REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kž-149/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević, predsjednice vijeća, te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Goršeta, u kaznenom predmetu protiv optuženika OV, zbog kaznenog djela iz članka 136. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 - dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi broj K- 250/2024 od 21. siječnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 29. srpnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba optuženika OV odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom, uvodno navedenom presudom Općinskog suda u Požegi, na temelju članka 544. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 – pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25; dalje: ZKP/08.) je ukinut (pravilno „stavljen izvan snage“) kazneni nalog toga suda broj K-106/2021 od 24. studenog 2021., nakon čega je optuženi OV proglašen krivim za počinjenje kaznenih djela protupravnog oduzimanja slobode iz članka 136. stavka 1. KZ/11 i prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 136. stavka 1. KZ/11 optuženiku je utvrđena pojedinačna novčana kazna u visini 30 dnevnih iznosa, na temelju članka 139. stavka 2. KZ/11 je utvrđena pojedinačna novčana kazna od 40 dnevnih iznosa te je na temelju članka 51. KZ/11 optuženik OV osuđen na jedinstvenu novčanu kaznu u iznosu 60 dnevnih iznosa, od čega jedan dnevni iznos iznosi 35,00 eura, što ukupno iznosi 2.100,00 eura.

1.1. Na temelju članka 42. KZ/11 optuženik je jedinstvenu novčanu kaznu dužan platiti u roku od šest mjeseci od pravomoćnosti presude. Na temelju članka 42. stavka 7. KZ/11 ukoliko optuženik u cijelosti ili djelomično ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen presudom, zbog znatnog pogoršanja imovinskih prilika do kojeg je došlo bez njegove krivnje nakon donošenja presude, sud može na njegov zahtjev produljiti rok plaćanja novčane kazne do dvadeset četiri mjeseca ili odrediti obročnu otplatu u tom roku. Na temelju članka 43. KZ/11 ukoliko optuženik u cijelosti ili djelomično ne plati novčanu kaznu u roku koji je određen presudom, naplatit će se prisilno, a ako se ne može prisilno naplatiti u roku od tri mjeseca, uz pristanak osuđenika zamijeniti će se radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s dva sata rada za opće dobro, a ukoliko osuđenik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora. Isplati li osuđenik novčanu kaznu nakon pravomoćnosti odluke o zamjeni, izvršenje kazne zatvora ili rada za opće dobro će se obustaviti. U slučaju djelomične isplate, izvršiti će se samo preostali do kazne zatvora.

2. Oštećena GV je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

3. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08. optuženiku je naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08, o visini kojih će se odlučiti posebnim rješenjem te je dužan platiti i paušal u iznosu od 70,00 eura u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

4. Protiv ove presude pravodobnu žalbu je podnio optuženik po branitelju Tomislavu Metiću, odvjetniku u Požegi, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu kao osnovanu i preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi za kaznena djela protupravnog oduzimanja slobode i prijetnje, podredno da ukine pobijanu presudu i vrati predmet na ponovno odlučivanje.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Spis predmeta je, sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08., dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

7. Žalba optuženika nije osnovana.

8. Žalitelj ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08, pri čemu za proturječnost razloga u pobijanoj presudi navodi da je sud utvrdio da nema posebno otegotnih okolnosti da bi nastavno otegotnim cijenio da se optuženik nije ispričao oštećenoj, a svi ostali argumenti koje iznosi su prigovori činjenične naravi. U odnosu na nedostatak razloga o odlučnim činjenicama navodi da su izostali razlozi u odnosu na subjektivni element terećenog kaznenog djela i na odluku o kazni.

