REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-123/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja SCANIA HRVATSKA d.o.o., Zagreb, Karlovačka cesta 96, OIB: 59497733318, kojeg zastupa Goran Božić, odvjetnik u Zagrebu, Ulica baruna Trenka 5, protiv tuženika L.K.W. ŠPOLJARIĆ d.o.o., Sveta Nedjelja, Novaki, Odvojak Industrijske 4, kojeg zastupa Marko Frković, odvjetnik u H i partneri odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Jurkovićeva 24, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 10. srpnja 2025. u prisutnosti odvjetničkog vježbenika HV, zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Željka Petrušića, Zaprešić, Bana Josipa Jelačića 3, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-12/2024 od 26. siječnja 2024. (predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Ovrv-199/2024), u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 62,03 EUR s zateznim kamatama od 26. listopada 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 8 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Željka Petrušića, Zaprešić, Bana Josipa Jelačića 3, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-12/2024 od 26. siječnja 2024. (predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Ovrv-199/2024), u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 2.057,14 EUR s zateznim kamatama na iznos od 1.774,48 EUR od 1. prosinca 2023. do isplate te na iznos od 282,66 EUR od 1. prosinca 2023. do isplate, po stopi koja se za razdoblje do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8 postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 275,00 EUR s zateznim kamatama od 26. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Željka Petrušića, Zaprešić, Bana Josipa Jelačića 3, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-12/2024 od 26. siječnja 2024. (predmet Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Ovrv-199/2024), nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru navodi da se utuženi računi odnose na uslugu servisiranja tuženikovog teretnog vozila Scania, registarske oznake [registarska oznaka], koja je pružena putem Scania asistencije u Kraljevini Belgiji, jer je kvar na vozilu nastao prilikom obavljanja međunarodnog prijevoza robe, uz posredovanje tužitelja. Tuženik da je osporio te račune zato što je predmetno vozilo zbog kvara stalo na autocesti najprije 21. rujna 2023., kojom prilikom je Scania asistencija izašla na teren i nepravilno dijagnosticirala kvar, posljedica čega je bila da je tom prilikom na teretnom vozilu zamijenjen koordinator, koji je bio potpuno ispravan, nakon čega je vozilo ponovno stalo na cesti sljedećeg dana jer kvar nije bio uklonjen, kada je Scania asistencija odvukla predmetno teretno vozilo u servisnu radionicu i tom prilikom ustanovila da je problem bio u osiguraču pa kada je taj dio zamijenjen, vozilo je funkcioniralo ispravno. Takvim postupanjem da su bespotrebno i bez krivnje tuženika nastali troškovi zamjene potpuno ispravnog koordinatora, troškovi vuče vozila u radionicu (jer da je vozilo popravljeno prethodnog dana, tada ne bi bilo tih troškova vuče) te troškovi zamjene akumulatora u radionici, budući da je isti u potpunosti ispražnjen zbor rada električnih uređaja za vrijeme čekanja vozača vozila na dolazak Scania Asistencije kada je vozilo stalo po drugi puta.

