REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U PAZINU

Dršćevka 1, Pazin

P-122/2025-1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Pazinu, po sutkinji Andrei Jelenić Pitoski, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VILA PREMANTURA d.o.o., OIB 10069138635, Premantura, Selo 164, kojeg zastupaj Nikola Pajić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Pajić & Pajić j.t.d. iz Pule, Flanatička 25, protiv I. tuženika TC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i II. tuženika MC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi raskida ugovora, 4. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ovaj sud oglašava se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Puli-Pola.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 17. siječnja 2025., u predmetu posl. br. P-11/2025, podnio tužbu protiv I. tuženika OPĆINE MEDULIN, OIB [osobni identifikacijski broj], Medulin, Centar 223, II. tuženika TC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i III. tuženika MC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi raskida ugovora.

1.1. U tužbi navodi da je za potrebe gradnje dječjeg vrtića u centru [adresa], Općina Medulin od TC i MC Ugovorom o kupoprodaji nekretnina, Klasa: 946-01/10-01/30, Urbroj: 2168/02- 02/1-12-13 od 26. srpnja 2012., ovjerenog 1. kolovoza 2012. kod Javnog bilježnika Ivana Kukučka u Puli, Broj: OV- 4519/12 (dalje: Ugovor I) kupio nekretninu označenu kao k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 1.329.670,50 kuna. U članku II. Ugovora da je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne “da umjesto plaćanja kupoprodajne cijene Općina Medulin prenese u vlasništvo HC i MC k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a čija je vrijednost 1.395.000,00 kuna.” Posljedično, Ugovorom o kupoprodaji nekretnina, Klasa: 946-01/10-01/30, Urbroj: 2168/02-02/1-12-14 od 26. srpnja 2012., ovjerenog dana 1. kolovoza 2012. kod Javnog bilježnika Ivana Kukučke u Puli, Broj: OV-4522/12 (dalje: Ugovor II) TC i MC su od Općine Medulin kupili nekretninu označenu kao k. č. br.: [katastarska čestica], u naravi šuma površine 1535 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 1.395.000,00 kuna. Člankom II. Ugovora ugovoreno je da će kupoprodajna cijena biti plaćena na način: 1) prijenosom prava vlasništva u korist Općine Medulin nad nekretninom k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te 2) uplatom ostatka kupoprodajne cijene u iznosu od 65.329,50 kuna u roku od 30 dana od zaključenja tog ugovora. Općina Medulin je člankom V. Ugovora jamčila da je predmetna nekretnina njezino isključivo vlasništvo te da nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima. Potvrdom o plaćenoj kupoprodajnoj cijeni Općine Medulin, Klasa: 946-01/10-01/30, Urbroj: 2168/02-03/1- 12-16 od 22. kolovoza 2012. potvrdila je da su TC i MC u cijelosti podmirili kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.395.000,00 kuna (današnjih 185.148,32 EUR-a).

