P-839/2025-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SUPETRU

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D U

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Supetru po sucu toga suda Katarini Heinrich, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice: VZAS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Deanu Rahanu, odvjetniku u Supetru, protiv tuženika: ad 1. VZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i ad 2. VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ad 2. zastupan po punomoćniku Igoru Saviću, odvjetniku u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2025. godine, u nazočnosti tužiteljice LZ d' VZAS osobno uz punomoćnika odvjetnika Deana Rahana, te zamjenice punomoćnika tuženika ad 2. Ines Savić, odvjetnice u OD Savić i Savić, punomoćnika tuženika ad 2. odvjetnika Igora Savića a u odsutnosti uredno pozvane tužene ad 1. VZA, dana 4. kolovoza 2025. godine, donio je i objavio

p r e s u d u

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je uknjižba prava vlasništva tuženika ad 2. u suvlasničkom udjelu od 4/12 na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pravno nevaljana i kao takva ne proizvodi pravne učinke.

2. Ovlašćuje se tužiteljica da isključivo i samo temeljem presude ishodi upis prisilnog založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u svoju korist na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja pripada tuženiku ad 2. odnosno na njegovim 2/3 dijela iste, u iznosu od 175.000,00 CHF, odnosno 188,000,00 EUR, zajedno a zakonskim zateznim kamatama zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na iznos od 94.000,00 EUR teku od 02.01.2021.g., te koje na iznos od 94.000,00 EUR teku od 02.01.2022.g., pa do isplate.

3. Drugotuženik LZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan je dopustiti odnosno trpjeti da tužiteljica VZAS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svoju tražbinu prema tuženoj ad 1. VZA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iz prethodnog stavka izreke ove presude, namiri prodajom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za 1/3 djela, upisanog na tuženika ad 2. ( koji je pripadao tuženoj ad 1. ) u roku od 15 dana, od dana pravomoćnosti presude.“

II. Nalaže se tužiteljici da tuženiku ad 2. naknadi parnični trošak u iznosu od 6.250,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj u ovom sudu dana 17. svibnja 2021. godine navodi se da su tužiteljica i tužena ad 1., kao jedini osnivači Društva pod imenom tvrtke "Shetime lifestyle Sutterlin ", posebnim ugovorom regulirale međusobna prava i obveze u slučaju istupa člana društva, kojim je ugovorom ugovoreno da se tužena ad 1. obvezuje tužiteljici isplatiti otpremninu za udio u vlasništvu u visini od 175.000,00 CHF, s obzirom da se tužiteljica obvezala istupiti iz društva 1. ožujka 2016.g. Da bi se osigurala predmetna isplata, u korist tužiteljice osnovano je založno pravo na 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], odnosno na dijelu u vlasništvu tužene ad 1., u cijelosti. No, tužena ad 1. i tuženik ad 2. zaključili su 2017. godine Ugovor o darovanju nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijelom suvlasničkom udjelu tužene ad 1. odnosno za 4/12 dijela, a sve u svrhu izbjegavanja namirenja tražbine tužiteljice. Takvom pravnom radnjom dužnika-tužene ad 1., u korist tuženika ad 2., koji su otac i kći, da se nanosi šteta tužiteljici jer da dužnik, tužena ad 1. osim te imovine nema druge imovine iz koje bi mogla ispuniti svoju obvezu prema tužiteljici.

2. U odgovoru na tužbu tužena ad 1. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Tuženik ad 2. protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava visinu i pravnu osnovu zahtjeva, ističući prvenstveno prigovor proteka prekluzivnog roka za podnošenje tužbe radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Ističe da osiguranje tražbine tužiteljice nije upisano u zemljišnim knjigama niti je vidljivo da bi takav upis ikada i bio zatražen. Ističe se da je tuženik ad 2. tu dobroj vjeri temeljem valjanog pravnog posla stekao pravo vlasništva 4/12 dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te je u trenutku sklapanja ugovora sa tuženom ad 1. postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, nadalje da je čl. 5. Ugovora o darovanju tužena ad 1. potpisom jamčila tuženiku ad 2. da predmetna nekretnina nije opterećena nikakvim knjižnim ili izvanknjižnim teretima ili pravima trećih koja bi mogla utjecati na prava tuženika ad 2. kao obdarenika u odnosu na predmetnu nekretninu. Ističe da tuženiku ad 2. nije bilo poznato da bi tužena ad 1. predmetnim raspolaganjem nanosila štetu tužiteljici. Nadalje, ističe kako tužiteljica nema valjanu pravnu osnovu zahtijevati upis prisilnog založnog prava radi osiguranja novčane tražbine u svoju korist na 2/3 dijela nekretnine u iznosu od 87.000, 00 EUR s obzirom da tužiteljica nema ovršnu ispravu, nema tražbinu prema tuženiku ad 2. Zbog svega navedenog predlaže se tužbu i tužbeni zahtjev odbaciti odnosno odbiti.