3. U očitovanju na prigovor tužitelj navodi da se utuženo potraživanje odnosi na tri računa oznake 762791 od 10. listopada 2023. na iznos od 62,03 EUR, 726583 od 15. studenog 2023. na iznos od 1.774,48 EUR i 726585 od 15. studenog 2023. na iznos od 282,66 EUR, koji svi da se odnose na popravke vozila marke Scania, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu tuženika, koje su izvršeni u servisu Scania Belgija. Navedeno vozilo da se je pokvarilo 21. rujna 2023. u Kraljevini Belgiji, slijedom čega da je tuženik kontaktirao tužiteljevu službu Scania Assistance, koja korisnicima nudi pomoć s vozilima u kvaru gdje god da se nalaze, na način da pronalazi i kontaktira najbliži ovlašteni servis koji izlazi na teren i vrši popravak, a servisu jamči da će popravak biti plaćen. Tužitelj ističe da ''u konkretnom slučaju nije postojala nikakva obveza tužitelja u pogledu otklanjanja kvarova na predmetnom vozilu, jer u tom kontekstu nije postojao i ne postoji nikakav ugovor između tužitelja i tuženika''. Tuženik da je unaprijed, kao jamstvo da će računi biti plaćeni, uplatio tužitelju iznos od 1.500,00 EUR. Tako da je tužitelj kontaktirao u ime i za račun tužitelja Scania Belgiju, Atelier Peruwelz, koja je izašla na teren 21. rujna 2023. i na licu mjesta zamijenila koordinator na vozilu tuženika (COO ECU), čime da je vozilo osposobljeno za daljnju vožnju. Nakon toga da je na vozilu ponovno došlo do kvara, ovaj puta na autocesti, a kako angažirani ovlašteni servis nije mogao izvršiti popravak na autocesti, to da je vozilo odvezeno u radionicu, kojom prilikom da je na istom zamijenjen akumulator i osigurač, čime da je vozilo osposobljeno za daljnju vožnju. Tada je ustanovljeno da je netko, vjerojatno sam vozač ili drugi zaposlenik tuženika, intervenirao na način da je osigurač omotao žicom, protivno svim pravilima struke, što je uzrokovalo njegovo neadekvatno funkcioniranje i kvar, koji da se nije mogao utvrditi redovnom dijagnostikom. Nakon povratka vozila u Hrvatsku, da je u vozilo ponovno ugrađen stari koordinator, a novi da je vraćen u Kraljevinu Belgiju. Po prigovoru tuženika, kojeg je tužitelj proslijedio Scania Belgiji, da je potraživanje prema tužitelju umanjeno za trošak zamjene ispravnog koordinatora, ali da je ostale troškove tuženik dužan platiti. Osim toga, da je tuženik nevezano za navedene popravke kupio od tužitelja 2 brtvila za svoje vozilo, za koja još nije platio cijenu.

4. Na upit suda, s obzirom da iz isprava koje je dostavio tužitelj proizlazi da je račun Scania iz Belgije glasio izvorno na iznos od 2.676,52 EUR (uz uvećanje za PDV radi ose o iznosu od 3.274,48 EUR) da je jedna od stavki tog računa ECU COO (navodni tzv. koordinator) koja iznosi 1.583,00 EUR, a da iz dostavljenog knjižnog odobrenja proizlazi da je taj račun umanjen za taj iznos od 1.583,00 EUR, navodno iz razloga što je Scania, Belgija prihvatila prigovor tuženika da tuženik nije dužan snositi troškove novog koordinatora, na što je onda utrošen avansno uplaćen iznos od 1.500,00 EUR, za kojeg je tužitelj tvrdio da je iskorišten za podmirenje dijela tog računa, ali iz isprava iz spisa proizlazi da nije, kao i na upit suda na što se odnosi utuženi račun 726585 koji glasi na iznos od 282,66 EUR, a s obzirom da se u spisu ne nalazi račun inozemnog pružatelja usluga koji bi odgovarao tom iznosu, punomoćnik tužitelja se je očitovao na sljedeći način.

5. Tužitelj pojašnjava da je SCANIA Belgija za popravke koje je izvršila prvog dana kada je vozilo tuženika stalo na cesti ispostavila račun 8141121 na iznos od 2.676,52 EUR, u okviru kojeg je zaračunata i promjena tzv. koordinatora (ECU COO), a kako je po prigovoru tuženika SCANIA Belgija prihvatila da je zamjena koordinatora bila bespotrebna, došlo je do umanjenja tog računa za iznos od 867,39 EUR i 1.583,00 EUR, slijedom čega je preostali iznos po tom računu 226,13 EUR, a SCANIA HRVATSKA, dakle tužitelj je na taj iznos morao obračunati PDV, pa je tako došlo do utuženog iznosa od 282,66 EUR. Kada je vozilo tuženika stalo na autocesti drugog dana, SCANIA Belgija je morala isto odvesti u radionu te su tom prilikom nastali troškovi popravka u iznosu od 2.619,58 EUR (u pogledu tih troškova SCANIA Belgija nije prihvatila prigovore tuženika), na koji iznos je tužitelj morao obračunati PDV pa se tako dobije iznos od 3.274,48 EUR, koji iznos je tužitelj umanjio za uplaćeni avans u iznosu od 1.500,00 EUR, zbog čega proizlazi da je potraživanje po tom računu utuženih 1.774,48 EUR.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su izvadak otvorenih stavaka tužitelja (list 8. spisa), prigovori tuženika na račune tužitelja (list 27. – 30. spisa), utuženi računi tužitelja (list 54. – 57. spisa), dopis tužitelja (list 83. – 84. spisa), ovjereni prijevod dokumentacije dostavljene uz podnesak od 20. ožujka 2025. (list 86. – 137. spisa) i izvadci iz tuženikove knjige URA (list 149. – 153. spisa).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan u pogledu glavne stvari.

8. Predmet spora jest naplata kupoprodajne cijene za dijelove za vozilo te naknade za izvršene popravke na teretnom vozilu u vlasništvu tuženika.

9. Među strankama je nesporno da je tuženik posredstvom tužitelja naručio od ovlaštenog servisera Scania teretnih vozila u Kraljevini Belgiji popravak njegovog teretnog vozila koji popravak je u konačnici i izvršen te da je tuženik od tužitelja kupio određene dijelove za vozilo koje nikad nije platio.

10. Sporno je da li je tuženik dužan tužitelju platiti troškove popravka tuženikova vozila u Kraljevini Belgiji, izvršenog od strane stranog društva, Scania Belgija (Scania Belgium NV-SA) i, ako jest, u kojem iznosu.

11. Utuženi račun tužitelja 762791 od 10. listopada 2023. odnosi se na kupoprodaju dva brtvila po cijeni od 62,03 EUR.

12. S obzirom da nije sporno da je tuženik kupio i preuzeo navedena brtvila, to je dužan tužitelju platiti navedenu kupoprodajnu cijenu (čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/).

13. Utuženi račun tužitelja 726583 od 15. studenog 2023. odnosi se na popravak tuženikovog vozila koji je izvršen 22. rujna 2023. u Kraljevini Belgiji (gradu Habay-la- Neuve) od strane ovlaštenog servisa za Scania teretna vozila, Sonodi SA, koji je za taj popravak, koji je uključivao vuču tuženikovog vozila do radionice za popravak te zamjenu akumulatora i osigurača, izdao račun ovdje tužitelju oznake K na iznos od 2.619,58 EUR, a tužitelj je taj račun ''prefakturirao'' na tuženika i na navedeni iznos obračunao PDV te tako došao do iznosa od 3.274,48 EUR (list 56., 111. – 113. spisa).

14. Utuženi račun tužitelja 726585 od 15. studenog 2023. odnosi se na popravak tuženikovog vozila koji je izvršen 21. rujna 2023. u Kraljevini Belgiji (grad Péruwelz) od strane ovlaštenog servisa Scania Belgium SA, koji je za taj popravak, koji je uključivao zamjenu tzv. koordinatora (ECU COO), izdao račun ovdje tužitelju oznake 8141121 na iznos od 2.676,52 EUR, da bi potom taj račun bio umanjen (storniran) za iznos od 867,39 EUR (troškovi ugradnje novog koordinatora i određeni dodatni troškovi – list 87. – 88. i 125. – 127. spisa) i 1.583,00 EUR (trošak novog koordinatora) (list 87. – 88. i 95. spisa), slijedom čega je preostali iznos po tom računu 226,13 EUR, koji se očigledno odnosi na dio troškova izlaska servisera na teren, koji račun je tužitelj ''prefakturirao'' na tuženika i na navedeni iznos obračunao PDV te tako došao do iznosa od 282,66 EUR (list 57. – 58. spisa).

15. Nesporno je da je tuženikovo vozilo imalo kvar zbog kojeg su djelatnici ovlaštenog servisera u Belgiji morali dva puta izlaziti na teren, a drugi puta i vučnom službom odvesti vozilo tuženika u servisnu radionicu radi popravka.

16. Djelatnici ovlaštenog servisera nisu bili dužni, a prema njihovoj tvrdnji nisu niti mogli, utvrditi i otkloniti kvar popravkom na licu mjesta, slijedom čega nema govora o tome da bi troškovi odvoza tuženikovog vozila u radionicu radi popravka trebali pasti na teret osobe koja je otklonila popravak.

17. Odvoz tuženikovog vozila u servisnu radionicu bila je nužna radnja poduzeta u svrhu otklanjanja kvara na tuženikovom vozilu, a kako kvar nije bio uzrokovan od strane djelatnika ovlaštenog servisera te je tužitelj pristao na vuču vozila u svrhu otklanjanja kvara, to je tuženik dužan i snositi troškove vuče vozila.

18. Također, činjenica da je vozač tuženikovog vozila za vrijeme dok je čekao djelatnike ovlaštenog servisera imao upaljena signalna svjetla (tvrdnja tuženika s lista 144. spisa), punih 6 sati, zbog čega se je ispraznio akumulator pa je isti trebalo zamijeniti, može pasti samo na teret tuženika, jer je očito on sam kriv za to ispražnjenje te je dužan podmiriti troškove zamjene akumulatora.

19. Tuženik je svakako dužan podmiriti i troškove zamjene osigurača koji je bio uzrok kvara, zato jer su na njemu od strane djelatnika tuženika bile izvršene nestručne intervencije.

20. Naposljetku, dužan je podmiriti i troškove izlaska djelatnika ovlaštenog servisera na teren prvog dana kada je vozilo stalo, budući da je tuženik taj na čiju su inicijativu ti djelatnici pozvani, kvar je nedvojbeno postojao, a nakon intervencije servisera vozilo je bilo ponovno u pogonu. Bez obzira što time kvar nije u cijelosti otklonjen, troškovi izlaska na teren su opravdano nastali i dužan ih je snositi tuženik.

21. Dakle, jedini troškovi koje tuženik ne bi bio dužan podmiriti su oni koji se odnose na zamjenu koordinatora (cijenu koordinatora i troškovi njegove ugradnje), a te troškove tužitelj od njega niti ne potražuje, budući da je za njihov iznos račun samo izvođača radova storniran.

22. Međutim, iz činjenica koje je tužitelj iznio nije jasno po kojoj pravnoj osnovi upravo on potražuje naknadu za radove popravka od tuženika, a ne Scania Belgium NV-SA odnosno Sonodi SA koji su izvršili popravak tuženikovog vozila u Belgiji.

23. Naime, tužitelj izričito tvrdi da on nije bio dužan izvršiti popravak tuženikovog vozila u Belgiji, jer u tom pogledu nije postojao niti postoji među strankama nikakav ugovor.

24. Dakle, očito se ne radi o tome da su stranke sklopile ugovor o djelu, u smislu odredbe čl. 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., dalje u tekstu: ZOO), tuženik kao naručitelj radova, a tužitelj kao glavni izvođač pa da bi onda tužitelj kao glavni izvođač angažirao podizvođače u Belgiji, koji su račune ispostavili njemu, a tužitelj je račune za ugovorenu uslugu/radove ispostavio tuženiku, budući da sam tužitelj izričito tvrdi da među strankama nije postojao nikakav ugovor za vršenje predmetnih popravaka tuženikovog teretnog vozila.

25. S druge strane, tužitelj ne tvrdi da je platio račune stranim izvođačima radova (mada su oni račune ispostavili njemu, a ne tuženiku) pa da bi time stupio u pravnu poziciju tih stranih izvođača radova, vjerovnika, prema tuženiku, dakle, da bi došlo do zakonske ili ugovorne subrogacije, u smislu odredaba čl. 90. – 95. ZOO-a, a niti da su ti strani izvođači radova njemu ustupili tražbinu koju imaju prema tuženiku, u smislu odredbe čl. 80. ZOO-a.

26. Iz činjeničnih navoda tužitelja proizlazi da su u ugovornom odnosu bili tuženik i strani izvođači radova popravka (Scania Belgium NV-SA i Sonodi SA) te da računi za popravak nisu u cijelosti plaćeni (plaćeno je samo ono što je podmireno iz predujma kojeg je uplatio tuženik), niti od strane tuženika, niti od strane tužitelja, dok nema govora o tome da bi tužitelju bilo ustupljeno potraživanje stranih izvođača prema tuženiku.

27. Stoga tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati naplatu računa za popravak vozila tužitelja u okolnostima konkretnog slučaja.

28. Iako tuženik izričito ne ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tuženik iznosi širi prigovor prema kojemu on ne bi bio dužan ništa platiti tužitelju, a kako sud pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti, to je zaključeno da u konkretnom slučaju primjenom odredbi hrvatskog obveznog prava na utvrđeno činjenično stanje nije moguće prihvatiti tužbeni zahtjev, jer tužitelj nije tuženikov vjerovnik u odnosu na potraživanu naknadu za popravak tuženikovog vozila.

29. Predložene personalne dokaze (saslušanjem svjedoka i zastupnika po zakonu tuženika koji su sudjelovali u pisanoj korespondenciji) sud nije izvodio, jer isti nisu predloženi radi utvrđenja navedene sporne činjenice (da je tužitelj vjerovnik tuženika po konkretnoj pravnoj osnovi), već radi utvrđenja činjenica izvršenja popravka od strane stranih izvođača na zahtjev tuženika, posredovanjem tužitelja, koje činjenice je sud utvrdio već iz pisane dokumentacije u spisu, kao što je to već prethodno obrazloženo.

30. S obzirom da se ovaj postupak vodi prema pravilima za sporove male vrijednosti, sud navedene sporne činjenice nije mogao razjasniti sa strankama niti na pripremnom ročištu, budući da u sporovima male vrijednosti prekluzija u iznošenju novota nastupa već s trenutkom održavanja prvog pripremnog ročišta (čl. 461.a st. 2., 6., 7., 9. i 10. ZPP-a), na što su stranke izričito upozorene u rješenjima od 19. veljače 2025. i 7. travnja 2025., prije održavanja prvog pripremnog ročišta 13. svibnja 2025., a svaki odgovor kojeg bi tužitelj dao sudu u odnosu na pitanje pravne osnove po kojoj je tužitelj postao vjerovnik tuženika za troškove popravka njegova vozila u Belgiji (subrogacija, cesija ili bilo što drugo), bi uključivao iznošenje novih činjeničnih navoda, što u toj fazi postupka više ne bi bilo dopušteno.

31. Stoga je zaključeno da je tužbeni zahtjev osnovan u odnosu na potraživanje kupoprodajne cijene za 2 brtvila u iznosu od 62,03 EUR s zateznim kamatama od 26. listopada 2023. do isplate (na računu se navodi da je rok plaćanja 15 dana, a kako su brtvila prodana i račun izdan 10. listopada 2023., to je račun dospio 25. listopada 2023., a zatezne kamate se obračunavaju od prvog dana nakon dospijeća – čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a), dok je neosnovan u odnosu na potraživanje naknade za popravak vozila u ukupnom iznosu od 2.057,14 EUR (1.774,48 EUR i 282,66 EUR) s zateznim kamatama od 1. prosinca 2023. do isplate pa je sukladno tome valjalo donijeti odluku o održavanju i ukidanju platnog naloga (čl. 451. st. 3. ZPP-a).

32. Budući da je tužitelj od ukupno potraživanih 2.119,17 EUR, uspio s zahtjevom za isplatu iznosa od 62,03 EUR, proizlazi da je uspio u parnici u omjeru od 2,93% (6,03/2.119,17=0,02927), dok je tuženik uspio u omjeru od 97,07% odnosno proizlazi da tuženik nije uspio tek u razmjerno neznatnom dijelu, u pogledu kojeg nisu nastali posebni troškovi pa je tužitelj dužan naknaditi troškove tuženiku u cijelosti (čl. 154. st. 5. ZPP-a), dok će svoje troškove tužitelj sam snositi.

33. Stoga je valjalo ukinuti platni nalog i po pitanju naknade troškova ovršnog postupka.

34. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 2.119,17 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada troškova parničnog postupka za prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 11/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 15. travnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 13. svibnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 10. srpnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), dakle, pripada mu naknada u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 1. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU;

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku