Republika Hrvatska

Županijski sud u

Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-953/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po punomoćnici BUJ, dipl.iur., protiv tuženika Adria zaposlenici d.o.o., OIB: 45462110557, Zagreb, Ul. V. Heinzela 53A, zastupanog po punomoćniku Andriji Zeleniki, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn- 72/2023-11 od 8. svibnja 2025., 1. kolovoza 2025.

r i je š i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja i preinačuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pn-72/2023-11 od 8. svibnja 2025., te se rješava:

Odbija se kao neosnovan prijedlog tuženika za prekidom ovog postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-719/2020.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I. izreke određen je prekid postupka u ovoj pravnoj stvari te je u točki II. izreke određeno da će se postupak nastaviti nakon pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi pred istim sudom poslovni broj Pr-719/2020.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23-dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenje ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana, te potvrdi prvostupanjsko rješenje.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi s čl. 381. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena ni jedna od navedenih povreda postupka.

6. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi naknade štete nastale isplatom invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje osiguranici tužitelja BU, radnici tuženika koja se ozlijedila na radnom mjestu 12. prosinca 2017. obavljajući poslove čišćenja polica, pala je s visine i ozlijedila rame i nadlakticu, a da se ozljeda dogodila zbog propusta poslodavca koji nije osigurao uvjete za rad na siguran način. Tužitelj nadalje tvrdi da tuženik odgovara po čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju odnosno jer je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Nadalje, proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije zbog toga jer je u vrijeme ozljeđivanja radnice imao sklopljenu policu osiguranja s osiguravajućim društvom Euroherc osiguranje d.d. i da stoga osiguratelj odgovara za štetu proizašlu iz utuženog događaja te nastavno osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio i prekid postupka do okončanja postupka poslovni broj Pr-719/2020 koji je protiv njega pokrenula njegova radnica BU uz obrazloženje da je u tom postupku sporno je li BU uopće zadobila ozljedu na radu kod tuženika što da predstavlja prethodno pitanje za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj se u postupku usprotivio prijedlogu tuženika za prekidom ovog postupka uz obrazloženje da se u ovoj parnici raspravlja o propustu poslodavca u poduzimanju mjera zaštite na radu dok se u parnici za naknadu štete koju je pokrenula radnica protiv svog poslodavca raspravlja o odgovornosti poslodavca za naknadu štete koja je objektivna. Potom je prvostupanjski sud prihvatio prijedlog tuženika i pobijanim rješenjem odredio prekid postupka do pravomoćnog okončanja parnice poslovni broj Pr-719/2020.

6. Pobijano rješenje nije utemeljeno na pravilnoj primjeni čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

6.1. Tom odredbom propisano je da će sud prekid postupka odrediti i ako je:odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju (članak 12.).

6.2. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

7. Tužitelj u ovoj parnici zahtijeva od tuženika kao poslodavca naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje, a u vezi s ozljedom na radu koju je tužiteljeva osiguranica BU pretrpjela 12. prosinca 2017., pozivom na odredbu čl. 162. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22-dalje: ZOMO).

7.1. Prema odredbi čl. 162, st.1. ZOMO-a Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe, dok prema odredbi st. 3. toga članka za štetu iz st. 1. toga članka odgovara poslodavac ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana.

8. U postupku za naknadu štete koju zahtijeva radnik od svog poslodavca zbog ozljede na radu, odgovornost poslodavca prosuđuje se prema čl. 111. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23-dalje:ZR) i čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“ br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18-dalje:ZR).

8.1. Prema odredbi čl. 111. st. 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8.2. Odredbom čl. 25. st. 1. ZZR-a propisano je da ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra se da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti.

9. U ovom sporu tužitelj bi dakle imao pravo na naknadu štete u smislu čl. 162. st. 3. ZOMO ako je ta šteta posljedica toga što nisu provedene mjere zaštite na radu te za odlučivanje o tom zahtjevu pitanje odgovornosti tuženika kao poslodavca za naknadu štete svom radniku (osiguranici tužitelja) nastale na radu ili u svezi s radom, koja se prosuđuje prema pravilima o objektivnoj odgovornosti za naknadu štete, nema značaj prethodnog pitanja za ovu parnicu u smislu čl. 12. st. 1. ZPP-a koje može predstavljati podlogu za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari. Pri tome je za napomenuti da nije prihvatljiva argumentacija tuženika u postupku i odgovoru na žalbu da bi bilo opravdano odrediti prekid postupka s obzirom da je sporno je li radnica BU zadobila ozljedu na radu, jer je to pitanje činjenične naravi.

10. S obzirom na izloženo, žalbu tužitelja je trebalo prihvatiti i preinačiti prvostupanjsko rješenje, kao u izreci ovog rješenja na temelju čl. 380. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 1. kolovoza 2025.

Sutkinja

Barbara Bosner