Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž Ovr-163/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Karlovcu po sucu toga suda Vesni Stokrp, kao sucu pojedincu, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Mirko Granić, odvjetnik u Splitu, protiv ovršenika Republike Hrvatske, Ministarstva kulture i medija, Povjerenstva za žalbe pri Ministarstvu kulture, OIB: 52634238587, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1243/2025 od 3. srpnja 2025. dana 1. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja, te se rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1243/2025 od 3. srpnja 2025. potvrđuje u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Ovr-1243/2025 od 3. srpnja 2025. odlučeno je:

"I. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan, II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.".

2. Pravovremeno podnesenom žalbom to rješenje pobija ovrhovoditelj zbog svih žalbenih razloga, prije svega zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz žalbe proizlazi kako odluku pobija u dijelu pod točkom I. izreke. U žalbi navodi u bitnome da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o prijedlogu ovršenika od 2. svibnja 2025. za proglašenje nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa. Upućuje na odredbu iz članka 210. stavak 3. i 4. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24 – dalje: OZ), smatra kako sud više nije ovlašten proglasiti ovrhu nedopuštenom jer je ovrha u cijelosti provedena, odnosno dovršena. Ističe kako sud nije mogao uputiti ovršenika da pokrene parnični postupak, jer ovršenik nije uložio žalbu, već je samo ustao s prijedlogom za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Predlaže pobijanu odluku preinačiti na temelju odluke iz članka 373. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP).

3. Iz stanja spisa proizlazi da je ovršenik Republika Hrvatska podnijela prijedlog radi donošenja rješenja kojim se pljenidba i prijenos proglašavaju nedopuštenim, u kojem prijedlogu u bitnome navodi da je prethodno pokretanju postupka izravne naplate na temelju odluka Upravnog suda u Splitu poslovni broj Ust-1627/2024-7 od 11. listopada 2024. i Ust-1627/2024-12 od 17. ožujka 2025. podmirila utuženu tražbinu. Kao dokaz da je tražbina podmirena Republika Hrvatska dostavila je potvrdu o zaprimljenoj uplati (prileži na listu 17 prvostupanjskog spisa) iz koje proizlazi da je punomoćniku ovrhovoditelja dana 22. listopada 2024. na račun isplaćen iznos od 1.000,00 EUR.

4. Postupajući po prijedlogu prvostupanjski sud je pozvao ovrhovoditelja da se očituje na prijedlog (ovo na temelju odredbe iz članka 210. stavak 2. OZ-a, a u vezi s odredbom iz članka 52. stavak 3. tog propisa). Ovrhovoditelj se podneskom od 4. lipnja 2025. očitovao na prijedlog za proglašenje pljendibe i prijenosa nedopuštenim, navodeći u bitnome kako raspolaže s više ovršnih osnova, od kojih mu još neke nisu isplaćene, istakao je prigovor prijeboja, time da nije osporio kako mu ne bi bili podmireni troškovi postupka na temelju presude kao osnovu za provođenje postupka izvansudske ovrhe. Dodatno, podneskom od 1. srpnja 2025. ovrhovoditelj je istakao kako sud više ne može proglasiti ovrhu nedopuštenom obzirom je ista u cijelosti provedena, ovo pozivom na odredbu iz članka 210. stavak 4. OZ-a, te je zatražio troškove postupka.

5. Prvostupanjski sud potom donosi pobijano rješenje, kao i zaključak kojim upućuje Republiku Hrvatsku u parnicu, iz razloga normiranog odredbom iz članka 50. točka 7. i 9. OZ-a.

6. Ispitujući zakonitost pobijane odluke povodom žalbe ovrhovoditelja i po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, koji se na temelju odredbe iz članka 21. stavak 1. OZ-a na odgovarajući način primjenjuju u ovršnom postupku, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da pobijana odluka nije donesena uz počinjenje niti jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a.

7. Neosnovano žalitelj osporava pravilnost primjene materijalnog prava.

8. Odredbom iz članka 210. OZ-a normirana je pravna zaštita ovršenika u postupku izravne naplate. Prema članku 210. stavak 1. OZ-a nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavak 1. tog Zakona, prema odredbi iz članka 209. stavak 5. tog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim.

9. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovog članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. tog članka, na odgovarajući način se primjenjuju odredbe tog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članak 210. stavak 2. OZ-a).

10. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz članka 210. OZ-a predstavlja pravno sredstvo sui generis kojim je ovršeniku osigurana pravna zaštita u postupku izravne naplate.

11. Iako je ranije citiranom odredbom iz članka 210. stavak 2. OZ-a određeno da se na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim primjenjuju odredbe o žalbi protiv rješenja o ovrsi (i žalbi nakon proteka roka), to ne znači da se ove odredbe imaju primijeniti doslovce, već na odgovarajući način kako to izrijekom i proizlazi iz odredbe članka 210. stavak 2. OZ-a.

12. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim može se izjaviti iz svih razloga koji su normirani odredbom iz članka 50. stavak 1. točka 1. do 11. OZ- a, dakle, može se izjaviti i iz razloga određenih člankom 50. stavak 1. do 6., te točka 7. OZ-a, kao i iz razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7., 9. do 11.

13. Odredba iz članka 210. OZ-a izričito ne propisuje kakvu odluku sud prvog stupnja treba donijeti u slučaju ako je prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenom izjavljen iz razloga koji su normirani odredbom iz članka 50. stavak 1. točka 1. do 6., te točke 5. OZ-a, ali prema stajalištu ovog suda u takvoj situaciji odluku o proglašenju pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u prvome stupnju treba donijeti općinski sud.

14. Međutim, u situaciji kada je zatraženo pljenidbe i prijenosa nedopuštenim zbog žalbenih razloga iz članka 50. stavak 1. točka 7. i 9., kao u konkretnoj situaciji, prvostupanjski sud ne donosi odluku o proglašenju pljenidbe i prijenosa, već odluku o upućivanju u parnicu. Istina, u konkretnoj pravnoj stvari nije trebalo donijeti ni ovu odluku obzirom na određenje iz članka 50. stavak 3. OZ-a (obzirom ovrhovoditelj nije izrijekom osporio da bi mu tražbina koja je predmet postupka izravne naplate bila isplaćena, a Republika Hrvatska je dokazala da je isplatu izvršila 22. listopada 2024. potvrdom o zaprimljenoj isplati), što se sve napominje samo nuzgred.

15. Slijedom navedenog neosnovano ovrhovoditelj u žalbi ističe kako je prvostupanjski sud propustio odlučiti o zahtjevu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te nije bilo mjesta odbacivanju ovršnog prijedloga i obvezivanju ovršenika da mu nadoknadi prouzročeni trošak postupka.

16. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda odluka o troškovima u dijelu pod točkom I. izreke koju pobija ovrhovoditelj je pravilna i zakonita. Troškovi koje potražuje ovrhovoditelj, sukladno odredbi iz članka 14. stavak 4. OZ-a ne mogu se smatrati potrebnim za vođenje ovršnog postupka, odnosno postupka naplate, posebno obzirom na situaciju da je tražbina ovrhovoditelja naplaćena prethodno pokretanju postupka izravne naplate.

17. Slijedom navedenog, odredbom članka 380. stavak 2. ZPP-a, a u vezi s odredbom iz članka 21. stavak 1. OZ-a, valjalo je žalbu odbiti kao neosnovanu, te odluku potvrditi u pobijanom dijelu pod točkom I izreke.

U Karlovcu 1. kolovoza 2025.

Sudac

Vesna Stokrp