Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-1181/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u pravnoj stvari tužitelja Grbin Novalja j.d.o.o. Novalja, Braće Radića 26, OIB: 53081917841, zastupanog po punomoćnici Ireni Lerner, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Senka Pilepić i Irena Lerner iz Rijeke, protiv tuženika: 1. ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. JZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Lovri Zovko, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, rješavajući žalbu tuženika, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-325/2020-15 od 3. veljače 2021., 1. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvaženjem žalbe tuženika ukida se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv-325/2020-15 od 3. veljače 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Željke Maroslavac poslovni broj Ovrv-308/2020 od 20. veljače 2020. kojim je naloženo tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 842,28 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose, za razdoblje i po stopi kako je to navedeno u izreci, te mu naknaditi troškove ovršnog postupka od 793,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate.

1.1.Točkom 2. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženicima troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 kn u roku od 15 dana, dok je točkom 3. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu za iznos od 500,00 kn kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima.

3. Tuženici u odgovoru na žalbu poriču osnovanost žalbenih navoda te predlažu žalbu odbiti i presudu suda prvog stupnja potvrditi.

4. Tuženici su nakon donošenja pobijane presude podnijeli i prijedlog za donošenje dopunske presude (podredno žalba) ali je sud prvog stupnja rješenjem poslovni broj Povrv-325/2020-23 od 20. travnja 2021. prijedlog odbio ( koje rješenje je pravomoćno 7. svibnja 2021., očitom pogreškom prilikom pisanja navedeno da je odbijen tužiteljev prijedlog).

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao prinudnog upravitelja za upravljanje nekretninama na području Grada Novalje za isplatu zajedničke pričuve za nekretninu koja je u suvlasništvu tuženika upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica], suvlasnički udio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (...), povezanog s vlasništvom posebnog dijela - apartman ... br. ..., površine 35,02 m2 sa pripadajućim vrtom površine 56,50 m2.

7. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporovima male vrijednosti iz odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a, pa se presuda kojom se završava spor u tom postupku ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a, pa je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nedopušten.

8. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi slijedeće:

- tuženici su u zemljišnim knjigama upisani (uz ostale suvlasnike) kao suvlasnici nekretnine upisane kao kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u zemljišnim knjigama upisana kao dvorište gospodarska zgrada [adresa] stambena zgrada kbr. [adresa] ukupne površine 1012 m2 kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (...) povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine kao što je prethodno navedeno;

- Odlukom o izboru prinudnog upravitelja za upravljanje nekretninama na području Grada Novalja od 21. studenoga 2016. tužitelj je određen za prinudnog upravitelja, za suvlasnike nekretnina koji nisu u zakonskom roku osigurali upravljanje zgradom i nisu sklopili međuvlasnički ugovor, a radi upravljanja i održavanja istih, s time da će sukladno odredbi čl. 2. te Odluke, isti kao prinudni upravitelj izračunati iznos sredstava koji su vlasnici nekretnina dužni uplaćivati na ime zajedničke pričuve te je utvrđeno na koji način se utvrđuje iznos propisane minimalne pričuve;

- nadalje, prema odredbi čl. 5. Odluke prinudni upravitelj prestaje obavljati poslove po toj odluci primitkom obavijesti da su suvlasnici zgrade sklopili međuvlasnički ugovor o upravljanju zgradom, pri čemu su isti dužni izvršiti primopredaju i predati predstavniku stanara izviješće o poduzetim radovima i do tada utrošenim sredstvima zajedničke pričuve, te na račun zgrade dostaviti sredstva zajedničke pričuve koja joj pripadaju;

- prema tvrdnjama tuženika ne postoje zajednički dijelovi zgrade te smatraju da time nisu u obvezi plaćati pričuvu.

9. Sud prvog stupnja utvrđuje da su tuženici neprijeporno suvlasnici navedene nekretnine, kako to proizlazi iz priloženog zemljišno knjižnog izvadka koja u naravi predstavlja apartman, odnosno kućicu u nizu te da je tužitelj navedenom Odlukom Grada Novalje postavljen za prinudnog upravitelja, ali da su tuženici osporili izračun visine pričuve te aktivnu legitimaciju tužitelja. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije smatra neosnovanim zaključujući da sukladno odredbi čl. 385. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) prinudni upravitelj ima sve ovlasti upravitelja zgrade propisane zakonom, odnosno odredbom čl. 378. citiranog Zakona pa tako između ostalog da zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretninom u postupcima pred državnim tijelima, ukoliko ugovorom nije drugačije određeno.

9.1. Zaključuje kako s obzirom na sadržaj tuženikovih prigovora da posebni dijelovi nekretnine koji predstavljaju kućice u nizu koje su u potpunosti odvojene, nemaju zajedničkih dijelova niti uređaja, a tužitelj to nije osporio, da tuženici kao suvlasnici posebnog dijela nekretnina nisu sa ostalim suvlasnicima bili u obvezi sklopiti ugovor o upravljanju zgradom u smislu odredbe čl. 377. ZV-a, zbog čega da ne postoji niti pravna osnova u smislu odredbe čl. 385. st. 1. citiranog Zakona tako da tužitelj nema pravne osnove naplaćivati pričuvu za suvlasnike navedene nekretnine te stoga odbija zahtjev tužitelja.

10. Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je donošenjem presude počinjena apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer su razlozi izneseni u odnosu na odlučne činjenice nejasni, tako da presudu nije moguće ispitati.

11. To se u prvom radu odnosi na utvrđenja suda prvog stupnja da tvrdnje tuženika da njihov apartman nema nikakvih zajedničkih dijelova sa ostalima te da nisu u obvezi plaćati pričuvu, tužitelj nije osporio jer suprotno tome iz sadržaja spisa proizlazi da je tužitelj te tvrdnje osporio navodima da postoje zajednički dijelovi, a time i zakonska obveza tuženika na plaćanje zajedničke pričuve (i na te okolnosti predložio provođenje dokaza kao i tuženici na okolnosti suprotnih tvrdnji).

12. Pravilno sud prvog stupnja ne prihvaća osnovanim prigovore tuženika kako tužitelj nije aktivno legitimiran za pokretanje predmetnog postupka pozivajući se i na izjave pojedinih suvlasnika, jer je prinudni upravitelj ovlašten pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji pričuvu ne plaćaju, prema odredbi čl. 378. ZV-a s obzirom da je Odlukom jedinice lokalne samouprave izabran za prinudnog upravitelja.Obveza plaćanja pričuve proizlazi iz odredbe čl. 89. st. 2. ZV-a prema kojoj doprinos za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, s time da su sukladno odredbi čl. 380. st. 1. citiranog Zakona sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji se u tu svrhu otvara, a koja obveza sukladno st. 4. dospjeva mjesečno.

12.1. Nadalje, prema odredbi čl. 90. ZV-a zajednička pričuva je namjenska imovina svih suvlasnika nekretnine, koja je namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšanja nekretnine, kao i za otplaćivanje zajedno sa pokrićem tih troškova, a zajedničkom pričuvom upravljaju suvlasnici, odnosno upravitelj zgrade kojeg oni imenuju međuvlasničkim ugovorom ili ga imenuje nadležno tijelo jedinice lokalne samouprave (prinudni upravitelj) ukoliko suvlasnici u zakonskom roku ne sklope međuvlasnički ugovor, kao imovinom odvojenom od imovine bilo kojeg od suvlasnika.

13. Prema odredbi čl. 385. ZV-a suvlasnici koji nisu osigurali upravljanje nekretninom u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ZV-a, odnosno 1. siječnja 1997. te jedinice lokalne samouprave odrediti će fizičku ili pravnu osobu koja će obavljati poslove upravljanja tom nekretninom ( prinudnog upravitelja) koja ima sve ovlasti upravljanja nekretninom propisane odredbama ZV-a.

14. Pored utvrđenja da suvlasnici zgrade u kojoj se nalazi apartman tuženika nisu sklopili međuvlasnički ugovor, neosnovane su tvrdnje tuženika o nedostatku aktivne legitimacije tužitelja za pokretanje predmetnog postupka kao prinudnog upravitelja zgrade, a s obzirom na naprijed citiranu Odluku Grada Novalje od 21. studenoga 2016. čiju zakonitost tuženici u ovom parničnom postupku ne mogu sa uspjehom osporavati, već su to imali mogućnost u drugom odgovarajućem postupku.

15. S obzirom na upis predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama kao etažnog vlasništva koje je povezano s odgovarajućim (utvrđenim omjerom ili neodređenim omjerom) suvlasničkim dijelom, to je pored takvog upisa u zemljišnim knjigama na tuženicima bio teret dokaza da ne bi bili u obvezi plaćanja zajedničke pričuve kao zakonske obveze. Tuženici su osporili pravnu osnovu tužbenog zahtjeva tvrdnjama da ne postoje zajednički dijelovi zgrade jer da se radi o kućama u nizu koje međusobno nemaju nikakvih zajedničkih dijelova, a u odnosu na te odlučne činjenice sud prvog stupnja nije iznio razloge jer je protivno tvrdnjama tužitelja zaključio da iste nije osporio.

16. Stoga su naprijed navedeni zaključci suda prvog stupnja na kojima temelji presudu nejasni, zbog čega za sada nije moguće ispitati pravilnost materijalnog prava jer su tuženici osporili osnov i visinu zatraženog iznosa, a u odnosu na to sud prvog stupnja nije iznosio razloge.

17. Stoga će u daljnjem tijeku postupka otkloniti počinjenu bitnu povredu te primjenom odredbe čl. 8. ZPP-a vodeći računa i o odredbama ZPP-a o teretu dokazivanja, o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku te ovisno o ishodu, odlučiti i o zahtjevima stranaka za naknadu troškova cjelokupnog postupka. Pri tome valja istaći da se u konkretnom slučaju radi o zakonskoj obvezi koju su dužni izvršavati svi suvlasnici, odnosno o namjenskoj imovini svih suvlasnika sukladno citiranim odredbama ZV-a, ane proizlazi da ostali suvlasnici tu obvezu ne izvršavaju.

18. Slijedom iznesenog, primjenom odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci, 1. kolovoza 2021.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić