REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-3027/2021-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Boški Pavičić, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužiteljice ŽAM iz Sudovca (Novi Marof), Zelinska ulica 25, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Milko Križanović, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Groupama osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 98164456048, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Presečki, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hondl, Konić, Šimunović, Batur i partneri j.t.d., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužiteljica od tuženika traži isplatu 1.058,82 EUR (tisuću pedeset osam eura i osamdeset dva centa) sa zateznim kamatama od

2. srpnja 2017. do isplate.

II Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 1.031,25 EUR (tisuću trideset jedan euro i dvadeset pet centi) sa zateznim kamatama od 1. kolovoza 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 16. travnja 2021. ovom sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da je njezin otac 25. kolovoza 2011. pristupio ugovoru o grupnom osiguranju života koji su sklopili tuženik (kao osiguratelj) i Societe Generale - Splitska banka d.d. (kao ugovaratelj osiguranja). Tužiteljica navodi da je osiguranik preminuo **.**.2017., a da je potom 21. srpnja 2017. prijavljen osigurani slučaj broj SB00717-11 od strane ugovaratelja osiguranja, koji je ujedno i korisnik za slučaj smrti. Ističe da je osigurana svota smrti osigurane osobe iznosila 1.058,82 EUR. Ističe da je osiguratelj odbio isplatiti osiguranu svotu za slučaj smrti u skladu s Općim izuzećima iz čl. 13. st. 2. Općih uvjeta o grupnom životnom osiguranju, navodeći da se radi o poremećaju koji je počeo prije početka osiguranja i koji nije bio prijavljen osiguratelju. Upućuje na to da je iznos kredita bio 6.000,00 EUR pa da iz tog razloga sukladno već spomenutim Općim uvjetima nije bio potreban liječnički pregled, niti je isti naložen osiguraniku u trenutku sklapanja ugovora. Također, tužiteljica pojašnjava da bi eventualno namjerno prešućivanje okolnosti odlučnih za sklapanje ugovora o osiguranju imalo za posljedicu pobojnost ugovora, a ne ništavost, a da pobojni ugovori proizvode učinke i obvezuju ugovorne strane sve dok se konstitutivnom odlukom suda ne ponište. Navodi i da bi se, u slučaju da se osigurani slučaj dogodio prije nego što je utvrđena netočnost ili nepotpunost prijave ili nakon tog, ali prije raskida ugovora, odnosno prije postizanja sporazuma o povećanju premije, mogao samo djelomično osloboditi plaćanja naknade, odnosno naknada bi se smanjila u razmjeru između stope plaćenih premija i stope premija koje bi trebalo platiti prema stvarnom riziku. Stoga navodi da tuženik, s obzirom da nije u propisanim rokovima putem suda tražio pobijanje ili poništenje ugovora o osiguranju, dužan platiti tužiteljici osiguranu svotu za slučaj smrti. Tužiteljica navodi da je dopisom od 28. kolovoza 2020. bila obaviještena o dugovanju po ugovoru o kreditu broj 130653 svog pravnog prednika te da se prema njoj po toj osnovi vrši prisilna naplata po tekućem računu putem Financijske agencije na temelju zadužnice OV-4782/11 pa da je na takav način tužiteljici nastala šteta. Dakle, da je njezina imovina umanjena za iznos koji tuženik po nastupu osiguranog slučaja nije isplatio banci. Stoga tužiteljica traži donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti da tužiteljici plati 1.058,82 EUR sa zateznim kamatama od 2. srpnja 2017. do isplate uz naknadu troškova parničnog postupka tužiteljici sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu (list 46-48 spisa) tuženik čini nespornim da je pok. ŽA doista stekao status osigurane osobe na temelju pristupnice broj 100066077, no navodi da je u konkretnom slučaju društvo Societe Generale – Splitska banka d.d. (ugovaratelj osiguranja) korisnik osiguranja za slučaj smrti. Pojašnjava da tužiteljica iz tog razloga nema pravo osnovano tražiti isplatu osigurnine od tuženika pa stoga ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije. Upućuje na to da je Općim uvjetima predviđena opcija promjene korisnika osiguranja, no da sam tuženik nikada nije obaviješten o tome da je pravo na osigurani iznos eventualno prenesen na osiguranu osobu, a niti je osigurana osoba tražila ikakvu promjenu korisnika za slučaj smrti od samog tuženika. Navodi da bi se takva promjena eventualno mogla tražiti samo u slučaju da je kredit otplaćen za vrijeme života osigurane osobe, što u ovoj konkretnoj situaciji nije slučaj. Navodi da tužiteljica nije dokazala da je doista došlo do umanjenja njezine imovine, odnosno da bi platila bilo kakav iznos po osnovi kredita svog prednika, to jest da bi se prema istoj po toj osnovi izvršila prisilna naplata putem Financijske agencije. Također, tuženik upućuje na činjenicu da je pok. ŽA preminuo uslijed terminalne faze maligne bolesti, primarno rektosigmoidnog karcinoma s brojnim metastazama, da mu je rektosigmoidni karcinom s infiltracijom zdjelice i tankog crijeva dijagnosticiran još 2004. (prije prihvata u osiguranje), da isti o navedenim okolnostima nije obavijestio tuženika pa da je (s obzirom da su ugovorne strane ugovorile isključenje u slučaju poremećaja koji je nastao prije početka osiguranja, koji nije bio prijavljen osiguratelju) tužbeni zahtjev i u tom smislu neosnovan. Tuženik isto tako ističe prigovor zastare. Stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

3. Sud je tijekom postupka izveo dokaz čitanjem specifikacije izvršenja osnova za plaćanje OV-4782/11 (list 6 spisa), dopisa od 28. kolovoza 2020. (list 7 spisa), rješenja o nasljeđivanju (list 8-9 spisa), dopisa tuženika od 3. ožujka 2021. (list 10-13 spisa), Općih uvjeta ugovora o grupnom životnom osiguranju za korisnike kredita Societe Generale – Splitske banke d.d. (list 14-16 spisa), ugovora o nenamjenskom kreditu broj 130653 (list 17-20 spisa), potvrde o smrti (list 50-52, 55-57 spisa), medicinske dokumentacije (list 53, 58-83, 85-121, 123-161 spisa), smrtnog lista (list 54 spisa), izvatka iz odluke i zaključka od 7. listopada 2015. (list 84 spisa) i 2. srpnja 2014. (list 122 spisa), dopisa tuženika od 18. kolovoza 2017. (list 162 spisa) i pristupnice grupnom ugovoru o osiguranju života (list 167 spisa).

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa u visini osigurane svote u trenutku smrti pok. ŽA, s obzirom da ista navodi da je tuženik prethodno neosnovano odbio isplatiti osigurninu, odnosno da joj je nastala šteta u visini iznosa koji joj je ustegnut posredstvom Financijske agencije provedbom ovrhe na novčanim sredstvima zbog dugovanja po osnovi ugovora o kreditu njezinog prednika.

6. Među strankama nije sporno da je prednik tužiteljice stekao status osigurane osobe pristupivši grupnom ugovoru o osiguranju života, dok je sporno da li tužiteljica ima pravo na isplatu osigurnine, odnosno na naknadu štete u visini iznosa koji joj je ustegnut putem Financijske agencije provedbom ovrhe na novčanim sredstvima zbog dugovanja njezinog prednika po ugovoru o kreditu.

7.1. Što se tiče navoda tužiteljice da je tuženik neosnovano odbio isplatu osigurnine, treba reći da pravo na isplatu iste ima korisnik osiguranja (u ovom slučaju i ugovaratelj osiguranja) na temelju čl. 7. st. 1. Općih uvjeta ugovora o grupnom životnom osiguranju za korisnike kredita Societe Generale – Splitske banke d.d. - ŽOK 4/2009 (dalje: Opći uvjeti; list 14-16 spisa).