4. U dokaznom postupku pregledana je sva pisana dokumentacija u spisu i to:

Ugovor od 11. ožujka 2016.g., Ugovor o darovanju nekretnina od 11. svibnja 2017.g., povijesni zk izvadak za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice, pregledani su spisi ovog suda P-2652/2020, R1-16/18.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. U ukidnom rješenju Županijskog suda u Zagrebu, Gž-2094/2023, od 14. siječnja 2025. godine, donesenom provodom žalbe tužiteljice protiv rješenja kojim je tužba tužiteljice u prethodnom tijeku postupka odbačena, navodi se da iako bi iz činjeničnih navoda tužbe proizlazilo da se radi o tužbi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji u smislu odredbe čl. 66. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 60716, 29718 i 126/21 - dalje: ZOO) i dio tužbenog zahtjeva je postavljen na pobijanje dužnikovih pravnih radnji, tužbeni zahtjev u točki I., na utvrđenje da je uknjižba prava vlasništva 2. tuženika na predmetnom suvlasničkom dijelu prethodno opisane nekretnine pravno nevaljana i da ne proizvodi pravne učinke u opisanom kontekstu da je nejasan, pa da je po ocjeni tog suda, u konkretnim okolnostima, prvostupanjski sud trebao pozvati tužiteljicu na izjašnjenje što zapravo traži jer se tužbom na pobijanje dužnikovih pravnih radnji ne može tražiti utvrđenje nevaljanosti upisa u zemljišnu knjigu. Na ročištu održanom dana 2. srpnja 2025. godine punomoćnik tužiteljice, postupajući sukladno uputi iz ukidnog rješenja ističe kako se ovdje ne radi o tužbi radi pobijanja pravnih radnji dužnika, već utvrđenja pravne nevaljanosti ugovora radi njegove ništetnosti, a sve iz razloga prijevarnog postupanja drugotuženice obzirom da je ista, dobro znajući da je sa tužiteljicom sklopila sporazum dana 11,03.2016.g. kojim se obvezala istoj isplatiti dugovani iznos od 175.000,00 švicarskih franaka, u dvije rate i to prvu 011.01.2021.g. a drugu ratu 01.01.2022.g., svejedno darovala dio nekretnine koju je imala u svom vlasništvu i koji je dala kao zalog u predmetnom sporazumu, ovdje tužiteljici dana 11.05.2017.g., čime je namjerno onemogućila tužiteljicu u naplati predmetnog potraživanja.

7. Predmet tužbenog zahtjeva je utvrđivanje ništetnosti Ugovora o darovanju nekretnine koji su zaključili tužena ad 1. kao darovateljica i tuženik ad 2. kao daroprimac, u odnosu na nekretninu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Ništetan je Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. (čl. 332. st. 1. ZOO)

9. Razlozi ništetnosti u svezi sa stranama i očitovanjem volje: 1. poslovna sposobnost i očitovanje volje 2. nepostojanje suglasnosti tijela pravne osobe, 3. fizička sila, 4. školski primjer i šala, 5. simulacija ili prividan ugovor, 6. nesporazum, 7. zabrana sklapanja ugovora jednoj strani

10. Razlozi ništetnosti u svezi s činidbom i objektom činidbe: kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan. (čl. 270. st. 1. ZOO)

11. Sukladno odredbi čl. 273. st. 1. i 2. ZOO, pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Naime, za valjano sklapanje ugovora shodno odredbama čl. 247. i 248. ZOO odlučujuće su suglasno izjavljene volje suugovaratelja, pa pobude (kao onaj unutarnji psihološki čimbenik koji kod ugovorne strane izaziva želju i pokreće donošenje odluke o sklapanju ugovora) za sklapanje ugovora u načelu ne utječu na njegovu valjanost (čl. 273. st. 1. ZOO). Tek u okolnostima ako je pobuda i jedne strane bila nedopuštena, a ona bi bila takve prirode da je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja, a drugi ugovaratelj je znao ili to morao znati (odnosno kod besplatnih ugovora i kada drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja), ugovor bi shodno odredbama čl. 273. st. 2. i 3. ZOO bio ništetan.

12. Ukoliko se radi o situaciji pobijanja dužnikovih pravnih radnji, tada nema uvjeta za utvrđenje ugovora ništavim zbog nedopuštene pobude na temelju takvog činjeničnog supstrata već se takav ugovor sklopljen s trećima na štetu vjerovnika može pobijati prema odredbama čl. 280. do čl. 285. ZOO/78.“ (VSRH, Rev 1278/07 od 7. listopada 2009.)

13. Vrhovni sud je u svojoj presudi donesenoj pod brojem Rev 1278/07-2 od 07.10.2009., a koja je donesena u postupku koji se temeljio na gotovo identičnim činjeničnim utvrđenjima kao i ovaj postupak, jasno zauzeo i izrazio svoj nedvojbeni stav. Pa je tako navedeno da:

"Dakle, predmet revizijske ocjene je pravilnost i zakonitost drugostupanjske presude u odnosu na tužbeni zahtjev za utvrđenje ništavosti darovnog ugovora sklopljenog između I-tuženika N. B. kao darovatelja i II-tuženika L. A. B. kao daroprimca sklopljenog 16. ožujka 1998., te uspostave zemljišnoknjižnog stanja prije 16. ožujka 1998.

Prvostupanjski sud je utvrdio da je pravomoćnom presudom P-60/98 od 1. rujna 2000. Općinskog suda u Splitu I-tuženik N. B. obvezan platiti tužitelju iznos od 90.328,23 EUR s pripadajućom zateznom kamatom (176.666,66 DEM) koju obvezu nije dobrovoljno ispunio, a u ovršnom postupku je utvrđeno da je I-tuženik svoju nepokretnu imovinu (nekretnine naznačene u izreci prvostupanjske presude) ugovorom o darovanju od 16. ožujka 1998. prenio na svog sina II-tuženika L. A. B., a ovaj darovnim ugovorom od 14. srpnja 2003. na svoju majku III-tuženicu M. B., te je utvrđeno da I-tuženik nema imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti. Prvostupanjski sud na temelju provedenog dokaznog postupka (saslušanjem stranaka, svjedoka, kao i uvidom u dokumentaciju) zaključio je da je ugovor o darovanju od 16. ožujka 1998. sklopljen zbog nedopuštene pobude, a sve kako bi se onemogućilo tužitelja u naplati duga, a kako je osnova ona najneposrednija pobuda koja usmjerava ugovaratelja ne samo da se sklopi ugovor nego i da preuzme obvezu, to da je ugovor o darovanju ništav sukladno odredbi čl. 51. i čl. 53. Zakona o obveznim odnosima ('Narodne novine', broj: 53/91 i dr. - dalje ZOO).

Naime, kako je prvostupanjski sud kao nedopuštenu pobudu utvrdio što je dužnik, a da bi izbjegao prisilnu naplatu svog dugovanja prema tužitelju, darovao II-tuženiku svoje nekretnine, to je pravilan zaključak drugostupanjskog suda da iz tog razloga predmetni ugovor nije ništav, već se takav ugovor sklopljen s trećima na štetu vjerovnika može pobijati prema odredbama čl. 280. do čl. 285. ZOO-a.

To ne znači ujedno da se time isključuje tužiteljevo pravo za utvrđenje ništavim predmetnog darovnog ugovora, pa i na temelju odredbe čl. 53. st. 3. ZOO-a, no ne na temelju takvog činjeničnog supstrata koji predstavlja sadržaj zahtjeva iz odredbe članka 280. st. 1. ZOO-a, kojim je propisano da svaki vjerovnik čije je potraživanje dospjelo za isplatu bez obzira kada je nastalo može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika.'

14.Gotovo je identično odlučeno i postupku u kojem je Vrhovni sud donio presudu pod brojem Rev-2620/94 od 16.02.1995., gdje je odlučeno kako slijedi:

"Prema tome pogriješili su nižestupanjski sudovi kada su poništili ugovor o darovanju kojim je osujećeno namirenje vjerovnika, pa je u odnosnom dijelu valjalo usvojiti reviziju tuženika i učinke pravnog posla u pravnoj primjeni materijalnog prava i u granicama tužbenog zahtjeva u odnosu na vjerovnika samo otkloniti i to u granicama potrebnim radi namirenja vjerovnikovog potraživanja.

Naime, pravno zaključivanje sudova da je povrijeđen moral na način da se ukazuje na postupanje suprotno propisima, a za koje su predviđene druge sankcije, a ne ništavost je pogrešno."

15. Isti stav zauzet je i u presudi Vrhovnog suda donesenoj pod brojem Rev 1342/1998-2 od 11.11.1999., u kojoj se ističe da:

"Stajalište prvostupanjskog suda da je ugovor o darovanju sklopljen na štetu darodavateljevih vjerovnika ništav, je pogrešno. Pobijanje takvog ugovora uređeno je naime na poseban način odredbama čl. 280. do 285. ZOO. U smislu odredbe čl. 284. ZOO pobijani pravni posao dužnika i treće osobe nije pravno nevaljan, već on gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za ispunjenje njegovih potraživanja. Zato protutužitelji ne mogu uspjeti s paulijanskom tužbom kojom traže utvrđenje ništavosti pobijanog darovnog ugovora.'

16. Treba istaći to da sankcija za pravne radnje dužnika poduzete na štetu vjerovnika nije (potpuni) gubitak njihovog pravnog učinka zbog nedopuštenosti pobude iz kojih su poduzete, niti je sankcija za te pravne radnje ništavost - kako je propisano člankom 70. Zakona o obveznim odnosima, već je suprotno tome, propisao da takve pravne radnje gube učinak isključivo u odnosu na vjerovnika koji je u propisanom roku podnio nadležnom sudu tužbu radi njihova pobijanja, i to samo u mjeri potrebnoj za ispunjenje vjerovnikova potraživanja.

17. Ukoliko bi tužiteljica ustrajala u svom zahtjevu za pobijanje pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika, takav zahtjev ovaj sud ponovo ne bi usvojio. Naime, prema odredbi članka 71. ZOO-a, propisano je da se tužba za pobijanje može se podnijeti u roku od jedne godine za raspolaganje iz članka 67. stavka 1. ovoga Zakona, a za ostale slučajeve u roku od tri godine. Rok se računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju. Tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju je korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih slijednika.

18. Tužba u ovoj pravnoj stvari, zaprimljena je u sudu dana 17. svibnja 2021. godine, dok je ugovor koji se pobija zaključen dana 11. svibnja 2017. godine, te je temeljem istog, rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru, posl. broj Z – 17437/2017. od 31. svibnja 2017. godine tuženik ad 2. LZA uknjižen kao vlasnik predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], za 4/12 dijela, ( U trenutku stjecanja prava vlasništva tuženika ad 2., na navedenom suvlasničkom dijelu nisu bila upisana tuđa prava, tereti ni ograničenja, niti je uz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis, niti je tužiteljica pobijala predmetno darovanje ), dakle tužba je podnesena nakon isteka roka od tri godine od dana kada je poduzeta pravna radnja koja se pobija stoga je u konkretnom slučaju došlo do prekluzije prava tužiteljice na podnošenje navedene tužbe radi pobijanja dužnikove pravne radnje. Propuštanjem poduzimanja određene radnje do isteka materijalno pravnog prekluzivnog roka, imatelj subjektivnog prava gubi ne samo zahtjev odnosno mogućnost za prisilno ostvarenje subjektivnog prava, već i samo subjektivno pravo.

19. Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen je u cijelosti.

20. Odluka o trošku temelji se na članku 154. st. 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, stoga su tuženiku ad 2. priznati slijedeći troškovi: sastav odgovora na tužbu od 13.10.2021.g., pristup na ročišta 25.10.2022.g., 31.1.2023.g., 2.7.2025.g., sve po 625 bodova ukupno 2.500 bodova x 1,99 EUR ( vrijednost boda s paušalom ) što iznosi 5.000,00 EUR plus 1.250,00 EUR na ime 25% PDV-a, ukupno čini 6.250,00 EUR, zbog čega je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom II.

U Supetru dana 4. kolovoza 2025. godine

Sutkinja

Katarina Heinrich

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave iste. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se odluka objavljuje sud neće dostavljati odluku prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 25/13) o dostavi pismena. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis odluke. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se odluka objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava odluke obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se odluka objavljuje. Sud će istaknuti odluku na internetskoj stranici e-oglasne ploče sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište za objavu. Ovjereni prijepis odluke stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 335. ZPP-a).

Dostaviti:

1. odvj. Dean Rahan, Supetar

2. odvj. Zoran Vulović, Supetar

3. odvj. Igor Savić, Zagreb