REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Pn-87/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli – Pola po sucu toga suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, koje zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Puli, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 3. srpnja 2025. održane u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu presude 1. kolovoza 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d. Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, dužan je isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, svotu od 6.376,91 EUR, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25. svibnja 2022. do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.562,50 EUR sa zateznom kamatom od donošenja presude 1. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, sve u roku od 15 dana.“

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 31. svibnja 2022. navodi da se dana 11. prosinca 2024. dogodila prometna nezgoda u kojoj je osiguranik NO iz [adresa] smrtno stradao (Zapisnik o očevidu Županijskog suda u Puli, Istražni centar, posl.br. Kir-1600/04 od 11. prosinca 2024.). Kod Općinskog suda u Pazinu da je vođen kazneni postupak u kojem je donesena pravomoćna presuda poslovni broj K-44/06 od 26. veljače 2008. kojom je N M oglašen krivim za navedenu prometnu nezgodu, koje osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] je bilo osigurano kod tuženika, broj police [broj police]. Kod Općinskog suda u Pazinu poslovni broj P-343/07 proveden je parnični postupak protiv tuženika radi naknade štete, vezano za štetni događaj, u kojem je donesena pravomoćna presuda, s tim da je kod Općinskog suda u Puli proveden parnični postupak pod poslovni broj Pn-205/17 tužitelja HZMO protiv tuženika, radi naknade štete, vezano za isti štetni događaj, u kojem je donesena pravomoćna presuda, za prethodno obračunsko razdoblje, koja je tražbina namirena, kao i kod Trgovačkog suda u Pazinu posl.br. P-180/18 u kojem je donesena pravomoćna presuda, za prethodno obračunsko razdoblje, koja je tražbina namirena. Također je za obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. svibnja 2019. kod Trgovačkog suda u Pazinu pod poslovni broj 14 P-406/19 u tijeku parnični postupak za naknadu štete, u kojem je donesena nepravomoćna presuda poslovni broj 14 P-406/2019 od 13. studenog 2020., koji je u žalbenom postupku po žalbi tuženika.

1.1. Rješenjem tužitelja br. 124277 od **.**.2008. MO, odnosno djetetu umrlog osiguranika NO, priznato je počevši od 1. svibnja 2007. pravo na obiteljsku mirovinu, temeljem kojeg se isplaćuje i nadalje će se isplaćivati novčana davanja iz mirovinskog osiguranja na ime obiteljske mirovine, stoga tužitelj po tome osnovu potražuje namirenje stvarne naknade štete, koja prema Obračunu isplata na teret HZMO od 11. travnja 2022., za obračunsko razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2022. iznosi 48.046,85 kn.

1.2.Tuženiku je dostavljen Odštetni zahtjev od 3. svibnja 2022. na koji je dostavljen dopis tuženika broj 220002442 od 26. svibnja 2022. u kojem tuženik navodi da je predmet dodijeljen u rad. Tuženik da je dužan temeljem odredbi čl. 161. do 170. ZOMO (Narodne novine, broj 157/13) i čl. 41. ZIDZOMO (Narodne novine, br. 115/18) namiriti tužitelju utuženi iznos na ime naknade štete.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini, te ističe prigovor zastare.

2.1. Tužitelj da ovom tužbom potražuje regresnu isplatu iznosa obiteljske mirovine koju isplaćuje MO kao majci i zz djeteta pok. osiguranika NO i to za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2022. temeljem rješenja br. 124277 od 11. travnja 2008. Općenito govoreći tuženik da može odgovarati tužitelju samo na temelju posebnog propisa koji ustanovljava odgovornost društva za osiguranje u situacijama prometnih nesreća u kojima sudjeluju vozila koja podliježu obvezi obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a to da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. U takvoj situaciji tužitelj da bi imao pravo samo na razmjeran dio isplaćene mirovine a ne i na njezin cijeli iznos kako to ovdje traži i koji bi dio predstavljao „stvarnu štetu“ prema čl.27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kao lex specialis i čiji je način obračuna propisan istim člankom. S druge strane, iako u tužbi paušalno navodi da potražuje „stvarnu štetu“, tužitelj ovdje potražuje 100% isplaćene svote MO prema potvrdi koja prileži tužbi, zbog čega je njegov tužbeni zahtjev već na prvi pogled neosnovan.

2.2. Da tužitelj može imati pravo samo na razmjerni dio isplaćene mirovine, a ne i na njezin puni iznos (pravo samo na stvarnu štetu) stav je zauzela i sudska praksa (pravno shvaćanje usvojeno na 26. sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova VTS-a od 5. prosinca 2016.) cit. „HZMO ima pravo na naknadu stvarne štete od društava za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine samo ako je iznos invalidske mirovine veći od iznosa starosne mirovine koji bi isplaćivao svom osiguraniku da nije bilo štetnog događaja i to za iznos razlike između invalidske i starosne mirovine.“

2.3. Vodeći se gornjom analogijom tužitelj da bi u ovom slučaju imao pravo na „stvarnu štetu“ koja bi predstavljala razliku između obiteljske mirovine koja bi i tako pripala djetetu pok. NO, a koju isplaćuje MO kao njegovoj zz i majci po pravilima Zakona o mirovinskom osiguranju i drugim propisima važećim u vrijeme nastanka štete (prometna nezgoda dogodila se 11. prosinca 2004., odnosno rješenje o mirovini je doneseno 11. travnja 2008.) i iznosa kojeg stvarno isplaćuje.

2.4. Budući tužitelj sukladno Zakonu o mirovinskom osiguranju isplaćuje najnižu svotu mirovine a koju bi i tako isplaćivao to da je očito da nema razlike koja bi predstavljala „stvarnu štetu“ za koju bi mu sukladno odredbama Zakona o obveznom osiguranju u prometu bio odgovoran tuženik i da je stoga tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

2.5. Tuženik ističe i prigovor zastare utužene tražbine sukladno odredbi čl. 226. i čl. 227. ZOO-a, te čl. 165. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2008. godine koji se ima primijeniti kao lex specialis u odnosu na čl. 215. ZOO-a. Obzirom je pravo osiguraniku – djetetu iza pok. NO odnosno MO priznato rješenjem iz 2008. godine zastara samog prava na naknadu štete zastarjelo je 2013.godine. Naime, temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju iz 1998. i 2008. godine, tužitelj ima pravo trajna novčana davanja zahtijevati u ukupnom iznosu kao kapitaliziranu štetu, te je upravo zbog tog prava, potraživanje isplate štete koja još nije dospjela, početak roka zastare fiksiran za moment pravomoćnosti rješenja a ne za neodređeni dan koji se tek u konkretnom slučaju treba utvrditi kao je propisano ZOO-om.

2.6. Temeljem svega navedenog, tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, te predlaže da sud istog nakon provedenog postupka kao neosnovanog odbije uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

3. U tijeku postupka sud je pročitao sve isprave iz spisa, te proveo vještačenje po vještaku GALPROM d.o.o. Pula i pročitao nalaz i mišljenje vještaka.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Među strankama nisu sporne slijedeće činjenice:

- da se 11. prosinca 2004. dogodila prometna nezgoda u kojoj je NO smrtno stradao,

- da je za nastanak štetnog događaja bio odgovoran osiguranik tuženika,

- da tužitelj djetetu iza pok. NO odnosno MO kao zakonskoj zastupnici isplaćuje obiteljsku mirovinu priznatu rješenjem iz 2008. godine te da je to činio i u utuženom razdoblju.

6. Među strankama je sporna visina tužbenog zahtjeva.

7. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva sud je odredio i proveo financijsko vještačenje po vještaku Galprom d.o.o. Pula.

7.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je tužitelj MO na ime obiteljske mirovine za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31.ožujka 2022. isplatio ukupan iznos od 6.376,83 eura, a u slučaju da je uzrok smrti NO bila posljedica ozlijede na radu tužitelj bi bio u obvezi isplatiti invalidsku mirovinu u ukupnom iznosu od 8.795,61 eura. U skladu s izvršenim izračunom, tužitelj da bi na ime obiteljske mirovine kojoj bi smrt osiguranika bila posljedica ozljede na radu za razdoblje od 1. lipnja 2019. do 31. ožujka 2022. bio u obvezi MO isplatiti iznos veći za 2.418,78 eura u odnosnu na obiteljsku mirovinu koju isplaćuje iz čega proizlazi da primjenom odredbe iz članka 27. stavak 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu nema štete za tužitelja.

7.2. Stranke su prihvatile nalaz i mišljenje vještaka s time da je tužitelj izričito naglasio da prihvaća matematički izračun, ali da ustraje kod svoj stava iznijetog tijekom postupka da u ovoj pravnoj stvari treba primijeniti Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu.

7.3. Sud u cijelosti prihvaća nalaz i mišljenje vještaka jer je sačinjen stručno i objektivno u skladu s danom uputom.

8. Prema odredbi članka 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.) šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprečavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta). Štetni događaj je samo jedna od pretpostavki koje se moraju ostvariti da bi do štete došlo (članak 1045. ZOO-a). Tužitelju šteta nije nastala danom nastanka štetnog događaja ni danom priznanja prava na invalidsku mirovinu jer tim trenutkom njegova imovina nije umanjena. Tužitelju šteta, u vidu umanjenja imovine, nastaje tek isplatom svakog pojedinog iznosa mirovine te se na tužiteljevo pravo da traži naknadu štete primjenjuje onaj zakon koji je bio na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa mirovine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Rev-x-436/10 od 2. veljače 2011.).

9. Prema odredbi čl. 161. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.) Zavod ima pravo zahtijevati naknadu stvarne štete koja obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja:

1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu,

2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja

4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava.

10. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.) propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

10.1. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

11. Za odluku o sporu koji pokreće zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine.

11.1. Pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. glasi: „U sporu zavoda (H.) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je H. isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ a usklađeno je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u odlukama: Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev-1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020.).

11.2. Vrhovni sud je u odluci Rev-1052/2023 od 20. prosinca 2023. naveo da je u više odluka (npr. Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020. i Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.), izražavajući shvaćanje i o vremenskom važenju pojedinog posebnog zakona, izrazio shvaćanje da se u opisanoj situaciji, kada se odgovornost osiguratelja temelji na odredbama Zakona obveznim osiguranjima u prometu, primjenjuje taj Zakon. Naime, ZOOP da uređuje užu problematiku (odgovornost za štetu nastalu u prometu) od one propisane Zakonom o mirovinskom osiguranju koji propisuje odgovornost štetnika, odnosno osoba koje odgovaraju za štetnika, općenito. Stoga da, kao posebniji, valja primijeniti taj Zakon.

11.3. Činjenica je da je ZMO kasniji zakon, ali kako je ZOOP posebniji zakon, koji uređuje užu problematiku, u konkretnoj situaciji ne može se primijeniti načelo lex posterior derogat legi priori. Da je bila intencija zakonodavca da donošenjem ZMO iz 2013. izmijeni odredbe ZOOP-a kojima je uređena odgovornost osiguratelja, nije bilo zapreke da se donošenjem tog Zakona stave izvan snage odredbe ZOOP-a koje nisu usklađene s odredbama ZMO u pogledu odgovornosti osiguratelja.

12. Stoga je u konkretnom slučaju za odgovornost tuženika za štetu tužitelju odlučna odredba čl. 27. ZOOP-a pri čemu bi odgovornost tuženika bila na isplatu stvarne štete koja se odnosi na razmjerni iznos mirovine, a koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

12.1. Budući da je vještačenjem utvrđeno da je tužitelj bio u obvezi svom osiguraniku NO plaćati veći iznos invalidske mirovine u slučaju ozljede na radu u odnosu na isplaćenu invalidsku mirovinu i to za iznos od 2.418,78 eura, odnosno da za tužitelja isplatom iznosa kojeg potražuje ovom tužbom nije nastala stvarna šteta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a, sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan utvrdivši da tužitelj ne trpi štetu.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011.službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.).

13.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku sud je priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) i to za sastav odgovora na tužbu i podneska od 29. prosinca 2022., 29. svibnja 2025. (Tbr.8.1.) te za zastupanje na ročištu 2. prosinca 2022., 14. svibnja 2024. te 3. srpnja 2025. po 100 bodova, te za sastav podneska od 15. svibnja 2024. 25 bodova (Tbr. 8.4.) ukupno 625 bodova, što primjenom Tbr. 46., 52. st.3. i 54. iznosi 1.562,50 EUR.

13.2. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.)

U Puli 1. kolovoza 2025.

S u d a c

Andrijana Modrušan

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. tužitelju

2. tuženiku po pun.