7.2. U tom smislu treba reći da iz ugovora o nenamjenskom kreditu broj 130653 od 29. kolovoza 2011. (list 17-20 spisa; dalje: ugovor o kreditu) proizlazi da je isti sklopljen između društva Societe Generale – Splitska banka d.d. (kreditor) i ŽA (korisnik kredita), da je korisniku kredita stavljen na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti 6.000,00 EUR uz rok otplate od 84 mjeseci te da se korisnik kredita obvezao pristupiti (potpisivanjem pristupnice) Grupnom ugovoru o osiguranju života sklopljenom između Sociele Generale osiguranja d.d. kao osiguravatelja i kreditora kao ugovaratelja osiguranja (čl. 9.B st. 1. ugovora o kreditu). Korisnik kredita se pritom obvezao da će odrediti kreditora kao isključivog korisnika osiguranja u slučaju nastupa osiguranog rizika (čl. 9.B st. 2. ugovora o kreditu).

7.3. Nadalje, iz pristupnice grupnom ugovoru o osiguranju života (list 167 spisa) proizlazi da je ŽA tužiteljice **.**.2011. pristupio ugovoru sklopljenom između Societe Generale osiguranje d.d. i Societe Generale – Splitska banka d.d. kojom je ugovorena početna osigurana svota za slučaj smrti u iznosu 6.000,00 EUR uz mjesečno linearno smanjenje te iste svoje u iznosu 70,59 EUR. Istim ugovorom kao korisnik za slučaj smrti određeno je društvo Societe Generale Splitska banka d.d.

7.4. Iz dopisa tuženika od 18. kolovoza 2017. (list 162 spisa) proizlazi da je tuženik odbio zahtjev za isplatom osigurane svote po nastupu osiguranog slučaja (smrti osigurane osobe). Nadalje, čitanjem dopisa od 3. ožujka 2021. (list 10-12 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica 17. veljače 2021. podnijela pritužbu (po punomoćniku) protiv odluke tuženika o otklonu štete, da je osigurana svota na datum smrti osiguranika bila 1.058,82 EUR, a da je tuženik odbio isplatiti osiguranu svotu za slučaj smrti u skladu s općim izuzećima iz čl. 13. st. 2. Općih uvjeta te da je o navedenom tuženik obavijestio banku. Iz dopisa također proizlazi da je tuženik obavijestio tužiteljicu da je takva odluka donesena iz razloga što je uzrok smrti osiguranika u uzročnoj vezi s bolestima i stanjima koje su postojale prije početka osiguranja.

7.5. Naprijed navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao vjerodostojnu, dok stranke vjerodostojnost iste nisu osporavale.

7.6. Dakle, na temelju naprijed navedene dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je prednik tužiteljice ŽA sklopio ugovor o nenamjenskom kreditu broj 130653, pritom se obvezujući da će pristupiti ugovoru o grupnom životnom osiguranju, što je i učinio. Dakle, prednik tužiteljice je pristupio ugovoru o grupnom životnom osiguranju, a koji ugovor je sklopljen između Societe Generale – Splitske banke d.d. i Societe Generale osiguranje d.d. Potpisivanjem pristupnice od strane prednika tužiteljice počelo je pokriće (čl. 5. st. 1. Općih uvjeta). Time je prednik tužiteljice pristupio ugovoru koji su sklopili osiguratelj, odnosno tuženik i ugovaratelj osiguranja, odnosno Societe Generale – Splitska banka d.d. (čl. 1. Općih uvjeta) i prihvatio ugovaratelja osiguranja kao korisnika osiguranja (čl. 7. st. 1. Općih ugovora). Dakle, u konkretnom slučaju samo Societe Generale – Splitska banka d.d. (korisnik osiguranja/kreditor) ima pravo u slučaju nastanka osiguranog slučaja (u ovom slučaju smrti prednika tužiteljice) na isplatu osiguranog iznosa i to na temelju čl. 7. Općih uvjeta. Na temelju spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim i da je nastao osigurani slučaj te da je tuženik odbio isplatiti osigurani iznos navodeći kao razlog činjenicu da je uzrok smrti osiguranika u uzročnoj vezi s bolestima i stanjima koje su postojale prije početka osiguranja.

8.1. Iako je čl. 7. st. 1. Općih uvjeta propisano da pravo na određivanje korisnika osiguranja i pravo na njegov opoziv ima isključivo ugovaratelj osiguranja (ovdje tuženik), st. 2. istog tog članka predviđena je mogućnost promjene korisnika i to pod uvjetom da ugovaratelj osiguranja nema više potraživanja prema kreditu osigurane osobe, a da pokriće prema ugovoru još uvijek traje. U tom slučaju korisnik za slučaj smrti postaje osiguranikov zakonski nasljednik od dana zatvaranja potraživanja.

8.2. Dakle, kako pravo na isplatu osigurane svote ima isključivo korisnik osiguranja, tako je jedini način da tužiteljica zadobije pravo na isplatu osigurane svote takav da tužiteljica stupi u poziciju korisnika osiguranja, što je moguće jedino ako je zakonska nasljednica osigurane osobe, zatim ako ugovaratelj osiguranja više nema potraživanja prema kreditu te ako pokriće prema ugovoru još uvijek traje.

8.3. Tužiteljica je doista nasljednik osigurane osobe (pok. ŽA), a što poizlazi iz rješenja o nasljeđivanju javne bilježnice Nade Vidović-Džidić iz Novog Marofa poslovni broj O-1444/17 od 29. kolovoza 2017. (list 8-9 spisa) pa je prvi uvjet njezinog stupanja u poziciju korisnika osiguranja ispunjen.

8.4. Iz dopisa od 28. kolovoza 2020. (list 7 spisa) proizlazi da je tužiteljica pozvana na uplatu dugovanja po ugovoru o kreditu broj 130653 uz upozorenje da će se prema istoj, u slučaju nepodmirenja predmetnog dugovanja, poduzeti "daljnje ovršne radnje radi prisilnog namirenja dugovanja". Iz specifikacije izvršenja osnova za plaćanje od 12. siječnja 2021. (list 6 spisa) proizlazi da je u očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje tuženice zavedena tražbina OTP banke d.d., da je navedena tražbina upisana s datumom 7. siječnja 2021., da je zavedeno dugovanje po osnovi troška u iznosu od ukupno 2.055,00 kn (pojedinačno navedeni iznosi 1.000,00 kn i 1.055,00 kn) i po osnovi glavnice ukupan iznos od 24.482,96 kn (pojedinačno navedeni iznosi 1.904,83 kn, 2.885,29 kn i 19.692,84 kn). Također, iz navedene isprave proizlazi da je ukupno nenaplaćeno 26.537,96 kn (3.522,19 EUR), dok nema evidentiranih uplata po predmetnom dugovanju (niti po osnovi glavnice, niti po osnovi kamate i troškova).

8.5. Navedenu dokumentaciju sud prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, dok tuženik vjerodostojnost te iste dokumentacije nije osporavao.

8.6. Dakle, iz navedene dokumentacije proizlazi da je tužiteljica bila pozvana da plati dugovanje prema OTP banci d.d. (ranije Societe Generale – Splitska banka d.d.) po predmetnom ugovoru o kreditu svog prednika (točka 7.2. obrazloženja), no da je nakon toga u očevidnik Financijske agencije zavedeno dugovanje tuženice prema OTP banci d.d. po predmetnom ugovoru o kreditu. Međutim iz spomenute dokumentacije (a niti iz preostale dokumentacije koja se nalazi u spisu) ne proizlazi da bi predmetno dugovanje bilo plaćeno.

8.7. Iako iz dokumentacije u spisu proizlazi da je tužiteljica nasljednica pok. ŽA te da pokriće još traje (odnosno da nije isteklo u smislu čl. 6. Općih uvjeta), nije ispunjen jedan od uvjeta koji su potrebni da bi tužiteljica stupila u poziciju korisnika osiguranja – nepostojanje potraživanja prema kreditu.

9. Dodatno treba reći da je čl. 7. st. 2. Općih uvjeta predviđena mogućnost da osigurana osoba zatraži od osiguratelja promjenu korisnika za slučaj smrti, no niti iz činjeničnih navoda koje tužiteljica iznosi u tijeku postupka, niti iz dokumentacije koja se nalazi u spisu ne proizlazi da bi to u ovom konkretnom slučaju bilo slučaj.

10. Dakle, tužiteljica nije korisnica osiguranja pa stoga nije niti ovlaštena tražiti isplatu osigurane svote na temelju čl. 7. st. 1. Općih uvjeta. Također, tužiteljica tijekom postupka ne tvrdi da bi imala ovlaštenje korisnika osiguranja da u njegovo ime i za njegov račun traži isplatu osigurane svote pa da bi po toj osnovi eventualno mogla tražiti isplatu te iste svote.

11. Nadalje, u odnosu na navode tužiteljice da trpi štetu zbog prisilne naplate po tekućem računu putem Financijske agencije, treba reći da je jedna od osnovnih pretpostavaka odgovornosti za štetu - nastanak štete na strani oštećenika. Dakle, potrebno je dokazati da je šteta nastala, bilo da se radi o umanjenju nečije imovine, sprječavanje njezina povećanja ili da se radi o povredi prava osobnosti u smislu čl. 1046. ZOO-a. S obzirom da tužiteljica ukazuje na činjenicu da joj je nastala imovinska šteta u vidu umanjenje njezine imovine, tužiteljica u ovom postupku mora predložiti dokaze kojima će potkrijepiti takve svoje činjenične tvrdnje (čl. 219. st. 1. ZPP). Tužiteljica tijekom postupka dostavlja specifikacije izvršenja osnova za plaćanje od 12. siječnja 2021. (list 6 spisa) iz koje proizlazi da njena imovina nije umanjena po osnovi naplate predmetnog ugovora o kreditu, već da postoji mogućnost da će joj eventualno u budućnosti isto biti naplaćeno sukladno odredbama Zakon o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" broj 68/18, 02/20, 46/20, 47/20; točka 8.4. obrazloženja). Dakle, iz dokumentacije koja se nalazi u spisu proizlazi da nije uopće došlo do umanjenja imovine tužiteljice, odnosno da joj nije nastala šteta u smislu čl. 1046. ZOO-a. Stoga njezin tužbeni zahtjev ni u tom pogledu nije osnovan.

12. S obzirom da tužbeni zahtjev nije osnovan iz naprijed navedenih razloga, sud nije razmatrao preostale navode koje tuženik iznosi u tijeku postupka (da je osigurani slučaj posljedica poremećaja koji je nastao prije početka osiguranja u odnosu na što je ugovoreno isključenje, istaknuti prigovor zastare), s obzirom da isto nema utjecaj na odluku u ovoj pravnoj stvari. Iz istog razloga sud je odustao od provođenja medicinskog vještačenja na okolnost utvrđenja trenutka nastupa zdravstvenih problema kod prednika tužiteljice, a koji su u konačnici doveli do nastupa osiguranog slučaja.

13. Slijedom svega navedenog, sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim i isti odbio pa je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

14.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a te čl. 155. ZPP-a, zatim na temelju odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19; dalje: Uredba) te je donesena u skladu s vrijednosti predmeta spora te s troškovnikom stranaka (list 178-179 spisa).

14.2. Tuženik, koji je u cijelosti uspio u ovoj parnici, ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka pa mu je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u visini 75 boda (Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak sastava dva podneska (od 3. ožujka 2023. i 23. studenog 2023.) u visini 18,75 boda za svaki (Tar. br. 8/4 Tarife) te trošak zastupanja na četiri ročišta (održana 7. studenog 2022., 22. veljače 2023., 10. svibnja 2023. i 14. svibnja 2025.) u visini 75 boda za svako ročište (Tbr. 9/1 Tarife). Dakle, tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u visini 412,5 boda, što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. i 52/3 Tarife) i uvećano za iznos PDV-a od 25 % (Tbr. 46. Tarife) ukupno iznosi 1.031,25 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tuženika za isplatom zateznih kamata na dosuđeni trošak na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14.3. S druge strane tuženik nema pravo na naknadu troškova medicinskog vještačenja (199,08 EUR) jer takav dokaz nije izveden tijekom postupka (točka 12. obrazloženja) pa takav trošak tuženiku u konačnici nije niti nastao. Također, tuženiku nije nastao niti trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu i za presudu. Naime, u konkretnom slučaju radi se o pristojbenim obvezama koje nastaju za tužiteljicu u ovom postupku i to na temelju čl. 4. t. 2. i čl. 3. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18, 51/23), a ne za tuženika.

14.4. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka je pak odbijen.

14.5. Stoga je o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II i III izreke ove presude.

U Zagrebu 1. kolovoza 2025.

Sutkinja:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u roku od petnaest dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku