika (iz HRK u EUR) te dao pregled istih u Tabeli 2.
64. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka, jer su isti jasni i logični te, stoga objektivno provjerljivi te izrađeni u skladu s pravilima konkretne znanosti i struke.
65. Nakon toga je tužitelj konačno specificirao tužbeni zahtjev na način da potražuje isplatu iznosa od 9.670,42 EUR s zateznim kamatama na pojedinačne iznose, kako je to navedeno u podnesku tužitelja od 14. prosinca 2024.
66. Tuženik je prigovorio preinaci tužbe, povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu s iznosa od 7.963,37 EUR na iznos od 9.670,42 EUR. Ako bi sud prihvatio preinaku, ističe prigovor zastare u odnosu na potraživanje koje je po prvi puta istaknuto u preinačenoj tužbi.
67. Sud je dopustio preinaku tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu, budući da je preinaka posljedica točnog izračuna preplate po osnovi ništetne valutne klauzule od strane financijskog vještaka, a tužitelj prije provedenog vještačenja nije niti mogao znati koliko iznosi njegova novčana tražbina po toj osnovi, dakle, bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka, pri čemu se opisana preinaka tužbe ukazuje svrsishodnom za konačno rješenje odnosa među predmetnim parničnim strankama, u smislu odredbe čl. 190. st. 1., 2. i 3. ZPP-a.
68. Uostalom, prema odredbi čl. 191. st. 2. ZPP-a ako tužitelj preinačuje tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtijeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti, a tužitelj u ovom postupku preinačenom tužbom zahtijeva iz iste činjenične (i pravne) osnove veću novčanu svotu, za čiju je opravdanost saznao tek nakon podnošenja tužbe, tijekom glavne rasprave, nakon provedenog financijskog vještačenja.
69. Upravo iz razloga što se radi činjenično o istom tužbenom zahtjevu, a do povećanja novčane svote je došlo zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe, zastara tražbine povrata onog što je plaćeno po osnovi ništetne valutne klauzule prekinuta je već podnošenjem tužbe, 12. lipnja 2023., i to kako u odnosu na novčani iznos koji je naveden u izvornoj tužbi, tako i u odnosu na novčani iznos koji je naveden u preinačenoj tužbi, slijedom čega, protivno navodima tuženika, zastara nije nastupila (počela je teći 14. lipnja 2018. pa do 12. lipnja 2023. nije protekao petogodišnji zastarni rok) (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, na sjednici Građanskog odjela održanoj 27. svibnja 2024. – pravno shvaćanje Su-IV-123/2024-5, točka 2.).
70. Dakle, iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da nedvojbeno postoji tražbina tužitelja prema tuženiku po osnovi povrata iznosa od 9.670,42 EUR plaćenog temeljem ništetne valutne klauzule.
71. Međutim, isto tako postoji tražbina tuženika prema tužitelju po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika u iznosu od 196,44 EUR, koja je istaknuta u ovoj parnici radi prebijanja.
72. Negativne tečajne razlike su po svom sadržaju tražbina tuženika za ispunjenje ugovorne obveze plaćanja anuiteta kredita prema početnom tečaju za CHF koji se ima primijeniti budući da je odredba o valutnoj klauzuli ništetna.
73. Pogrešno tužitelj smatra da mu tuženik ne može staviti u prijeboj navedenu tražbinu koji tuženik izvorno ima prema korisniku kredita.
74. Naime, tužitelj je tražbinu prema tuženiku stekao Ugovorom o cesiji sklopljenim s korisnicom kredita. Tužitelj je, dakle, primatelj tražbine, korisnica kredita ustupitelj tražbine, a tuženik dužnik ustupljene tražbine.
75. Prema odredbi čl. 199. st. 1. i 3. ZOO-a dužnik ustupljene tražbine može prebiti primatelju one svoje tražbine koje je do obavijesti o ustupu mogao prebiti ustupitelju, osim ako je bez ograde izjavio primatelju da pristaje na ustup tražbine.
76. Tuženik nije nikada izjavio da pristaje na ustup tražbine, slijedom čega može tužitelju staviti u prijeboj tražbinu po osnovi tzv. negativnih tečajnih razlika koju ima prema ustupitelju (korisnici kredita).
77. Točno je da je navedena tražbina tuženika, u vrijeme isticanja prigovora radi prebijanja, na ročištu održanom 12. ožujka 2024., bila zastarjela (pojedinačne tražbine dospijevale su na dan dospijeća svake pojedine rate, koji su, prema odredbi čl. 11.2.
3. Ugovora o kreditu, dospijevali, u pravilu, desetog u mjesecu, s time da je prva dospjela 10. lipnja 2006., a prema dopunskom nalazu vještaka najstarija tražbina po osnovi negativnih tečajnih razlika dospjela je 28. srpnja 2006., dok je najmlađa tražbina dospjela 10. listopada 2008., a time da je zastarni rok 3 godine – čl. 226. ZOO-a), međutim, to nije zapreka provedbi prijeboja.
78. Naime, prema odredbi čl. 198. st. 1. ZOO-a dug se može prebiti sa zastarjelom tražbinom samo ako ona još nije bila zastarjela u trenutku kada su se stekle pretpostavke prijeboja.
79. Pretpostavke prijeboja su uzajamnost tražbina, zamjenjivost tražbina (da obje glase na nova ili druge zamjenjive stvari istog roda i kakvoće) i njihovo dospijeće (čl. 195. ZOO-a).
80. Dakle, pretpostavke prijeboja se stječu u trenutku kada se međusobne tražbine ''sretnu'', dakle, kada obje dospiju (čl. 195. i čl. 196. st. 2. ZOO-a).
81. S obzirom da iz dopunskog nalaza i mišljenja financijskog vještaka proizlazi da su tražbine po osnovi negativnih tečajnih razlika uglavnom dospijevale prije tražbina pozitivnih tečajnih razlika (najprije je dospjela tražbina po osnovi pozitivnih tečajnih razlika u iznosu od 1,51 EUR – 13. lipnja 2006., potom dvije tražbine po osnovi negativnih tečajnih razlika i to u iznosu od 2,28 EUR dana 28. srpnja 2006. i u iznosu od 2,55 EUR dana 24. kolovoza 2006., nakon toga je dospjela tražbina po osnovi pozitivnih tečajnih razlika u iznosu od 1,50 EUR dana 15. rujna 2006., a između nje i sljedeće dospjele tražbine po osnovi pozitivnih tečajnih razlika u iznosu od 11,56 EUR od 24. listopada 2008., uspjele su dospjeti sve preostale tražbine tuženika po osnovi negativnih tečajnih razlika), to je jasno da u vrijeme kada su se ostvarile pretpostavke prijeboja, tražbina tuženika po osnovi negativnih tečajnih razlika još nije bila zastarjela.
82. Stoga je tuženikov prigovor radi prebijanja, koji je istaknut u ovoj parnici, dopušten i osnovan.
83. Stavljanjem u prijeboj tražbina po osnovi negativnih tečajnih razlika koje su dospijevale od 28. srpnja 2006. do 10. listopada 2008. (Tablica 2. dopunskog nalaza - ukupno 196,44 EUR) podmirene su tražbine po osnovi pozitivnih tečajnih razlika koje su dospijevale od 13. lipnja 2006. do 26. studenog 2009. te dio tražbine po osnovi pozitivnih tečajnih razlika koja je dospjela 11. prosinca 2009. u iznosu od 8,27 EUR (Tablica 1. dopunskog nalaza).
84. Nakon prebijanja, preostale su tražbine po osnovi pozitivnih tečajnih razlika u ukupnom iznosu od 9.473,98 EUR i to ostatak tražbine dospjele 11. prosinca 2009. u iznosu od 2,92 EUR te sve ostale tražbine koje su dospjele nakon toga (Tablica 1. dopunskog nalaza).
85. Stoga je valjalo utvrditi da postoji tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 9.670,42 s zateznim kamatama, kako je to navedeno u Tablici 1. dopunskog nalaza vještaka te da postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 196,44 EUR s zateznim kamatama, kako je to navedeno u Tablici 2. dopunskog nalaza te je valjalo prebiti te dvije tražbine do iznosa od 196,44 EUR i u tom iznosu odbiti tužbeni zahtjev za povrat plaćenog po osnovi pozitivnih tečajnih razlika, a dosuditi tužitelju ostatak u iznosu od 9.473,98 EUR s zateznim kamatama, kao i zatezne kamate na prebijeni iznos od 1,51 EUR za razdoblje od 13. lipnja 2006. (datum dospijeća) do 28. srpnja 2006. (datum dospijeće kasnije tražbine tuženika s kojom je prebijen). Na preostale prebijene iznose pozitivnih tečajnih razlika tužitelju ne pripadaju zatezne kamate, jer su isti prebijeni s ranije dospjelim iznosima negativnih tečajnih razlika.
86. Dakle, tužitelju je valjalo dosuditi zatezne kamate na iznos od 1,51 EUR od 13. lipnja 2006. do 28. srpnja 2006. te iznos od 9.473,98 EUR s zateznim kamatama na iznos od:
− 2,94 EUR od 11. prosinca 2009. do isplate,
− 17,29 EUR od 11. siječnja 2010. do isplate,
− 0,01 EUR od 10. veljače 2010. do isplate,
− 20,26 EUR od 12. veljače 2010. do isplate,
− 0,49 EUR od 09. ožujka 2010. do isplate,
− 19,59 EUR od 10. ožujka 2010. do isplate,
− 24,07 EUR od 13. travnja 2010. do isplate,
− 1,44 EUR od 19. travnja 2010. do isplate,
− 33,33 EUR od 10. lipnja 2010. do isplate,
− 39,23 EUR od 1. srpnja 2010. do isplate,
− 7,71 EUR od 8. srpnja 2010. do isplate,
− 44,29 EUR od 12. srpnja 2010. do isplate,
− 35,15 EUR od 10. kolovoza 2010. do isplate,
− 58,36 EUR od 10. rujna 2010. do isplate,
− 46,17 EUR od 11. listopada 2010. do isplate,
− 47,47 EUR od 11. studenog 2010. do isplate,
− 58,06 EUR od 16. prosinca 2010. do isplate,
− 56,58 EUR od 24. siječnja 2011. do isplate,
− 63,24 EUR od 3. ožujka 2011. do isplate,
− 54,57 EUR od 31. ožujka 2011. do isplate,
− 60,40 EUR od 22. travnja 2011. do isplate,
− 80,17 EUR od 6. lipnja 2011. do isplate,
− 4,71 EUR od 9. lipnja 2011. do isplate,
− 78,25 EUR od 24. lipnja 2011. do isplate,
− 94,46 EUR od 22. srpnja 2011. do isplate,
− 103,92 EUR od 24. kolovoza 2011. do isplate,
− 82,78 EUR od 27. rujna 2011. do isplate,
− 78,13 EUR od 31. listopada 2011. do isplate,
− 78,22 EUR od 29. studenog 2011. do isplate,
− 86,21 EUR od 20. siječnja 2012. do isplate,
− 89,73 EUR od 1. veljače 2012. do isplate,
− 88,78 EUR od 22. veljače 2012. do isplate,
− 87,56 EUR od 19. ožujka 2012. do isplate,
− 35,21 EUR od 21. ožujka 2012. do isplate,
− 86,31 EUR od 14. lipnja 2012. do isplate,
− 89,78 EUR od 18. lipnja 2012. do isplate,
− 85,99 EUR od 16. srpnja 2012. do isplate,
− 67,05 EUR od 24. kolovoza 2012. do isplate,
− 63,71 EUR od 19. rujna 2012. do isplate,
− 82,55 EUR od 4. listopada 2012. do isplate,
− 86,22 EUR od 9. studenog 2012. do isplate,
− 83,70 EUR od 3. siječnja 2013. do isplate,
− 176,68 EUR od 4. siječnja 2013. do isplate,
− 81,84 EUR od 16. siječnja 2013. do isplate,
− 87,01 EUR od 22. veljače 2013. do isplate,
− 112,33 EUR od 22. ožujka 2013. do isplate,
− 87,75 EUR od 29. travnja 2013. do isplate,
− 79,85 EUR od 4. lipnja 2013. do isplate,
− 76,97 EUR od 1. srpnja 2013. do isplate,
− 81,55 EUR od 6. kolovoza 2013. do isplate,
− 80,16 EUR od 16. rujna 2013. do isplate,
− 1,52 EUR od 25. rujna 2013. do isplate,
− 81,88 EUR od 16. listopada 2013. do isplate,
− 83,66 EUR od 7. studenog 2013. do isplate,
− 80,65 EUR od 13. siječnja 2014. do isplate,,
− 84,68 EUR od 24. siječnja 2014. do isplate
− 86,54 EUR od 21. ožujka 2014. do isplate,
− 89,05 EUR od 1. travnja 2014. do isplate,
− 91,03 EUR od 9. travnja 2014. do isplate,
− 102,34 EUR od 9. svibnja 2014. do isplate,
− 85,24 EUR od 3. srpnja 2014. do isplate,
− 92,51 EUR od 1. rujna 2014. do isplate,
− 91,90 EUR od 29. rujna 2014. do isplate,
− 91,86 EUR od 11. studenog 2014. do isplate,
− 95,02 EUR od 9. prosinca 2014. do isplate,,
− 96,32 EUR od 2. siječnja 2015. do isplate
− 76,45 EUR od 6. veljače 2015. do isplate,
− 13,66 EUR od 9. veljače 2015. do isplate,
− 76,87 EUR od 23. ožujka 2015. do isplate,
− 13,16 EUR od 24. ožujka 2015. do isplate,
− 34,00 EUR od 30. ožujka 2015. do isplate,
− 6,34 EUR od 31. ožujka 2015. do isplate,
− 72,96 EUR od 30. travnja 2015. do isplate,
− 2,45 EUR od 4. svibnja 2015. do isplate,
− 45,77 EUR od 13. svibnja 2015. do isplate,
− 7,26 EUR od 14. svibnja 2015. do isplate,
− 4,76 EUR od 25. svibnja 2015. do isplate,
− 72,77 EUR od 29. svibnja 2015. do isplate,
− 12,77 EUR od 1. lipnja 2015. do isplate,
− 75,33 EUR od 10. lipnja 2015. do isplate,
− 11,47 EUR od 12. lipnja 2015. do isplate,
− 75,37 EUR od 30. srpnja 2015. do isplate,
− 10,90 EUR od 31. srpnja 2015. do isplate,
− 77,05 EUR od 11. rujna 2015. do isplate,
− 8,10 EUR od 14. rujna 2015. do isplate,
− 76,69 EUR od 5. listopada 2015. do isplate,
− 9,46 EUR od 6. listopada 2015. do isplate,
− 76,33 EUR od 2. prosinca 2015. do isplate,
− 9,42 EUR od 3. prosinca 2015. do isplate,
− 75,39 EUR od 31. prosinca 2015. do isplate,
− 11,13 EUR od 4. siječnja 2016. do isplate,
− 122,80 EUR od 29. siječnja 2016. do isplate,
− 15,34 EUR od 1. veljače 2016. do isplate,
− 123,39 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,
− 145,61 EUR od 17. ožujka 2016. do isplate,
− 14,60 EUR od 18. ožujka 2016. do isplate,
− 109,24 EUR od 12. travnja 2016. do isplate,
− 11,59 EUR od 13. travnja 2016. do isplate,
− 107,43 EUR od 3. svibnja 2016. do isplate,
− 10,79 EUR od 4. svibnja 2016. do isplate,
− 111,28 EUR od 2. lipnja 2016. do isplate,
− 10,55 EUR od 3. lipnja 2016. do isplate,
− 142,03 EUR od 1. srpnja 2016. do isplate,
− 14,17 EUR od 4. srpnja 2016. do isplate,
− 111,41 EUR od 11. kolovoza 2016. do isplate,
− 9,33 EUR od 12. kolovoza 2016. do isplate,
− 111,16 EUR od 6. rujna 2016. do isplate,
− 19,40 EUR od 12. rujna 2016. do isplate,
− 108,83 EUR od 10. listopada 2016. do isplate,
− 128,84 EUR od 21. studenog 2016. do isplate,
− 125,37 EUR od 8. prosinca 2016. do isplate,
− 129,46 EUR od 2. siječnja 2017. do isplate,
− 69,54 EUR od 11. siječnja 2017. do isplate,
− 126,12 EUR od 6. veljače 2017. do isplate,
− 124,76 EUR od 10. ožujka 2017. do isplate,
− 111,92 EUR od 21. travnja 2017. do isplate,
− 12,58 EUR od 25. travnja 2017. do isplate,
− 22,43 EUR od 2. svibnja 2017. do isplate,
− 107,59 EUR od 22. svibnja 2017. do isplate,
− 107,90 EUR od 23. lipnja 2017. do isplate,
− 24,38 EUR od 29. lipnja 2017. do isplate,
− 34,67 EUR od 30. lipnja 2017. do isplate,
− 95,01 EUR od 9. kolovoza 2017. do isplate,
− 204,47 EUR od 19. rujna 2017. do isplate,
− 241,22 EUR od 9. listopada 2017. do isplate,
− 104,60 EUR od 10. listopada 2017. do isplate,
− 19,25 EUR od 10. studenog 2017. do isplate,
− 83,45 EUR od 21. studenog 2017. do isplate,
− 19,38 EUR od 11. prosinca 2017. do isplate,
− 77,93 EUR od 3. siječnja 2018. do isplate,
− 19,21 EUR od 10. siječnja 2018. do isplate,
− 79,20 EUR od 30. siječnja 2018. do isplate,
− 20,56 EUR od 12. veljače 2018. do isplate,
− 96,43 EUR od 26. ožujka 2018. do isplate,
− 74,24 EUR od 30. ožujka 2018. do isplate,
− 19,84 EUR od 10. travnja 2018. do isplate,
− 94,04 EUR od 23. svibnja 2018. do isplate,
− 97,74 EUR od 29. lipnja 2018. do isplate,
− 98,54 EUR od 6. kolovoza 2018. do isplate,
− 103,78 EUR od 11. rujna 2018. do isplate,
− 102,31 EUR od 29. listopada 2018. do isplate.
87. Zatezne kamate se obračunavaju po stopi koja je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a određena za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa, iz razloga što se radi o tražbini povrata onog što je stečeno temeljem ništetne ugovorne odredbe, dakle, bez pravne osnove, a ne temeljem trgovačkog ugovora, kao što to tužitelj i potražuje u podnesku kojim je konačno specificirao tužbeni zahtjev.
88. Budući da konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu iznosa od 9.670,42 EUR, a dosuđeno mu je 9.473,98 EUR, proizlazi da je u ovoj parnici tužitelj uspio u omjeru od 97,97%, odnosno da nije uspio tek s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega mu je tuženik dužan naknaditi troškove parničnog postupka u cijelosti, dok će svoje troškove tuženik morati sam snositi (čl. 154. st. 5. ZPP-a).
89. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 9.670,42 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 7/1 i Tbr. 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za očitovanje na odgovor na tužbu u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 11. ožujka 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 23. travnja 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr, 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 16. listopada 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 5. studenog 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 4. prosinca 2024. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 14. prosinca 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 20. siječnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 8/3 i Tbr. 46 OT-a), za ročište 10. veljače 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 14. srpnja 2025. u iznosu od 125,00 EUR (Tbr. 9/2 i Tbr. 46 OT-a), za plaćeni predujam za financijsko vještačenje 350,00 EUR, za plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 126,09 EUR (Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/) i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 143,16 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe), dakle, ukupno mu pripada 2.994,25 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a), koje se obračunavaju se po istoj stopi po kojoj se obračunavaju zatezne kamate na glavnicu utuženog potraživanja.
90. Tužitelju ne pripada naknada za pristup na ročište za objavu presude, jer taj trošak nije potreban za vođenje parnice, s obzirom da ako stranka koja je uredno pozvana na navedeno ročište na isto ne pristupi, može istog dana preuzeti sadržaj presude s e-oglasne ploče suda i na taj način na vrijeme biti upoznata s istom, kako bi u roku podnijela žalbu, a ukoliko nema namjere podnijeti žalbu, tada ionako ne bi mogla postići ovrhu presude bez otisnute potvrde pravomoćnosti i ovršnosti, a koja se iskazuje tek nakon proteka žalbenog roka te ju sud strankama dostavlja zajedno s presudom putem informacijskog sustava e-Komunikacija.
91. Stoga je preko iznosa od 2.994,25 EUR do zahtijevanog iznosa 3.625,00 EUR, za iznos od 630,75 EUR s zateznim kamatama, zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.
92. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 4. kolovoza 2025.
Sutkinja:
Ivana Manestar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.
DNA:
- tužitelju po punomoćniku
- tuženiku po punomoćnici
