Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Valpovo, Kralja P. Krešimira IV br. 3.

Poslovni broj: P-1030/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, u pravnoj stvari tužiteljice TR, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. Željki Kupčerić-Trcović, odvjetnici iz Đakova, protiv tuženika B2 Kapital d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 41, OIB 57509775367, zastupan po odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. Osijek, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon zaključene glavne javne rasprave 26. lipnja 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), objavljene 1. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužba i tužbeni zahtjev tužiteljice TR koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena temeljem ovršne isprave – bjanko zadužnice do 500.000,00 kuna ovjerene kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz Donjeg Miholjca pod brojem OV-5439/06 od 20. lipnja 2006. godine.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. N a l a ž e s e tužiteljici da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.250,00 € (tisućudvjestopedeseteura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja tj. 1. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je temeljem zaključka Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, u predmetu Ovr-2757/2024-10 od 4. listopada 2024. upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Navedeni ovršni postupak, vođen je na prijedlog tuženika radi naplate novčane tražbine ovrhom na njenim nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine od 486 m² i to suvlasnički dio 4/6 dijela i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja se sastoji od kč. br. [katastarska čestica] oranica Levanovica površine od 11530 m².

1.1. Ističe kako je rješenjem Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu br. Ovr-948/2024-22 od 15. travnja 2024. odbijen je prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika za određivanjem ovrhe na njenim nekretninama kao neosnovan te je naređeno Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda da po primitku tog rješenja i prije njegove pravomoćnosti zabilježi odbijanje prijedloga za ovrhu na njenim nekretninama. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci br. Gž Ovr-273/2024-2 od 05. lipnja 2024. djelomično je prihvaćena žalba ovrhovoditelja, ovdje tuženika te je ukinuto rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu br. Ovr-948/2024-22 od 15. travnja 2024. u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a odbijena kao neosnovana u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

1.2. Navodi da je njezin zet MR **.**.2006. zaključio sa Slavonskom bankom d.d., Podružnica Donji Miholjac, Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006, koji je ovjeren 20. lipnja 2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz Donjeg Miholjca pod br. OV-5433/06. Kao sredstvo osiguranja izdana je ovršna isprava – bjanko zadužnica do 500.000,00 kn na ime MR, kao dužnika ovjerena 20. lipnja 2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću pod brojem OV-5438/06 i na njeno ime kao jamca za vraćanje kredita, ovjerena 20. lipnja 2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću pod brojem OV- 5439/06. Tuženik je s Addiko Bank d.d. 07. rujna 2016. zaključio Ugovor o ustupu tražbine, a koji je ovjeren 28. rujna 2016. po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba pod brojem OV-13479/16.

1.3. Tuženik je prije pokretanja gore navedenog ovršnog postupka 31. siječnja 2020. aktivirao bjanko zadužnicu OV-5439/06, što je vidljivo iz Očevidnika neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate FINA, RC Osijek od 18. svibnja 2022. te Zahtjevom za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu od 28. kolovoza 2023. istu opozvao u cijelosti. Navodi da tuženik predmetnom ovrhom traži ovrhu na temelju iste javnobilježničke isprave, odnosno bjanko zadužnice br. OV-5439/2006 od 20. lipnja 2006., koja ovršna isprava je zastarjela sukladno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje u tekstu: ZOO) jer je izdana 20. lipnja 2006. pa je protekao zakonski rok od 10 godina čime je nastupila zastara naplate tražbine. Osim toga, smatra da predmetna ovrha nije dopuštena jer predmetni Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 zaključen 13. lipnja 2006. između Slavonske banke d.d. i MR, sadrži nepoštene odredbe, odnosno odredbe o kojima stranke nisu pregovarale, a koje se odnose na promjenjivost kamatne stope, kao i valutne klauzule iz čl. 3. i 4. označenog Ugovora. Ističe da su MR i ona pokrenuli postupak radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi predmetnog Ugovora te se postupak vodi pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod brojem P-1021/2024. Stoga predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti prijepori tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. U cijelosti osporava navode tužiteljice da je nastupila zastara za traženje naplate po predmetnoj Zadužnici koja je izdana radi osiguranja naplate tražbina iz Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 od 13. lipnja 2006., ovjerenog po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz Donjeg Miholjca pod posl. brojem OV-5433/06 dana 20. lipnja 2006.

2.1. Ističe da je tražbina iz Ugovora o kreditu prenesena na ovrhovoditelja od strane prethodnog vjerovnika Addiko Bank d.d. (prije HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), OIB: 14036333877, temeljem Ugovora o ustupu tražbine od 07. rujna 2016. koji je ovjeren kod javnog bilježnika Mladena Matoša pod brojem OV-13479/16 od 28. rujna 2016., zajedno sa svim pravima i sredstvima osiguranja, pa tako i predmetna Zadužnica.

2.2. Navodi da zbog neplaćanja anuiteta predmetni Ugovor o kreditu raskinut je 2. kolovoza 2013. pa je prvi puta zastara prekinuta 2. kolovoza 2013. kada je prethodni vjerovnik HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. (sada Addiko Bank d.d.) podnio zahtjev za naplatu predmetne Zadužnice protiv tužiteljice kao ovršenika, a koji zahtjev je bio aktiviran sve do 4. kolovoza 2018. kada je isknjižen temeljem čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (dalje: ZPONS) obzirom da u roku od 3 godine tražbine nisu naplaćene u cijelosti, a zadnjih 6 mjeseci nije bilo nikakvih plaćanja. Nadalje, kao ovrhovoditelj podnio je novi zahtjev za izravnu naplatu po predmetnoj Zadužnici protiv tužiteljice kao ovršenice koji je zaprimljen 31. siječnja 2020., a koji zahtjev je povučen odnosno opozvan 28. kolovoza 2023. i to ponovno temeljem članka 12. ZPONS. Morao je postupiti po članku 21. ZPONS kojim je određeno pod st. 1. da je Agencija dužna čuvati osnovu za plaćanje tri godine od dana kada je tražbina za koju je zatražena ovrha na temelju osnove za plaćanje naplaćena u cijelosti, odnosno od dana kada je Agencija prestala provoditi ovrhu radi obustave, na zahtjev ovrhovoditelja ili na temelju posebnog propisa kojim se uređuje prestanak provedbe ovrhe u odnosu na pojedinu osnovu za plaćanje. St. 2. istog članka određeno je da ovrhovoditelj ili ovršenik kada je ovlašten na temelju zakona može u roku iz stavka 1. ovoga članka od Agencije zatražiti vraćanje osnove za plaćanje, a st. 3. je određeno da ako ovrhovoditelj ili ovršenik ne zatraži vraćanje osnove za plaćanje, Agencija je može uništiti. Kako nije zatražio od FINA-e povrat zadužnice kroz zahtjev za povlačenje, odnosno opoziv, i to nakon što 3 godine nije bilo naplate, proizlazi da bi FINA bila ovlaštena uništiti predmetnu Zadužnicu, a što je na taj način spriječio. Nakon toga je kao ovrhovoditelj 15. veljače 2024. pokrenuo ovrhu na nekretninama pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Valpovu pod posl. broj Ovr- 2757/2024 (ranije: Ovr-948/2024) temeljem predmetne Zadužnice, a iz čega proizlazi da na dan pokretanja tog postupka zastara nije nastupila jer je isti pokrenut prije isteka petogodišnjeg roka koji je potreban za nastupanje zastare. Predmetni postupak još uvijek traje, a protiv te je ovrhe ovršenica kao tužiteljica podnijela ovu tužbu radi proglašenja iste nedopuštenom.

2.3. Dakle, iz naprijed navedenog vidljivo je da je prekid zastare nastupio 2. kolovoza 2013., kada je prethodni vjerovnik HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d. (sada Addiko Bank d.d.) podnio zahtjev za izravnu naplatu kod Financijska agencije, a koji prekid je trajao do 4. kolovoza 2018., nakon čega je ponovno počeo teći od početka, ali je ponovno prekinut 31. siječnja 2020., kada je ovdje ovrhovoditelj podnio zahtjev za izravnu naplatu, koja je zbog nemogućnosti naplate prestala 28. kolovoza 2023., ali je kao ovrhovoditelj ponovno prekinuo zastaru podnošenjem prijedloga za ovrhu pred ovim sudom pod posl. brojem Ovr- 2575/2024 dana 15. veljače 2024.

2.4. Ističe kako je čl. 241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Odredbom čl. 245. st.1. ZOO -a propisano je da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određen rok za zastaru. “, a st. 4. i 5. istog članka propisano je da kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja tog postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Odredbom čl. 245. st. 6. ZOO- a propisano je da zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta .

2.5. Iz svega navedenog je razvidno da je vjerovnik istu tražbinu pokušao kontinuirano naplatiti čime je zastara kontinuirano prekidana te je zastarni rok tekao iznova. Osim toga ističe da kada je zadužnica dostavljena na naplatu u vrijeme važenja članka 180.a Ovršnog zakona (NN broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05 i 67/08) samom dostavom zadužnice na naplatu banci odnosno FINA-i

ovrha nije provedena (dovršena) ukoliko tražbina nije namirena isplatom zaplijenjenog iznosa vjerovniku.

2.6. Nadalje, kada nije došlo do izvršenja osnove za plaćanje, niti je zadužnica povučena, prekid zastarijevanja nastao podnošenjem zadužnice na naplatu (čl. 241. ZOO), nije prestao, odnosno trajao je do stupanja na snagu ZPNOS-a. Nakon stupanja na snagu ZPNOS-a, FINA je postupala sukladno odredbama istog, i to po čl. 9. st. 3., 4. 5. 6. 7. i 8., a kojima su određene radnje provedbe ovrhe koje poduzimaju Agencija i banke, sve do izvršenja osnove za plaćanje, kada, sukladno odredbi čl. 9. st. 8. ZPONS, FINA u Jedinstvenom registru računa briše oznaku blokade računa i oznaku raspolaganja oročenim sredstvima. Ukoliko se pak tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u FINA, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, FINA prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti, a sve sukladno čl. 12. ZPONS. Dakle, kod podnošenja zadužnice na naplatu zastara se prekida, a zastarni rok ponovno počinje teći tek kada se taj postupak okonča sukladno odredbama ZPONS-a. S obzirom da je predmetna Zadužnica opetovano isknjižena zbog nemogućnosti naplate po članku 12. ZPONS-a, to proizlazi da FINA nije prestala postupati po istim zbog razloga koji bi se mogao pripisati vjerovniku već zbog toga što na dužnikovim računu nije bilo sredstava, a na što vjerovnik nije mogao utjecati pa se prekid i nastavak zastare računaju upravo na prethodno navedeni način, a što potvrđuje i sudska praksa u Presudi Županijskog suda u Zagrebu broj GŽ Ovr- 3397/2022.

2.7. Navodi da je radi naplate dugovanja po predmetnom Ugovoru o kreditu, pokrenuo i ovrhu pred Hrvatski zavodom za mirovinsko osiguranje, i to 23. siječnja 2020., a temeljem Izjave o suglasnosti zapljene primanja ovjerene po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću pod posl. broj OV-5440/2006 od 20. lipnja 2006. Iz svega navedenog vidljivo je da su vjerovnici tražbina iz Ugovora o kreditu, kontinuirano od dospijeća tražbine provodili radnje radi naplate predmetnih tražbina pred sudom odnosno Financijskom agencijom i Hrvatskim zavodom za mirovinsko osiguranje, čime pravo da zahtijeva naplatu tražbine po predmetnoj Zadužnici nije zastarjelo niti je njegova tražbina do danas podmirena.

2.8. U odnosu na tužiteljičine navode o pokrenutom sporu radi utvrđenja ništetnosti Ugovora o kreditu koji se vodi pod posl. br. P-1021/2024, ukazuje na činjenicu da je tužba podnesena zbog ništetnosti samo pojedinih odredbi Ugovora o kreditu, i to čl. 2. Ugovora o kreditu, čl. 3. stavak 1. toč. 3 i toč. 4. Ugovora o kreditu te čl. 4. Ugovora o kreditu, a koji se odnose na valutu kredita te valutnu klauzulu otplate kredita i kamatne stope. Dakle, ista se uopće ne odnosi na sredstva osiguranja iz članka 10. Ugovora o kreditu, odnosno tužba koja je podnesena ne odnosi se uopće na Zadužnicu temeljem koje je pokrenuta ovrha čije se proglašenje nedopuštenom traži ovom tužbom. Ukazuje na odredbu čl. 324. ZOO-a koja propisuje da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez te ništetne odredbe te ako ona nije bila ni uvjet Ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je Ugovor sklopljen. U slučaju da sud u parničnom postupku čak i utvrdi ništetnost bilo koje od traženih ugovornih odredaba predmetnog Ugovora o kreditu, to ne bi povlačilo ništetnost cijelog Ugovora o kreditu, a posljedično tome niti ništetnost Zadužnice temeljem koje je pokrenuta ovrha čije se proglašenje traži nedopuštenim. Stoga predlaže da sud tužiteljicu s tužbom i tužbenim zahtjevom kao neosnovanim odbije.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u spise ovoga suda br. Ovr- 2757/2024 (Ovr-948/2024) i P-1201/2024 te u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, dok nije provodio dokaz saslušanjem svjedoka MR jer se radi o pravnoj stvari.

6. Iz izvršenog uvida u spis ovoga suda br. Ovr-2757/2024, ranije Ovr-948/2024, razvidno je da je ovrhovoditelj, ovdje tuženik, protiv ovršenice, ovdje tužiteljice, podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama tužiteljice na temelju ovršne isprave bjanko zadužnice do 500.000,00 kn ovjerene 20. lipnja 2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću pod brojem OV-5439/06. Rješenjem br. Ovr-948/2024-22 od 15. travnja 2024. odbijen je prijedlog ovrhovoditelja, ovdje tuženika za određivanjem ovrhe na njenim nekretninama kao neosnovan da bi povodom žalbe ovrhovoditelja Županijski sud u Rijeci pod br. Gž Ovr-273/2024-2 od 05. lipnja 2024. djelomično prihvatio žalbu ovrhovoditelja te ukinuo rješenje u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a odbio žalbu kao neosnovanu u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Sukladno uputi Županijskog suda u Rijeci (toč. 29 i 30 obrazloženja) sud je zakazao ročište na kojem je saslušao glavnog dužnika MR koji je u svom iskazu naveo da je zbog ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi bio u nemogućnosti da vraća predmetni kredit, a o tim odredbama nije uopće pregovarao niti je mogao utjecati na sadržaj istih. Zbog toga je sud uputio ovršenicu i glavnog dužnika da pokrenu parnicu protiv ovrhovoditelja zaključkom od 4. listopada 2024. pod br. Ovr-2757/2024-10.

7. Iz izvršenog uvida u spis ovoga suda br. P-1021/2024 razvidno je da su tužiteljica i MR **.**.2024. podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 zaključenog između Slavonske Banke d.d. Osijek i MR koji je ovjeren 20. lipnja 2006. po javnom bilježniku Dinku Đurđeviću iz Donjeg Miholjca pod br. OV-5433/06. Sud je presudom od 13. lipnja 2025. pod br. P-1021/2024-7 usvojio u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja na koju je tuženik uložio žalbu 27. lipnja 2025.

8. Iz izvršenog uvida u Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita br. [broj depozita]/2006 razvidno je da je sklopljen 13. lipnja 2006. između Slavonske banke d.d. Osijek i MR a potvrđen kod javnog bilježnika 20. lipnja 2006. Navedenim ugovorom odobren je stambeni kredit za adaptaciju kuće u iznosu od 23.000,00 CH uz promjenjivu kamatnu stopu i na rok otplate od 15 godina. Instrumenti osiguranja potraživanja banke između ostalog su i dvije bjanko zadužnice korisnika kredita i jamca za iznos kredita.

9. Iz izvršenog uvida u bjanko zadužnicu do 500.000,00 kn razvidno je da je dužnik MR dao suglasnost da se radi naplete tražbine u iznosu od 500.000,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od 20.06.2006. dao suglasnost da se zaplijene svi njegovi računi kod svih banaka te da se novčana sredstva s tih računa isplate Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb. Zadužnica je ovjerena kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića u D. Miholjcu pod br. OV-5438/2006 dana 20. lipnja 2006.

10. Iz izvršenog uvida u bjanko zadužnicu jamca platca razvidno je da je TR, kao jamac platac, suglasna da se radi naplate tražbine vjerovnika vjerovnika zaplijene svi njeni računi kod svih banaka. Zadužnica je ovjerena kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića u D. Miholjcu pod br. OV-5439/2006 dana 2006.

11. Iz izvršenog uvida u Ugovor o ustupu tražbina razvidno je da su Addiko Bank d.d. i tuženik sklopili ugovor o ustupu tražbina 07. rujna 2016. koji je ovjeren 28. rujna 2016. kod javnog bilježnika Mladena Matoša u Zagrebu pod br. OV-13479/16 te da potraživanje od dužnika MR na dan 24. listopada 2014. iznosi ukupno 129.446,10 kn.

7. Iz izvršenog uvida u zahtjev za prisilnu naplatu zadužnice razvidno je da je tuženik 29. siječnja 2020. podnio zahtjev za prisilnu naplatu zadužnice ovršenika TR FINA-i.

8. Iz izvršenog uvida u očevidnik neizvršenih osnova za plaćanje bez specifikacije naplate FINA-e od 18. svibnja 2022. razvidno je da po zadužnici OV- 5439/06 ništa nije naplaćeno niti obustavljeno, a preostali iznos duga za naplatu iznosi ukupno 179.689,81 kn.

9. Iz izvršenog uvida u Zahtjev za opoziv zahtjeva za izravnu naplatu razvidno je da je tuženik podnio 28. kolovoza 2023. zahtjev za opoziv i vraćanje osnove za plaćanje zadužnice OV-5439/2006, JB Dinka Đurđevića iz Donjeg Miholjca.

10. Iz izvršenog uvida u izvadak iz poslovnih knjiga tuženika razvidno je da stanje dospjelog duga MR na dan 03.12.2024. iznosi ukupno 168.223,38 kn / 22.327,08 €.

11. Iz izvršenog uvida u Raskid ugovora o kreditu br. 62000151772 od 2. kolovoza 2013. razvidno je da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. izvijestio MR da zbog neplaćanja dospjelih obveza raskida Ugovor o kreditu br. 62000151772 s pripadajućim aneksima kao i da danom otposlanja izjave o raskidu ugovora kredit dospijeva na naplatu u cijelosti.

12. Iz izvršenog uvida u zahtjev za naplatu bjanko zadužnice OV-5439/06 razvidno je da je Hypo Alpe Adria Bank d.d. FINA-i podnijela zahtjev za naplatu predmetne zadužnice 25. srpnja 2013. a koju je FINA zaprimila 02. kolovoza 2013.

13. Iz izvršenog uvida u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje FINA-e od 25. kolovoza 2023. OV-5439/06 NSD - zadužnice zaprimljene 31.01.2020., razvidna je nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a iznosa od ukupno 22.396,40 € dugova u korist B2 Kapitala d.o.o.

14. Iz izvršenog uvida u specifikaciju izvršenja osnove za plaćanje FINA-e od 25. kolovoza 2023. OV-5439/06 cesija - zadužnice zaprimljene 02.08.2013., razvidna je nemogućnost izvršenja temeljem čl. 12. ZPONS-a iznosa od ukupno 2.474,70 € dugova u korist B2 Kapitala d.o.o.

15. Iz izvršenog uvida u zahtjev za nastavkom provedbe ovrhe temeljem suglasnosti za zapljenu primanja – promjena vjerovnika koji je tuženik uputio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područna služba u Osijeku 28.12.2021., razvidno je da je tuženik podnio zahtjev za nastavak s provedbom ovrhe u korist novog ovrhovoditelja, društva B2 Kapital d.o.o. Zagreb sukladno Dodatku I. izjavi o prijenosu prava iz zadužnica od 22. rujna 2016. s ovrhovoditelja Addiko Bank d.d. Zagreb na novog ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o. Zagreb kao i da dospjeli dug na dan 27.11.2021. po navedenoj tražbini iznosi 175.477,43 kn.

16. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva te navode iz odgovora na tužbu kao i ovršni spis ovoga suda broj Ovr-2757/2024 i P-1021/2024, sud smatra da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

17. Među strankama u ovoj pravnoj stvari prijeporno je da li je nastupila zastara potraživanja tuženika prema tužiteljici u odnosu na ovršnu ispravu – bjanko zadužnicu do 500.000,00 kuna ovjerene kod javnog bilježnika Dinka Đurđevića iz Donjeg Miholjca pod brojem OV-5439/06 od 20. lipnja 2006.

18. Sud u cijelosti prihvaća navode tuženika i smatra da nisu osnovane niti utemeljene tvrdnje tužiteljice kako je nastupila zastara potraživanja tuženika koja je određena ovršnom ispravom.

19. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2.st.1. ZPP) te su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st.1. ZPP-a).

20. Odredbom čl. 8 ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

21. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

22. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila tereta dokazivanja sukladno odredbi čl. 221 a ZPP-a, a ta pravila obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava, a te je dokaze dužna predložiti sukladno odredbi čl. 299. ZPP-a.

23. U smislu citiranih odredbi Zakona o parničnom postupku, osnovno načelo parničnog postupka je načelo stranačke istine, što znači da se utvrđuju sporne činjenice na temelju onih dokaza koje su mu stranke ponudile. Stranke su u obvezi dokazati istinitost iznesenih tvrdnji pa ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti, odn. njen prigovor zahtjevu suprotne strane sud neće prihvatiti.

24. Odredbom čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, br. 53/91, 73/91, 3/94, 107/95, 7/96, 112/99 i 35/05, dalje ZOO-a) propisano je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare.

25. Odredbom čl. 214. st. 2. ZOO-a propisano je da zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

26. Odredbom čl. 215. st. 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

27. Odredba čl. 245. ZOO-a propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru. Zastara prekinuta priznanjem od strane dužnika počinje teći iznova od priznanja. Kad je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kad je prekid zastare nastao prijavom tražbine u stečajnom postupku, zastara počinje teći iznova od dana okončanja toga postupka. Isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja. Zastara koja počinje teći iznova poslije prekida navršava se kad protekne onoliko vremena koliko je zakonom određeno za zastaru koja je prekinuta.

28. Iz materijalne dokumentacije u spisu, a posebno iz podataka FINA-e koja je dostavila tuženiku 20. veljače 2025. razvidno je da je predmetnu ovršnu ispravu zadužnicu br. OV-5439/2006 na provedbu FINA zaprimila 2. kolovoza 2013. i novo stanje duga 31.01.2020. te je istu, nakon provjere formalne ispravnosti, oba puta upisala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Kako su se 4. kolovoza 2018. stekli uvjeti iz čl. 12. ZPONS-a, FINA je prestala s izvršenjem zadužnice zaprimljene 2. kolovoza 2013., a za novo stanje duga od 31.01.2020. uvjeti iz čl. 12. ZPONS-a su se stekli 07.08.2023. kada je isto isknjiženo iz očevidnika. Na zahtjev ovrhovoditelja 29.08.2023. izvršen je povrat predmetne osnove za plaćanje ovrhovoditelju.

29. Stoga sud smatra da nije došlo do zastare jer je od dana zaprimanja predmetne zadužnice 02.08.2013. postupak bio u tijeku do 4.8.2018. kada ga je FINA isknjižila te od kada zastara ponovno počinje teći sukladno čl. 245. ZOO-a, slijedom čega navedena tražbina nije u zastari jer od 04.08.2018. do 31.01.2020., kada je predmetno rješenje ponovno zaprimljeno na provedbu, nije prošlo deset godina.

30. U odnosu na trošak postupka, sud je odluku o istome donio temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

31. Kako je tuženik uspio u sporu, tužiteljica mu je dužna naknaditi zahtijevane troškove pristupa u iznosu od 1.250,00 € koji se sastoje od dva iznosa od po 500,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 25.04.2025. i 26.06.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 138/23) kao i iznosa od 250,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 1.000,00 €.

31. Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u izreci presude.

U Valpovu 01. kolovoza 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika