REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pp-102/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Korneliji Adamec, uz sudjelovanje Monike Golub, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene AA, koju brani Marina Biondić, odvjetnica u Zagrebu, zbog prekršaja iz članka 133. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine‟ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) povodom prigovora okrivljene izjavljenog protiv obaveznog prekršajnog naloga II. Postaje prometne policije Zagreb broj 211-07/24-4/81970, nakon provedenog žurnog postupka, 4. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Okrivljena: AA, kći A, rođena **.**.1987. u Zagrebu, državljanka RH, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], prekršajno neosuđivana, protiv nje se ne vodi postupak za drugi prekršaj ili kazneno djelo,

k r i v a  j e

što je 6. rujna 2024. u 7.55 sati u Zagrebu, upravljala osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], Avenijom Dubrovnik u smjeru zapada, a dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se prometom pješaka upravlja putem semafora u blizini Adamičeve ulice, nije zaustavila svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza kada je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo,

čime je počinila prekršaj opisan u članku 133. stavku 1., kažnjivo po članku 133. stavku 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama,

pa joj se na temelju citiranog propisa uz primjenu odredbe članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) izriče

novčana kazna od 240,00 € (dvjesto četrdeset eura).

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona okrivljena je obvezna platiti novčanu kaznu u roku od 30 dana po primitku presude, priloženom uplatnicom, a u protivnom će se postupiti po odredbama članka 34. Prekršajnog zakona.

Na temelju članka 152. stavka 3. i članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenu da ako u roku koji joj je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, priloženom uplatnicom, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavcima 2., 3. i 4. Prekršajnog zakona, okrivljena je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 20,00 € (dvadeset eura) u roku od 30 dana po primitku ove presude, priloženom uplatnicom, u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, na temelju članka 152. stavaka 4. i 11. Prekršajnog zakona.

Obrazloženje

1. Policijska uprava zagrebačka, II. Postaja prometne policije Zagreb pod brojem 211-07/24-4/81970 izdala je 21. rujna 2024. obavezni prekršajni nalog protiv okrivljene, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude. Protiv obaveznog prekršajnog naloga, okrivljena je u otvorenom zakonskom roku, uložila prigovor, zbog poricanja prekršaja. Sudac je pregledom predmeta utvrdio da ne postoje razlozi za odbacivanje prigovora okrivljene, navedeni u članku 243. Prekršajnog zakona, pa je u skladu sa odredbom članka 244. stavak 1. Prekršajnog zakona, obavezni prekršajni nalog stavio van snage i proveo žurni postupak.

2. Okrivljena je, putem braniteljice, sudu dostavila pisanu obranu, koju je sudac pročitao na ročištu, a u kojoj poriče počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret. Točno je da je navedene zgode okrivljena upravljala motornim vozilom u navedenom smjeru, kao što je to činila svakog radnog dana od kolovoza 2014. te ponovno od 2016. do 30.09.2024. god. kada je bila zaposlena u javnobilježničkom uredu u Karlovcu te je punih 10 godina vozila svaki dan 120 km do Karlovca i nazad, te je naravno uz to vozila i na drugim relacijama, po Gradu Zagrebu, na more i slično. Baš iz tog razloga, okrivljena je sigurna da kritičnog dana nije počinila prekršaj kako joj se to stavlja na teret. Kako je navedeno i u prigovoru, na semaforu je bilo upaljeno zeleno, zatim žuto svjetlo, a svojim vozilom koje se približavalo okrivljena se već nalazila svega par metara ispred semafora te je donijela odluku proći kroz žuto svjetlo, vozeći normalnom propisanom brzinom i ne ugrožavajući sudionike u prometu, smatrajući da je za kočenje prekasno jer je već bila točno ispred semafora. Kako je navedeno i u obveznom prekršajnom nalogu, predmetni semafor ima svrhu osigurati siguran prijelaz pješaka, odnosno ne radi se o semaforu u raskrižju. Baš iz tog razloga što se radi o semaforu koji je namijenjen da pješacima osigura prelazak preko pješačkog prijelaza je evidentno da okrivljena nije prošla kroz crveno svjetlo. Naime, da je doista prošla kroz crveno svjetlo, onda bi došlo do ugrožavanja pješaka kojima bi tada bilo zeleno svjetlo, ili pak do prometne nesreće u kojoj bi sudjelovao pješak i okrivljena s motornim vozilom. S obzirom da se to nije dogodilo, očigledno je da do prekršaja nije došlo. Okrivljena je aktivan vozač gotovo 20 godina i nikada nije imala niti sličan događaj u svom prometnom iskustvu, to tim više jer je po zanimanju pravnica koja poštuje pravni poredak, pa joj je potpuno jasno kakvo bi ugrožavanje prometa učinila prolaskom kroz crveno svjetlo i kakva je sankcija za takvo ugrožavanje. Majka je djeteta od 6 godina, trenutno nezaposlena i u potrazi za poslom, pa sigurno ne bi počinila prekršaj koji bi joj otežao traženje posla i k tome bitno otežao privatni i obiteljski život. Zbog svega navedenog, nisu ostvarena obilježja prekršaja koji se okrivljenici stavlja na teret te se predlaže donijeti oslobađajuća presuda. Podredno, ukoliko sud ipak odluči kazniti okrivljenicu, ovim putem se ukazuje na niz olakotnih okolnosti te se ističe da su ispunjeni svi uvjeti za oslobođenje od kazne prema članku 38. Prekršajnog zakona, odnosno za ublažavanje kazne iz članka 37. Prekršajnog zakona (naročite olakotne okolnosti), odnosno za izricanje sudske opomene. Okrivljenica ističe da nikome nije nastala nikakva šteta i nije došlo ni do kakvog ugrožavanja. Posebno se osporava zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom budući da je navedena zaštitna mjera predviđena za recidiviste, sukladno članku 133. stavku 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, dok Prekršajni zakon u članku 239. stavku 4. samo daje tu mogućnost, koja je u ovoj konkretnoj situaciji isključena budući da navedeni prekršaj okrivljena nikada nije počinila, niti ranije niti tijekom navedenog događaja. Dakle, svrha kažnjavanja se može postići i blažom kaznom nego što je zakonski minimum u konkretnom slučaju. Slijedom svega gore navedenog, okrivljenica smatra da nije počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret optužnim aktom. Iz tog razloga predlaže da se nakon provedenog postupka donese presuda kojom se okrivljenica oslobađa od optužbe, odnosno kojom se optužba odbija.

2.1. Braniteljica okrivljene je u cijelosti ostala kod navoda pisane obrane okrivljene te budući ista poriče počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret predlaže da se u dokaznom postupku ispita djelatnik policije koji je utvrđivao prekršaj na okolnost je li zbog vremenskih uvjeta i položaja gdje se nalazio mogao vidjeti kakvo je bilo svjetlo na semaforu uključeno za smjer kretanja okrivljene.

3. U dokaznom postupku sudac je pozivao svjedoka djelatnika policije MA, koji se pozivu nije odazvao, iako mu je uredno uručen, niti je svoj izostanak opravdao. Stoga je sudac u dokaznom postupku pročitao izvješće o počinjenom prekršaju koje je 6. rujna 2024. u 7.55 sati sačinio djelatnik II. Postaje prometne policije MA prilikom radnje neposrednog opažanja prekršaja, a iz kojeg proizlazi da je okrivljena AA, čiji identitet je utvrđen uvidom u vozačku dozvolu serijskog broja [broj vozačke dozvole], upravljala osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], Avenijom Dubrovnik u smjeru zapada, a dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza u blizini Adamičeve ulice na kojem se prometnom pješaka upravlja putem semafora, nije se zaustavila ispred pješačkog prijelaza kada joj je danim znakom bio zabranjen prolaz, odnosno za njezin smjer kretanja je bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu. Sudac je navedeno izvješće prihvatio u cijelosti i ocijenio ga vjerodostojnim i zakonitim dokazom, budući da je i odredbom članka 158. stavka 5. Prekršajnog zakona propisano da je izvješće ili službena zabilješka o počinjenom prekršaju dokaz u postupku, ako je ovlaštena službena osoba tijela državne uprave u okviru svoje nadležnosti za provođenje nadzora neposredno opažala radnju počinjenja prekršaja i o tome sačinila službenu bilješku ili izvješće.

3.1. U dokaznom postupku pročitan je i izvod iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske za okrivljenu iz kojeg je vidljivo da okrivljena nije pravomoćno prekršajno osuđivana unazad tri godine.

3.2. Braniteljica okrivljene je u cijelosti ostala kod navoda pisane obrane okrivljene, te s obzirom da smatra da tijekom dokaznog postupka nije nedvojbeno utvrđeno da bi okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret predlaže da ju Sud oslobodi od optužbe.

4. Sudac nije prihvatio obranu okrivljene, ocijenivši ju neživotnom i neuvjerljivom, budući je okrivljena poricala tijekom postupka počinjenje prekršaja koji joj se stavlja na teret, te suprotnu provedenom dokaznom postupku, konkretno navodima izvješća o počinjenom prekršaju, koje je prilikom radnje neposrednog opažanja prekršaja sačinio djelatnik II. Postaje prometne policije MA, budući iz istog proizlaze bitna obilježja djela prekršaja koji se okrivljenoj stavlja na teret, jer je nedvojbeno utvrđeno da je upravljala osobnim vozilom Avenijom Dubrovnik u smjeru zapada, a dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se prometnom pješaka upravlja putem semafora, nije se zaustavila ispred pješačkog prijelaza kada se za njen smjer kretanja već uključilo crveno svjetlo. Identitet okrivljene djelatnik policije je nedvojbeno utvrdio uvidom u njezinu vozačku dozvolu, dinamiku utvrđenog prekršaja je opisao u izvješću o počinjenom prekršaju, a kako je MA službena osoba, okrivljenu nema razloga neosnovano teretiti.

5. Na temelju obrane okrivljene, te provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze po slobodnom uvjerenju, sudac je nedvojbeno utvrdio da je okrivljena počinila prekršaj koji joj se stavlja na teret, odnosno da je navedene zgode upravljala osobnim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], Avenijom Dubrovnik u smjeru zapada, a dolaskom do obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se prometom pješaka upravlja putem semafora u blizini Adamičeve ulice, nije zaustavila svoje vozilo ispred pješačkog prijelaza kada je na semaforu bilo uključeno crveno svjetlo, te ju je proglasio krivom i kaznio novčanom kaznom koju smatra primjerenom težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljene.

6. Prilikom odmjeravanja kazne sudac je cijenio kao olakotnim okolnostima cijenio okolnosti počinjenja prekršaja i dosadašnju neosuđivanost okrivljene, dok otegotnih okolnosti nije našao, pa je okrivljenoj izrečena novčana kazna ispod zakonom propisanog minimumima smatrajući da će se ovako ublaženom novčanom kaznom postići svrha kažnjavanja i okrivljene ubuduće odvratiti od činjenja ovakvih i sličnih prekršaja. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenu primijenio odredbu članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, na način da joj je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

7. Na temelju u izreci citiranih propisa, s obzirom na to da je okrivljena proglašena krivom, obvezna je naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/13.) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a visina paušalnog iznosa troškova postupka primjerena je složenosti, trajanju postupka i imovnom stanju okrivljene. U presudi je visina troškova izražena u eurima sukladno članku 42. i 92. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023.

8. Okrivljenoj sudac nije izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom. Izricanje ove zaštitne mjere više nije obvezno, pa sud prema članku 58. stavku 1. Prekršajnog zakona zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom primjenjuje fakultativno, kada ocijeni da postoji opasnost da će počinitelj prekršaja upravljajući motornim vozilom ponovo počiniti takav prekršaj. U konkretnom slučaju sud smatra, cijeneći sve okolnosti pod kojima je prekršaj počinjen kao i ponašanje i ličnost okrivljene, te da joj je vozačka dozvola neophodna zbog budućeg zaposlenja i obiteljskih obveza, da će se okrivljena i bez izricanja predložene zaštitne mjere ubuduće kloniti činjenja prometnih prekršaja i da će se izricanjem samo novčane kazne postići svrha kažnjavanja.

9. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 4. kolovoza 2025.

Zapisničar

Sudac

Monika Golub, v.r.

Kornelija Adamec

Dostavna naredba:

1. Okrivljenoj, AA, [adresa],

2. Braniteljici, Marina Biondić, Zagreb, Radmanovačka 1,

3. Tužitelju, II. Postaja prometne policije Zagreb,

4. Pismohrana.