8.1. Protivno prigovorima žalitelja prvostupanjski sud je dao jasne i određene razloge u odnosu na subjektivni element terećenih kaznenih djela u točki 11. i 12.1. obrazloženja pobijane presude, a u odnosu na vrstu i mjeru kazne i visinu dnevnog iznosa su dani razlozi u točki 1., 2. i 3. obrazloženja. Nadalje, ne postoji proturječnost u razlozima u odnosu na otegotne okolnosti jer je prvostupanjski sud konstatirao da nije našao posebnih otegotnih okolnosti ali je cijenio nedostatak isprike. Ovakva formulacija ne ukazuje da bi se nedostatak isprike cijenio kao otegotna okolnost. Stoga nije počinjena istaknuta bitna povreda niti je ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08 utvrđeno počinjenje koje druge bitne povrede na koju se pazi po službenoj dužnosti.

9. U argumentaciji žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (nepotpuno se ne argumentira), žalitelj osporava vrijednosnu ocjenu dokaza, pri čemu analizira pojedine iskaze i ukazuje na proturječnosti između iskaza LV i žrtve RV vezano za događaj u kupaonici i izgovorene prijetnje, u odnosu na TV ističe da se ne radi o svjedoku koji bi imao neposredna saznanja o samom događaju. Također se ukazuje na niz proturječnosti u iskazu žrtve u odnosu na to je li ili nije željela napustiti stan kao što uvredljive i neprimjerene riječi koje je optuženik izgovorio nisu prijetnje.

9.1. Neosnovano žalitelj prigovara vrijednosnoj ocjeni izvedenih dokaza jer je prvostupanjski sud brižljivo i kritički vrednovao dokaze i na temelju toga utvrdio odlučne činjenice, a potom izveo pravilan zaključak da su se u ponašaju optuženika ostvarila bitna obilježja terećenih kaznenih djela. Određene različitosti u iskazu oštećenice se ne odnose na odlučne činjenice i ne utječu na vjerodostojnost njezinog iskaza. Nadalje, nije sporno da je kritične zgode oštećenica GV došla u stan koji je prethodno sa svojom obitelji unajmila od optuženika i tamo je bio njezin sin LV, star 16 godina. Prema iskazu oštećenice, optuženik je bio ljut i vikao je da stan treba okrečiti, na što je odgovorila da su ostavili polog od 1.000,00 kuna, potom ju je odveo u kupaonicu i pitao za sifon na što je odgovorila da ga nije niti bilo, nakon čega se optuženik razljutio i počeo joj se unositi u lice i hvatati je za vrat, izgovarao joj je uvredljive riječi, izgurao ju je na hodnik, od čega je pala. Sin joj je pokušao pomoći, no optuženik ga je izgurao van i zaključao stan, nakon dvije minute se vratio i ponovno zaključao stan, pokušala je pobjeći kroz prozor ali nije uspjela jer je bila neka mrežica na prozoru, nakon čega ju je optuženik povukao i rekao joj da neće izaći živa iz stana i da će je ubiti. Pokušala je nazvati policiju, optuženik joj nije uspio oteti mobitel pa je uspjela nazvati policiju. Nakon tog događaja je zatražila liječničku pomoć i izjavila je da se boji optuženika.

9.2. Ovakav iskaz oštećenice da joj nije jasno ponašanje optuženika kritične zgode, koji se ponašao kao da je pod „utjecajem nečega“, treba promatrati povezano i s dijelom obrane optuženika da je vidjevši kako izgleda stan „poludio“, a tako i kad mu je oštećenica odgovorila da neće popravljati i da je psovao i „poludio“, pri čemu nije životno niti logično da bi se oštećenica suprotstavljala optuženiku i vrijeđala ga i psovala, to tim više što je u obrani optuženik priznao da je rekao oštećenici da neka ide jer ga iritira i da će nešto napraviti. U takvom stanju u kakvom je bio optuženik nije životno niti logično da je on tjerao van iz stana oštećenicu, a da je ona to odbijala to tim više što isti ne osporava da je izašao iz stana na oko deset minuta, koji je zaključao, a kada se vratio je vidio da oštećenica nastoji pobjeći kroz prozor. Nadalje, optuženik nije osporio da je mlt. LV izveo iz stana i zabranio mu da se vraća, a i konobaru je rekao da LV ne pušta u stan. Navode oštećenice je potvrdio njezin suprug koji ima samo posredna saznanja, no i mlt. LV. Tako je isti iskazao da je došlo do svađe, da je optuženik odveo majku u kupaonicu i psovao je i vrijeđao sve njih, a njega je uhvatio za ruku i izveo iz stana govoreći mu da se ne vraća, da ga je kasnije kada je ponovno ušao u dvorište potjerao, a taj je dio iskaza potvrdio i svjedok AV, konobar u lokalu. Mlt. AV je još iskazao da je optuženik zaključao vrata stana i čuo je majku da viče i zove u pomoć i da zapomaže. Nazvao je oca i sve mu ispričao.

9.3. Imajući u vidu navedeno i da je iz medicinske dokumentacije razvidno da je nakon događaja isti dan 31. kolovoza 2021. oštećenici pružena hitna medicinska pomoć u Općoj županijskoj bolnici u Požegi i da je nesporno prema podacima policije da je oštećenica prva nazvala policiju prijavljujući da ju je napao vlasnik stana, tada su neosnovani prigovori žalitelja vezano za pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

10. Neosnovani su prigovori žalitelja da je povrijeđen kazneni zakon jer da opisano ponašanje optuženika ne sadrži bitne elemente kaznenog djela iz članka 136. stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. KZ/11 jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08 drugostupanjski sud nije utvrdio da bi na drugi način na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon.

12. Žalitelj pobija presudu i u odluci o kazni navodeći da prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja dnevnog iznosa nije imao u vidu sve okolnosti tj. rashode koje ima optuženik pri čemu je uz žalbu priložio ugovor o kreditu u iznosu od 200.000,00 eura s rokom otplate 25 godina, da se nije cijenilo da je na bolovanju i da prima 120,00 eura dulje vrijeme i da su previsoko odmjereni pojedinačni i ukupan iznos novčane kazne.

12.1. Protivno i ovom prigovoru žalitelja prvostupanjski sud je cijenio ukupnu imovinu optuženika, pribavio je podatke od porezne uprave i po slobodnoj ocjeni je utvrdio visinu dnevnog iznosa, na što je ovlašten. Naime, optuženik je izjavio da su mu primanja 620,00 eura mjesečno ali da je dulje vrijeme na bolovanju pa prima 120,00 eura mjesečno, ne osporava da je vlasnik kuće i jedne polovine vinograda u Pleternici. Nadalje, prvostupanjski sud je pribavio podatke od Porezne uprave, Ispostave u Požegi o dohotku optuženika pa je utvrđeno da je u 2023. optuženik ostvario ukupan prihod od 22.219,14 eura, a u 2024. prihod od 27.291,89 eura, što znači da usprkos bolovanju su optuženikovi prihodi u porastu. Osim toga, optuženik je i vlasnik stana koji je iznajmljivao oštećenici i njezinoj obitelji. Dakle, uvažavajući imovinu i prihode, a cijeneći i obvezu uzdržavanja punoljetnog djeteta te ostale obveze optuženika, ovakav dnevni iznos od 35,00 eura, koji je određen po slobodnoj ocjeni, zasigurno nije previsoko odmjeren, kao što i broj dnevnih iznosa je pravilno odmjeren kako pojedinačnih, tako i jedinstvenog broja dnevnih iznosa i samim time jedinstvene novčane kazne.

12.2. Pritom je prvostupanjski sud imao u vidu da odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela i usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, okolnosti u kojima živi i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela, te ukupnost društvenih i osobnih uzroka koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela. Cijeneći navedeno olakotnim je utvrđeno da se radi o neosuđivanoj osobi, dok posebno otegotnih okolnosti nije utvrđeno.

12.3. I po ocjeni drugostupanjskog suda, po vrsti i mjeri su pravilno utvrđene pojedinačne i jedinstvena novčana kazna kao i rok za plaćanje iste te će se takvom novčanom kaznu ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne tako i generalne prevencije.

13. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 29. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević