Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž R-137/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužiteljice TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Jurici Jurišiću, odvjetniku iz Đakova, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. Podružnica Hrvatska iz Zagreba, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB: 45237012600, zastupanog po punomoćnici Marijani Božić Ivić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Božić i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv rješenja o trošku sadržanog u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-560/2024-39 od 1. travnja 2025., 1. kolovoza 2025.

r i je š i o  j e

I. Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka i potvrđuje rješenje o trošku sadržano u presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-560/2024-39 od 1. travnja 2025. u točki II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko iznosa od 210,78 eura.

II. Djelomično se prihvaća žalba tuženika i preinačuje rješenje o trošku sadržano u citiranoj prvostupanjskoj presudi u točki II. izreke u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 210,78 eura, te se rješava:

„Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 210,78 eura u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženiku trošak u povodu žalbe u iznosu od 18,75 eura u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika i zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 4,93 eura bruto sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2012. do isplate, osim zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. U točki II. izreke određeno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Protiv odluke o trošku žalbu podnose obje stranke.

2.1. Tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka u dijelu kojim nije prihvaćen njen zahtjev za naknadu parničnog troška zbog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 353. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

2.2. Tuženik žalbom pobija odbijajući dio odluke o troškovima postupka tuženika zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. s.1. toč. 1. -3. ZPP-a s prijedlogom da se rješenje preinači u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

3. Žalba tužiteljice nije osnovana, a žalba tuženika je djelomično osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda postupka.

5. Prvostupanjski sud je odluku o parničnom trošku donio pozivom na odredbu čl. 154. st. 3. i 4. ZPP-a te je odredio da svaka stranka snosi svoje troškove pri čemu je cijenio visinu početnog tužbenog zahtjeva, konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 4,93 eura, koji da se ne može smatrati cjelokupnim uspjehom u postupku, kao i činjenicu da je tuženik naknadno dostavio dokumentaciju za potrebe financijskog vještačenja, te je zaključio da dosuđeni iznos ne upućuje na opravdanost troškova provođenja financijskog vještačenja, kojim bi se utvrdilo da tužiteljici u vremenskom razdoblju od dvije godine nije isplaćen zaista minimalni iznos razlike plaće.

6. Protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, po stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju troškove postupka treba odmjeriti u primjeni čl. 154. st. 5. ZPP-a pri čemu kod ocjene uspjeha u sporu koja se određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu treba imati na umu i odredbu čl. 158. st. 1. ZPP-a koja regulira pitanje naknade troškova tuženiku kada dođe do povlačenja tužbe, kako to pravilno ukazuje tuženik u žalbi. Prema stanju spisa, tužiteljica je u tužbi potraživala razliku plaće u iznosu od 35.500,00 kn/4.711,66 eura te je podneskom od 1. prosinca 2015. tužbeni zahtjev snizila i djelomično povukla tužbu na iznos od 8.149,89 kn/1.081,68 eura i u postupku je raspravljano o osnovanosti tako preciziranog tužbenog zahtjeva, s time da je nakon što je ukinuta prvostupanjska presuda od 19. siječnja 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž R-713/2021-2 od 10. travnja 2024., u ponovljenom postupku zatraženo očitovanje vještaka na primjedbe na dani nalaz i mišljenje istaknute po tuženiku koje je vještak dostavila 14. listopada 2024. te je tužiteljica na ročištu na kojem je i zaključena glavna rasprava snizila tužbeni zahtjev konačno na iznos od 4,93 eura, a nakon toga nisu uslijedile nikakve procesne aktivnosti pa ovaj drugostupanjski sud smatra da je o troškovima postupka potrebno odlučiti na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u odnosu na prethodno postavljeni zahtjev u iznosu od 8.149,89 kn/1.081,68 eura budući da povlačenje tužbe smanjenjem tužbenog zahtjeva u konkretnom slučaju predstavlja tuženikov uspjeh u parnici, kraj činjenice da djelomično povlačenje tužbe nije izazvano djelomičnim udovoljenjem tužbenom zahtjevu, da se tuženik nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe, ali je zatražio naknadu troška u odnosu na povučeni dio.

7. Slijedom toga, tuženiku u primjeni citirane zakonske odredbe potrebno odmjeriti sve troškove jer je njegov uspjeh 99,96 %, te mu sukladno tome pripada trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 46,45 eura, trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( „Narodne novine“ br. 128/23: dalje-Tarifa ), za sastav podnesaka od 10. lipnja 2024. i 28. studenog 2024. u iznosu od po 150,00 eura (Tbr. 8. t.1.) i za zastupanje na ročištu 19. veljače 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9. t. 1), uvećano za PDV u iznosu od 112,50 eura pa ukupno troškovi tuženika iznose 608,95 eura. Međutim, tužiteljica opravdano prigovara u žalbi da joj u primjeni čl. 155. st. 1. ZPP-a treba priznati trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 3.000,00 kn/398,17 eura (fiksni tečaj konverzije 1,753450) jer su i prema shvaćanju ovog suda ti troškovi nužni za odlučivanje, a na opravdanost tih troškova u konkretnim okolnostima nije od utjecaja konačno utvrđena pripadajuća razlika plaće tužiteljici. Naime, u postupku je tuženik osporavao osnovanost i visinu zahtjeva tužiteljice, pa je na prijedlog tužiteljice određeno provođenje dokaza financijskim vještačenjem i stoga je opravdano tužiteljici priznati te troškove.

8. Kada se trošak koji je odmjeren tuženiku u iznosu od 608,95 eura umanji za pripadajući trošak tužiteljice u iznosu 398,17 eura, preostaje razlika od 210,78 eura koju je tužiteljica dužna nadoknaditi tuženiku, pa je rješenje suda prvog stupnja u odbijajućem dijelu troškova tuženika primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP-a trebalo preinačiti i tuženiku dosuditi taj trošak, dok je u preostalom odbijajućem dijelu troškova tuženika i troškova tužiteljice prvostupanjsko rješenje potvrđeno na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

9. Tuženik je u žalbenom stadiju uspio u omjeru od 35% pa mu primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a i Tbr. 10. toč. 4. Tarife pripada razmjerno trošak u povodu žalbe u iznosu od 21,90 eura, dok je za više zatraženo taj zahtjev tuženika kao i zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška odbijen kao neosnovan.

U Rijeci 1. kolovoza 2025.

Sutkinja

Barbara Bosner