1.2. TC i MC Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 11. listopada 2012., ovjerenog istoga dana kod Javnog bilježnika Ivana Kukučke u Puli, Broj: OV-6099/12 prodali su Vili Premantura d.o.o. nekretninu označenu kao k. č. br.: [katastarska čestica], u naravi šuma površine 1535 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 200.000,00 EUR-a, protuvrijednosti u kunama po prodajnom tečaju RBA na dan isplate. Po namjeni Prostornog plana Općine Medulin radi se o nekretnini građevinske namjene. Člankom 3. Ugovora III TC i MC su pak jamčili tužitelju da “predmetna nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim ili neuknjiženim teretima, kao i da na njoj ne postoji neko pravo trećega koje ograničava, umanjuje ili isključuje njegovo vlasništvo.” Međutim, Republika Hrvatska je tužbom od 10. srpnja 2014. pokrenula parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Pazinu pod Posl.br.: P-1438/14 (kasnije: P-889/15), a kojim je u bitnom postavila stvarnopravni zahtjev u odnosu nad šest nekretnina (nastale cijepanjem od matične k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]), pa tako i nad nekretninom k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. Jedan od četiri tuženika u tom predmetu (u odnosu na susjedne nekretnine) bila je i Općina Medulin pa joj vođenje i tijek te parnice nije mogao biti nepoznat. Svih šest nekretnina bili su svojevremeno u vlasništvu Općine Medulin, no neke je otuđila trećim osobama kupoprodajama ili zamjenama radi gradnje vrtića, nogometnog i teniskih teren. Presudom Trgovačkog suda u Pazinu, Posl.br.: P- 889/15-102 od 23. veljače 2017. u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev Republike Hrvatske, no Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Posl.br.: Pž- 3670/17-2 od 4. ožujka 2020. godine prvostupanjska presuda je preinačena te se u konačnosti Republika Hrvatska uknjižila kao vlasnik svih šest nekretnina, pa tako i nad spornom k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]. U suštini, sud je utvrdio da su sporne nekretnine na dan stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama 16. listopada 1990. godine predstavljale šumu, odnosno da se radilo o šumskom zemljištu, kao i da je matična k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] na dan stupanja na snagu Zakona o šumama bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske te se i dalje vode u šumskogospodarskoj osnovi jer nisu nikad iz nje izdvojene. Stoga se u konkretnoj situaciji ne može primijeniti odredbe članka 78. Zakona o upravljanju i raspolaganju imovinom Republike Hrvatske već se mora primijeniti članak 52. Zakona o šumama kojim je pak pripisano da se šume i šumska zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske ne mogu otuđivati. Općina Medulin nije mogla steći pravo vlasništva te nekretnine niti prema odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi koji je stupio na snagu 30. prosinca 1992. budući je Republika Hrvatska postala vlasnikom prije stupanja na snagu toga Zakona. Također je utvrđeno da se u ovoj situaciji ne može primijeniti niti načelo zaštite povjerenja u istinitost zemljišnih knjiga, a s tim u vezi i stjecanje predmetnih nekretnina u dobroj vjeri, sve iz razloga što je člankom 388. stavak 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da se ta zaštita neće primijeniti u korist stjecatelja do kojih dođe do 1. siječnja 2007. (kasnije prolongirano do 1. siječnja 2017.). Sve u svemu Republika Hrvatska je na spornoj nekretnini označenoj uknjižila pravo vlasništva dana 28. listopada 2020. što je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola provedeno pod Posl.br.: Z-16277/20. Tužitelj ima saznanja da je Općina Medulin po pravomoćnosti gore navedene presude izvansudskim putem u cijelosti obeštetila ostale tuženike (CC i ŠC) te im u zamjenu dala druge općinske nekretnine u naselju Volme te im čak refundirala prouzročeni parnični trošak iz ovosudnog predmeta Posl.br. P-889/15. Za spomenuti je da se o istoj pravnoj osnovi pred ovim sudom vodi parnični postupak između Republike Hrvatske (kao tužitelja) i Općine Medulin (kao tuženika) i radi drugih obližnjih nekretnina, a koji pred ovim sudom vodi pod posl.br. P-1437/14.

1.3. Rezime je da je Općina Medulin stekla bez osnove nekretninu označenu kao k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u vrijednosti od 1.329.670,50 kuna te novčani iznos u visini 65.329,50 kuna, ukupno 1.395.000,00 kuna (današnjih 185.148,32 EUR-a). S druge strane, tužitelj je platio TC i MC novčani iznos u visini od 200.000,00 EUR-a, a u konačnosti nije stekao ništa iako je putem pravnih prednika (TC i GC) u cijelosti ispunio ugovornu obvezu prema Općini Medulin.

1.4. Člankom 382. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) propisano je kako „kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao niti morao znati da je stvar tuđa može, ako se zbog toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.“ Člankom 1111. ZOO-a propisano je da „kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi“ dok je stavkom 3. tog istog članka određeno da „obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.“ Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Posl.br.: Pž-3670/17-2 od 4. ožujka 2020. utvrđeno je dakle da I. tuženik nikada ni nije bio vlasnikom k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], da je njenim vlasnikom ex lege Republika Hrvatska još od dana stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama od dana 16. listopada 1990. godine kada ju je originarno stekla, stoga Općina Medulin nikada nije ni mogla prodati tu nekretninu TC i GC, a posljedično, ni oni ju nisu mogli prodati tužitelju. Iz svega navedenog proizlazi da Općina Medulin nije dala nikakvu valjanu protučinidbu za stjecanje nekretnine označene kao k. č. br.: [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] vrijednosti od 1.329.670,50 kuna (današnjih 176.477,60 EUR-a), kao ni za primitak novčanog iznosa u visini od 65.329,50 kuna (današnjih 8.670,72 EUR-a). Svim tim radnjama povrijeđeno je načelo jednake vrijednosti činidaba pri sklapanju naplatnih pravnih poslova, članak 7. ZOO-a. Sentencom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Posl.br.: Pž-4239/23-2 od dana 16. siječnja 2024. godine odlučeno je da „predugovor koji su sklopili kupac i prodavatelj nije valjani pravni posao kojem je cilj stjecanje vlasništva s dosadašnjeg vlasnika na stjecatelja, tim više ako je predugovor potpisao kao prodavatelj koji nije vlasnik“ iz čega proizlazi da pravni posao, konkretno kupoprodaja, eklatantno nije valjani pravni posao ako je nekretninu prodao nevlasnik. U istovrsnom predmetu kao ova parnica koji se pred ovim sudom vodi pod posl.br.: P- 31/24 (ranije: P-588/20) (gdje je pak Općina Svetvinčenat prodala nekretninu na koju se kasnije također uknjižila Republike Hrvatska po osnovi šumskogospodarske osnove) Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je Presudom, posl.br.: Pž-4337/22-2 od dana 14. studenog 2023. godine ukinuo prvostupanjsku presudu kojom je bio odbijen tužbeni zahtjev radi povrata kupoprodajne cijene i plaćenog poreza na promet nekretnina, sa sljedećim obrazloženjem: „Ovaj žalbeni sud nadalje ističe da su raskidom ugovora obje strane oslobođene svojih obveza, osim obveze na naknadu štete. (čl. 368. st. 1. ZOO-a). Ako je jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala. (čl. 368. st. 2. ZOO-a). Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila. (čl. 368. st. 5. ZOO-a). Imajući u vidu okolnosti slučaja, raskid može stvoriti neke nove i drugačije obveze, i to:

-obvezu naknade štete, pravo na povrat onog što je dano u okviru ispunjenja preuzetih obveza, u ovom slučaju cijene, obveza plaćanja zateznih kamata ako se vraća novac, i to od dana kad je isplata primljena. S obzirom na to da je učinak raskida ugovora da se stranke oslobađaju obveza iz ugovora i da je svaka dužna vratiti ono što je primila, bio bi osnovan tužbeni zahtjev kojim se zahtijeva povrat cijene koja je isplaćena u ispunjavanju obveze iz sad raskinutog ugovora. (tako i u sentenci iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-x-228/08 od 24. veljače 2009.) Raskidom ugovora otpada osnova na temelju koje je nešto stečeno.“ U ponovljenom postupku ovaj sud je u skladu s uputom drugostupanjskog suda usvojio tužbeni zahtjev, no ta je presuda još uvijek nepravomoćna. Predmetna nekretnina očigledno ima pravne nedostatke za koje je prodavatelj I. tuženik odgovoran temeljem članka 430. ZOO-a, a što TC i MC, a potom i samom tužitelju nije bilo poznato. Podredno, predmetni ugovori su ništetni jer su protivni pozitivnim propisima Republike Hrvatske, a na što sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 327. ZOO-a. Nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego li ga on sam ima.

1.5. Tužitelj nema nikakvog interesa da stekne nekretninu na kojoj je nedavno sagrađen općinski dječji vrtić stoga od Općine Medulin prvenstveno potražuje naknadu štete u visini vrijednosti postignute koristi, a to je upravo iznos kupoprodajne cijene iz Ugovora I – 185.148,32 EUR-a sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana 23. kolovoza 2012. godine pa do isplate, dok tužitelj ostavlja mogućnost da razliku do plaćenih 200.000,00 EUR-a naknadno potražuje od TC i MC.

1.6. Slijedom navedenog tužitelj predlaže usvajanje presude slijedećeg sadržaja:

I. Raskida se Ugovor o kupoprodaji nekretnina, Klasa: 946-01/10-01/30, Urbroj: 2168/02-02/1-12-14 od dana 26. srpnja 2012. godine, ovjeren 1. kolovoza 2012. godine kod Javnog bilježnika Ivana Kukučke u Puli, Broj: OV-4522/12, zaključen između Općine Medulin, OIB: [osobni identifikacijski broj], Centar 223, 52 204 Medulin kao prodavatelja sa jedne strane te Bartolić Marine, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52 100 [adresa] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52 [adresa] oboje kao kupaca sa druge strane.

II. Raskida se Ugovor o kupoprodaji nekretnine od 11. listopada 2012. godine, ovjeren istoga dana kod Javnog bilježnika Ivana Kukučke u Puli, Broj: OV-6099/12, zaključen između TC i MC oboje kao prodavatelja sa jedne strane te tužitelja Vila Premantura d.o.o., OIB: 10069138635, Selo 164, 52 203 Premantura, kao kupca sa druge strane.

III. Nalaže se Općini Medulin da tužitelju isplati glavnicu u iznosu od 185.148,32 EUR-a te zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana 23. kolovoza 2012. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. godine do 31. prosinca 2017. godine po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. godine do 31. prosinca 2018. godine po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. godine do 30. lipnja 2019. godine po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. godine do 31. prosinca 2019. godine po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. godine do 30. lipnja 2020. godine po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po stopi od 5,75% godišnje, od 1. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi od 7,00% godišnje, od 1. siječnja 2024. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.

2. Općina Medulin je 17. ožujka 2025. podnijela odgovor na tužbu kojim osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. U odgovoru na tužbu u bitnome ističe da [adresa] te TC i MC nisu materijalni suparničari u smislu članka 196. stanka 1. toč. 1. ZPP-a, s obzirom da se u predmetu spora radi o dva zasebna ugovorna odnosa (ugovor između [adresa] i TC te MC te ugovor između tužitelja i TC te MC), pri čemu Općina Medulin nije uopće stranka ugovornog odnosa s tužiteljem, a u odredbama svakog od ta dva pravna posla je dogovorena stvarna i mjesna nadležnost Općinskog suda u Puli. Stoga nema pretpostavki za atrakciju stvarne nadležnosti u korist trgovačkog suda u smislu članka 34.b toč. 10 ZPP-a, pa se predlaže da naslovni sud razdvoji tužbu prema TC i MC (naročito u odnosu na točku II. tužbenog zahtjeva koji se uopće ne tiče Općine Medulin) te se oglasi stvarno nenadležnim i predmet ustupi stvarno nadležnom Općinskom sudu u Puli. Ističe prigovor promašene legitimacije. Tužitelj nije stranka Ugovora o kupoprodaji nekretnina zaključenog 26.07.2012. između [adresa] te TC i MC, niti je tužena Općina Medulin stranka Ugovora o kupoprodaji nekretnine zaključenog 11.10.2012. između tužitelja te TC i MC, a niti Općina Medulin može biti odgovorna za naknadu ugovorne štete prema tužitelju s kojim nije u ugovornom odnosu. Slijedom navedenog, Općina Medulin nije pasivno legitimirana prema tužitelju, niti je tužitelj aktivno legitimiran da od Općine Medulin zahtijeva raskid ugovora i naknadu štete. Također, ističe prigovor nedostatka pravnog interesa za točke I. i II. tužbenog zahtjeva, s obzirom da nema uvjeta, niti to tužitelj tvrdi, za konstitutivni raskid pravnih poslova sudskom odlukom, niti to proizlazi iz po tužitelju iznesenog činjeničnog i pravnog historijata tužbe. Nadalje ističe prigovor zastare. Naime, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi, raskid se ne može zahtijevati nakon što nastupi zastara obveza iz ugovornog odnosa (tako npr. Rev-x 1018/2017 od 26.01.2022.). Cijeneći činjenicu da su TC i MC prema ugovoru zaključenom s Općinom Medulin još 2012. godine stupili u posjed kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (čl. III. Ugovora od 26.07.2012.) te nedugo nakon ishodili uknjižbu prava vlasništva (čl. IV. Ugovora i Potvrda od 22.08.2012.), to su potraživanja iz ugovornog odnosa u zastari te nema više mogućnosti raskida, sve kad bi tužitelj za bio legitimiran tražiti raskid. Istovjetno se odnosi i na ugovorni odnos između tužitelja te TC i MC (Ugovor od 11.10.2012.). Također, Općina Medulin ponavlja da ugovornog odnosa između tužitelja i Općine Medulin nema, slijedom čega se ni ne mogu primjenjivati zastarni rokovi za ugovorne odnose. Zastarni rokovi za eventualnu izvanugovornu naknadu štete, sve kad bi bile ispunjene pretpostavke za takvu odgovornost i kad bi ti rokovi bili primjenjivi, su protekli, što se naročito odnosi na subjektivan trogodišnji rok. Ističe i prigovor prekluzije. Naime, sve kad bi tužitelj (koji nije u ugovornom odnosu s Općinom Medulin) bio legitimiran na ostvarenje prava temeljem odgovornosti tužitelja za pravne nedostatke, ta prava bi, uključujući pravo na raskid s pripadajućim posljedicama, bila u prekluziji uslijed isteka prekluzivnih rokova za ostvarenje prava iz pravnih nedostataka (članak 437. ZOO). Nadalje, osporava postojanje pretpostavki za naknadu štete, posebice stoga što nije bilo nikakve protupravnosti u postupanju Općine Medulin, koja nije znala da će Republika Hrvatska naknadno ostvarivati vlasnička prava prema tužitelju. Zaključno, tužitelj ne može ostvarivati utužena prava prema Općini Medulin (raskid, naknada štete, ništetnost, povrat) prvenstveno zato što nije stranka ugovora (pravnog posla) s Općinom Medulin, a time ni legitimiran na ostvarenje tih prava i posljedica koje iz istih proizlaze. Institut stjecanja bez osnove iz istih razloga nije primjenjiv, cijeneći posebno činjenicu da ugovorni odnos postoji između [adresa] te TC i MC. Već iz navedenih razloga su neprimjenjiva shvaćanja iz ukidbenog rješenja Visokog trgovačkog suda RH na koja se tužitelj poziva u tužbi (Pž-4337/22), u kojem predmetu je činjenični supstrat bio značajno drugačiji s obzirom da je ondje postojao ugovor između tužitelja i tuženika. Naposljetku, tužena Općina Medulin ističe da je na kč. br. [katastarska čestica], odnosno na matičnoj kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] iz koje je predmetna nekretnina nastala, upisala svoje pravo vlasništva temeljem Sporazuma zaključenog 2010. godine s Republikom Hrvatskom, te su taj upis i sporazum provedeni kroz zemljišnu knjigu, što je svim strankama bilo i moglo biti poznato, u najmanju ruku temeljem uvida i povjerenja u upise provedene u zemljišnoj knjizi.

3. Tuženici TC i tuženiku MC je tužba s prilozima te pozivom za podnošenje odgovora na tužbu (u roku od 45 dana) uredno dostavljena 11. veljače 2025. Tuženici TC i MC do današnjeg dana nisu podnijeli odgovor na tužbu.

4. Rješenjem posl. br. P-11/2025-8 od 12. svibnja 2025. raspravljanje u odnosu na II. tuženika TC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], i III. tuženika MC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], je razdvojeno, te se ovaj postupak vodi pod posl. br. P-122/2025.

5. Predmet tužbenog zahtjeva je raskid Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. srpnja 2012., raskid Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. listopada 2012., te isplata iznosa od 185.148,32 EUR-a, dok su tuženici fizičke osobe.

6. U konkretnom slučaju ne radi se o sporu iz članka 34. b Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., ., 80/2022., 114/2022., i 155/2023., dalje: ZPP) za koje je propisana nadležnost trgovačkih sudova, obzirom nije udovoljeno ni subjektivnom ni objektivnom elementu. Naime, tužba se vodi protiv fizičkih osoba koje ne obavljaju registriranu djelatnost, stoga nije zadovoljen subjektivni element propisan odredbom članka 34. b stavka 1. točka 1. ZPP-a. Osim toga ne radi se o sporu propisanom odredbama članka 34. b. stavka 1. točka 2-10. ZPP-a niti tužitelj navodi da bi se radilo o takvom sporu.

7. Budući da je tužitelj podnio tužbu protiv većeg broja osoba (BC, TC i MC), a sud isti postupak razdvojio, valja obrazložiti razloge razdvajanja. Naime, tužitelj je ovlašten, u skladu s odredbama članka 196. ZPP-a tužbom tužiti veći broj osoba, te na taj način zasnovati (formalno) suparničarstvo. Kod formalnog i eventualnog suparničarstva u odnosu na svakog od suparničara mora biti isti sud stvarno i mjesno nadležan, dok se pravila o atrakciji nadležnosti odnose samo na materijalne suparničare te u povodu tužbe protiv glavnog dužnika i jamca. U tom smislu materijalno (pravo) suparničarstvo nastaje ako su osobe u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove (arg. čl. 196. st. 1. toč. 1. ZPP-a). Materijalni suparničari se već prije i izvan parnice nalaze u određenoj pravnoj ili stvarnoj vezi s obzirom na predmet spora. Pravna zajednica postoji kada se više osoba pojavljuje kao sudionik određenog (istog) građanskopravnog odnosa iz kojeg za njih proizlaze prava ili obveze. Stvarna zajednica postoji kada prava ili obveze više osoba proizlaze iz iste činjenične (idem factum) i pravne osnove (idem ius).

8. Pregledom sadržaja Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. srpnja 2012., te Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 11. listopada 2012. sud zaključuje kako tužitelj s jedne strane te [adresa], TC i MC nisu u pravnoj zajednici sa predmetom spora, niti njihova prava odnosno obveze proistječu iz iste činjenične i pravne osnove.

8.1. Naime stranke Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. srpnja 2012. su HC i MC kao kupci te [adresa] kao prodavatelji, dok su stranke Ugovora o kupoprodaji nekretnine od **.**.2012. MC, HC, KC kao prodavatelji te tužitelj kao kupac. Predmet navedenih ugovora je kupoprodaja konkretne nekretnine. Već slijedom sadržaja opisanog građanskopravnog odnosa sud zaključuje kako Općina Medulin nije ni u kakvoj pravnoj zajednici sa tužiteljem. Okolnost da je sudskom odlukom utvrđeno pravo vlasništva u korist Republike Hrvatske glede nekretnine koja je predmetom Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 26. srpnja 2012., nije dostatno za ustanovljavanje materijalnog suparničarstva u korist tužitelja a glede [adresa], TC i MC, budući je riječ o dva odvojena građanskopravna odnosa koji se temelje na različitim ugovorima. Pritom valja voditi računa kako se u konkretnom slučaju tužbom traži raskid ugovora, pa su predmet rasprave i konačno sudske odluke, prava i obveze stranaka koje proizlaze iz tih ugovora u i svezi s tim ugovorima (zakonska ovlaštenja).

9. Slijedom prethodno navedenog, u konkretnom slučaju radi se o formalnom suparničarstvu, pa je sud odlukom od 12. svibnja 2025. raspravljanje po tužbi u odnosu na fizičke osobe razdvojio u ovaj predmet. Budući da ovaj sud nije stvarno nadležan za raspravljanje po tužbi radi raskida ugovora podnesenoj protiv fizičkih osoba, to je primjenom odredbe članka 34. stavka 2. i 46. stavka 1. u svezi članka 17. ZPP-a odlučeno kao u izreci rješenja.

U Pazinu 4. kolovoza 2025.

Sutkinja

Andrea Jelenić Pitoski

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po pun.,

- tuženici TC,

- tuženiku MC,

- po pravomoćnosti - Općinski sud Puli, uz spis predmeta.