Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-496/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Lidije Vidjak, kao predsjednice vijeća te Koraljke Bumči i Irene Kvaternik, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vere Šinogl, u kaznenom predmetu protiv optuženog JI, zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnja, iz članka 139. stavak 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika JI, izjavljenoj po branitelju odvjetniku Branku Glasu u Slavonskom Brodu, protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-156/2025-28 od 26. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog JI kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, optuženi JI proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode - prijetnja, opisano po članku 139. stavka 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11. Na temelju članka 139. stavak 3. KZ/11, optuženom JI utvrđena je kazna zatvora u trajanju od 1(jedne) godine, te mu se na temelju članka 58. stavka 3. KZ/11 opozvala uvjetna osuda izrečena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj: K-451/2022-7 od 21. veljače 2023. pravomoćnom 12. travnja 2023. te mu se iz te presude uzima kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, pa se na temelju članka 51. KZ/11 optuženi JI osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedna) godina i 6 (šest) mjeseci.

2. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme oduzimanja slobode počevši od 23. prosinca 2024. u 18:15 sati kada je uhićen pa nadalje.

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 u daljnjem tekstu: ZKP) u vezi s člankom 145. stavkom 2. ZKP-a nalaže se optuženom JI plaćanje paušalne svote u iznosu od 70,00 eura (sedamdeset eura) uplatom u korist državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], SWIFT CODE: NBHRHR2X, model HR 64, poziv na broj primatelja: 6084-4323-156-2025, poziv na broj spisa: K-156/2025.

4. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi JI se djelomično oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja.

5. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Branku Glasu odvjetniku u Slavonskom Brodu, zbog povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni sa prijedlogom da Županijski sud prihvati žalbu optuženika kao osnovanu i pobijanu presudu preinači na način da ga oslobodi od kaznene odgovornosti, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6. Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik te predlaže da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

7. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

8. Žalba optuženika nije osnovana.

9. Nije u pravu optuženik kada povredu kaznenog zakona vidi u činjenici da je prvostupanjski sud održao raspravu bez prisutnosti oštećene čija je prisutnost nužna po zakonu, koju je osim toga odbio ispitati neposredno na raspravi, iako je postojao prijedlog obrane za njezinim ispitivanjem. Naime, spisu prileži zapisnik o provedenom dokaznom ročištu o ispitivanju oštećene od 21. siječnja 2025. (list 98 spisa) sa pratećim DVD-om. Iz navedenog zapisnika proizlazi da su ispitivanju oštećene EI bili prisutni i optuženi JI koji je na navedeno ispitivanje predveden iz istražnog zatvora i branitelj optuženika odvjetnik Branko Glas. Iako nije sporno da je konfrontacijsko pravo sadržano u članku 29. Ustava i članku 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06. – dalje: Konvencija), treba naglasiti da se to pravo odnosi na kazneni postupak u cjelini. Dakle, budući da nije sporno da su i branitelj optuženika kao i sam optuženik mogli neposredno postavljati pitanja oštećenoj na dokaznom ročištu, nema mjesta žalbenom prigovoru da se radi o zapisniku koji nije proveden u skladu sa pravilima kontradiktornog ispitivanja, odnosno da nije poštivano konfrontacijsko pravo obrane. Uvažavajući navedeno, nije u pravu optuženik i kada ističe da je bila nužna prisutnost oštećenice na raspravi, odnosno da rasprava nije smjela biti održana u njezinoj izočnosti. Naime, konfrontacijsko pravo obrane („ispitati svjedoke optužbe“) jedan je od osnovnih prava obrane ali to se pravo ne može tumačiti na način prema kojem bi optuženik imao neograničeno pravo da se osigura pojavljivanje svjedoka na sudu, ili da okrivljenik i/ili njegov branitelj svjedoku postavljaju pitanja. Pri tome treba reći da je prvostupanjski sud pod točkom 7. obrazloženja svoje presude dao razloge zbog kojih nije ponovno i sam neposredno ispitivao oštećenicu, dok je pod točkom 17. prvostupanjske presude dao valjane i cjelovite razloge za prihvaćanje tog iskaza kao vjerodostojnog, koje i ovaj sud kao drugostupanjski u cijelosti prihvaća.

10. Nadalje, suprotno tvrdnji optuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje ispravno primijenio kazneni zakon. Naime, prvostupanjski je sud pod točkom 17. pisanog obrazloženja svoje presude cijenio iskaz oštećenice koji je potom doveo u svezu sa ostalim izvedenim dokazima. Posebice je tako ispravno cijenio dijelove iskaza oštećenice dovodeći ih u svezu sa svjedočkim iskazom BI, koja je iskazala da se oštećenica bojala i to posebice jer joj je netko ranije razbio ulazna vrata. Sukladno iskazu tog svjedoka oštećenica se bojala da će se optuženik vratiti i nešto joj napraviti, a zbog čega ju je ona i vozila kod policije kako bi sve navedeno prijavila. Sam strah na strani oštećenice potvrđuje i svjedočki iskaz CI koji je iskazao da su navedene riječi optuženika izazvale i kod njega strah. Slijedom takve analize izvedenih dokaza, potpuno suprotno navodima optuženika, okolnost koju isti ističe u okviru svojih žalbenih navoda da je osim pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, postojala i zabluda o objektu prijetnje jer je prijetnja izrečena općenito riječima koje obuhvaćaju više osoba („pucat ću na sve vas“), nije od utjecaja na utvrđenu činjenicu

- da je radnjom optuženika ostvareno kazneno djelo prijetnje za koje je isti i oglašen krivim. Naime, kazneno djelo prijetnje je ostvareno kada je radnja počinitelja u objektivnom smislu ozbiljna prijetnja, odnosno podobna da oštećenik/ca bude ustrašen ili uznemiren pri čemu je odlučna namjera počinitelja koja mora biti usmjerena na ustrašivanje ili uznemiravanje. Upravo zbog navedenog za procjenu ozbiljnosti prijetnje, važne su i okolnosti u kojima je prijetnja izrečena. Imajući na umu činjenicu da su konkretne riječi prijetnje izrečene na način da je optuženik osobno došao u dvorište oštećenice i uslijed ljubomore koju je osjetio, a što sam u svojoj obrani okolnosno i priznaje - obratio se oštećenici kao i svim prisutnima sa navedenim riječima prijetnje. Naime, optuženik u svojoj obrani danoj na zapisniku od 23. svibnja 2025. (list 210) izrijekom navodi: „da ga oštećenica vara pa su se oko toga i novca posvađali, jer ne može biti u braku sa njim i spavati sa drugim…“. Očito je dakle, da su u opisanoj situaciji, izgovorene riječi optuženika spram oštećenice kao i ostalih prisutnih u njezinom dvorištu, zbog loših odnosa koji postoje između optuženika i oštećenice, riječi koje u sebi sadrže ne samo ozbiljnost izrečene prijetnje već i konkretnu namjeru uznemiravanja same oštećenice a koja namjera je u konačnici i postignuta. Upravo zbog toga, uvažavajući mjesto i način izricanja riječi prijetnje, činjenica na koju ukazuje optuženik u svojoj žalbi da su izrečene riječi obuhvaćale „sve“ a ne samo oštećenicu, nije ona okolnost koja bi ekskulpirala optuženika, niti može biti okolnost koja ne bi ukazivala na samu ozbiljnost izrečenih prijetnji odnosno namjeru optuženika. Zbog navedenog i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, činjenično stanje je pravilno utvrđeno i na tako pravilno utvrđeno činjenično stanje ispravno je primijenjen kazneni zakon, dok su razlozi izneseni u prvostupanjskoj presudi valjano obrazloženi.

8. Optuženik je istaknuo i žalbu zbog odluke o kazni ističući da je prvostupanjski sud neopravdano optuženiku izrekao visoku kaznenopravnu sankciju, posebice jer se radi o ocu djeteta o kojem kako navodi „praktično sam skrbi“. Međutim, suprotno navodima optuženika valja istaknuti da se radi o osobi koja je već u dva navrata ranije osuđivana za istovrsno kazneno djelo i to na uvjetne osude, koje očito nisu polučile svrhu kažnjavanja koja je zakonom predviđena. Osim toga odluka o kazni mora biti individualizirana i predstavljati odraz procjene osobnih okolnosti na strani optuženika te prevenirati njegovo buduće činjenje istovrsnih kaznenih djela i ista mora odražavati i društvenu osudu za konkretno kazneno djelo. U konkretnom slučaju optuženik je oglašen krivim za kazneno djelo prijetnje opisano i kažnjivo u članku 139. stavak 3. KZ/11 za koje je predviđena kazna zatvora u trajanju do pet godina a što ujedno ukazuje i na ozbiljnost kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim. Dakle, uvažavajući sve okolnosti na strani optuženika koje su od strane prvostupanjskog suda također jasno i dostatno obrazložene, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog suda izricanjem kazne u trajanju od 1 (jedne) godine za ovo kazneno djelo u potpunosti je primjereno osobi optuženika i svrsi kažnjavanja. Nadalje, kako je predmetno kazneno djelo počinjeno u roku kušnje stekli su se uvjeti iz članka 58. KZ/11 za opoziv uvjetne osude iz ranije presude koje je sud i istaknuo pod točkama 20. i 21. obrazloženja svoje presude a potom i uz primjenu odredbe članka 51. KZ/11 osudio ga na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Uvažavajući sve navedeno i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog suda izrečena kazna zatvora u svojoj cjelini predstavlja kaznu koja će djelovati, odgojno i preventivno, ne samo na optuženika, već i na druge potencijalne počinitelje istovrsnog kaznenog djela da ne čine ista ili istovrsna kaznena djela. Osim toga izrečena kazna će u svojoj cjelini biti i dostatan ali i potreban odraz društvene osude za kazneno djelo koje je počinjeno.

9. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 1. kolovoza 2025

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak