Republika Hrvatska

Općinski sud u Gospiću

Trg Alojzija Stepinca br. 3

53000 Gospić

Poslovni broj: K-110/2025-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Gospiću, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dijani Tomašegović Nikolić kao predsjednice vijeća te sudaca porotnika Marije Pešut i Milke Tomljenović, uz sudjelovanje zapisničarke Marije Potnar, u kaznenom predmetu protiv optuženog DA, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću, broj: KO-DO-5/2025 od 14. siječnja 2025. izmijenjene 24. srpnja 2025., nakon javne rasprave održane 17. travnja 2025., 5. svibnja 2025., 27. lipnja 2025., 14. srpnja 2025., 17. srpnja 2025. i 24. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice općinske državne odvjetnice u Gospiću Melite Štampf, optuženog ŽA, zamjenika njegove braniteljice po službenoj dužnosti, odvjetnika Sandra Biondića i tumača za arapski jezik Mubere Maslić- Ždralović, 24. srpnja 2025. objavio je i presudio,

p r e s u d i o  j e

Optuženi PA, sin ZA i ČA, rođen u **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Maroka, pismen, sa srednjom stručnom spremom, brijač, oženjen, otac jednog djeteta, bez imovine, lošeg imovnog stanja, neodlikovan, bez čina, neosuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru,

k r i v  j e

što je,

dana 17. prosinca 2024. oko 11:00 sati u Gračacu, prema ranijem dogovoru sa nepoznatim osobama, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi ilegalnim prijevozom stranih državljana, za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu u neutvrđenom iznosu, nakon što je prethodno na neutvrđenom mjestu na području općine Donji Lapac u osobno vozilo marke "Renault" tip "Espace", na kojem su se nalazile nepripadajuće pločice slovenskih oznaka NM-NL713, znajući da iste ne pripadaju tom vozilu, preuzeo 9 državljana Turske, Irana i Egipta, iako je bio svjestan da su te osobe prethodno mimo granične kontrole nezakonito ušle u Republiku Hrvatsku, pa nakon što je uočen po policijskim službenicima Postaje granične policije Donji Lapac koji su ga znakom "Stop" pokušali zaustaviti, nastavio vožnju prema mjestu Srb nakon čega su ga policijski službenici Policijske uprave zadarske, Postaje granične policije Zadar TA i VA službenim kombi vozilom Policijske uprave zadarske registarske oznake [registarska oznaka] zaobilaženjem s lijeve strane pokušali zaustaviti, nastavio vožnju te u namjeri da ih spriječi i izgura s ceste, lijevim bočnim dijelom vozila udario u prednji desni dio službenog vozila, a potom desnim dijelom vozila udario u lijevi dio službenog vozila pri čemu je ugrozio živote i tjelesni integritet osoba koje je prevozio kao i živote i tjelesni integritet policijskih službenika TA i VA, nakon čega je zaustavio vozilo kojim je upravljao i iskočio iz istog, pa trčeći pobjegao prema obližnjoj šumi, ali je u daljnjem bijegu spriječen po policijskim službenicima Interventne jedinice Policijske uprave zadarske,

dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, pri čemu su dovedeni u opasnost životi i tijela osoba koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj, lažnu ispravu uporabio kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave, te silom spriječio službene osobe u obavljanju službene radnje koja je u okviru njezinih ovlasti, a kaznenim djelom su dovedeni u opasnost život i tijelo službenih osoba,

čime je počinio jedno kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, jedno kazneno djelo krivotvorenja - krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11, te jedno kazneno djelo protiv javnog reda - prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, sve u vezi članka 51. KZ/11.

I. Za kazneno djelo iz članka 326. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, optuženiku ŠA

utvrđuje se

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD

5 (PET) GODINA

II. Za kazneno djelo iz članka 278. stavak 3. u vezi stavka 1. KZ/11, optuženiku ŠA

utvrđuje se

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD

1 (JEDNE) GODINE

III. Za kazneno djelo iz članka 314. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, optuženiku ŠA

utvrđuje se

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD

3 (TRI) GODINE

IV. Temeljem članka 51. KZ/11, optuženik PA

o s u đ u j e  s e

NA JEDINSTVENU KAZNU ZATVORA

U TRAJANJU OD 6 (ŠEST) GODINA

V. Temeljem članka 455. stavak 2. točka 7. ZKP/08 u kaznu zatvora uračunava se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru i to:

-vrijeme uhićenja od 17. prosinca 2024. u 14:30 sati, pa nadalje

-vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, temeljem rješenja suca istrage Županijskog suda u Karlovcu posl.br. Kir-941/2024-3 od 19. prosinca 2024., a produljen rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću broj Kov-4/2025 od 15. siječnja 2025., pravomoćnim 24. veljače 2025., i rješenjem ovog suda posl. broja K-110/2025-6 od 17.travnja 2025 a pravomoćnim 04.lipnja 2025., pa nadalje.

VI. Temeljem članka 79. stavak 2., 4. i 5. KZ/11 u svezi s člankom 556. stavak 1. ZKP/08, od optuženika ŽA privremeno oduzeti predmet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, PGP Gračac od 17.prosinca 2024., serijski broj [serijski broj], i to:

- osobni automobil sive boje, marke "Renault Espace", broja šasije

VFBJEOA0520710150, sa originalna 2 ključa,

trajno se oduzima i postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te se daje na upravljanje Ministarstvu prostornog, uređenja, graditeljstva i državne imovine.

VII. Temeljem članka 79. stavak 1., 5. i 6. KZ/11 u svezi s člankom 556. stavak 1. ZKP/08, od optuženika ŽA privremeno oduzeti predmet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, PGP Gračac od 17.prosinca 2024., serijski broj [serijski broj], i to:

- registarske pločice slovenskih oznaka NM-NL 713 (SLO) - 2 komada

trajno se oduzimaju i iste se imaju uništiti, a uništenje se po pravomoćnosti povjerava PU zadarskoj, PGP Gračac, po čijem uništenju će ista izvijestiti ovaj sud.

VIII. Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP-a/08 u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 3., 6. i 7. ZKP-a/08, optuženik PA, dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, te troškove branitelja po službenoj dužnosti o čemu će sud naknadno odlučiti rješenjem.

Obrazloženje

1.Općinsko državno odvjetništvo u Gospiću je optužnicom broj KO-DO-5/2025 od 14. siječnja 2025. optužilo ŽA zbog kaznenog djela protiv javnog reda

– protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., kaznenog djela krivotorenja – krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 te kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, sv u vezi članka 51. KZ711., činjenično i pavno opisanih kao u izreci presude.

2.Optužnica je potvrđena rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Gospiću poslovni broj: Kov-4/2025-34 od 13. ožujka 2025.

3. Na raspravi 24. srpnja 2025. (list 346 spisa) zamjenica Općinskog državnog odvjetništva u Gospiću izmjenila je činjenični opis u optužnici na način da umjesto riječi "u iznosu od 4.000,00 eura" ima stajati "u neutvrđenom iznosu". U preostalom dijelu činjeničnog opisa, zakonskog opisa i pravne kvalifikacije prvotna optužnica je ostala neizmijenjena.

4. Pozvan da se očituje o optužbi, optuženi PA je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela stavljena mu na teret optužnicom.

5. U dokaznom postupku sud je ispitao svjedoke TA (list 315-318 spisa), LA (list 319- 321 spisa) i VA (list 330 - 332 spisa). Uz suglasnost stranaka (list 345 i 315 spisa) pročitani su iskazi svjedoka ĆA (list 232 – 234 spisa) i svjedoka JA (list 275-276 spisa) ispitanih pred ranijim vijećem na raspravi 5. svibnja 2025. Pročitana je dokumentacija u spisu i to: izvješće o postupanju Policijske uprave Ličko-senjske, Postaje granične policije Donji Lapac (list 4 spisa), izvješće Policijske uprave zadarske, Postaje granične policije Gračac (list 5 spisa), zapisnik o čevidu (list 6-7 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj [serijski broj] (list 8 spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list 9-10 spisa), zapisnik o ispitivanju osumnjičenika po članku 208.A. ZKP/08 sa snimkom koja je reproducirana, obavijest Policijske uprave Međimurske, Policijske postaje Mursko Središće, Centar za policijsku suradnju Dolgavas (list 18 spisa), zapisnik o uzimanju izjave Cen Docuco (list 21 spisa), zapisnik o uzimanju izjave DAM (list 22 spisa), zapisnik o uzimanju izjave IA (list 23 spisa), zapisnik o uzimanju izjave UA (list 24 spisa), zapisnik o uzimanju izjave ŽAM (list 25 spisa), zapisnik o uzimanju izjave PAM (list 26 spisa), zapisnik o uzimanju izjave ZAM (list 27 spisa), izjava o osobnim podacima stranaca (list 33 spisa) i zapisnik o prvom ispitivanju okrivljenika sa snimkom koja je reproducirana (list 42-46 spisa).

6. Ispitan na završetku dokaznog postupka, u svojoj obrani (list 338-340 i 345 spisa) optuženi PA je naveo da mu je 16. prosinca 2024. u kampu u Bihaću u Bosni pristupika osoba koja mu je rekla da netko traži vozača za devet osoba pa ga je tu večer krijumčar smjestio u hotel, naziv hotela ne zna jer je bila noć. U hotelu mu je krijumčar platio večeru i otišao. Šef organizator da je bio D neki Ž. Sljedećeg dana 17. prosinca 2024. u 9 sati taj šef organizator ga je dovezao na zelenu granicu između Hrvatske i Bosne s bosansku stranu, a tamo je došlo još jedno vozilo s drugim vozačem, a u tom drugom vozilu su se već nalazili putnici. Onda je šef organizator preuzeo od drugog vozača to drugo vozilo s putnicima i prevezao ga preko zelene granice na hrvatsku stranu te nakon toga pozvao optuženika da može doći i voziti. Optuženik je preko granice prešao pješice da preuzme vožnju, ali ne zna kako se šef vratio na bosansku stranu ni kamo je šef otišao nakon toga. Šef mu je rekao da vozilo treba odvesti u Sloveniju, a jednom od putnika je dao telefon i onda je optuženik sa šefom komunicirao preko tog telefona, ali ne izravno, nego preko putnika kod kojega je bio taj telefon. Optuženik nije imao telefon, jer je njegov telefon bio razbijen. Nakon što je preuzeo vožnju vozio je oko dva sata i u jednom trenutku je vidio s desne strane parkirano vozilo bijele boje pored kojega je prošao ne znajući da je to policijski auto. Jedan od putnika je nakon kraćeg vremena rekao da ih to vozilo prati pa je putnik kod kojega je bio telefon o tome obavijestio šefa, koji je rekao da nastave vožnju i ne zaustavljaju se. Nakon određenog vremena došlo je vozilo s lijeve strane koje mu je pokušalo prepriječiti put, ali ga je on zaobišao i nastavio. Kad je došlo do dionice puta sa zavojima i uzbrdicama vozio je zbog putnika oko 50-60 km na sat, a jedan od putnika mu je tada rekao da se iza njih pojavilo plavo vozilo, koje je u tom trenutku udarilo u zadnji lijevi dio vozila kojim je on upravljao. On je tada povećao brzinu, a kada je povećao brzinu i kad ga je udarilo vozilo, putnici su bili prestrašeni i počeli su vikati, on je manevrirao jer je pokušao ozbjeći udar jer je bio težak put. Nije imao retrovizor na desnoj strani pa su putnici pratili više nego on, a vozila koja su ga pratila nisu davala svjetlosne ni zvučne signale niti ih je on primijetio. On je automatski bježao i nije razmišljao od koga bježi jer mu je rečeno da vozi, a on bi isti čas stao da je znao da je to policija. Kad je došao do jednog dijela koji je bio jako težak i gdje se nije moglo nastaviti voziti, zaustavio je vozilo ne lijevoj strani ceste, iskočio iz vozila i pobjegao prema šumi. Svi ostali putnici su ostali u vozilu, on se bojao pa je zato bježao, a ostali putnici su od straha ostali u vozilu. Trčao je po snijegu možda dvadeset metara, i vidio je policajca koji je u rukama držao oružje duge cijevi pa se tu zaustavio, popio malo vode i digao ruke. Bio je u sjedećem položaju, policajac je ispalio dva metka u zrak, sustigao ga i udario u slabinu pa se previo od bola, a policajac ga je onda vrškom cipele udario u vilicu i nagazio mu cipelom na glavu i ozlijedio mu lice te ga udario u potkoljenicu i pokušao mu slomiti nogu, a kad ga je udario u lice u vilicu, izbio mu je zube, počeo je krvariti i zube je uhvatio u šaku, neki su se polomili do kraja, a neki po pola. Nakon toga mu je stavio lisice na leđa i izveo ga na cestu u auto. Kad ga je policajac tukao, nije se branio, već ga je molio da ga više ne tuče. Ozljede nije prijavio u policiji jer su svi prilikom ispitivanja mogli vidjeti ozljede, a nitko nije reagirao, a ozljede su vidljive na snmci ispitivanja na policiji. Želi izjaviti da mu je jako žao zbog toga, ali bio je u teškoj financijskoj situaciji zbog obitelji koja ga je tjerala na taj posao i na kraju je i posegao za tim korakom. Nažalost počinio je to djelo, ali puno puta je pokušao preći prema Sloveniji i nije uspio i taj put je mislio da će uspjeti, ali nije uspio i zbog svega izražava kaljenje i žaljenje. Nikad u životu nije imao prekršaja ni kazneno djelo, kod kuće u [adresa], Maroko, ga čeka dijete koje nije vidio pet godina, a primarno je dijete razlog zašto je pristao na ovaj prijevoz. Ima i mamu koja je stara i bolesna i sve su to okolnosti koje su ga natjerale. Za prijevoz je trebao primiti samo naknadu za putne troškove, a uz to mu je i plaćen prijevoz na način da on vozi. Iznos od 4.000,00 eura odnosio se na putni trošak, hranu i odjeću svih u vozilu, a to znači svih devet migranata i njega kao desetog. Tri godine bio je u Turskoj, a onda je preko Grčke krenuo za Europu. Ženu i dijete nije poveo jer u Turskoj uvjeti nisu takvi da bi se mogli osigurati primjereni uvjeti za život. U Turskoj je ostao tri godine da bi skupio novac za prijevoz da ne mora ići pješice. Dok je bio u Turskoj, nije imao prevoditelja, na poslu je komunicirao preko P, nije ostvarivao nikakv prava ni socijalnu pomoć. U Turskoj je naučio jezik dovoljno dobro da je je mogao funkcionirati u redovnom životu, koristio je osnovni dio jezika, nije ga savladao. U Turskoj je krijumčarima platio dvije tisuće eura da bi došao u Bosnu i poslije više nije imao novaca. Krijumčare nije poznavao, oni samo dođu i kažu da imaš priliku i oni će te dovesti i to je to. U Bosni je naprije bio u Sarajevu, a onda u kampu u Bihaću. On je svojeručno u izjavi o osbnim podacima stranca naveo da govori francuski, engleski, arapski i turski. Potvrđuje da nikome nije govorio ni pokazivao svoje ozljede, jer su one bile jasno vidljive svakome tko je radio ispitivanje i da se vidi i na video zapisima, a ponovno upitan, navodi da su ga pregledali djelatnici hitne pomoći. Na upit suda zašto nije legalnim putem došao u Europu sa dokumentima odgovrio je da mu je bila potrebna viza koju nije ni tražio jer nije imao sredstava za traženje vize i poznato mu je da bez visoke spreme ne može doći u Europu.

7. Budući da je optuženik na raspravi 17. srpnja 2025. (list 337 i 338), nakon čitanja zapisnika o ispitivanju osumnjičenika po članku 208a ZKP/08 sa snimkom koja je reproducirana i zapisnika o prvom ispitivanju okrivljenika sa snimkom koja je reproducirana, stavio primjedbu u kojoj je naveo da je za vrijeme oba ispitivanja bilo osigurano prevođenje po tumaču za turski jezik, iako je optuženik policajcima rekao da govori arapski, a da poznaje francuski, engleski i malo turskog pa stoga smatra da prevođenje nije bilo vjerodostojno i da se ti iskazi ne mogu uzeti u obzir, usprkos činjenici da je optuženik svojeručno ispunio podacima izjavu o osobnim podacima stranaca (list 33 spisa), na čije čitanje nije bilo primjedbi, a optuženik je na raspravi 24. srpnja 2025., nakon što je izjava predočena, potvrdio da je svojeručno u toj izjavi napisao da govori francuski, engleski, arapski i turski jezik (list 345 spisa), sud je na raspravu zakazanu za 24. srpnja 2025. pozvao i sudskog tumača za turski jezik Domagoja Borošaka radi ocjene kvalitete prijevoda sa turskog na hrvatski i obrnuto te poznavanja turskog jezika od strane optuženika. Na raspravi 24. srpnja 2025. sudski tumač za turski jezik Domagoj Borošak, prilikom reprodukcije snimke ispitivanja optuženika po članku 208.a ZKP/08, naveo je da je prevoditelj prevodio nekorektno u smislu da je dopunjavao i uređivao iskaz optuženika, da je prijevod iznimno nekvalitetan i da optuženom nije prevedeno za što ga se tereti niti mu je prevedena

pouka o pravu na branitelja, a da optuženik na snimci govori slabo turski jezik, teško konstruira rečenice, ne poznaje gramatiku turskog jezika, ali barata riječima i pojmovima. Prilikom reprodukcije snimke prvog isptivanja okrivljenika u ODO Gospić, spomenuti sudski tumač Domagoj Borošak naveo je da je optuženik na početku snimke na turskom jeziku rekao da ne razumije dobro turski, a što prevoditelj nije preveo na hrvatski jezik. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da su prilikom oba navedena ispitivanja prekršena prava na prevođenje pa se sukladno članku 8. stavku 9. ZKP/08 na tim dokazima ne može temeljiti sudska odluka.

8. Nije sporno da je optuženik dana 17. prosinca 2024. prema ranijem dogovoru s nepoznatim osobama u osobnom vozilu marke "Renault" tip "Espace" prevozio devet osoba, svjestan da su te osobe prethodno mimo granične kontrole ušle u Republiku Hrvatsku.

9. Sporno je, s obzirom na obranu optuženika, je li optuženik ilegalno prevozio strane državljane s ciljem da se materijalno okoristi, za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu, jesu li se na vozlu kojim je upravljao nalazile nepripadajuće registarske pločice i je li optuženik znao da iste ne pripadaju tom vozilu, je li optuženi kad ga je policija pokušavala zaustaviti nastavio vožnju te u namjeri da ih spriječi i izgura s ceste, lijevim bočnim dijelom vozila udario u prednji desni dio službenog vozila, a potom desnim dijelom udario u lijevi dio službenog vozila i time ugrozio živote i tjelesni integritet osoba koje je prevozio kao i živote i tjelesni integritet policijskih službenika TA i VA te je li optuženikovo postupanje bilo izazvano protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem policijskih službenika.

10. Iskaz svjedoka ĆA, zbog izmjene raspravnog vijeća, pročitan je uz suglasnost stranaka. Svjedok ĆA (list 273-274 spisa) izjavio je da je 17. prosinca prošle godine kao pomoćnik načelnika za graničnu kontrolu bio sa kolegama LA i MA kada je došla dojava građana o tome da se cestom Nebljusi-Donji Lapac kreće vozilo slovenskih registracijskih oznaka, bez retrovizora, za kojega je građanin koji je dojavio o njegovom kretanju, posumnjao da prevozi ilegalne migrante. U postaji su s njim bili kolege LA i MA. MA i svjedok ĆA su se u vozilu bez policijskih oznaka uputili na raskrižje prema mjestu Birovači, gdje su zaustavili automobil. U drugom automobilu s njima je krenuo i LA. Predmetno vozilo prošlo je pored njih bez zaustavljanja, s tim da ga mi nisu niti pokušali zaustaviti niti su izlazili iz automobila. Po prolasku vozila, s njihovom Toyotom uključili su se u promet i vozili se za predmetnim automobilom Renault Espace, s uključenim rotacijskim plavim svjetlima. U nekom trenutku pridružio im se i LA, u Fordu bez policijskih oznaka, ali sa snažnijim plavim rotacijskim svjetlom. U mjestu Dobroselo interventni policajci VA i TA su kombijem Mercedes Vito, s vidljivim policijskim obilježjima, prepriječili put na cesti i plavim treptećim svjetlom davali znak vozaču Renaulta da stane, ali on ni tu nije stao, već je sišao s ceste, vozeći se preko trave i u smjeru juga. Tom prilikom kada su interventni policajci prepriječili put nije došlo do kontakta Renaulta Espace i Mercedesa Vito. Nakon toga nastavili su slijediti vozilo na način da su prvi iza njega bili MA i svjedok ĆA, iza njih je išao LA u Fordu, a iza njega interventni policajci iz Zadra u Kombiju Mercedes Vito. Dojavili su u Postaju granične policije Gračac, dežurstvu Z, da vozilo ide prema njima. Ne zna u kojem je to točno mjestu bilo, ali na križanju prema Ličkoj Kaldrmi i Srbu policijski službenik koji je izašao iz vozila pokušao je stop-tablicom zaustaviti vozilo Renault Espace. Ovaj se ni tada nije zaustavio. U predjelu zvanom Srbski Klanac interventni policajci su ih pretekli i pokušali preteći automobil Renault Espace. Dok su ga pretjecali, vozač Renaulta je, slučajno ili namjerno, usmjerio automobil u policijski kombi, i udario u njega svojim lijevim stražnjim dijelom u desni prednji dio Mercedes Vita. To je bio jedini kontakt između ta dva vozila koji je svjedok vidio. Intenzitet udara Renaulta Espace u Mercedes Vito je bio sudar, namjeran ili slučajan, nije se radilo samo o okrznuću. Kombi je ostao stajati, dok je Renault Espace nastavio s vožnjom još neki kilometar. Oni su ga nastavili pratiti, dok se nije zaustavilo. Ispred svjedoka ĆA s kojim je u vozilu bio MA, bio je LA u Fordu. Vozač Renaulta iskočio je iz automobila i spustio se niz padinu, a LA izašao je iz svog automobila i dao se pješice u potjeru za vozačem. Kolega LA nije povukao ručnu kočnicu, pa se Ford stao kretati unazad po nizbrdici i svojim stražnjim desnim dijelom je udario prednji lijevi dio Toyote u kojem su bili MA i svjedok ĆA. Automobil Renault Espace, osim što mu je nedostajao retrovizor, nije imao drugih vidljivih oštećenja. Osim svjetlosnim signalima nisu signalizirali i zvučnim vozaču Renault Espace-a da se zaustavi, jer njihova Toyota nije imala mogućnosti zvučne signalizacije. Renault Espace se nije kretao pretjerano brzo, bio je vidno opterećen, a konfiguracija terena je tu takva da mu nije omogućavala da razvije veliku brzinu pa se kretao brzinom 10 do 15 km/h većom od ograničenja brzine, a ograničenje brzine tu je iznosilo, s obzirom da je riječ o duljem putu, 40 i 50 km/h. Policajci u kombiju Mercedes Vito su bili posljednji u koloni, ispred svjedoka ĆA i MA u Toyoti, bio je LA u Fordu, a ispred njega Renault Espace. Mercedes Vito pretekao je cijelu kolonu, a u desnom zavoju, dok je htio s lijeve strane preteći Renault Espace, ovaj ga je udario. Misli da je Renault Espace prešao u lijevu kolničku traku, ali nije siguran. Poslije je vidio da su na Renault Espaceu bila oštećena lijeva stražnja vrata, a da je na kombiju interventne policije otapala ratkapa. Svjedok je naveo da pretpostavlja da su se policajci u kombiju zaustavili jer su zaključili da moraju ostati na mjestu, jer se dogodila nesreća. Udaljenost Renault Espacea od njih koji su ga slijedili bila je 200 do 300 metara, minimalno, dok su on i kolega MA u Toyoti bili prvi iza Renault Espacea. Svjedok je izjavio da je vidio optuženika kada je iskočio iz automobila i preskočio metalni odbojnik. Konfiguracija terena je bila takva da ga poslije nije mogao vidjeti.

Na pitanje optuženika je li vidio da se optuženik, nakon što je izašao iz automobila, predao policijskom službeniku, a da ga je policijski službenik udario, svjedok je odgovorio da to nije istina, da se optuženik nije predao, već je pretrčao, u kratkom vremenu udaljenost od nekoliko metara od automobila do ograde. To je jedino vrijeme kada ga je svjedok mogao vidjeti, a tada LA još nije ni izašao iz svog automobila. Svjedok je nadalje naveo da je LA samo otvorio vrata svog Forda, svjedok optuženika ne bi vidio kako preskače ogradu. Optuženik je stavio primjedbu na iskaz ovog svjedoka navodeći da on nije skrivio sudar.

11. Iskaz svjedoka MA, zbog izmjene raspravnog vijeća, pročitan je uz suglanost stranaka. Svjedok MA (list 275-276 spisa) iskazao je da je misli da je to bilo 17. prosinca 2024., oko podneva, bio je sa kolegama ĆA i LA, kada je zaprimljena dojava da se terenac ili SUV kreće iz pravca Buševića prema državnoj cesti D218. Kolega ĆA i on su krenuli u jednom automobilu, bez vidljivih policijskih oznaka, a LA u drugom. Svjedok i ĆA zaustavili su se na skretanju za Birovaču s namjerom da to vozilo zaustave svjetlosnim signalima, dok je LA zatvorio drugi pravac, prema Korenici, na kružnom toku u Donjem Lapcu. Ono vozilo je prošlo pored njega i ĆA, krenuli su za njim, signalizirajući mu zaustavljanje plavom bljeskalicom. Kada je vozač vidio svjetlosne signale, dodao je gas i počeo bježati. Svjedok je dojavio kolegama da budu spremni kad budu prošli raskrižje kod Donjeg Lapca. Nastavili su ga pratiti prema Boričevcu i Srbu, a LA krenuo je okolnim putem da bi im se nakon nekog vremena pridružio, vozeći iza njih, i također signalizirajući zaustavljanje plavom bljeskalicom. Negdje prije Dobrosela interventni policajci PU zadarske uočili su ih, kako prate vozilo, te su tom vozilu prepriječili put na cesti. Međutim, vozilo se nije zaustavilo, već je punom brzinom prešlo na travnatu površinu, nastavljajući vožnju, da bi se nakon nekog vremena opet vratilo na asfalt. ĆA i svjedok nastavili su ga pratiti u Toyoti, iza njih je bio LA u Ford Rangeru, a kolege iz interventne bile su iza LA u kombiju Mercedes Sprinter, s policijskim oznakama. Alarmirali su PGP Gračac, s obzirom da su se približavali njihovom postajnom području, a iz sigurnosnih razloga nisu ni pokušali preteći ono vozilo. Vidio je kako je na kružnom toku gdje su skretanja za Ličku Kaldrmu, Gračac i Srb, policijski službenik sa stop-tablicom zaustavljao vozilo koje su slijedili, Renault Espace, sive boje, ali ovaj se nije zaustavio. U nekom trenutku LA pretekao je njih dvojicu. Policijski službenici interventne policije pretekli su ih u predjelu zvanom Srbski Klanac, i pokušali su preteći Renault Espace, to je bilo prije ulaska u serpentinu. Renault Espace udario je dvaput svojim lijevim dijelom u desnu stranu policijskog vozila. Policijsko vozilo nakon toga nije bilo u voznom stanju, izbijen mu je bio branik, bilo je još nekih dijelova po cesti. Kolega LA krenuo je za Renault Espaceom, a oni su nastavili za njim. Došli su gore na jednu zaravan, gdje se Renault Espace zaustavio, ali ne voljom vozača, nego zbog kvara. Svjedok nije vidio vozača kako je izašao iz vozila, ali vidio je kako je LA izašao iz svog automobila i dao se u potjeru za vozačem. LA nije povukao ručnu kočnicu, pa je njegov Ford krenuo nizbrdo i udario u njihovu Toyotu.

Dojava je glasila da je riječ o većem vozilu, SUV-u ili terencu, sive boje, vidno opterećenom, u što su se i sami uvjerili kada su ga vidjeli. U dojavi nisu bila spomenuta oštećenja na vozilu, a ni oni nisu vidjeli neka veća oštećenja. Osim zvučnih, nisu upotrijebili i svjetlosne signale za zaustavljanje, jer ih nemaju u automobilu. Renault Espace se kretao brzinom od 90 do 100 km/h, nije niti mogao brže. Prije ulaska u serpentinu Renault Espace je usporio, na oko 30 do 40 km/h. Tu su ga kolege iz interventne pokušale preteći, ali vozač je "smotao" ulijevo, i onemogućio im to pretjecanje. Kad su oni sa svojim vozilom došli do sredine Renaulta Espace, vozač je naglo smotao ulijevo, pokušavši ih izgurati s ceste i udario sredinom svog lijevog dijela u prednji desni dio policijskog vozila. Misli da su bila dva udarca, ali drugog udarca se ne sjeća sa sigurnošću jer je prošlo puno vremena. Pripadnici interventne jedinice su se morali zaustaviti, branik je pao, bilo je još oštećenja na vozilu. Renault Espace kretao se brzinom od 30 do 40 km/h, a policijsko vozilo, s obzirom da se to događalo u serpentini, nije moglo razviti puno veću brzinu, kretalo se brzinom od 50 do 60 km/h, kad ga je pretjecalo. Policijsko vozilo je počelo pretjecati između 50 i 100 metara prije serpentine. Kada se događalo pretjecanje, ĆA i svjedok u svom automobilu bili su 50 metara iza automobila Renault Espace, s tim da su mu se približavali. Na automobilu Renault Espace poslije nije vidio nastala oštećenja, jer ih sa svoje suvozačke strane u automobilu nije mogao vidjeti, s obzirom da su nastala na lijevoj strani Renaulta Espace. Udarac bio dosta jakog intenziteta, jer je vozač Renaulta posve nenadano za vozača policijskog vozila koje je pretjecalo, smotao ulijevo. U takvom manevru Renault Espace prešao je na lijevu kolničku traku

Optuženik je stavio primjedbu na iskaz svjedoka, navodeći da je Renault kojim je on upravljao i prije bio oštećen.

13. Svjedok TA (list 315-318), izjavio je da je bio u smjeni s kolegom VA, bilo je hladno i padao je snijeg, dobio je dojavu da pomogne kolegama u zaustavljanju vozila, a za koje vozilo je uz pomoć sustava prethodno utvrđeno da nema pripadajuće reg. pločice. Po dojavi su se uputili i došli na prometnicu, a kolege iz granične policije PGP Donji Lapac javljali su sustavom veze da se vozilo kreće velikom brzinom, da se ne zaustavlja na svjetlosne i zvučne signale, te da ga oni probaju zaustaviti jer da se u vozilu nalazi više osoba, a to sve da upućuje na krijumčarenje ljudima. Na području križanja Mazin sa vozilom su napravili blokadu na cesti, upalili svjetlosnu i zvučnu signalizaciju, osobno je izašao iz svog vozila u svoj opremi koju imaju u tu svrhu kad su u pitanju teška kaznena djela. U daljini su vidjeli da dolazi to vozilo jer su vidjeli da ga prate dva policijska vozila, službena jeepa, sa uključenom zvučnom i vizualnom signalizacijom. To vozilo se prilikom približavanja njihovoj blokadi nije zaustavilo niti usporilo, nego je ubrzalo, tu ga je okrznulo retrovizorom i odbacilo van kolnika u snijeg. Nakon što ih je to vozilo zaobišlo, nastavili su ga pratiti kolege koje su dopratili to vozilo do nas, a svjedok i VA su se okrenuli i uključili u potjeru. Pratili su ga tako, došli su do mjesta Srb, nije se ni u Srbu zaustavio na policijskoj blokadi, na raskršću Raštele, nego je nastavio dalje, to je bilo kao na filmu i nastavili su ga dalje pratiti dva ta službena jeepa od PGP i naše službeno vozilo Mercedes Vito. Oni su onda sa svojim vozilom pretekli jedan pa drugi policijski jeep. Kad su htjeli preteći sumnjivo vozilo da bi ga zaustavili od naprijed vozač tog vozila je po cesti izvodio sve manevre da ga ne bi mogli preteći. Prilikom dolaska u mjesto Kupirovo ukazala se prilika da ga preteknu i dođu ispred njega jer je on vozio po sredini ceste, a bili su zavoji i uzbrdica, ali se nije htio maknuti u stranu. Kad mu je došao s lijeve strane da ga pretekne, pojasnio je da je bio suvozač, vozilo je vozio kolega, onda je on udario svojim vozilom prvo u vozilo u kojem se nalazio svjedok, a koje mu je bilo s lijeve strane, a onda je udario u vozilo koje ga je pokušalo blokirati s desne strane, a to je bio jedan od dva već spomenuta jeepa. To mjesto na kojem se to događalo zove se Srpski klanac, po kartama, tu su se oni zaustavili nakon udara jer im je auto bio onesposobljen, a kolege s jeepovima su ga nastavili pratiti dalje. Oni su onda izašli iz vozila i onda su čuli žamor u daljini od 300 metara i krenuli su pješice u punoj opremi, po ledu i snijegu prema tom žamoru i kad su došli na lice mjesta zatekli su policijske službenike, a jedan od njih im je rekao da je vozač pobjegao u provaliju koja je duboka nekih 700 do 800 metara. Na licu mjesta ostalo je zaustavljeno vozilo, misli da je bio karavan, veći auto, ne sjeća se dobro marke i u autu su bili ilegalni migranti, a vozač je pobjegao. Onda su se kolega VA i on vratili do njihovog vozila koje je bilo onesposobljeno za vožnju i onda su sustavom veze izvijestili svoje druge kolege o situaciji da nije dobro, da im pripreme vozilo i ljude i da dođu jer moraju nastaviti potjeru, a nemaju s čime. Onda su se kolega VA i on rasporedili da ga idu pješice tražiti tako da između sebe drže razmak od 150 metara jer na većoj razdaljini ne mogu komunicirati između sebe, niti tu prolazi veza. U jednom trenutku je ugledao lijevo iznad sebe na visini nešto, ali kako je već padao mrak nije mogao vidjeti dobro da li je čovjek ili neka divljač, samo se umirio i vidio je da se iz snijega izvlači i presvlači i da je krvav i gleda prema gore. Nakon toga ga je zaobišao, napravio 200 metara da mu dođe s leđa, a kad mu je došao do nekih 8-9 metara, a znao je da on njega ne vidi, sa visine je doskočio do njega, zgrabio ga za jaknu, izveo ga dolje na cestu. Izjavio je da je čovjek, kojega je uhvatio, optuženik i on je bio sav izgreban i krvav od tog terena po kojem se kretao, a to je velika strmina, to je šumovit i kamen teren, skoro pa neprohodan. Nakon toga je došao kolega VA koji je bio isto sav krvav, po rukama i posvud, isto kao i optuženi. Optuženog su stavili uz branik na cesti, na kolnik, tad su došli svi ostali policijski službenici koji su optuženog odveli, a njihova zadaća je završila. Prije udarca vozila optuženika u njihovo vozilo, nije primijetio nikakva oštećenja na vozilu kojim je upravljao optuženik. To je zavojita cesta pa su pretjecanje pokušali izvršiti na ravnom dijelu nakon zavoja, a precizno prije ulaska u sljedeći desni zavoj. Vozilo se cijelim putem od časa kad su se pridružili potjeri kretalo do 180 km/h, a na ovom zavojitom dijelu je vozio oko 80 km/h. Ne sjeća se precizno, ali udario je u prednji desni kraj vozila tako da su mu ispale osovine. On je u njihovo vozilo udario dva puta na način da ih je prvi put udario u desni kotač i tu su oni otišli u lijevo, a onda je udario vozilo sa desne strane svoje, jeepa, oni su se u međuvremenu vratili i bili paralelno s njim, onda ih je još jednom pogodio i tako onesposobio. Po zvukovima koje je čuo shvatio je da je on udario i jeep jer se čula škripa i lom, nije vidio taj udar, jer nije mogao vidjeti jer su mi bili koncentrirani i gledali su u vozilo koje su pratili. Ne može procijeniti jačinu udarca kojim je udareno u jeep. Jeep ga je i nakon udara nastavio pratiti. Ne može se sjetiti točnih ozljeda koje je imao optuženik, sjeća se da je bio izgreban po licu i krvav, ali se ne sjeća je li bio izgreban po rukama. Svjedok je naveo da je on osobno pronašao optuženika, uhvatio ga i izveo na cestu. Prema optuženiku nisu primijenili nikakva nedopuštena sredstva prisile, niti fizičku silu da bi ga udarali ili nešto takvo. Kolega VA mu je rekao da je ozljede zadobio prilikom pada po toj poledici i strmini. Optuženik od njega i kolege nije tražio liječničku pomoć, oni su ga samo uhvatili i predali temeljnoj policiji na daljnju obradu, a ta daljnja obrada bi trebala uključivati liječničku pomoć, ako je potrebna. Nakon što je uočio optuženika, svjedok nije vidio da bi on negdje pao, a kada je zaobišao optuženika i skočio odmah pored njega tako da ga je odmah mogao zgrabiti za jaknu, optuženik je vikao "please, please" i nešto na svom jeziku. Ne može odrediti koliko je vremena prošlo od trenutka kada su svjedok i VA došli do policijskih službenika temeljne policije i vozila s migrantima koje je u tom trenu bilo zaustavljeno, a vozač u bijegu pa do trenutka kad je svjedok uhvatio optuženika. Svjedok smatra da je ovim udaranjem vozila optuženika u vozilo u kojem se nalazio svjedok kao i okrznućem retrovizorom bio potencijalno ugrožen njegov život i tjelesni integritet, da je gledao smrti u oči i da se ne sjeća kad je nešto takvo strašno doživio kao takvo iskustvo. Navodi i da je sumnjivo vozilo bilo puno naguranih ljudi, toliko njih da ne možeš odrediti koliko ih je, ali jedno 8-9. Ti ljudi su izgledali van sebe, u šoku i prestrašeno.

Braniteljica je svjedoku predočila njegovo izvješće na listu 5 spisa od retka 15 koji počinje riječima "Navedeno vozilo" do retka 18 koji završava riječima "lijevu stranu vozila". Nakon što mu je predočen navedeni dio izviješća svjedok je naveo da se ne sjeća gdje je bio džip u trenutku kad su oni nakon prvog udara sa svojim vozilom pokušali sa druge desne strane zaobići sumnjivo vozilo jer se to sve odvijalo u velikoj brzini i bila je velika zbrka, i bilo je to nemoguće upratiti.

Braniteljica je svjedoku predočila njegovo izvješće na strani 5 spisa, sedmi red odozdo, pasus koji započinje riječima "nakon toga".

Nakon toga svjedok je pojasnio da je ono što je u izvješću napisano skraćena verzija onog što je ispričao u sudnici jer kad u izvješću stoji kad su ga njih dvojica zajedno uočili zapravo ga je uočio on, a onda je pozvao VA nakon što mu se došuljao iza leđa, onda ga je on odveo na cesti i onda su ga VA i on zajedno na cesti vezali.

14. Svjedok LA (list 319 -321 spisa), izjavio je da je dana 17. prosinca 2024. oko 11:30 bila dojava od neke osobe, zvali su PGP Donji Lapac u kojoj je on tad bio zaposlen da je u vozilo slovenskih reg. tablica ušlo nekoliko osoba na mjestu Bušević u blizini državne granice sa BiH. On je u tom trenutku bio jedini policijski službenik iz te policijske postaje koji je bio na raspolaganju zajedno sa smjenom na ispomoći pa je uzeo vozilo jeep reg. tablica [registarska oznaka], a pomoćnik načelnika za zaštitu granice sa pomoćnikom načelnika za granični prijelaz su ušli u drugi jeep [registarska oznaka]. Njih dvojica su se s tim džipom uputili na križanje prema mjestu Birovača gdje su htjeli dočekati i zaustaviti to sumnjivo vozilo. A svjedok je sa svojim jeepom bio nedaleko od kružnog toka u Donjem Lapcu smjer prema Korenici da čeka ako krene na tu stranu. Nakon toga su ga na mobitel nazvali ova dva pomoćnika načelnika iz drugog džipa da se sumnjivo vozilo nije zaustavilo na policijskoj blokadi i da kreće prema Donjem Lapcu, a oni su krenuli za njim i prate ga dok on bježi, oni imaju upaljenu rotaciju i zvučnu signalizaciju, onda su mu javili da vozilo nije krenulo prema mjestu gdje se on nalazio nego je skrenulo na taj smjer prema Boričevcu. Obzirom da vozilo nije više išlo prema njemu, nego drugim smjerom, on je krenuo da se svojim vozilom pridruži potjeri. Vozilo im nije dopuštalo da ga preteknu jer je vozio sredinom traka pa ga nije bilo moguće preteći i zaustaviti na siguran način i onda su se tako vozili u koloni kojoj je na čelu bilo sumnjivo vozilo, iza njega jeep sa pomoćnicima načelnika i onda drugi jeep kojim je upravljao svjedok. Onda su pomoćnici načelnika dojavili smjeni ispomoći što se događa jer je ta smjena ispomoći bila na mjestu Vršine pa su im rekli da i oni krenu u potjeru na način da sumnjivo vozilo dočekaju u zasjedi na način da ga oni zaustave od naprijed, a oni će mu doći iza leđa. Kad se sumnjivo vozilo primaklo vozilu smjene sa Vršina koje ga je čekalo s upaljenom rotacijom oni su ga pokušali zaustaviti, ali ih je sumnjivo vozilo zaobišlo i nastavilo se kretati dalje. Onda su im se u potjeri pridružili i ti kolege iz smjene ispomoći. Pojasnio je da kad kaže smjena ispomoći da misli na interventnu jedinicu, jedinicu interventne policije. Misli da su bili iz Zadra, njih su bila dvojica. Bio je neki kombi, ali ne zna vrstu i model. Ne zna i ne sjeća se je li prilikom zaobilaženja, odnosno mimoilaženja kada se sumnjivo vozilo nije zaustavilo nego je prošlo pored ovih interventnih policajaca i vozila, došlo do kakvog kontakta između tog sumnjivog vozila i interventnih policajaca jer zbog mjesta na kojem se nalazio sa svojim vozilom nije mogao sve dobro vidjeti. Onda se ta potjera nastavila i prešli su u područje PGP Gračac, oko mjesta Srb. On je u jednom trenutku pretekao jeep u kojem su bili pomoćnici načelnika, a oni su bili u prvom vozilu iza sumnjivog vozila i nastavili su potjeru tako da je on sad bio prvo vozilo iza ovog sumnjivog vozila, a interventni su bili u zadnjem vozilu u koloni. Onda je gledao je li moguće preteći to sumnjivo vozilo, ali nije nikako mogao i nastavio je voziti iza njega i pratiti ga. Kad su prošli Donji Srb, mjesto Kupirovo, prije tzv. Srpskog klanca primijetio je da vozilo interventne pretječe vozilo u kojem su bili pomoćnici. Onda je prvo preteklo to vozilo u kojem su bili pomoćnici, a onda su pretekli i svjedoka, to je bilo na ravnini, inače ta cesta je dosta krivudava, ali ima ravnih dijelova. U jednom trenutku sumnjivo vozilo više nije bilo na sredini ceste nego je malo bilo udesno i onda je interventna iskoristila tu priliku, krenula ih pretjecati s lijeve strane i onda je krijumčarsko vozilo kako bi spriječilo pretjecanje udarilo u vozilo interventne policije svojim lijevim krajem u prednji desni kraj vozila interventne policije. Krijumčarsko vozilo je u tom trenutku nakon udara prošlo naprijed jer je spriječilo pretjecanje, a vozilo interventne je usporilo, ostalo je iza njega. Onda je u nekom trenutku krijumčarsko vozilo otišlo više ulijevo pa ga je interventna opet pokušala preteći ovaj put s desne strane, i tu nije vidio što se dogodilo, ali je vidio da krijumčarsko vozilo opet ide pokušati spriječiti pretjecanje pa sad ide udesno u vozilu interventne policije, nije vidio je li došlo do kontakta, ali je vidio da je vozilo interventne odjednom stalo. On je vozio na sigurnom razmaku iza njih sa desne strane, nije se usudio pretjecati jer je vidio što je bilo sa vozilom interventne. On je onda zaobišao to vozilo interventne koje je ostalo zaustavljeno i nastavio potjeru, a potjeru je nastavilo i drugo vozilo u kojem su bili pomoćnici. Sa dva džipa nastavili su se kretati za sumnjivim vozilom. Onda je došao jedan dio ceste koji je velika uzbrdica sa puno zavoja i onda se više to sumnjivo vozilo zbog pretrpanosti nije moglo kretati brže od nekih 30 km/h. Onda je to sumnjivo vozilo stalo nakon nekih 200-300 metara, on je sam stao iza njega i vidio je vozača da bježi iz auta i u tom trenutku je i svjedok izletio iz auta, greškom ubacio u rikverc, umjesto u prvu brzinu, a vozilo je takvo da nema ručnu kočnicu, nego neku kompliciranu električnu, koju u tom trenutku nije mogao aktivirati. Onda se zbog toga njegov auto počeo kretati unatrag pa je morao ući u auto da ga zaustavi, prebacio je mjenjač u P, međutim za sve to je bilo premalo vremena i takav je teren da je njegovo vozilo udarilo u prednji kraj vozila u kojem su bili pomoćnici i tako se zaustavilo. Onda je opet izašao iz vozila, krenuo za vozačem koji bježi, on je skočio u provaliju i doskočio je negdje 3-4 metra do ruba provalije, bio je udaljen od njega 15 metara otprilike, on je za njim krenuo pješice okolnim putem po cesti. Više ga nije mogao vidjeti, nestao mu je iz vidokruga, tražio ga je sigurno 5 minuta i onda je odustao od potjere i vratio se do auta te tamo nastavio čekati da se napravi očevid radi štete na njihovim vozilima pa je poslije čuo da ga je interventna uhvatila, ali tome nije prisustvovao. Pomoćnici su isto čekali očevid, ali su čuvali ove ljude koji su bili u krijumčarskom vozilu. Prije tog udara u auto interventne svjedok nije primijetio na sumnjivom vozilu neka vidljiva oštećenja, ali navodi da je vozilo općenito bilo u lošem stanju i čuo se onaj zvuk kao kad je auspuh probušen. Sumnjivo vozilo se tijekom cijele potjere kretalo 80 do 90 km/h, a usporilo je na zavojima, a do drastičnog usporenja došlo je na uzbrdici gdje je brzina smanjena na 30 km/h jer se nije mogao brže kretati, u trenutku kad ga interventna pokušava preteći kretao se 80 km/h, možda i malo manje. Pokušaj pretjecanja dogodio se na velikoj ravnici prije zavoja, ne mogu odrediti koliko udaljeno od zavoja. On je bio sa desne strane udaljen možda 2-3 dužine auta iza sumnjivog vozila i interventnog. Toliko je bio udaljen od sumnjivog vozila i kad ga je interventna krenula pretjecati, i onda je malo usporio. Niti u jednom trenutku nije došlo do kontakta sumnjivog vozila i vozila kojim je upravljao svjedok. U trenutku kad je vozilo svjedoka udarilo u drugi jeep vozilo interventne nije bilo u blizini jer je ostalo zaustavljeno dolje, nakon što ga je udarilo sumnjivo vozilo.

Braniteljica je svjedoku predočila dio izvješća o postupanju, list 4 spisa, str. 2 izvješća, treći pasus, četvrti red od riječi "u trenutku pretjecanja" do 8. reda i riječi.

Nakon što mu je predočeno izvješće, svjedok je odgovorio da se vozilo interventne nije zaustavilo, samo je usporio i nastavio je onda potjeru, ali to se sve odigralo u daljini do 100 metara najviše. Jasno je vidio prvi udarac u vozilo interventne policije, nije bilo poledice, bio je snijeg, cesta je bila suha. Sve se događalo između klisura. Sumnjivo vozilo je ovim manevrom pokušalo izgurati vozilo interventne policije zato je udarilo u njega i postojala je opasnost da se vozilo interventne policije zabije u klisuru.

15. Svjedok VA (list 330 – 332 spisa), izjavio je da su u 11. ili 12. mjesecu, dok je bio na dužnosti sa svojim zapovjednikom TA na ophodnji ceste na području Doljana i Dobrosela, preko radioveze dobili dojavu od PGP Donji Lapac da se uključe u hvatanje krijumčara koji je već probio policijsku blokadu. Oni su se po toj dojavi priključili akciji zaustavljanja tog vozila na način da su svojim vozilom prepriječili put na cesti između Dobrosela i Doljana. Nakon nekoliko trenutaka ugledali su jureće vozilo sa dva policijska vozila u pratnji, međutim, to jureće vozilo se nije zaustavilo na njihovoj blokadi nego je proletjelo između zelenog pojasa i njihovog vozila koje mu je priječilo put. Nakon toga oni su se okrenuli i pridružili potjeri te su u tom trenutku bili treći od policijskih vozila jer su dva vozila išla ispred njih. Na radiju su čuli da je PGP Donji Lapac zatražio od PGP-a Srb da i oni postave blokadu na cesti jer su se kretali prema njihovom području. Preko radioveze nakon par minuta došla je dojava da je probio i blokadu od PGP Srb koja je u međuvremenu postavljena. Nastavili su potjeru jureći za policijskim vozilima koja su jurila za vozilom krijumčara te su ih sustigli na ulazu u Krumpirovo selo. Policijska vozila su ga pokušavala pretjeći, međutim vozilo krijumčara kretalo se cik-cak po cesti kako bi ih spriječio. Ulazom na brdoviti dio ceste koji je usto i zavojit a a taj predio se zove Srpski Klanac, dva vozila od PGP Donji Lapac su ih propustila ispred sebe da oni pokušaju zaustaviti vozilo krijumčara. Napominje da se na tom dijelu ceste ne može voziti preko 40 km /h pa nam je to bila prilika da ga preteknu, a da se ne ugroze životi. Prilikom prvog oštrijeg zavoja gdje se mora brzina smanjiti na 20 km/h pokušali su ga preteći s njegove lijeve strane, prilikom čega je on njih pokušao izgurati ili onemogućiti da ga preteknu. Kad je on izletio na lijevu stranu oni su ga pokušali preteći s desne strane, a on je onda ponovio istu radnju. Prilikom prvog pokušaja pretjecanja s lijeve strane on je njih udario u desni prednji kraj njihovog vozila a kad su ga pokušali preteći s desne strane udario ih je u prednji lijevi kraj. Od tih udaraca njihovo je vozilo bilo toliko oštećeno da je bilo neuporabljivo. Možda su još 50 metara mogli vozit, onda su stali, izašli iz vozila i krenuli pješice naprijed. Naprijed su čuli viku, vidjeli su osumnjičenog kako pretrčava cestu i trči prema šumi i policijskog službenika kako trči za njim. Pa su ga onda i oni nastavili tražiti po šumi na način da su se njih dvojica, zapovjednik i on razdvojili kako bi pokrili veći dio terena. Pretraživali su dio po dio. Nakon 5-10 minuta čuo je zapovjednika TA kako ga doziva. Teren je bio strm i pokriven snijegom pa mu je trebalo neko vrijeme da dođe do njega. I on je nakon nekog vremena došao do njega i vidio je da je kolega uhvatio krijumčara. Točno je vidio da je TA držao osumnjičenog za desnu ruku i vodio ga van iz šume, na cestu. Nije vidio u tom trenutku jesu TA i osumnjičeni ozlijeđeni. Svjedok je izjavio da je on vozio vozilo u kojemu su se nalazili on i TA. Izjavio je da se ne može sjetiti kojim dijelom svojeg vozila je optuženik udario u njihovo vozilo, samo zna da je kada su ga pretjecali sa lijeve strane udario u desnu stranu policijskog, dakle, njihovog vozila. On je morao u tom trenutku zakočiti i prekinuti radnju pretjecanja da ga ne izbaci u provaliju. Kod tog lijevog udarca njima s lijeve strane bila je provalija. Onda ga je, nakon tog što je zakočio, pokušao preteći ali ovaj puta sa desne strane.

Ne sjeća se s kojim dijelom svoga vozila je optuženi udario u njihovo vozilo kad su ga pokušali preteći s desne strane. Za cijelo vrijeme potjere upotrebljavali su sve, i zvučne i svjetlosne signale. On je u vozilu osumnjičenog vidio samo siluete, nije mogao jasno vidjeti putnike. Oba puta u pretjecanje je krenuo po zapovjedi zapovjednika. Pretjecanja su se dogodila oba u jednom zavoju, prvo prilikom ulaska u zavoj a drugo u samom zavoju. Maksimalna brzina kojom smo se kretali i oni i osumnjičeni je bila plafon 30 km na sat. Ne sjeća se je li u tom trenutku nakon dobivene zapovjedi a prije i za vrijeme pretjecanja razmišljao o putnicima u vozilu osumnjičenika jer je vidio siluete i ne sjeća se je li upozorio zapovjednika da pretjecanjem mogu ugroziti ljude u drugom vozilu. Druga dva policijska vozila, nakon što su oni stali, zaobišla su njihovo vozilo i nastavila potjeru za vozilom osumnjičenog. On uopće nije vidio vozilo optuženika nakon što su se oni zaustavili. Ne sjeća je li optuženi imao na rukama lisice kad ga je ugledao dok ga je zapovjednik vodio za ruku. Pojasnio je da je njih dvojicu sreo i vidio na cesti gdje je stajao i čekao a oni su tu izašli iz šume, a oni su prilikom izlaska na cestu na kojoj je on bio, a na koju su oni izašli, bili udaljeni od njega 50 metara. Kada su prišli bliže na licu optuženika vidio je jednu manju masnicu, ali se ne sjeća na kojem dijelu lica. Nije mu poznato da je iz događaja koji uključuje i vožnju, i potjeru pješice, i hvatanje osumnjičenik izašao bez 7 zuba. U njihovo vozilo udareno je dva puta, koliko se sjeća, jer je bio metež.

Na pitanje optuženika svjedok je odgovorio da ga je vidio kada je utrčao u šumu, a nakon što je ušao u šumu više ga nije vidio i da nije točno da se optuženik predao svjedoku sjedeći i dignutih ruku.

16. Iz izvješća o postupanju Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Donji Lapac, od 17. prosinca 2024. (list 4 spisa), koje su potpisali ĆA, MA i LA, proizlazi da su dana 17. prosinca 2024. oko 11:50 sati izviješteni o mogućem nezakonitom prelasku državne granie i da je u mjestu Bušević u to nepoznato vozilo sa slovenskim registarskim pločicama ušlo više osoba te se vozilo uputilo lokalnom cestom prema DC-218. Izlaskom na DC-218 vozilo se nastavilo kretati u smjeru Donjeg Lapca, a policijski službenici ĆA i MA su sa službenim vozilom zauzeli poziciju na križanju DC-218 i lokalne ceste koja vodi prema mjestu Birovača s namjerom da po uočavanju vozila krenu za njim i pokušaju ga zaustaviti svjetlosnim signalima. Kad je to vozilo naišlo, vizualno je utvrđeno da se radi o vozilu Renault Espace, sive metalik boje, reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), koje je bilo vidno preopterećeno i u kojemu se prevozio veći broj osoba od dozvoljenog. Policijski službenici krenuli su za tim vozilom i dali vozaču svjetlosni signal da se zaustavi, što je isti ignorirao, ubrzao i nastavio se kretati u smjeru juga. Oni su ga nastavili pratiti, pridržavajući se sigurnosnih propisa o razmaku između vozila i pazeći na sigurnost svih sudionika u prometu te im se, vozeći se iza njih u službenom vozilu, s upaljenom svjetlosnom signalizacijom, pridružio policijski službenik LA. U mjestu Dobroselo sumnjivo vozilo pokušali su zaustaviti policijski službenici IJP PU Zadarske TA i VA sa službenim vozilom PU Zadarske reg. Oznake [registarska oznaka] i signaliziranjem da se zaustavi, što je isti ponovno ignorirao, zaobišao službeno vozilo IJP PU Zadarske i nastavio se kretati prema mjestu Doljani, o čemu je obavješteno operativno dežurstvo PGP Gračac, kako bi ga oni pokušali zaustaviti. Policijski službenici ĆA i MA u jednom službenom vozilu i RA u drugom nastavili su se kretati za sumnjivim vozilom, a u tom su im se na začelju kolone pridružili policijski službenici IJP PU Zadarske TA i VA sa svojim službeniim vozilom. Oko 12,15 sati u mjestu Neteka na postajnom području PGP Gračac policijski službenik te postaje sa "STOP" tablicom pokušava zaustaviti vozilo i vozača, ali se on oglušuje i nastavlja kretanje u smjeru juga i kroz mjesto Srb. Na predjelu Srbski Klanac, oko 12,20 sati, oni i dalje prate predmetno vozilo, na način da je prvi u koloni iza tog vozila sa svojim službenim vozilom LA, drugi su sa službenim vozilom ĆA i MA, a treći TA i VA. Tada TA i VA, sa sojim vozilom pretječu službena vozila u kojima su ĆA, MA i Č te pokušavaju preteći vozilo koje su pratili. U trenutku pretjecanja, vozač vozila NM-NJ 713 naglo skreće ulijevo pokušavajući izgurati s ceste službeno vozilo 180-291, kojom prilikom udara svojim lijevim bočnim dijelom vozila u prednji desni dio službenog vozila, nakon čega se službeno vozilo zaustavlja na sredini kolnika, dok se vozilo NM-NL 713 nastavlja kretati uzbrdo u smjeru juga. Policijski službenici ĆA, MA i LA sa službenim vozilima nastavljaju pratiti vozilo NM-NL 713 još cca jedan kilometar, nakon čega se to vozilo, uslijed kvara, zaustavlja na uzbrdici, vozač iskače iz vozila, preskače zaštitnu ogradu uz cestu i nastavlja bježati pješice, nizbrdo u smjeru T. Policijski službenik LA kreće za njim, ali se morao vratiti, jer na svom vozilu nije podigao ručnu kočnicu pa je zbog toga njegovo vozilo udarilo u vozilo ĆA i MA, koje se nalazilo neposredno iza. U zaustavljenom vozilu zatečeno je devet stranih državljana bez osobnih dokumenata koji su nezakonito prešli državnu granicu između BiH i RH.Te osobe, koje su zatečene u nezakonitom prelasku državne granice, kao i vozača, kojega su u međuvremenu uhvatili policijski službenici IJP PU Zadarske, preuzeli su na postupanje policijski službenici PGP Gračac.

17. Iz izvješća PU Zadarske, PGP Gračac, od 17. prosinca 2025., potpisanog od ZIT TA i pol.sl. VA (list 5 spisa) proizlazi da ih je u 12:04 sati pomoćnik načelnika ĆA putem mobilnog telefona uputio na područje Boričevca gdje je u tijeku potjera za osobnim vozilom koji najvjerojatnije prevozi migrante i ne želi se zaustaviti. Oni su u Doljanima napravili blokadu, jer su uočili navedeno vozilo, na način da su prepriječili oba prometna traka službenim vozilom Mercedes Vito reg. Oznake [registarska oznaka]. Prilikom dolaska blizu blokade, sumnjivo vozilo je ubrzalo te ih je zaobišao dijelom prometne trake i makadama i nastavio kretanje u smjeru T. Oni su se nakon toga priključili potjeri te su prilikom izlaska iz mjesta Kupirovo i kretanja prema Srpskom klancu sustigli navedeno vozilo, koje su pokušali zaobići uz upaljenu zvučnu i svjetlosnu signalizaciju, ali ih je isti pokušao izgurati s ceste na način da da je najprije svojom lijevom stranom vozila udario u njihovu desnu prednju stranu vozila, a kad su ga, pokušali zaobići s desne strane, udario ih je prednjom desnom stranom svog vozila u njihovu prednju lijevu stranu vozila. Isti je nastavio kretanje, a potjeru za njim nastavili su policijski službenici iz PGP Donji Lapac. Nakon što su ih nastavili slijediti s oštećenim vozilom prilikom dolaska na sredinu Srpskog klanca uočili su kolegu iz PGP Donji Lapac koji im je signalizirao da je vozač pobjegao u šumu u smjeru Kupirova. Nakon toga krenuli su u šumu u potjeru za njim te su ga uočili kako leži u snijegu ispod kamene litice. Istom su prišli i uočili vidljive ozljede na glavi i rukama koje je vjerojatno zadobio prilikom pada, a nakon čega su ga izveli na ŽC5203 te mu preventivno stavili sredstva za vezivanje da ne bi došlo do ponovnog bijega. Odmah su o svemu obavijestili načelnika PGP Gračac KA i operativno dežurstvo PGP Gračac.

18. Iz zapisnika o očevidu PU Zadarske, PGP Gračac od 17.12.2024. (list 6 – 7 spisa) utvrđeno je da je očevid izvršen 17. prosinca 2024. od 13:20 do 13:55 sati u mjestu Srb, općina Gračac, na županijskoj cesti Ž-5203 dionica 2 kod 33+200 km; da je prema prikupljenim obavijestima mjesto događaja izmijenjeno utoliko što su vozač i putnici migranti od mjesta zaticanja s vozilom prepraćeni do parkirališta u PGP Gračac, zgrada [adresa] pa su putnici izašli iz vozila, a vozač je smješten u prostorije PGP Gračac; da se očevid poduzeo po danu, a vrijeme je bilo sunčano i hladno; da je na mjestu zatečen osobni automobil marke Renault Espace, broja šasije [broj šasije] sa registarskim pločicama NM-NL (SLO);na lijevoj bočnoj strani vozila tj. na vratima vozača i zdanjim vratima zatečena su oštećenja u vidu udubljenja, dok se na desnoj bočnoj strani vozila na predjelu prednjih vrata suvozača, zadnjih vrata i zadnjem bočnom dijelu zatiče također oštećenje u vidu udubljenja s tragovima plave boje; u unutrašnjosti vozila zatečeno je više ruksaka u kojima su se nalazili odjevni predmeti te nekoliko plastičnih boca s prozirnom tekućinom nalik na vodu.

19. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta (list 8 spisa) i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 9 - 10 spisa) utvrđeno je da su od optuženog DA oduzeti: osobni automobil ,sive boje, marke Renault Espace, broj šasije [broj šasije] s originalna dva ključa te dva komada registarskih pločica slovenskih oznaka NM-NL 713 (SLO).

20. Iz obavijesti PU Međimurske, PP Mursko Središće, Centra za policijsku suradnju Dolga Vas od 18. prosinca 2024. (list 18 – 20 spisa) utvrđeno je da registarske oznake [registarska oznaka] nisu važeće i da su ukradene 2. studenog 2016. sa vozila VW Golf 1,9. Također je utvrđeno da vozilu broja šasije [broj šasije], Renault Espace 2.0, sive boje, 1999. godište, pripadaju registarsjke oznake SGFH068, kao vlasnik tog vozila vodi se V. iz [adresa], a kao korisnik Babić Okić Elvis te iako prometna dozvola za to vozilo vrijedi do 6. siječnja 2025., vozilo je odjavljeno.

21. Iz zapisnika o uzimanju izjava od 18. prosinca 2024. (list 21 – 27 spisa) proizlazi da su osobe koje su dale izjavu (HA, ČAM, GA, UA, ŽAM, PAM, ZAM) strani državljani koji su u Republiku Hrvatsku ušli ilegalno, zajedno u grupi, na način da su taj prijevoz dogovorili u Bihaću, a za tu uslugu prijevoza do Hrvatske pa dalje u druge države (Švicarsku, Italiju, Belgiju, Norvešku) platili nepoznatoj muškoj osobi neki 3500 eura (HA, ČAM, GA, UA), neki 3000 eura (PAM), neki 2500 eura (ŽAM), a neki 2000 eura (ZAM). Iz ovih izjava također proizlazi da su prešli hrvatsku granicu, ušli u Republiku Hrvatsku, gdje ih je zaustavila policija i dovela do postaje te da im nije potrebna liječnička pomoć.

22. Iz izjave o osobnim podacima stranca (list 33 spisa) proizlazi da optuženik PA govori francuski, engleski, arapski i turski jezik.

23. Analizom iskaza svjedoka ĆA, MA, TA, LA i VA utvrđene su sljedeće razlike u njihovim iskazima. Svjedok ĆA iskazao je da su prilikom pokušaja zaustavljanja vozila kojim je upravljao optuženik taj svjedok i MA u svom službenom vozilu koristili svjetlosnu signalizaciju, jer njihovo vozilo nije imalo mogućnost zvučne signalizacije. Svjedok MA prvo je iskazao da su optuženiku signalizirali zaustavljanje plavom bljeskalicom, a kasnije tijekom ispitivanja je iskazao da su on i ĆA koristili zvučnu signalizaciju, jer nisu imali svjetlosne signale za zaustavljanje. Sud smatra da je ova razlika iskaza svjedoka MA u kojoj prvo spominje svjetlosnu signalizaciju, a kasnije navodi da je nisu imali, već da su koristili zvučnu, rezultat omaške te je zbog toga sud ne smatra proturječjem u iskazu, pogotovo kad se dovede u vezu s iskazom svjedoka ĆA. Svjedok TA iskazao je da su vozila koja su im dolazila ususret za vozilom kojim je upravljao optuženik, koristila i vizualnu i zvučnu signalizaciju, a svjedok VA je iskazao da su za cijelo vrijeme potjere upotrebljavali i zvučne i svjetlosne signale, dok je svjedok OA izjavio da su ga ĆA i MA obavijestili da imaju upaljenu rotaciju i zvučnu signalizaciju.

24. Analizom iskaza svjedoka ĆA, MA, TA, LA i VA utvrđeno je i da se iskazi svjedoka razlikuju vezano uz kontakt vozila kojim je upravljao optuženik i policijskih vozila, prilikom pretjecanja. Svjedok ĆA iskazao je da je, dok su ga pretjecali, vozač Renaulta, slučajno ili namjerno usmjerio automobil u policijski kombi i udario u njega svojim lijevim stražnjim dijelom u desni prednji dio Mercedes Vita i to je jedini kontakt kojega je on vidio. Svjedok MA iskazao je da je Renault Espace udario dva puta svojim lijevim dijelom u desnu stranu policijskog vozila i to nakon što je naglo smotao ulijevo, pokušavši ih izgurati s ceste te je prilikom tog manevra prešao na lijevu kolničku traku te da misli da su bila dva udarca, ali se druog udarca sa sigurnošću ne sjeća. Svjedok TA izjavio je da je optuženik prvo svojim vozilom udario u vozilo u kojemu se on nalazio, a koje mu je bilo s lijeve strane, a onda je udario u vozilo, koje ga je pokušalo blokirati s desne strane, a to je bilo jedno od dva policijska jeepa. Nadalje je svjedok TA izjavio da se ne sjeća precizno, ali da je udario dva puta na način da ih je prvi put udario u desni kotač i tu su oni otišli ulijevo, a onda je udario u vozilo sa svoje desne strane, jeepa, a nakon toga su ga oni pokušali preteći sa desne strane i onda ih je još jednom pogodio i onesposobio. Da je udario i u jeep svjedok navodi da je zaključio po zvukovima koje je čuo, jer se čula škripa i lom, ali udar nije vidio jer je bio koncentriran na vozilo koje su pratili. Svjedok LA izjavio je da je za vrijeme pretjecanja s lijeve strane krijumčarsko vozilo udarilo svojim lijevim krajem u prednji desni kraj vozila interventne policije te da je vidio da je vozilo interventne policije pokušalo preteći krijumčarsko vozilo i sa desne strane i vidio je da krijumčarsko vozilo opet ide pokušati spriječiti pretjecanje pa ide desno prema vozilu interventne policije, nije vidio je li došlo do kontakta, ali je vidio da je vozilo interventne odjednom stalo. Svjedok VA izjavio je da je prilikom prvog pokušaja pretjecanja s lijeve strane optuženik svojim vozilom udario u desni prednji kraj njihovog vozila, a kad ih je pokušao preteći s desne strane, udario ih je u prednji lijevi kraj, od kojih udaraca je njihovo vozilo bilo toliko oštećeno da je bilo neuporabljivo. Izjavio je i da se ne može sjetiti kojim dijelom svojeg vozila je optuženik udario u njihovo vozilo, samo zna da kad su ga pretjecali sa lijeve strane da je udario u desnu stranu njihovog vozila, kao i da se ne sjeća kojim dijelom svojeg vozila je optuženik udario u njihovo vozilo kad su ga pokušali preteći s desne strane, a koliko se sjeća u njihovo vozilo je udareno dva puta, jer je bio metež.

25. Analizom iskaza svjedoka utvrđene su i manje razlike u odnosu na opis mjesta na kojemu su policijski službenici pokušali preteći vozilo kojim je upravljao optuženik. Svjedok ĆA iskazao je da se pokušaj pretjecanja s lijeve strane dogodilo u desnom zavoju, svjedok MA iskazao je da se pokušaj pretjecanja dogodio prije ulaska u serpentinu i u serpentini, svjedok TA izjavio je da su pretjecanje pokušali izvršiti na ravnom dijelu nakon zavoja, a prije ulaska u sljedeći desni zavoj, svjedok LA izjavio je da se pokušaj pretjecanja dogodio na velikoj ravnici prije zavoja, ali ne može točno odrediti koliko udaljeno od zavoja, a svjedok VA izjavio je da su vozilo kojim je upravljo optuženik prvo pokušali preteći prilikom prvog oštrijeg zavoja i da su se oba pretjecanja dogodila u jednom zavoju, prvo prilikom ulaska u zavoj, a drugo u samom zavoju.

26. Ovaj sud cijeni da navedene različitosti u iskazima svjedoka ĆA, MA, LA, TA, LA i VA nisu od takvog značaja da bi dovele u sumnju vjerodostojnost iskaza tih svjedoka. Naime, svi svjedoci suglasno navode da su prilikom pokušaja zaustavljanja optuženika koristili signalizaciju. Jesu li koristili svjetlosnu, zvučnu ili obje, nebitno je, jer se osoba koju policija zaustavlja dužna zaustaviti, neovisno koristi li policija tom prigodom svjetlosnu, zvučnu signalizaciju ili znak stop. Razlike u navodima svjedoka glede činjenice jesu li se pokušaji pretjecanja događali prije zavoja, na ravnici, u serpentini, nakon ili prije nje, ovaj sud ne smatra odlučnima za ocjenu vjedostojnosti iskaza svjedoka, jer imajući u vidu sve okolnosti događaja, metež kako ga opisuje svjedok LA ili zbrku kako situaciju opisuje svjedok TA, životno je i logično uzevši u obzir protek vremena da glede takvih detalja osobe koje im svjedoče imaju različita sjećanja. Vezano uz kontakt i udare vozila kojim je upravljao optuženik u vozilo interventne policije, svi saslušani svjedoci potvrdili su da je do udarca došlo. U odnosu na navode vezane uz činjenicu koliko se udaraca točno dogodilo, jesu li bila jedan ili dva udarca, sud je prihvatio iskaze svjedoka TA i VA i to prvenstveno iz razloga što su se njih dvojica nalazila u vozilu u koje je udarano, VA je upravljao tim vozilom pa su iz toga razloga imali najbolji pregled događaja. Osim toga, njihove iskaze potvrđuju i materijalni dokazi i to izvješće (list 5 spisa) u kojemu je navedeno da je u njihovo vozilo udareno dva puta i to prvi puta prilikom pokušaja pretjecanja s lijeve strane vozila optuženika, a drugi puta prilikom pokušaja pretjecanja s desne strane, kao i zapisnik o očevidu (list 6-7 spisa) u kojemu su opisana oštećenja na vozilu kojim je upravljao optuženik i to oštećenja i na lijevoj i na desnoj strani vozila. Ističe se i da svjedoci ĆA, MA i LA svojim iskazima ne osporavaju da se dogodio i drugi udarac u vozilo interventne policije, nego navode da oni taj udarac nisu vidjeli. Štoviše, svjedok LA vidio je trenutak kad se optuženik sa svojim vozilom počeo kretati prema vozilu interventne policije prilikom pokušaja pretjecanja s desne strane, ali nije vidio sam udar. Dakle, iskaze svjedoke ĆA, MA i LA u dijelu koji se odnosi na broj udaraca u vozilo interventne policije, ovaj sud ne cijeni proturječnima iskazu svjedoka TA i VA, jer oni nisu rekli da se drugi udarac nije dogodio, nego samo da ga oni nisu vidjeli, a što je je s obzirom na sve okolnosti događaja, životno i uvjerljivo.

27. Nadalje, svjedoci EA, MA, LA, TA i VA su policijski službenici u različitim policijskim postajama, koji su se zatekli na istom zadatku potjere za optuženikom, a nije izveden niti jedan dokaz koji bi doveo u sumnju nihovu stručnost, profesionalnost i časnost. Pred sudom su dali detaljne, uvjerljive, životne i logične iskaze, a ovaj sud ne vidi niti jedan motiv radi kojega bi oni neistinito iskazivali.

28. Također, iskaze navedenih svjedoka potvrđuju i materijalni dokazi koji su pročitani tijekom dokaznog postupka, a čija vjerodostojnost tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

28. Zbog toga sud prihvaća istinitim iskaze svjedoka EA, MA, LA, TA i VA.

29. Analizirajući obranu optuženika u dijelu koji se odnosi na sporne činjenice, sud cijeni neistinitim njegov navod da on nije imao mobilni telefon jer je njegov razbijen pa da je šef dao telefon jednom od putnika preko kojega je onda optuženik komunicirao sa šefom. Nije životno ni uvjerljivo da bi šef krijumčara, prijevoz povjerio optuženiku, a onda ne bi njemu, osobi od povjerenja, dao telefon za komunikaciju i s njim komunicirao izravno, nego bi telefon dao jednom od putnika i preko njega komunicirao sa osobom od povjerenja koju je angažirao da za njega obavi posao. Sud cijeni neistinitim i dio njegovog iskaza u kojemu navodi da se nije zaustavio jer nije znao da ga zaustavlja policija, inače bi odmah stao. Obzirom na iskaze svjedoka ĆA, MA, LA, TA i VA, kojima je utvrđeno da su policijski službenici prilikom pokušaja zaustavljanja optuženika i potjere koristili signalizaciju (zvučnu, svjetlosnu), da je prilikom jednog pokušaja zaustavljanja policajac koji nije sudjelovao u potjeri, ali je u pokušaju zaustavljanja, stop palicom pokušao zaustaviti optuženika, da je vozilo interventne policije koje ga je pokušalo zaustaviti i sudjelovalo je u potjeri imalo policijska obilježja, neživotno je i neuvjerljivo da optuženik ne bi shvatio da ga policija pokušava zaustaviti. Optuženik je, suprotno ovako neuvjerljivoj obrani, nastavio voziti i bježati policiji iz razloga, koji i sam navodi, jer mu je tako rekao šef. Sud također smatra neistinitim i dio obrane optuženika u kojemu opisuje događaj u kojemu navodi da je policijsko vozilo udaralo u njegovo vozilo, jer je takav iskaz u suprotnosti sa iskazima svjedoka EA, MA, LA, TA i VA. Vezano uz navode optuženika o tome da su ga policijski službenici pretukli, pucali u zrak, izbili mu više zuba, nogama mu gazili glavu, pokušali mu slomiti nogu, a koji su očigledno usmjereni na osporavanje vjerodostojnosti policijskih službenika, prvenstveno se naglašava da u predmetu ne postoji niti jedan dokaz koji bi potkrijepio ove navode optuženika. Ovaj sud cijeni da je neuvjerljivo i neživotno da netko od svjedoka, pet policijskih službenika iz različitih policijskih postaja barem dio toga ne bi potvrdio. Također je nevjerojatno da policijski službenici, općinska državna odvjetnica koja je ispitivala optuženika i djelatnici hitne pomoći koji su ga pregledali, da je optuženik imao ozljede kakve opisuje, uključujući gubitak više zuba, ne bi na to reagirali i poduzeli sve potrebno u okviru svojih nadležnosti da se navedeno istraži. Sud nije povjerovao optuženiku kada je u svojoj obrani rekao da je on trebao primiti samo naknadu za putne troškove, hranu i odjeću, kao i svi ostali u vozilu, jer da je s uslugom vozača podmirio cijenu prijevoza. Nije uvjerljivo, životno ni logično da bi optuženik slušao šefa, bježao pred policijom i riskirao vlastiti život u zamjenu za prijevoz, naknadu za putne troškove, hranu i odjeću, a još je manje vjerojatno da bi šef krijumčar migrantima, koje ilegalno prevozi, nakon što im je naplatio prijevoz u tisućama eura, dao novac za odjeću i hranu. Vezano uz navod optuženika da je, nakon što je zaustavio auto, bježao jer se bojao, sud cijeni da se optuženik bojao jer je bio svjestan što je učinio pa je želio bijegom izbjeći kazneni progon, dakle, bojao se posljedica svog postupanja, za razliku od ostalih putnika, koji su ostali u vozilu i tamo sačekali dolazak policije. Iz okolnosti da optuženik sluša šefa, spreman je riskirati živote, uključujući vlastiti da bi postupio po njegovom nalogu, kao i činjenica da mu je šef platio večeru, noć prije puta, nameće jedini razumni, životni i logičan zaključak, a taj je da optuženik nije još jedna žrtva krijumčara, nego je netko koga šef plaća, kome šef daje naloge i koji je upućen u dogovor vezan uz način izvršenja posla koji mu je naložen i sredstva koja su mu na raspolaganju, a što uključuje i podatke o vozilu s krivotvorenim registarskim oznakama, koje će koristiti prilikom prijevoza. Sud cijeni istinitim navod optuženika da su putnici za vrijeme potjere bili prestrašeni, a u trenutku pretjecanja su počeli vikati, kao i njegov navod da je bio u teškoj financijskoj situaciji zbog obitelji koja ga je tjerala na taj posao koji je na kraju i prihvatio.

30. Stoga, sud cijeni obranu optuženika u spornom dijelu neistinitom i usmjerenom na izbjegavanje kaznene odgovornosti, jer je ista u suprotnosti sa iskazima svjedoka ĆA, MA, LA, TA i VA, kao i sa materijalnom dokumentacijom pročitanom tijekom izvođenja dokaza.

32. Na temelju obrane optuženika u kojoj je naveo da je posao prihvatio jer je bio u teškoj financijskoj situaciji, a koju je u završnom govoru apostrofirao i njego branitelj kada je rekao da je optuženik kazneno djelo počinio iz želje za lakom i brzom zaradom kako bi se popravilo vlastito imovinsko stanje, nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik ilegalno prevozio strane državljane s ciljem da se materijalno okoristi, za unaprijed dogovorenu novčanu naknadu dakle, iz koristoljublja.

33. Na temelju obrane optuženika iz koje proizlazi da je on bio u dogovoru s osobom koju zove šef kao i da je kad je zaustavio vozilo bježao jer se bojao, na temelju obavijesti Policijske uprave Međimurske, Policijske postaje Mursko Središće, Centra policijsku suradnju Dolgavas (list 18 spisa), potvrde o privrmenom oduzimanju predmeta (list list 8 spisa), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta te na temelju iskaza svjedoka EA, MA, LA, TA i VA nedvojbeno je utvrđeno da su se na vozilu kojim je upravljao optuženik nalazile nepripadajuće registarske pločice i da je optuženik znao da iste ne pripadaju tom vozilu.

34. Na temelju iskaza svjedoka EA, MA, LA, TA i VA te izvješća o postupanju PU ličko-senjske, PGP Donji Lapac (list 4 spisa), izvješća PU zadarske, PGP Gračac (list 5 spisa) i zapisnika o očevidu (list 6-7 spisa) nedvojbeno je utvrđeno da je optuženik kad ga je policija pokušavala zaustaviti nastavio vožnju te u namjeri da ih spriječi i izgura s ceste lijevim bočnim dijelom vozila udario u prednji desni dio službenog vozila. Na temelju iskaza svjedoka TA i VA, izvješća PU zadarske, PGP Gračac (list 5 spisa) i zapisnika o očevidu (list 6-7 spisa) nedvojbeno je utvrđeno da je optuženi kad ga je policija pokušavala zaustaviti desnim dijelom vozila udario u lijevi dio službenog vozila. Stoga je nedvojbeno utvrđeno da je opisanim postupanjem, nastavljanjem vožnje kad ga je policija pokušala zaustaviti, udaranjem vozilom kojim je upravljao u službeno vozilo kako bi spriječio policiju u postupanju i izgurao ih s ceste, optuženik ugrozio živote i tjelesni integritet osoba koje je prevozio kao i živote i tjelesni integritet policijskih službenika TA i VA. S tim u vezi skreće se pozornost na iskaz svjedoka ĆA koji je rekao da je intenzitet udara bio sudar, nije se radilo samo o okrznuću, iskaz svjedoka MA koji je rekao da je udarac bio dosta jakog intenziteta, iskaz svjedoka TA koji je rekao da je tim udaranjem bio potencijalno ugrožen njegov život, da je gledao smrti u oči i da se ne sjeća kad je nešto tako strašno doživio, iskaz svjedoka LA koji je rekao da se sve događalo između klisura i da je optuženik pokušao izgurati službeno vozilo i postojala je opasnost da se vozilo interventne policije zabije u klisuru.

35. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi postupanje optuženika bilo izazvano protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem policijskih službenika. Upravo suprotno, na temelju iskaza svjedoka EA, MA, LA, TA i VA te izvješća o postupanju PU ličko-senjske, PGP Donji Lapac (list 4 spisa), izvješća PU zadarske, PGP Gračac (list 5 spisa) i zapisnika o očevidu (list 6-7 spisa), utvrđeno je da su policijski službenici postupali u skladu sa svojim ovlastima na temelju članka 86. Zakona o policijskim poslovima i volastima (Narodne novine broj 76/09., 92/14., 70/19.) i članka 139., 142. i 146. Pravilnika o načinu postupanja policijskih službenika (Narodne novine broj 20/22.)

36. S obzirom na sve izneseno, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kaznena djela koja su mu stavljena na teret i to na način opisan u činjeničnom opisu izreke ove presude.

37. Sud je na raspravi 17. srpnja 2025. (list 336-337 spisa) odbio dokazni prijedlog obrane da se saslušaju sve osobe koje su se nalazile u vozilu optuženika, da se pribavi od nadležne policijske postaje fotodokumentacija očevida i fotodokumentacija vezana za oštećenja na vozilu kojim je upravljao optuženik, kao i na službenom vozilu interventne policije te da se nakon tog provede prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka oštećenja na vozilima, a sve na okolnost je li optuženik udarao svojim vozilom u policijsko vozilo ili obrnuto. Dokazni prijedlozi odbijeni su na temelju članka 421. stavak 1. točke 2., 3. i 4. ZKP/08, jer sud smatra da je dokazni prijedlog da se saslušaju osobe koje su bile putnici u vozilu kojim je upravljao optuženik neprikladan, nije bitan za utvrđenje važne činjenice, a pronalaženje i dovođenje putnika pred sud, obzirom da se radi o ilegalnim migrantima, koji su bili bez dokumenata pa su njihovi osobni podaci koji uključuju adrese boravišta nepoznati, teško da bi se moglo učiniti ili bi se moglo učiniti s velikim poteškoćama. Što se tiče dokaznog prijedloga da se pribavi fotodokumentacija te da se nakon toga provede prometno vještačenje, isti su odbijeni kao nevažni, neprikladni i prijedlozi koji odugovlače postupak. Dinamika kretanja vozila i udaranje vozila u vozilo nije odlučna činjenica, jer sve i kad bi se utvrdilo da je uslijed onemogućavanja pretjecanja od strane optuženika policijsko vozilo udarilo u vozilo optuženika to ne utječe na utvrđenje činjenice da se optuženik nije dobrovoljno zaustavio na zvučne i svjetlosne signale i blokadu, na utvrđenje činjenice da je optuženik bježao pred policijom i da ju je sprečavao u pretjecanju i pokušao izgurati s ceste, a što su potvrdili iskazi svjedoka ispitanih tijekom postupka poduprijeti materijalnom dokumentacijom koja je pročitana, a koje sud cijeni istinitima.

38. U odredbi članka 326. stavak 2. KZ/11 propisano je ako je pri počinjenju kaznenog djela iz stavka 1. ovoga članka doveden u opasnost život ili tijelo osobe koja nedozvoljeno ulazi, kreće se ili boravi u [adresa] ili drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma ili je s njom postupano na nečovječan ili ponižavajući način ili je djelo počinila službena osoba u obavljanju službene dužnosti kaznit će se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.

39. Tijekom postupka sud je utvrdio da je optuženi kritične zgode postupio upravo u cilju da se materijalno okoristi, odnosno da je koristoljublje bio krajnji cilj predmetnog kaznenog djela. Ovakvim postupanjem optuženi je ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, jer je bio svjestan da je da je riječ o stranim državljanima, migrantima, kojima je iz koristoljublja omogućio nedozvoljeno se kretati po Republici Hrvatsko, a bio je i svjestan da svojhim postupanjem koje je uključivalo bježanje pred policijom, sprečavanje pretjecanja, pokušaj izguravanja s ceste službenog vozila, udaranjem vozilom kojim je upravljao u policijsko vozilo, ugrožava živote i tjelesni integritet osoba koje je prevozio. Optuženik je, dakle, postupao s izravnom namjerom, a tijekom postupka na strani optuženika nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovodile u sumnju njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja tog kaznenog djela te je isti po ocjeni suda svojim postupanjem u cijelosti ostvario sve elemente kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11 pa ga je sud proglasio krivim zbog počinjenja tog kaznenog djela ne nalazeći elemenata koji bi isključili njegou kaznenu odogovornost.

40. Tijekom postupka sud je utvrdio da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djelo krivotvorenja – krivotvorenjem isprave iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 jer je znajući da se na vozilu Renault Espace nalaze nepripadajuće registarske oznake upravljao tim vozlom i prevozio s njime devet stranih državljana je pa tako lažnu ispravu uporabio kao pravu, a djelo je počinjeno glede javne isprave. Optuženik je dakle postupao s izravnom namjerom, a tijekom postupka na strani optuženika nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovodile u sumnju njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja tog kaznenog djela te je isti po ocjeni suda svojim postupanjem u cijelosti ostvario sve elemente kaznenog djela iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 pa ga je sud proglasio krivim zbog počinjenja tog kaznenog djela ne nalazeći elemenata koji bi isključili njegou kaznenu odogovornost.

41. Tijekom postupka sud je utvrdio da je optuženik ostvario objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi iz članka 314. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, jer je silom spriječio policijske službenike TA i VA da zaustave vozilo kojim je upravljao na način da je vozilom kojim je upravljao udarao u vozilo u kojemu se nalaze policijski službenici te na taj način doveo u opasnost živote i tijela policijskih službenika TA i VA, a koji su službene osobe u smislu članka 87. stavka 3. KZ/11. Optuženik je ovo djelo počinio s izravnom namjerom, jer je bio svjestan da su TA i VA policijski službenici, koji su se nalazili u vozilu s policijskim oznakama i imali uključene svjetlosne i zvučne signale kojima se koristi policija, ali unatoč tome udarao je u službeno vozilo i pokušao ih izgurati s ceste, a sve u cilju kako bi izbjegao svoje uhićenje i kazneno pravnu odgovornost. Tijekom postupka na strani optuženika nisu utvrđene bilo kakve okolnosti koje bi dovodile u sumnju njegovu ubrojivost u vrijeme počinjenja tog kaznenog djela te je isti po ocjeni suda svojim postupanjem u cijelosti ostvario sve elemente kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 pa ga je sud proglasio krivim zbog počinjenja tog kaznenog djela ne nalazeći elemenata koji bi isključili njegou kaznenu odogovornost. Tijekom postupka nije utvrđeno da bi optuženik bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili grubim ponašanjem policijskih službenika pa ne postoji fakultativna mogućnost oslobođenja od kazne iz članka 314. stavka 4. KZ/11.

42. S obzirom na sve izneseno, u dokazanom ponašanju optuženog SA opisanom u izreci presude stječu se sva bitna obilježja kaznenih djela iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, kaznenog djela iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 314. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11, zbog čega ga je sud proglasio krivim za počinjenje u stjecaju tih kaznenih djela.

43. Pri izboru vrste i mjere kazne sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti).

44. Olakotnom je cijenjena okolnost da je optuženik otac maloljetnog djeteta i da je neosuđivan.

45. Otegotnom okolnosti prilikom odmjeravanja kazne za kanezno djelo iz članka 326. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 je cijenjena okolnost da je optuženik svojim postupanjem ugrozio živote i tjelesni integritet devet osoba, putnika u vozilu kojim je upravljao, te da je prilikom počinjenja djela pokazao izrazitu upornost, brutalnost i bezobzirnost. Otegotnom je prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djela iz članka 278. stavka 3. u vezi stavka 1. KZ/11 cijenjena okolnost da je postupanje optuženika motivirano koristoljubljem. Otegotnom prilikom odmjeravanja kazne za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 je cijenjena okolnost da je optuženik svojim postupanjem ugrozio živote i tjelesni integritet dva policijska službenika te da je prilikom počinjenja djela pokazao izrazitu upornost, brutalnost i bešćutnost te okolnost da je pred sudom, kako bi izbjegao kaznenu odgovornost, neistinito odgovornost prebacivao na policijske službenike, ocrnjivao ih i optuživao da su oni svojim vozilom udarali u vozilo kojim je on upravljao, da su ga tukli i ozljedili. Kao otegotnu okolnost prilikom odlučivanja o jedinstvenoj kazni sud je optuženiku cijenio kriminalnu volju i količinu koju je ispoljio prilikom počinjenja djela, njegovo držanje nakon počinjenja djela, nedostatak kritičnog razmišljanja o svojim postupcima, preuzimanja odgovornosti za svoje postupke i kajanja te neprimjereno držanje pred sudom, na što je više puta usmeno upozoren, a što je konstatirano na zapisniku sa rasprave od 27. lipnja 2025. (list 317 spisa).

46. Za kazneno djelo iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11, zapriječena je kazna od zatvora od tri do dvanaest godina, za kazneno djelo iz članka 278. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a za kazneno djelo iz članka 314. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora od jedne do osam godina.

47. Sukladno pravilima za utvrđivanje pojedinačnih kazni za kaznena djela počinjena u stjecaju, propisanim člankom 51. KZ/11, sud je za pojedina kaznena djela utvrdio sljedeće kazne: na temelju članka 326. stavka 2. KZ/11 kaznu zatvora od pet godina; na temelju članka 278. stavka 3. KZ/11 utvrdio je kaznu zatvora od 1 godine i na temelju članka 314. stavka 2. K/11 utvrdio je kaznu zatvora od jedne godine. Nakon što su utvrđene pojedinačne kazne optuženi PA je na temelju članka 51. stavka 1. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) godina, u koju se uračunava vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 17. prosinca 2024. u 14:30 sati pa nadalje.

48. Slijedom iznesenog, sud cijeneći stupanj krivnje, svrhu kažnjavanja, olakotne i otegotne okolnost, smatra da se kod optuženika svrha kažnjavanja, prije svega odgojni utjecaj na optuženika da više ne čini kaznena djela može ostvariti samo bezuvjetnom kazneom zatvora, koja će i kod drugih stvoriti svijest da ovakva djela ne mogu ostati nekažnjena, a što ih može odvratiti i od same pomisli da ih počine.

49. Temeljem članka 79. stavak 2., 4. i 5. KZ/11 u svezi s člankom 556. stavak 1. ZKP/08, od optuženika ŽA privremeno oduzeti predmet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, PGP Gračac od 17.prosinca 2024., serijski broj [serijski broj], i to osobni automobil sive boje, marke "Renault Espace", broja šasije [broj šasije], sa originalna 2 ključa, trajno se oduzima i postaje vlasništvo Republike Hrvatske, te se daje na upravljanje Ministarstvu prostornog, uređenja, graditeljstva i državne imovine, jer je optuženik to osobno vozilo koristio za počinjenje kaznenih djela.

50. Temeljem članka 79. stavak 1., 5. i 6. KZ/11 u svezi s člankom 556. stavak 1. ZKP/08, od optuženika ŽA privremeno oduzeti predmet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU zadarske, PGP Gračac od 17.prosinca 2024., serijski broj [serijski broj], i to registarske pločice slovenskih oznaka NM-NL 713 (SLO) - 2 komada, trajno se oduzimaju i iste se imaju uništiti, a uništenje se po pravomoćnosti povjerava PU zadarskoj, PGP Gračac, po čijem uništenju će ista izvijestiti ovaj sud jer su iste nastale počinjenjem kaznenog djela.

51. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 148. stavak 1. ZKP- a/08 u svezi članka 145. stavak 1. i 2. točka 3., 6. i 7. ZKP-a/08 po kojoj je sud obvezao optuženika PA naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, te troškove branitelja po službenoj dužnosti o čemu će sud naknadno odlučiti rješenjem.

U Gospiću, 24. srpnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Dijana Tomašegović Nikolić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba koja se može podnijeti u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna pisana primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. ODO u Gospiću, na broj: KO-DO-5/2025

2. Optuženik ĐA, Zatvor u Gospiću

3. Branitelj optuženika, odvj. Josipa Glavičić