Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžmp-30/2025-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NT i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022., 114/2023. i 36/2024., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kmp-7/2025-42 od 18. srpnja 2025., u sjednici održanoj 1. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba okrivljenog NT kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem poslovnog broja: Kmp-7/2025-42 od 18. srpnja 2025., Općinski sud u Čakovcu je, na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012. - odluka Ustavnog suda, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022., 36/2024. i 72/2025., dalje: ZKP/08), a po zakonskoj osnovi iz čl. 123. st. 1. toč. 3., čl. 131. st. 2. i 3. i čl. 133. st. 5. ZKP/08, produljio istražni zatvor protiv okrivljenog NT, zbog kaznenog djela iz čl. 231. st. 1. KZ/11, koji mu je određen pravomoćnim rješenjem suca istrage Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kir- 1251/2024-6 od 9. prosinca 2024., produljen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kovm-1/2025-9 od 3. siječnja 2025., te produljen pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kvm-14/2025-8 od 17. ožujka 2025. i zadnji puta produljen rješenjem Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kvm-26/2025-8 od 27. svibnja 2025.

2. Protiv toga rješenja žalbu podnosi okrivljeni NT po braniteljici Jeleni Damjanović Barić, odvjetnici, "iz svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenika pusti da se brani sa slobode.

3. Prije održavanja sjednice spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na dužno razgledavanje, koje je podneskom broj KŽ-DO-537025-3, od 1. kolovoza 2025. isti vratilo.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud primjećuje da se okrivljenik, premda uvodno u žalbi navodi da istu podnosi iz "svih zakonom dozvoljenih razloga", sadržajno žali prvenstveno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s time da je povodom njegove žalbe, a sukladno ovlaštenju iz čl. 494. st. 4. ZKP/08, pobijano rješenje ispitano i po službenoj dužnosti te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od povreda taksativno navedenih u citiranoj odredbi.

6. Žalitelj u žalbi ne osporava pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda za mladež o postojanju temeljnog uvjeta za određivanje/produljenje istražnog zatvora – osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo, konkretno kazneno djelo razbojničke krađe iz čl. 231. st. 1. KZ/11, već napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoj zaključak o postojanju posebne istražno zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, te da se u ovom slučaju ostvarenje svrhe istražnog zatvora razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera, uz bitnu argumentaciju da činjenica njegove ranije osuđivanosti sama po sebi nije dostatna za takav zaključak, posebice kada se ima na umu da isti prema izvodu iz kaznene evidencije nije osuđivan, dok se odluke na koje se poziva prvostupanjski sud odnose na kaznena djela koja je počinio kao maloljetnik, s time da po mišljenju žalitelja činjenica da se takve odluke ne evidentiraju upućuje da je njihov smisao i svrha upravo u tome da se maloljetničke sankcije koje su počiniteljima izrečene za djela koja su izvršili kao maloljetnici ne smogu cijeniti na njihovu štetu glede kaznenih djela koja su počinili u odrasloj dobi.

6.1. Uz to okrivljenik ističe da je u cijelosti priznao počinjenje predmetnog kaznenog djela, da je izrazio iskreno žaljenje i kajanje uz obećanje da se takvo više neće ponašati, te upire da u konkretnom slučaju njegova mlada dob u smislu čl. 2. Zakona o sudovima za mladež opravdava primjenu maloljetničkog zakonodavstva.

6.2. Vezano za takve žalbene tvrdnje, ovaj žalbeni sud prije svega primjećuje kako je doduše točno da se maloljetničke sankcije ne evidentiraju u izvodu iz kaznene evidencije, te se stoga ne može polaziti od toga da je osoba kojoj su izricane maloljetničke sankcije kazneno osuđivana, međutim, imajući u vidu odredbu iz čl. 6. Zakona o sudovima za mladež (Narodne novine broj 84/11., 143/12., 148/13, 56/15 i 126/19) prema kojoj je svrha maloljetničkih sankcija utjecati na odgoj, razvijanje cjelokupne ličnosti maloljetnika i jačanje njegove odgovornosti radi suzdržavanja od ponovno činjenja kaznenih djela, a koja svrha u odnosu na okrivljenika očito nije polučena, budući da je isti, na razini osnovane sumnje, i u odrasloj dobi nastavio s činjenjem kaznenih djela, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, u tom kontekstu ( kao okolnosti koje ukazuje na njegovo ranije ponašanje) prilikom donošenja odluke o produljenju istražnog zatvora s pravom uzeo u obzir da maloljetničke sankcije koje su istom bile izricane zbog počinjenja istih i istovrsnih kaznenih djela (konkretno, odgojne mjere upućivanju u odgojni zavod i upućivanja u odgojnu ustanovu) nisu polučile svoj cilj – usklađenje njegovog ponašanja s zakonom i odvraćanje od daljnjeg činjenja kaznenih djela.

6.3. Imajući uz to dodatno u vidu da je protiv okrivljenika u tijeku i drugi kazneni postupak povodom optužnice ODO u Čakovcu zbog produljenog kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 2. KZ/11, koja optužnica je u međuvremenu potvrđena čime je utvrđeno postojanje osnovane sumnje da je počinio i to kazneno djelo, te sve povezujući još i sa činjenicom da je okrivljenik mlad, zdrav i radno sposoban, a što na razini osnovane sumnje upućuje da činjenjem imovinskih kaznenih djela ostvaruje sredstva za život, s time da je njegovo dosadašnje protupravno ponašanje glede kaznenih djela protiv imovine, očito progrediralo počinjenjem jednog od najtežih imovinskih delikata - razbojničke krađe za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od jedne do deset godina, prvostupanjski sud izvodi pravilan zaključak da je u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti riječ o osobitim okolnostima koje upućuju na vrlo visok stupanj realne i objektivno predvidive bojazni da bi boravkom na slobodi mogao ponoviti ista ili slična kaznena djela protiv imovine, te da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju razumno ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

7. S time u svezi valja primijetiti da je prvostupanjski sud, a suprotno žalitelju, u toč. 13. u svezi toč. 11. obrazloženja pobijanog rješenja iznio jasne, određene o po stavu ovog žalbenog suda dostatne razloge zašto smatra da se ostvarenje svrhe istražnog zatvora u ovom slučaju ne može očekivati primjenom drugih blažih mjera.

8. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu nađene povrede propisane u čl. 494. st. 4. ZKP/08, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 riješiti kao u izreci rješenja.

U Varaždinu 1. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke