REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: K-703/2018

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu Davoru Dubravici, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Ivane Prtenjača kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenice ĐZ zbog kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, u daljnjem tekstu: KZ/11), koji je pokrenut u povodu optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K- DO-623/17 od 26. srpnja 2018., izmijenjene na raspravi 22. veljače 2022. i 16. studenog 2022., nakon održane glavne i javne rasprave 24. ožujka 2023., dana 29. ožujka 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Na temelju čl. 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne Novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 - dalje u tekstu: ZKP/08)

okrivljenica: ĐZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kći Ivana i Đ rođene L, rođena **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH, SSS, konobarica, umirovljenica, s mirovinom od 2.898,00 kn, udana, majka troje djece, neosuđivana,

k r i v a  j e

što je u razdoblju od dana 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. u [adresa], kao zaposlenica Udruge umirovljenika Brodarica - Zadar na radnom mjestu konobarice u caffe baru Udruge, u namjeri da se okoristi, bez ovlaštenja za sebe zadržala novac od prodanog pića i robu koju je zadužila u vrijednosti od ukupno 57.899,56 kuna, od čega iznos od 36.235,50 kuna u 2015. godini, a iznos od 22.824,50 kuna u 2016. godini, čime je Udrugu umirovljenika Brodarica Zadar oštetila za iznos od 59.060,00 kuna,

dakle, protupravno prisvojila tuđe pokretne stvari koje su joj povjerene na radu,

čime je počinila kazneno djelo protiv imovine – pronevjeru, opisano i kažnjivo po čl. 233. st. 1. Kaznenog zakona/11.

pa se na temelju čl. 233. st. 1. KZ/11 okrivljenica ĐZ osuđuje na KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE.

Na temelju čl. 56. KZ/11 okrivljenici ĐZ se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

pa kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako okrivljenica ĐZ u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 prihvaća se imovinskopravni zahtjev oštećenika Udruge umirovljenika Brodarica OIB: 87785164598 te se nalaže okrivljenici ĐZ isplatiti oštećeniku Udruzi umirovljenika Brodarica iznos od 35.075,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2016. i iznos od 22.824,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2017.,

sveukupno

7.684,59

eura

(sedamtisućaosamdesetčetirieurapedesetdevetcenti) / 57.899,56 kn (pedesetsedamtisućaosamstodevedesetdevetkunapedesetšestcenti) sa naprijed navedenim zakonskim kamatama.

Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 prema okrivljenici se uz uvjetnu osudu nalaže i posebna obveza da u roku od 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti ove presude oštećeniku Udruzi umirovljenika Brodarica, OIB: 87785164598, naknaditi štetu i isplati iznos od 35.075,06 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2016. i iznos od 22.824,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 1. siječnja 2017. sveukupno 7.684,59 eura (sedamtisućaosamdesetčetirieurapedesetdevetcenti) / 57.899,56 kn (pedesetsedamtisućaosamstodevedesetdevetkunapedesetšestcenti) sa naprijed navedenim zakonskim kamatama.

Temeljem čl. 58. st. 5. KZ/11 okrivljenica se upozorava da će sud opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako tijekom danoga joj roka ne izvrši obvezu koja joj je naložena.

Na temelju članka 560. stavka 2. ZKP/08 utvrđuje se da iznos od 154,00 eura (stopedesetčetirieura) / 1.160,44 kn (tisućustošezdesetkunačetrdesetčetirilipe) predstavlja imovinsku korist koju je okrivljenica ĐZ ostvarila počinjenjem kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivom i da je iznos od 154,00

eura (stopedesetčetirieura)

/

1.160,44

kn

(tisućustošezdesetkunačetrdesetčetirilipe) imovina Republike Hrvatske te se nalaže okrivljenoj ĐZ da Republici Hrvatskoj isplati iznos od 154,00 eura (stopedesetčetirieura) / 1.160,44 kn (tisućustošezdesetkunačetrdesetčetirilipe) u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

Na temelju čl. 148. st. 1. u sv. čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, nalaže se okrivljenici ĐZ da ovome sudu naknadi paušalnu svotu kao trošak kaznenog postupka u iznosu od 591,07 EUR (petstodevedesetjedaneurosedacenti) / 4.453,41 kuna (četiritisućečetristopedesettrkunečetrfesetjednulipu) u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. ODO Zadar podnijelo je dana 27. srpnja 2018. optužnicu poslovni broj K-DO- 623/2017 protiv okrivljenice ĐZ radi učina kaznenog djela protiv imovine

– pronevjere iz čl. 233. st. 1. KZ/11.

2. U svojoj izjavi u prethodnom postupku okrivljena se očitovala kako se ne smatra krivom za učin kaznenog djela.

3. U svojoj obrani u prethodnom postupku koju je okrivljena dala pred PU zadarskom, Službom krim. policije, dana 14. prosinca 2017., u bitnome je navela da je radila u Udruzi, prvo po dogovoru sa LZ. Radilo se četiri sata. Ima dva skladišta, vanjsko i unutarnje. Nikad nikakvih problema nije bilo, sve je štimalo na inventurama. Od 2014. radi za stalno. Ključ od prostorija kafića su imali ona, IZ i predsjednik ŽZ. Svaki račun je kucala. IZ je viđan u prostorijama puno puta tijekom jutra, i kad su bili radovi. Znala je naći novac pored kase koje bi IZ ostavio ako bi ujutro popio piće. Kad bi imala slobodan dan ili bolovanje, IZ bi je mijenjao. U tom slučaju IZ bi došao kod nje po ključ od skladišta. Jednom je zatekla IZ kako sjedi i pije pivo. A nije mu ništa smjela reći. Nije zaključavala prostor unutar kafića gdje je roba. Za glavno skladište navodi da je jednom IZ ostavila ključ od glavnog skladišta. 2017 pozvana je na sastanak i rekli su joj za manjak, tad je doživjela šok. Rekli su joj da potiše manjak i da će se dogovoriti kako će vratiti, ali ona nije htjela potpisati jer nije kriva. U priručnom skladištu je bilo pića za prodaju a glavnina je bila u drugom skladištu i smatra da osim nje je ključ tog skladišta imao i IZ. Članovima udruge je davala piće na dug ali to nije bila učestala praksa. Tijekom radnog vremena je pila ali joj je IZ rekao da može popiti koliko hoće.

3.1. U obrani pred sudom, na raspravi dana 15. ožujka 2023., okrivljena je navela da je u Udrugu došla 2011. ili 2012. g. po preporuci, a radila je četiri sata u kafiću. Imala je ugovor na određeno radno vrijeme kao zaposlenik udruge, koji joj je periodično produljivan. Imali su zimsko i ljetno radno vrijeme. Kasnije su dobili fiskalnu blagajnu, a to je bilo u periodu koji je obuhvaćen optužnicom. ŽZ i IZ su ju uputili da ide kod knjigovođe KZ da ju obuči kako će voditi blagajničke izvještaje te da ide i na dva dana obuke u tvrtku Tehničar za vođenje rada na blagajni jer je blagajna i kupljena u toj tvrtki. KZ joj je pokazala kako se radi. "Tehničar" je u blagajnu unio šifre, naziv robe i količinu i cijenu. Na dnevnoj bazi se pisao promet na osnovu trake koju bi izbacila blagajna, a dogovor s IZ je bio da mu svakih 10 dana preda novac od prometa. Tada se pisala isplatnica i IZ je nosio novac, ne zna je li u knjigovodstvo ili u banku. Na kraju mjeseca se radila inventura. IZ i ŽZ bi radili inventuru na način da bi u vanjskom skladištu pobrojali robu i kada bi sve zbrojili njoj bi dali stanje da ga napiše na inventurnu listu. Blagajnički izvještaj, isplatnice, dnevne trake, uplatnice, isplatnice i inventurne liste su se nosile u knjigovodstvo jednom mjesečno. Prvo je to nosila ona. Prvi je mjesec bila kod knjigovotkinje i ona joj je rekla da je obračunala po prodajnim cijenama i da to nije dobro te da se mora obračunavati po nabavnim cijenama. Tada je pok. KZ pozvala svoju djelatnicu I i rekla da će ona ubuduće voditi papire od udruge. Početkom 2017. je bila godišnja skupština udruge i tamo je rečeno da sve štima, a okrivljena je uvijek dobivala pohvale za svoj rad. Nakon nekih mjesec dana pozvali su je u Udrugu, tamo je bila pok. KZ i ŽZ, IZ, DZ i ČZ. ČZ i KZ su joj rekli da se pojavio manjak, a ČZ joj je rekao da vrati dug i da nitko neće znati, a u protivnom da će biti problema. Ona se rasplakala, a IZ ju je smirivao. Nakon toga je radila nekih 4-5 dana, a ŽZ je išao za njom i govorio joj da vrati te novce te da može raditi ako ih vrati. Nakon toga je otišla na bolovanje nekih 7-10 dana. DZ i IZ su došli kod nje, uzeli ključ od kafića i radili dok nje nije bilo. Kada se vratila na posao, i dalje su joj govorili da mora vratiti novac, a kada ga nije htjela vratiti, rečeno joj je da više neće raditi taj posao. Kada je potpisivala raskid ugovora, DZ joj je rekao da i bolje da je dala otkaz i da joj je 2017. u redu, na što je odgovorila da je u 2017. radila kao što je radila i prije. Ključ od vrata prostora u kojem je kafić osim nje su imali ŽZ i IZ, a kasnije je saznala da je ključ od skladišta osim nje imao i IZ. Kada bi bila odsutna mijenjali su je DZ i IZ, a budući je imala šifru za blagajnu oni su pisali na papir. Kada bi se vratila na posao, to bi se unijelo u kasu. Naglasila je da se svaki račun kucao, a članovi udruge to znaju jer su dobivali račune na stol. IZ je svaki dan dolazio kad i okrivljena i odlazio kad i ona. S obzirom na svoje zdravstveno stanje i probleme s kralježnicom njoj bi netko tko je bio nazočan od muških donio piće iz skladišta. Jedne prigode je primijetila da je IZ u ladici gdje je držala ključeve stavio ključ, a kada je isprobala vidjela je da taj ključ otvara skladište i da je identičan ključ koji ima i ona. Rekla je ŽZ da IZ ima ključ, a on je rekao da će provjeriti. Inventure su rađene mjesečno i uvijek je sve štimalo. Ona je bila zadužena za nabavu i preuzimanje robe. Potpisivala je i otpremnice. Nikada nije bio slučaj da bi preuzela manje robe od onoga što je pisalo na otpremnici. Nikada nije uočila da bi iz skladišta nedostajalo robe jer da jest sigurno bi reagirala, a ne bi ni radila da je znala da netko drugi ima ključ. Na blagajni bi stisnula za ispis trake. Njen radni odnos je završio na način da je ona dala otkaz. Nije joj poznato da se 2017., kada je ona radila, pojavio višak. Ne bi ostajala u kafiću Udruge iza radnog vremena, a nije bilo nikakvih sukoba s članovima Udruge. Bila je dobra sa svima.

4. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke ŽZ (l.s. 106-109, 171- 172), OZ (l.s. 99-102, 172-173), ŠZ (l.s. 103-105, 173) i EZ (l.s. 174-175), GZ (l.s. 189), ČZ (l.s. 189-190), SZ (l.s. 191-192) te vještaka Antu Poljaka (l.s. 175, 257), čiji nalaz i mišljenje je pročitano (l.s. 122-126), iskaz pokojne svjedokinje KZ (l.s. 110-113) kao i materijalna dokumentacija koja prileži spisu i to ispis iz registra udruge (l.s. 4-6), ispis lista nabave za 2015. godinu (l.s.7-8,20-21,25) ispis kartice konta od 01. 01. 2015. do 31. 12. 2015.(l.s. 8a-16,26), ispis bilance od 01. 01. 2015. do 31. 12. 2015 (l.s. 17- 19,22-24), ispis lista nabave kalkulacije za 2016. (l.s. 20-21), lista nabave kalkulacije za 2017. (l.s. 25-26), vlastoručno potpisana izjava o otkazu na ugovor o radu od 24. svibnja 2017. od strane okrivljenice (l.s. 28), ugovor o radu na određeno vrijeme od 09. srpnja 2014. (l.s. 33), ugovor o radu na određeno vrijeme od 10. siječnja 2015. (l.s. 34), ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 11. ožujka 2015. (l.s. 35), prestanak ugovora o radu od 25. svibnja 2017. (l.s. 37), HZMO-prijava o prestanku osiguranja od 25. svibnja 2017. (l.s. 38), ispis kartice konta za razdoblje od 01.01.2016. do 31.12.2016. (l.s. 39- 43), ispis liste nabave od kalkulacije za razdoblje od 01.01.2016. do 20. 12. 2016. (l.s. 44-45), preslika računa (l.s. 46-47), lista nabave kalkulacije za razdoblje od 30.12.2015. (l.s.48), lista nabave kalkulacije za razdoblje od 01. 01. 2015. do 22. 12. 2015. (l.s. 49), inventura za 2015. (l.s. 59-61), rješenje Ureda državne uprave u Zadru, Službe za opću upravu o osobi ovlaštenoj za zastupanje od 30. travnja 2015. (l.s. 65-66), nepotpisani ugovor o priznanju i isplati dugovanja (l.s. 67-68), pismo članovima Udruge umirovljenika Brodarica-Zadar (l.s. 69), zapisnik (l.s. 193), blagajnički izvještaji (l.s. 201- 253) i izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenu (l.s. 200).

5. Svjedok ŽZ je u svom iskazu pred policijom kad je ispitan u nazočnosti branitelja okrivljenice (l.s. 106-109) naveo da otprilike 4 do 5 godina obnaša funkciju predsjednika Udruge umirovljenika Brodarica Zadar, sa sjedištem u [adresa], dok je DZ potpredsjednik Udruge, a OZ tajnik Udruge, a izvršni odbor broji 7 članova. Udruga ima otprilike 80-ak članova koji plaćaju mjesečnu članarinu u godišnjem iznosu od 50,00 kuna. Obično Udruga služi za njihova međusobna druženja tijekom kojih igraju na karte, pomažu jedni drugima kada je potrebno te s drugim udrugama organiziraju razne izlete. Njihova Udruga se financira od povremenih donacija Grada Zadra, članarine i od poslovanja čajne kuhinje koja se nalazi u sklopu Udruge. Udruga ima režijske troškove struje i vode, zatim troškove mobitela kao i plaćanje djelatnice koja radi u sklopu čajne kuhinje, a trenutno je na tom radnom mjestu zaposlena CZ. Prije CZ u čajnoj kuhinji je 4, 5 godina bila zaposlena ĐZ i to jedno vrijeme na određeno radno vrijeme, a potom je 11. ožujka 2015. dobila rješenje na neodređeno vrijeme. Ista je bila zaposlena na pola radnog vremena, a mjesečna plaća joj je bila 1.800,00 kuna. Za vrijeme dok je ĐZ radila plaćalo joj se mirovinsko i zdravstveno osiguranje, odnosno bila je uredno prijavljena. U opisu Gordaninog radnog mjesta bilo je održavanje, odnosno čišćenje prostorije, naručivanje pića i posluživanje umirovljenika koji su članovi Udruge. Naglasio je kako je ĐZ isključivo naručivala piće za potrebe čajne kuhinje i to od firme "Bakmaz" i to telefonskim putem, a prethodno bi napravila spisak onoga što je bilo potrebno. Nakon što bi Ž telefonski napravila narudžbu, djelatnik "Bakmaza" bi dovezao robu koju je preuzimala Ž i za to bi potpisala otpremnicu. Djelatnik "Bakmaza" je prilikom isporuke robe ostavljao tri istovjetne otpremnice, od koji je jedna išla u knjigovodstvo, druga je ostajala kod Ž, a treću bi preuzeo OZ kada bi došao u prostor Udruge. Gordanino radno vrijeme bilo je od 15,30 do 19,00 sati u zimskom periodu, a u ljetnom od 16,00 do 19,30 sati. Knjigovodstvo Udruge već 6, 7 godina vodi knjigovodstveni servis kojem se ne može sjetiti imena, ali se knjigovotkinja zove JZ. ĐZ je novac iz prometa poslovanja čajne kuhinje svakih 10 dana predavala tajniku OZ, a on bi potpisao potvrdu da je preuzeo novac, odnosno jedan primjerak te potvrde je uzimao OZ, a drugi primjerak ostajao je kod Ž. Nakon što bi OZ preuzeo novac i potvrdu, otišao bi u knjigovodstvo po virman, a nakon čega bi s tim virmanom i novcem otišao na Splitsku banku kako bi tamo na račun Udruge položio novac. Naglasio je kako je novac isključivo preuzimao od OZ koji je potom nosio kod knjigovođe, a onda u banku. Izvješće o financijskom poslovanju Udruge svaka tri mjeseca im dostavlja knjigovotkinja JZ. Negdje iza ljeta 2016. OZ posumnjao je u nekakve nepravilnosti u financijskim izvješćima s obzirom da je on, pošto je od ranije imao otpremnice, sam paralelno računao promet čajne kuhinje. Osobno je za takve nepravilnosti prvi put saznao krajem 2016. kada mu je za to rekao OZ, koji mu je točno rekao da tu nešto ne štima i kako je po njegovom izračunu na račun Udruge uplaćeno manje novca nego što je trebalo. Po tom saznanju odmah je otišao u knjigovodstveni servis kod JZ i od nje zatražio registar s otpremnicama za tekuću 2016., kojeg mu je ona i dala, a onda je on potom s tim otpremnicama otišao kući gdje je pregledao sve otpremnice, napravio kalkulaciju i vidio da nedostaje nekih 20-ak tisuća kuna. Naveo je da je po te otpremnice za 2016. otišao početkom 2017. Prvu kalkulaciju je radio na osnovi otpremnica koje je uzeo od OZ, da bi potom u 2017. otišao kod JZ od koje je zatražio da mu napravi obračun za cijelu 2016., obzirom da je ona ipak stručna osoba, a što je JZ i učinila nakon nekih 15-ak dana te je također utvrdila manjak od negdje 26.000,00 ili 27.000,00 kuna, nije točno sigurna. Mora napomenuti da se kalkulacija koju su radili OZ, DZ i ovaj svjedok razlikovala od kalkulacije koju je radila JZ za nekih 165,00 kuna. Nakon što su u Udruzi utvrdili da je nastao manjak, sazvali su izvršni odbor na kojem su bili prisutni članovi izvršnog odbora (4 ili 5 članova), ĐZ i JZ. To je bilo negdje u ožujku 2017. JZ su zvali na taj sastanak iz razloga što im vodi knjigovodstvo i jer je već pripremila pisano izvješće. JZ je na sastanku rekla Ž da postoji manjak, na što je Ž ostala iznenađena, potom se ustala sa stolice i zaplakala i rekla da mora nazvati muža, na što joj je svjedok rekao da se smiri, da nema što i da su tu papiri koji sve govore. Na njegove riječi JZ nije ništa rekla. Na tom istom sastanku od Ž su tražili da Udruzi vrati utvrđeni manjak, s time da će joj priznati 3% manje od ukupnog duga, a kojih 3% bi se u biti odnosilo na kalo rashod, a koji inače po zakonu iznosi 1%. Također su na tom sastanku Ž rekli da nastali dug treba vratiti do kraja 2017. i to u ratama. Ž na to nije reagirala i na tome je sastanak završio. Nakon nekih 10-15 dana na novom sastanku izvršnog odbora na kojem je bilo šest članova Odbora, što znači svi osim gospodina PZ, su se dogovorili da će poduzeti mjere u smislu povrata utvrđenog manjka na način da će Ž prolongirati rok za povrat novca na rok od godinu dana, a što znači ne do kraja 2017. nego do ožujka 2018. Ž je na prvom sastanku na kojem je bila prisutna knjigovotkinja rekla da kada bi imala novca da bi im vratila utvrđeni manjak odmah i da bi dala otkaz, da bi išla odmah ča. Nakon što su se na tom drugom sastanku dogovorili da će Ž prolongirati rok za povrat duga, o istome su sačinili pisani dokument, odnosno Ugovor u kojem su naveli rok za vraćanje duga na godinu dana, a mjesečna rata bi iznosila nešto oko 1.500,00 kuna. Taj ugovor je on osobno predao Ž i rekao joj o čemu se radi, na što je Ž rekla da će pokušati skupiti taj novac. On joj je rekao "Evo K to je taj Ugovor". Sjeća se da je to bilo u petak te joj je još rekao da razmisli pa da će se čuti u ponedjeljak kako bi ovjerili Ugovor kod javnog bilježnika, a s čime se Ž složila. U ponedjeljak, negdje oko 09,00 sati, nazvao je D na njezin mobitel na što mu se ista nije javila, potom ju je opet nazvao nakon pet minuta kad mu se javio njezin suprug kojemu je svjedok rekao da mu treba Č, a on je na to odgovorio "ona je vani i neće vam ona ništa potpisati". Nedugo nakon njegovog telefonskog razgovora s Gordaninim suprugom, Ž je došla u Udrugu i rekla da će ona dati otkaz, a svjedok joj je rekao da to ne može na taj način nego da podnese pismeni zahtjev za prekid ugovora o radu. Odmah drugi dan Ž je došla u Udrugu i donijela pismeni zahtjev za raskid ugovora o radu, kojeg je svjedok uzeo i odnio knjigovotkinji Udruge kako bi je ista mogla odjaviti kao zaposlenicu Udruge. Dodaje kako je Ž otvorila bolovanje odmah nakon prve sjednice izvršnog odbora na kojoj joj je priopćen manjak, a na bolovanju je bila, ne može se točno sjetiti, ali misli nekih mjesec dana, a u kojem periodu je Udruga bila zatvorena. Kada je Ž zatvorila bolovanje vratila se na posao i radila je još nekih 20-ak dana, ne može se točno sjetiti, a nakon čega je podnijela zahtjev za raskid ugovora o radu. Onaj dan kada je Ž predala zahtjev za raskid ugovora, zajedno s njom su napravili inventuru stanja zaliha u čajnoj kuhinji, nakon čega je ista predala ključeve skladišta i prostorije. Nakon što je Ž dala otkaz, otišao je u knjigovodstveni servis i zahtijevao da naprave financijsko izvješće za 2015., a koji su i napravili i koji je pokazao manjak od oko 35.000,00 kuna. Upitan zašto manjak za 2015. nije bio ranije utvrđen, naveo je da ne zna. Objašnjava kako u Udruzi prodaju samo piće koje se nalazi u skladištu koje se nalazi izvan glavne prostorije Udruge te ima zaseban ulaz. U tom skladištu se nalazi većina pića, dok se jedan manji dio pića nalazi u jednoj manjoj prostoriji iza šanka, a koji se nalazi u glavnoj prostoriji Udruge. U toj manjoj nalaze se dva hladnjaka. Navodi da se ta prostorija iza šanka može zaključavati, a ključ tih vrata je imala samo Ž, a je li Ž zaključavala ta vrata ili ne, nije mu poznato. Ključ od glavnog skladišta imala je samo Ž. Do manje prostorije koja se nalazi iza šanka, dolazi se kroz glavnu prostoriju Udruge, a ključ od tih ulaznih vrata glavne prostorije Udruge kod sebe imao je OZ i ĐZ. Osobno ključ od glavnih vrata Udruge nije imao, a u slučaju potrebe uzeo bi ga za OZ. Na pitanje branitelja okrivljene je li mu poznato da li su se tijekom 2015. i 2016. u tom objektu svaki mjesec radile inventurne liste, svjedok je naveo da mu nije poznato, kao i da mu nije poznato je li se radila mjesečna inventura robe. Na pitanje kada je ranije u iskazu spomenuo da je od knjigovođe uzeo cjelokupan registar sa dokumentima, jesu li se među tim dokumentima nalazile i isplatnice za koje da je naveo da bi ih sačinjavali ĐZ i OZ onog trenutka kada bi mu ona svakih 10 dana predala novac iz blagajne, svjedok je naveo da ne zna, da je gledao samo otpremnice. To ga kao direktora Udruge nije zanima jer njima sve vodi knjigovodstvo. Ne zna postoji li mogućnost da je OZ na žiro račun firme uplaćivao manji iznos novca no što mu je ĐZ predala u Udruzi. Ne zna gdje su danas te isplatnice odnosno potvrde koje supotpisivali ĐZ i OZ. Njihova Udruga da ima statut te da misli da predmet ove dokazne radnje nije to koje su njegove ovlasti i obveze po tom statutu. Udruga ima fiskalnu blagajnu, a ĐZ bila je ovlaštena za rad na fiskalnoj blagajni tijekom 2015. i 2016., koju ovlast joj je dao izvršni odbor. Članarine se plaćaju njemu, nakon čega se na člansku iskaznicu nalijepi nova markica za tekuću godinu. Poznato mu je da su tijekom 2015. u Udruzi bili izvođeni radovi na nadstrešnici, a u to vrijeme je Udruga radila popodne kao i inače dok su radovi bili vođeni ujutro. Sa radnicima je bio obično OZ, a nije mu poznato kolikoj je vremena s njima provodio i kada. Nije mu poznato jesu li se za vrijeme izvođenja radova radnici koristili s pićem iz Udruge. ĐZ da nije imala odobrenje da za vrijeme radnog vremena može piti pića na račun Udruge. Od njega ĐZ nije bila pozivana tijekom 2017. dok je koristila bolovanje, a nije mu poznato je li bila pozivana od drugih članova. Jednom su bili kod Ž, ali ne sjeća se što i zašto. On nije imao prigovora na rad ĐZ u Udruzi, a ne može točno reći koliko je često tijekom 2015. i 2016. dolazio u Udrugu. Tijekom 2014., 2015. 2016. i 2017. na radnom mjestu ĐZ nije radila ni jedna druga osoba. Uobičajena vrijednost robe u skladištu nakon dostave je bila negdje oko 5.000,00 do 6.000,00 kuna, a dostava se vršila dva ili tri puta mjesečno. Ž nikada nije govorila nikome da joj fali robe jer je sama o tome vodila brigu. Nije nikada bilo provala u skladište ili prostorije Udruge. Nepravilnosti u radu ĐZ odnosile su se na manjak novca.

5.1. U iskazu na raspravi (l.s. 171-172) svjedok ŽZ je naveo da ostaje kod svega što je ranije iskazao te je dodao da kada su se radovi obavljali 2015. OZ je dao ključ radniku. Radovi su trajali par dana, a nakon što je radnik vratio ključ, promijenili su vanjsku bravu. OZ je tajnik udruge, a DZ potpredsjednik. Radnik nije mogao doći do skladišta gdje je bilo piće jer nije imao ključ od skladišta već samo od vanjskih vrata. Nije nikada vidio da bi okrivljena između dva radna dana ostavljala piće na šanku. Okrivljena mu se nije nikada požalila da ima manjkove ili da nedostaje piće. Nije to govorila niti neposredno nakon što su završeni radovi u udruzi. Ključ skladišta gdje se držalo piće je imala samo okrivljenica. Članovima Udruge se nije davalo piće na dug, niti posjetiteljima. Okrivljena je svako piće morala otkucati na fiskalnoj blagajni, nije bilo dopušteno da radi drukčije. Za rad na fiskalnoj blagajni je bila ovlaštena samo okrivljenica. Ona je i naručivala robu za Udrugu te ju je preuzimala. Ne zna da li je predavala otpremnice jer je o tome vodio brigu OZ. Nikada mu se nije požalila da bi potpisala stanje na otpremnici koje nije preuzela. Poznata mu je osoba LZ jer je on bio tajnik Udruge do 2012. ili 2013. godine. Nakon toga nije imao nikakvu funkciju, a ne sjeća se da je zalazio u Udrugu, a nije bio ni član jer više nije plaćao članarinu. Nije mu poznato da li bi Udruga radila nakon isteka radnog vremena u 19,00 sati jer bi on uvijek ranije otišao kući i to oko 18,30 ili 18,45 sati. KZ je temeljem ugovora bila angažirana da za Udrugu obavlja knjigovodstvene usluge. Ona je svaka 3 mjeseca podnosila Udruzi izvještaj i godišnji završni račun. Negdje početkom 2017. mu je OZ skrenuo pažnju da nešto nije u redu pa je uzeo otpremnice i išao kod knjigovođe da on to stručno pregleda. Na pitanje kako knjigovođa nije ranije utvrdio manjak za 2015. naveo je da je ona vodila knjigovodstvo na način da se roba knjižila po nabavnim cijenama, a ne po prodajnim i da mu je rekla da se po Zakonu o udrugama to tako radi. Na pitanje okrivljene zašto je u veljači 2017. na sastanku izvršnog odbora rečeno da je sve bilo u redu i da je poslovanje bilo uredno, odgovorio je da je poslovanje udruge uvijek bilo uredno po knjigovodstvenim izvještajima. Okrivljenica na tim njihovim sastancima nije ponudila objašnjenje na koji način je nastao manjak već da je samo govorila da kako je to moguće. Ništa nije čuo o registru trakama o prometu nakon radnog vremena. Predsjednik Udruge je od 2014. do danas. Kao predsjednik Udruge nema pravo na nikakvu naknadu, a niti itko drugi u Udruzi. Jedino su prošle godine dobili 150,00 kn mjesečno naknade za mobitel. Nije nikada čuo za prekovremeni rad Udruge. Jedino se sjeća da je Ž rečeno ako netko od članova Udruge dođe pred kraj radnog vremena da bi piće koje bi popio nakon zaključenja kase trebalo otkucati sutradan.

6. Svjedok OZ je u svom iskazu u prethodnom postupku dana kad je ispitan u nazočnosti branitelja okrivljenice (l.s. 99-102) naveo da obnaša funkciju tajnika u Udruzi umirovljenika "Brodarica" Zadar sa sjedištem u [adresa], a za što ne prima nikakvu naknadu. Kao tajnik Udruge plaća režijske troškove za Udrugu i sve ono što knjigovođa knjiži nosi prvo njoj da mu ispiše virman, a poslije toga ide u banku. dodatno objašnjava da knjigovođi nosi račune od vode, struje, radno vrijeme djelatnice koja radi u čajnoj kuhinji kao i promet čajne kuhinje koji nosi svakih 10 dana, najprije kod knjigovođe, a potom u banku. Tajnik udruge postao je prije nekih četiri godine, ali nije točno siguran, a prije te funkcije je u Udrugu dolazio kao običan član. Prije njegovog stupanja na funkciju tajnika misli da je tada predsjednik Udruge bio ŽZ, no trenutno se ne može sjetiti tko je vršio funkciju podpredsjednika Udruge. Siguran je kada je on stupio na mjesto tajnika da je u čajnoj kuhinji bila zaposlena ĐZ, koja je tamo prodavala piće i održavala prostoriju. Što se tiče funkcioniranja čajne kuhinje, naglašava kako je njegova uloga bila kao kurira, odnosno samo tri puta mjesečno je nosio polog do knjigovođe, a potom u banku, gdje je isti uplatio na žiro račun udruge. Kada mu je Ž davala novac – polog od prometa čajne kuhinje, svakih 10-ak dana, uz novac kojeg je prebrojio i vidio da je u redu, se potpisao na papir koji se nalazi u sklopu bloka, ne zna kako se to stručno naziva, kojeg Ž vlastoručno ispisuje. Pojašnjava kako se taj papir u bloku pisao u dva primjerka, od kojih je jedan ostajao kod Ž i to duplikat, a original je ona nosila kod knjigovođe krajem mjeseca. Pored toga, napomenuo je i kako je on vodio evidenciju u običnoj bilježnici, o tome što je plaćao u ime udruge, a u to ubraja i promet od čajne kuhinje. Navedena bilježnica se nalazi kod njega te je u slučaju potrebe može priložiti za potrebe sudskog postupka. Navedenu evidenciju je vodio isključivo radi sebe i svoje sigurnosti. Navodi kako je sve te papire nosi u knjigovodstveni ured koji se prije nalazio u blizini male pošte, a sada se nalazi u blizini tehničke škole, a ne zna kako se točno zove knjigovodstveni ured. Šefica knjigovodstvenog ureda je bila JZ, a I je bilja djelatnica knjigovodstvenog ureda koja je vodila brigu o njihovoj udruzi. Virmane im je ispunjavala I, a za JZ se ne može sjetiti radi proteka vremena. I dalje nosi sve papire i novac kod I dok je JZ bolesna i ne zna je li ona još uvijek radi s I. Može samo naglasiti da im je za udrugu prošle godine završni račun radila JZ. Negdje polovicom travnja 2016., nakon što su dobili financijsko izvješće od knjigovođe koje im ona radi svaka tri mjeseca, vidio je da mu ne odgovara ulaz robe sa pologom odnosno prodaja robe mu nije odgovarala po pologu novaca. Dodaje kako je vodio evidenciju u svoju bilježnicu tek za 2016. dok je i ranije nešto pisao, ali nije bilo toliko precizno kao za 2016. Kada je utvrdio da mu ne štima financijsko izvješće o tome je obavijestio knjigovođu I i šeficu JZ na što mu je I rekla da ona zna raditi svoj posao, a JZ mu je rekla da su u plusu. Kada mu je ona rekla da su u plusu, on nije više znao što će napraviti te je čekao drugo financijsko izvješće koje bi trebalo doći nakon tri mjeseca. Nakon što je došlo i drugo financijsko izvješće koje je bilo polovicom srpnja 2016., koje po njemu opet nije štimalo, o tome je obavijestio JZ, djelatnicu Ž i predsjednika udruge ŽZ. Kada je to spomenuo Ž, ona na to nije ni jednu riječ rekla i kao da je nije bilo briga. U drugoj polovici 2016. potpredsjednik DZ je od Ž zatražio otpremnice koje ona dobiva od Bakmaza, pošto ona naručuje robu od njih, a tu istu robu ona i potpisuje na otpremnici. Objašnjava kako jedan original otpremnice ide u knjigovodstvo, a drugi ide kod Ž. Tražene otpremnice Ž mu je dala, a koje je zajedno sa DZ zbrajao i uspoređivao stanje, a kojom prilikom su utvrdili da stanje nije u redu. Mišljenja je da im je Ž dala manje otpremnica nego što ih je zbilja bilo, a to je zaključio po njegovim original otpremnicama koje bi on nosio kod knjigovođe, a koje bi mu knjigovođa po njegovom traženju kopirao. Krajem 2016. izvršni odbor je zatražio od knjigovođe JZ da im za tu tekuću godinu napravi završni financijski izvještaj, kojeg je i napravila i zaključila za cijelu 2016. da je u minusu. U travnju 2017. sazvali su sastanak izvršnog odbora na kojem su prisustvovali JZ, Ž, predsjednik ŽZ, potpredsjednik DZ, član odbora ČZ i svjedok. Na tom sastanku knjigovođa JZ je rekla da je udruga u minusu, ne može se sada točno sjetiti koliko je u minusu, odnosno to bi bolje rekla knjigovođa. Na to je Ž rekla kako ona nema momentalno od čega vratiti manjak novaca te se ustala i počela plakati. Ne sjeća se da li je tada Ž rekla da je kriva ili nije kriva. Također na tom sastanku su se oni međusobno dogovorili kako će Ž taj manjak umanjiti za 3 % i da ona to vrti u ratama do kraja godine. Poslije sve pregovore s Ž je vršio predsjednik ŽZ te je ŽZ sastavio nekakav papir na kojem je stajalo da Ž treba vratiti novce, a kojeg je trebalo ovjeriti kod javnog bilježnika, a koji papir Ž nije htjela potpisati dok je prethodno rekla da hoće. Nedugo nakon toga Ž je dala otkaz, ali ne sjeća se je li prije toga koristila bolovanje ili godišnji. Naglasio je kako je predsjednik po statutu udruge ovlaštena osoba te je isti trebao komunicirati i dogovarati a Ž oko njenog statusa, a dok je on radio samo one obveze koje je prethodno spomenuo. Čudno mu je da je Ž, kada je davala otkaz, napisala kako ne može sa ŽZ komunicirati jer je s njim prije uredno komunicirala. Poznato mu je isto tako, s obzirom da je Ž nekoliko mjeseci radila i u 2017. da je knjigovođa JZ rekla kako imaju višak novaca za taj period, a ne može se točno sjetiti koliko. Također mu je poznato kako je JZ radila financijski izvještaj za 2015. gdje je također utvrdila manjak, ali mu nije poznat iznos manjka. Sjeća se isto tako da su jedne prigode prije nego što je Ž dala otkaz, a nakon što su utvrdili navedeni manjak, ŽZ, DZ i ovaj svjedok otišli kod Ž u kuću, gdje su s njom pregovarali o modalitetu vraćanja nastalog manjka no tada se nisu ništa konkretno dogovorili. Zaprimljeno piće skladište u glavnom skladištu, koje je odvojeno od prostorija udruge i u manjem priručnom skladištu koje se nalazi unutar prostorija udruge, iza šanka, zajedno sa dva hladnjaka. Glavnina pića se nalazi u glavnom skladištu koje je dislociran na prostor udruge i isti prostor je zaključan. Ključ od tih vrata nema nitko osim Ž. Priručno skladište unutar udruge također se može zaključati, a ključ od tih vrata ima samo Ž. Upitan jesu li se ta vrata redovito zaključavala, naveo je da mu nije poznato, obzirom da tamo nije ulazio jer je Ž bila ta koja je vrata otvarala i zatvarala. Ž je u udruzi radila popodne te je imala ključ od glavnih vrata udruge. Osim nje, ključ od tih glavnih vrata udruge je nekada imao on, a nekada ŽZ, odnosno taj drugi ključ su jedno drugome davali ovisno o potrebama. ne može se precizno izjasniti u koga je ključ više bio, njega ili ŽZ. U slučaju kada su se u udruzi vršili nekakvi građevinski radovi poput farbanja unutarnjih zidova, postavljanja stolarije, postavljanja nadstrešnice, ključ bi bio kod njega ili kod ŽZ te napominje da je taj ključ u slučaju da se isti nalazio kod njega, nije davao nikome drugome. Ti radovi su se obično vršili tijekom jutra, tako da je udruga mogla normalno funkcionirati u popodnevnim satima. Kad se radila nadstrešnica, nije bio prisutan s tim djelatnicima. Nije tijekom jutra dok Ž nije bila na radnom mjestu dolazio u prostorije udruge, tamo nikada nije bio osim u slučajevima kada su imali odbore te kada su on i još jedan čovjek farbali zidove i podove. Samo je jednom uzeo dvije pive dok Ž nije bila na radnom mjestu i ostavio je novac kod kase, a to je bilo onda kada su farbali zidove. Nikada nije konzumirao pive iz čajne kuhinje, a potom prazne boce nosio u obližnju trgovinu i donosio pune. U slučajevima kada Ž nije mogla doći na posao, tome bi obavijestila predsjednika ŽZ, tako da je u te dane udruga bila zatvorena. Nije nikada mijenjao Ž na njezinom radnom mjestu u slučaju njezine spriječenosti i to se može lako provjeriti putem fiskalne blagajne jer se lozinka vodi na njezino ime. Ž mu nikada nije davala ključ od glavnog skladišta. Ističe da nikada nije imao duplikat takvog ključa niti zna je li ga itko drugi ima.

7. U svom iskazu na raspravi svjedok OZ (l.s. 172-173) naveo je da ostaje pri ranijem iskazu i odgovarao je na pitanja. Naveo je da nije ostajao u udruzi iza radnog vremena. Okrivljena mu nije davala nikakve registar trake niti zna što bi na tim trakama pisalo. Ne zna detalje oko vraćanja duga od strane okrivljenice jer je to vodio ŽZ i JZ. U udruzi nije bilo dozvoljeno piti na dug ili besplatno častiti niti zna da je itko od njih ikada to radio. Okrivljenoj nije bilo dozvoljeno da bi prodavala piće bez kucanja na blagajni. Kucati račune je bila ovlaštena djelatnica. Okrivljenica se nikada nije žalila da ima manjka ili na neke nepravilnosti. Pri mjesečnim inventurama stanje na zalihama bi bilo oko 3.500,00 – 4.000,00 kn. Oni bi samo popisali količinu robe. Na upit što ga je ponukalo da primijeti nepravilnosti o kojima govori, navodi da mu se učinilo da postoji nesklad između pologa i iznosa koji je plaćao za robu u Bakmazu. Polog je nosio u banku. Ne zna kako je knjigovođa obračunavala knjigovodstvo, u to se ne razumije. Navodi da je Ž išla kod knjigovođe i da je ona obučavala Ž kako će se raditi i što nositi od dokumentacije, a kako su oni to obračunavali, on to ne zna. Ne zna da li se ostajalo nakon radnog vremena jer on nije nikada bio iza radnog vremena. Pravilo bi bilo da ako bi netko ostao iza radnog vremena i naručio onda bi se piće koje bi popio otkucalo sljedeći dan, a ne zna da li je tako i rađeno. Okrivljenica je knjigovođi nosila one svoje trake. Navodi da je on imao ključ samo od ulaznih vrata, a ne od skladišta.

8. Svjedok DZ je u svom iskazu pred policijom kad je ispitan u nazočnosti branitelja okrivljenice (l.s. 103-105) naveo da je otprilike četiri, pet godina član izvršnog odbora Udruge umirovljenika, a da je OZ tajnik. Osim njega, ovlast za potpisivanje računa imaju predsjednik Brodarica Zadar, kao i potpredsjednik udruge, dok je predsjednik ŽZ i tajnik, odnosno za pojedini račun potrebita su dva potpisa. Jedna od njegovih obveza, osim navedenog, je da početkom mjeseca zajedno sa predsjednikom ili tajnikom ili nekim drugim članom izvršnog odbora vrši popis robe za potrebe čajne kuhinje. Osim njih, obvezno je prisustvo i djelatnice koja radi u čajnoj kuhinji, obzirom da od njih nitko nema ključ od prostorije gdje se drži piće, odnosno da se jedan dio pića drži u skladištu s vanjske strane prostorije, a drugi dio pića se drži u skladištu koje se nalazi unutar udruge. U čajnoj kuhinji je trenutno zaposlena CZ, a prije nje bila je ĐZ. Za Ž je naveo da je radila pet godina na tom radnom mjestu dok se ostalih radno-pravnih detalja ne može sjetiti. Za Ž može reći i da se radilo o vrijednoj djelatnici i nije imao nikakvih primjedbi na njezin rad, imao je potpuno povjerenje u nju kao osobu i djelatnicu. Ranije da je u udruzi bio običan član i tom se razdoblju Ž zaposlila kao djelatnica. U udrugu da dolazi povremeno, nekad ga nema cijeli tjedan, a nekad dođe tri dana za redom. Tijekom povjerenja stanja zaliha u skladištu obično su radili na sljedeći način: na običan komad papira bi "u šporko" pisali trenutno stanje robe, a potom isto prepisivali na inventurnu listu. Zatim bi tu listu usporedili s ranijem pisanim papirom, a kroz to cijelo vrijeme ĐZ bi bila prisutna i ne bi nikada imala nikakvih primjedbi. Kada bi sačinili takvu inventurnu listu na nju bi se potpisala i Ž kao i prisutni članovi komisije, koji su utvrđivali stanje robe. Napomenuo je da nikada nije bilo nikakvih primjedbi s Gordanine strane, kao ni s njegove, kada su prepisivali popisanu robu sa lista papira "u šporko" na inventurni list. Narudžbu pića od dobavljača je isključivo radila ĐZ. Poznato mu je samo da im je dobavljač pića trgovačko društvo „Bakmaz". Vezano za otpremnice naveo je kako on nema nikakvih doticaja sa njima. Što se tiče posla oko knjigovodstva, tu nije imamo nikakvu ulogu, odnosno može se samo sjetiti kako je samo jedne prilike, i to početkom 2017. godine, bio kod njihovog knjigovođe koji ima ured u [adresa] u [adresa]. Nije primijetio nikakve nepravilnosti kod Ž obzirom da kada dođe u udrugu, samo naruči piće koje uredno plati, a putem zna sjesti za stol gdje često kartaju. Pojedinim članovim udruge pića je Ž davala na dug, a ako je to činila to je svakako radila na svoju ruku odnosno nitko joj nije dao tu ovlast. Na pitanje je li mu poznato da li je ĐZ tijekom radnog vremena iz čajne kuhinje konzumirala pića, naveo je kako mu to nije poznato obzirom da je koncentriran na druge stvari. Na direktno pitanje je li mu poznato da li netko drugi osim Gordane Škovrij posjeduje ključ od glavnog skladišta, odgovorio je kako mu nije poznato da bi bilo tko drugi osim nje imao takav ključ, odnosno nikada nikoga drugoga nije vidio da otključava ili zaključava glavna vrata skladišta osim nje. Ključ od vrata glavne prostorije udruge imala je Gordana, a drugi ključ, ovisno o potrebi izmjenjuju tajnik i predsjednik. Nikada nije bio u posjedu toga ključa, niti mu je poznato da bi bilo tko drugi osim navedenih osoba imao takav ili sličan ključ. Nema saznanja da bi netko, za vrijeme dok čajna kuhinja ne radi, odnosno dok nije prisutna djelatnica ĐZ, slobodno uzimao i konzumirao pića iz čajne kuhinje. Istakao je kako je i on bio prisutan na sjednici izvršnog odbora početkom travnja 2017. godine, kada je osim njega bio prisutan predsjednik, tajnik, ČZ – član izvršnog odbora, knjigovođa JZ i ĐZ. Na tom sastanku knjigovođa JZ je pročitala stanje, te je napomenula kako ima manjka, odnosno kako se ne podudara ulaz robe sa Gordaninom uplatom tijekom 2016. godine. Koliko se sjeća knjigovođa je rekla da ima manjka negdje oko 20.000 kuna, od kojeg iznosa su joj odbili knjigovodstveni odbitak od 3%. Kada joj je JZ rekla za takav manjak, Gordana je počela plakati, te je tražila tablete "Normabel". Tada su od nje zatražili povrat toga manjka i to prvo su htjeli da to vrati do početka nove godine, na što je Gordana rekla kako je to prekratak rok da ona u tom vremenu ne može vratiti novac, tako da su poslije odlučili da manjak vrati u roku od 12 mjeseci. Na tragu te ideje odlučili su sačiniti nekakav pismeni ugovor u kojem je stajalo da Gordana manjak vrati u roku od 12 mjeseci, a kada ga je trebalo potpisati i ovjeriti kod javnog bilježnika, Gordana je odustala od potpisivanja. Nedugo potom Gordana je jedno vrijeme uzela bolovanje, a kada se vratila u pisanoj formi napisala je zahtjev za otkaz u kojem je navela da otkaz daje zbog narušenih međuljudskih odnosa. Nije siguran da se tijekom 2015. vršila inventura, dok je siguran da je 2016. sudjelovao u vršenju inventure. Jedan obrazac o inventuri je ostao u arhivi, drugi je išao knjigovođi, a treći je išao Gordani. Pristup arhivi ima predsjednik i tajnik, dok se ista fizički nalaze u jednoj maloj, metar puta metar, prostoriji u sklopu udruge. Nema nikakva saznanja o tome kako je nastao manjak koji je spominjao niti na što se točno on odnosi. Što se tiče radova, poznato mu je da bi se tijekom 2015. i 2016. nadstrešnica radila tijekom jutra, odnosno kada bi djelatnici mogli, a da bi isti prekinuli oko tri sata kada se udruga otvara. On da nije bio s djelatnicima niti mu je poznato da bi drugi članovi bili. Unutar prostorije udruge, iza šanka se nalazi jedna manja prostorija dimenzija 3x2 m, a tu se nalaze dva frižidera u kojima bi djelatnica stavljala piće. To navedeno skladište da ima vrata, jesu li se vrata zaključavala ili su bila otključana da ne zna, da bi ĐZ došla na posao prije njih svih i zadnja bi odlazila. On kada bi došao u udrugu ta vrata bi bila otvorena, obzirom da mora unutra ulaziti po piće. Knjigovođa bi im na skupštini izvršnog odbora, na kojem je i ona prisustvovala, donijela završni račun, a je li dostavljala tromjesečna ili šesteromjesečna financijska izvješća, nije mu poznato. Nije mu poznato jesu li izvješća za 2015. i 2016. bila uredna, niti je zapamtio sve stavke koje bi JZ iznosila na tom sastanku izvršnog odbora. Novac koji bi bio zarađen od prodaje pića u čajnoj kuhinji, ĐZ bi predavala tajniku, pri čemu bi se potpisali na isplatnice i to tajnik da je primio, a Gordana da je dala, nakon čega bi tajnik novac nosio u banku. Misli da se te isplatnice i danas nalaze u arhivi u udruzi. Tijekom 2015. i 2016. umjesto ĐZ nitko drugi nije radio u udruzi na mjestu konobarice. Ukoliko Gordana ne bi došla na posao, udruga taj dan ne bi radila. ŽZ i OZ su, kao i on, povremeno dolazili u udrugu. Nije mu poznato da bi tijekom 2015. i 2016. u prometu po računu udruge bilo kakvih izdataka koji nisu spadali u redovito poslovanje udruge. Svi članovi udruge za vrijeme dok igraju karte i druže se, nadziru rad djelatnice u smislu je li izdala piće i donijela račun, te je to jedan vid njihovog nadzora. Svu robu koju su primali, Gordana bi potpisala i te bi se otpremnice odnijele u knjigovodstvo, kao i njihove inventurne, liste što bi značilo da bi knjigovodstvo trebalo voditi računa o ispravnom stanju zaliha robe. Gordani nije bilo dozvoljeno da konzumira pića tijekom svog radnog vremena.

9. Svjedok EZ je na raspravi dana 22. veljače 2022. (l.s. 174-175) naveo da je bio profesionalni ugostitelj tj. barmen u hotel Barbara u [adresa], a već 24 godine je član boćarskog kluba Brodarica i udruge umirovljenika te je bio "inventar" u udruzi. Posljednje četiri godine zbog smrti supruge ne odlazi tamo. 2015. i 2016. godine kada je ĐZ radila bio je čest gost. Koliko se sjeća radno vrijeme je bilo zimi od 15,30 do 19,30 sati, a ljeti od 16,00 sati do 20,00 sati. On bi ostajao do kraja, a nekad i iza radnog vremena. Gostima koji bi naručili piće prije kraja radnog vremena bi se dopuštalo da piće popiju do kraja, što je i normalno u ugostiteljstvu, ali oni bi ostajali 10 do 15 minuta iza kraja radnog vremena. Međutim iza kraja radnog vremena se nisu naručivala nova pića. DZ i HZ su radili inventuru svaki mjesec, ali smatra da su bili dužni prikazati stanje odnosno je li udruga u plusu ili minusu što se tiče bara. Međutim, oni to nisu radili, već su prikazivali stanje na kraju godine, a ne mjesečno. Kada bi popisivali robu, Gordana bi stajala vani, a on bi bio prisutan i vidio je to kroz staklenu stijenu. Na skupštini 2017. je pitao tko ima ključ od udruge, a HZ mu je rekao da ima on, a da ga ima i predsjednik udruge ŽZ. Da su imali i ostali ključ zna po tome što je jednom vidio upaljeno svijetlo ponedjeljkom, a inače ponedjeljkom udruga nije radila. Kada je pitao HZ za svijetlo, rekao mu je da je ostavio upaljeno jer su imali sastanak, što znači da su imali ključ. Također, vidio je da je jednom ključ ostao u ladici na šanku i vidio je kad ga je HZ uzeo. Kad su se izvodili radovi na udruzi sve je bilo otvoreno i on je Gordanu savjetovao da ne drži prostorije iz skladišta otvorene, a ona mu je rekla da ne smije zaključati jer da bi joj mogli dati otkaz. Inače, svake godine imaju skupštinu i na skupštini 2015. i 2016. je utvrđeno da je sve bilo u redu, a o čemu i postoje zapisnici, da bi tek na skupštini 2017. počeli govoriti o minusu za prethodne godine. Kada je bila skupština 2017. godine pitao je člana nadzornog odbora TZ je li on čuje što sve oni tamo govore, a on mu je rekao da čuje i da je on to potpisao, ali da kao član nadzornog odbora nije imao uvida i "da ne može on sa njima", a pritom je mislio na upravni odbor. NZ je bio predsjednik udruge dvije godine i nakon njegovog mandata 2017. su htjeli kandidirati njega za predsjednika, ali on nije htio. Na upit suda da razjasni nesuglasice u svom iskazu budući je prethodno rekao da je predsjednik udruge bio ŽZ, svjedok je odgovorio da je očito pogriješio u godinama i da je predsjednik udruge NZ bio ranije, a kada se on nije htio kandidirati izabran je ŽZ. S NZ da je bio prijatelj i pitao ga je zašto ne želi dalje biti predsjednik, a on mu je rekao da mu je supruga bolesna, ali i da ne želi igrati "šporke igre" koje se događaju u udruzi. Kada bi Gordana falila, mijenjali su je HZ i DZ tj. udruga bi svejedno radila i bez Gordane. Čini mu se da je to bilo nekoliko puta godišnje. Da je svakodnevno bio u udruzi 2015. i 2016. godine. Ne zna koliku je plaću točno imala okrivljenica. Ne može se točno sjetiti koje godine je NZ bio predsjednik udruge. Ne zna točno koje godine i ne želi nagađati. Ne zna točno koje godine je on trebao biti predsjednik, ali zna da je trebao biti nakon NZ. S DZ i HZ je poznanik, ali nisu bliski. Inventura se radila prije početka radnog vremena, a on bi bio tamo jer bi igrao buće, budući je teren odmah pored udruge. Bio bi tamo i zimi i ljeti. Nije nikada vidio da bi se piće izdavalo iza kraj radnog vremena, a ne zna je li netko dobivao piće na dug. Inventura se radila svakog prvog u mjesecu. Koliko mu je poznato, okrivljenica je davala HZ polog svakih deset dana. 3-4 puta tjedno ostajao jr u udruzi duže od radnog vremena. Kada bi se zatvarala udruga, gosti bi svi zajedno izlazili, a Gordana bi ostala eventualno kratko počistiti par minuta i onda bi i ona išla. Gordanu su svi voljeli dok je radila i ona je podigla udrugu sa svojom ljubaznošću i profesionalnošću. Sad se s njom čujem jednom na mjesec ili jednom u dva mjeseca. Nije bio član niti jednog tijela udruge niti je prisustvovao sastancima upravnog odbora. Nije vidio niti jednu inventurnu listu jer nema pravo na to. Okrivljena mu je rekla da se nije prikazivalo stanje, da joj nisu prikazivali stanje, a budući je on profesionalni ugostitelj ta tema mu je u "malom prstu". Ne zna tko je u udruzi naručivao robu. Zna da je robu vozila tvrtka Bakmaz, a to zna jer je viđao kombi koji je dovozio robu. Ne zna tko je zaprimao robu. Nije nikad vidio niti jednu otpremnicu robe koju je udruga primala. Nije nikad sjedio za stolom sa HZ, DZ i ŽZ jer oni imaju svoje društvo za karte, a on ne igra karte.

10. Svjedok ZZ je na raspravi dana 15. rujna 2022. (l.s. 189) naveo da je član udruge umirovljenika Brodarica i u periodu 2015. i 2016. je često dolazio u Udrugu i u caffe bar Udruge u kojem je tada radila ĐZ. Bar je radio popodne, a ne zna točno kakvo je bilo radno vrijeme. Ponekad bi ostao u Udruzi i iza zatvaranja. Nakon zatvaranja bi se uzelo piće, a davala ga je gospođa ĐZ. Piće koje bi dobili iz radnog vremena bi odmah plaćali. Za piće nisu dobivali račun, kako za radnog vremena pa tako i posle. Skladište za piće se nalazi iza šanka, u prostoriji koja je odijeljena vratima. Nikada nije vidio da bi u tu prostoriju ulazili članovi Udruge. Ne zna tko je imao ključeve od skladišta. Nije vidio okrivljenu da ulazi u skladište. U Udrugu nije dolazio svakodnevno, ali je dolazio često. Ne sjeća se da li bi Udruga radila ako bi okrivljenica bila bolesna. Nitko osim okrivljenice nije posluživao piće. Ne sjeća se tko bi ostajao nakon zatvaranja u prostorijama Udruge. Zna tko je MZ i sjeća se da se govorilo da će ga se predložiti za predsjednika Udruge, ali ga se nije predložilo. Ne sjeća se da li bi kafić radio ako nije bilo Gordane. I dalje često navraća u Udrugu. Zna tko je sadašnja djelatnica u kafiću Udruge i zna da je imala smrtne slučajeve u obitelji nedavno. Ona je zbog toga izostajala s posla, ali da je kafić Udruge je radio i bez nje. Ne sjeća se tko je tada radio umjesto nje. U tom razdoblju je dva puta bio u bolnici. Sadašnju djelatnicu su, kada je falila radi smrtnog slučaja, mijenjala dva muška člana udruge. Ne može se sjetiti imena osoba, ali zna da su zamjenici šefa Udruge.

11. Svjedok ČZ je u svom iskazu na raspravi 22. veljače 2022. (l.s. 189- 190) naveo da je član Udruge umirovljenika Brodarica i član odbora Udruge. U Udrugu je dolazio rijetko, uglavnom na sastanke odbora, a u kafić nije dolazio. Inače, prostorije Udruge imaju otvoreni i zatvoreni dio. Oni bi imali sastanke u otvorenom dijelu gdje se i nalazi kafić, a u zatvorenom dijelu se nalazila roba od kafića. U periodu od 2015. i 2016. kafić je vodila okrivljenica. 2015. i 2016. godine bio je član izvršnog odbora Udruge. Zna da je u poslovanju kafića nastao manjak. Sistem je funkcionirao da se svaki mjesec radila inventura, a novac je tajnik Udruge polagao na banku. Novac bi mu dala ĐZ. Tajnik je obračunavao listu robe po prodajnoj cijeni, a knjigovodstvo po nabavnoj cijeni. Tajnik je konstatirao da nedostaje novac i obavijestio odbor pa su otišli kod knjigovođe i pitali kako se obračunava novac. Knjigovođa im je rekao da ona obračunava po nabavnoj cijeni. Kasnije je održan sastanak odbora na koji je došao i knjigovođa i tamo je konstatirano da nedostaje novac. Na tom sastanku je bila okrivljenica ĐZ, ona je rekla da ona nije uzela novac, nastala je scena gdje je ona plakala. Ne sjeća se da bi na sastancima izvršnog odbora konzumirali pića i nije bio običaj da se to radi. Kada ĐZ ne bi bilo, onda bi u dogovoru s njom ili Udruga bila zatvorena ili bi jedan član odbora bio tamo mijenjao je. Udruga je imala vanjsko skladište gdje je bila ambalaža i unutar kafića gdje su bili frižideri. To gdje je bilo piće je bilo pod ključem i nije nikog vidio tamo da uzima nego Gordanu. Nije bilo službeno dopušteno uzimanje pića na dug, a on ne zna da li se neslužbeno uzimalo. Nije bilo dopušteno da se piće daje na crno, a njihova Udruga je jedina u gradu koja je imala i kasu, a tako je i danas. Gordana je uredno koristila kasu. Ne zna točno tko je naručivao robu za kafić, ali misli da je to bila djelatnica, a ona je i zaprimala robu i bila nazočna kad bi se pravile inventure. Nikada nisu utvrdili da bi nedostajalo robe. Okrivljena mu se nikada nije žalila da bi nedostajalo robe niti je to ikad rečeno na odboru. Određeno je radno vrijeme kafića i nikada nije bio dan nalog da se piće izdaje iza radnog vremena, a da li se izdavalo on to ne zna. Osobno ne poznaje MZ, čuo ga je samo na skupštini kako govori. Na godišnjim skupštinama Udruge knjigovođa bi prikazivala poslovanje i da je sve bilo u redu. Ne zna točno kada je Gordana počela raditi u udruzi. Knjigovođa je obračunavala knjigovodstvo po primkama koje su bile nabavne cijene, a ne zna da li su joj dostavljane prodajne cijene. Postojao je jedan ključ koji bi Gordana dala osobi koja ju je mijenjala. Ali kako je već rekao, on nije dolazio u kafić i ne zna tko bi mijenjao Gordanu. Inače i sada dolazi samo na sastanke udruge, a ne u kafić, kao i oduvijek. Ne zna da se kršila praksa rada kafića koji je uspostavio odbor. Ima višu ekonomsku školu i u svom radnom vijeku radio je kao direktor tvrtke te je upoznat s načinom rada knjigovodstva.

12. Svjedok SZ, suprug okrivljene, je na raspravi dana 16. studenog 2022. (l.s. 191-192) naveo da zna da je okrivljena radila 2015. i 2016. godine u Udruzi umirovljenika Brodarica, u caffe baru. Budući žive na udaljenosti koja zgodna za pješačenje, on bi često otišao po Gordanu na posao. Išao bi kada bi ga ona zvala da dođe. Koliko se sjeća, ljetno radno vrijeme bara je bilo do 20,00 sati, a zimsko nešto kraće, misli do 19,30 sati. Ako bi ona još radila kad bi on došao, sjeo bi i pričekao. Tamo bi bilo još gostiju. Koliko se sjeća, Gordana nije radila prekovremeno, samo unutar radnog vremena. Kada bi završila, ona bi zaključala i svi gosti koji su preostali bi izašli. Zna da je taj bar imao vanjsko skladište, a vidio je da bi ona zaključala prostor u kojem se uslužuju gosti. Bar radio i kada Gordana ne bi mogla doći raditi. To je bilo u nekoliko navrata. Sjeća se jedne prigode da su on i Gordana morali na sahranu u [adresa], a da je prethodno došao gospodin HZ po ključ od bara i rekao da će netko raditi. Po tome zna da je bar radio kad Gordana ne bi radila, a zna i neke goste bara koji bi mu rekli da bar radi. Okrivljenica mu se u više navrata žalila u vezi poslovanja i da je govorila da taj prostor nije samo pod njenim nadzorom, a u što se i on sam uvjerio. Pri tome misli na to da je i osobno vidio da bi lokal radio kad Gordana ne bi bila tamo tj. dovezao bi je na posao da preuzme robu, a vidio bi da je bar otvoren i da ljudi sjede i piju piće iako Gordana nije još započela radit. U vrijeme na koje se ovaj događaj odnosi pa sve do 2019., već 19 godina je radio u Iliriji Biograd, kao voditelj ugostiteljstva. Iz tog razloga mu je poznato kako funkcionira ugostiteljstvo pa su mu zato neke stvari u poslovanju bara na Brodarici bile čudne i zato je upozoravao suprugu. U svojoj karijeri je radio i na šanku, a i kao kontrolor, te da je čak vodio 29 konobara u objektu Arsenal. U ugostiteljstvu postoje rashodi kao što su kalo, rasip i lom, i potrebno je sve te rashode evidentirati iako su možda beznačajni na dnevnoj razini, ako nisu evidentirani na kraju godine se može skupiti značajan manjak. Koliko mu je poznato, supruga je nosila dokumentaciju knjigovođi pa čak je i on sam nekoliko puta to odnio. Nije nikad čuo da bi okrivljenica bila upozorena od knjigovođe i da nešto od dokumentacije nedostaje. U izvanbračnoj vezi s okrivljenicom je od 1992., a u formalno bračnoj od 2015. i imaju dvoje zajedničke djece rođene 1994. i 1997. godine.

13. Sada pokojna svjedokinja KZ (l.s. 110-113) čiji je iskaz pročitan temeljem čl. 431. st. 1. t. 2. ZKP/08 u svom je iskazu danom 21. veljače 2018. navela da je prije 18 godina otišla u prijevremenu mirovinu, ali je i nakon toga ostala raditi u knjigovodstvenom servisu „MDS“, čiji je osnivač i vlasnik njezin sin, dok je ona bila direktorica. Da je njezin knjigovodstveni servis „MDS“ oko 3–4 godine pružao knjigovodstvene usluge za Udrugu umirovljenika Brodarica Zadar, približno od 2013. ili 2014. godine, i to do kraja 2016. godine, kada je napravljen i završni financijski izvještaj. Od 1. siječnja 2017. godine, Udruga prelazi u knjigovodstveni servis „Novitas“. Za Udrugu je servis „MDS“ radio financijska izvješća (tromjesečna i završna), obračun plaća, pisanje virmanskih naloga za doprinose, knjigu ulaznih i izlaznih računa, saldo konte dobavljača i kupaca, sve u skladu s knjigovodstvenim propisima. Udruga ima jednog zaposlenika na radnom mjestu u čajnoj kuhinji. Najprije je to bila ĐZ, a potom druga djelatnica čijeg se imena svjedokinja ne sjeća. ĐZ bila je prijavljena na pola radnog vremena s obzirom na radno vrijeme Udruge, a svi doprinosi su joj bili uredno plaćeni. Svjedokinji je poznato da je Udruga kupila fiskalnu blagajnu kada je ĐZ počela raditi, te su svi računi bili vidljivi putem sustava Porezne uprave. Nakon svake smjene Gordana je radila „Z“ zaključak, temeljem kojeg je sastavljala uplatnicu koju je unosila u blagajnički izvještaj. Na kraju svakog mjeseca donosila je mjesečni blagajnički izvještaj u knjigovodstveni servis. Gordana je nakon svakog „Z“ zaključka radila uplatnicu i to upisala u blagajnički izvještaj, a potom bi za inkas od nekoliko dana napisala isplatnicu i novac bi bio položen na žiro-račun Udruge otvoren u poslovnoj banci. Svjedokinji nije poznato tko je fizički polagao novac, no zna da je sve što je otkucano bilo i položeno, što se može dokazati blagajničkim i financijskim izvještajima. Ponekad bi promet s 31. prosinca bio položen u siječnju naredne godine. Na pitanje o ispunjavanju virmana za polog novca, svjedokinja navodi da to nije radio nitko iz knjigovodstvenog servisa „MDS“, već su djelatnicima Udruge samo pokazali kako se to radi. Tko je točno ispunjavao virmane, ne zna, ali zna da je isplatnice pisala ĐZ te da su svi novci uredno položeni na žiro-račun i svaki je mjesec fiskalna blagajna štimala. Servis „MDS“ ispunjavao je isključivo virmane za doprinose na plaću, jer je to zahtijevalo stručnije znanje. Svjedokinja nikada nije bila u kontaktu s gotovinom iz prometa čajne kuhinje. Na kraju svakog mjeseca dostavljani su joj blagajnički izvještaji, računi za piće i materijalni troškovi iz trgovine Bakmaz, a dokumentaciju su donosili ĐZ ili tajnik Udruge, HZ. Što se tiče inventurnih lista koje su se pisale svakog mjeseca, svjedokinji je poznato da ih je Udruga sastavljala svakog mjeseca i dostavljala na knjiženje iz kojih bi bilo razvidno stanje onoga što su nabavili i onoga što su potrošili. Oni su to radili po nabavnoj cijeni tako da su znali koliko je robe utrošeno, a koliko je ostalo na zalihama. Inventurne liste dostavljali su HZ ili ĐZ. Financijsku stranu čajne kuhinje po prodajnim cijenama pratili su HZ, ŽZ i još jedan član Udruge kojem se ne može sjetiti imena. Kada bi svjedokinja napravila tromjesečno izvješće na temelju dokumentacije koju su joj dostavili iz Udruge, iz koje se vide rashodi i prihodi, i to izvješće dostavila u Udrugu, oni su joj tada rekli da bi trebali imati više prihoda nego što piše u njezinom izvještaju. To su joj prvi put rekli na kraju 2016. godine. Na temelju njihovog traženja svjedokinja je za cijelu 2016. godinu napravila financijski izvještaj, odnosno trgovačku knjigu. Dodala je kako trgovačku knjigu nije bila u obvezi raditi za Udrugu umirovljenika Brodarica budući da su oni neprofitna udruga i nisu u sustavu PDV-a. Kada je sačinila trgovačku knjigu za cijelu 2016. godinu, ustanovilo se da nedostaje negdje oko 20-ak tisuća kuna, odnosno razlika između zaduženja i razduženja čajne kuhinje. Kada je napravila tu trgovačku knjigu, pozvali su je u Udrugu gdje su bili prisutni HZ, ČZ, ŽZ i još jedan član čijeg se imena ne sjeća te ĐZ, gdje im je iz trgovačke knjige prezentirala stanje koje je utvrdila, odnosno rekla im je da je obradila trgovačku knjigu, napravila zaduženje po dokumentima, razduženje odnosno predani novci na banku, a što je sve oduzela sa godišnjom inventurnom listom završno sa 31. prosinca, iz čega je bila vidljiva navedena razlika. Kada im je to prezentirala, ĐZ je odmah počela plakati govoreći da ona ništa nije uzela i da ne zna kako nedostaju ti novci. Zatim su gore spomenuti članovi Udruge predložili Gordani da ona taj manjak pomalo podmiri. Svjedokinja se sjeća samo da je Gordana plakala i cijelo vrijeme govorila kako ona nema taj manjak iz čega podmiriti i da ona jednostavno ne zna kako je došlo do tog manjka, te se još sjeća da ju je ŽZ, predsjednik Udruge, smirivao. Svjedokinja je tada otišla iz Udruge, a što se dalje događalo nije joj poznato. Nedugo nakon toga Gordana je dala otkaz govoreći kako ona tu više ne može raditi. Nekoliko dana nakon gore navedenog sastanka ŽZ i ČZ su došli kod svjedokinje u knjigovodstveni ured i tražili da im napravi trgovačku knjigu i za 2015. godinu, što je ona i napravila te je ustanovila da nedostaju dva dokumenta, odnosno da „ O“ ima dva dokumenta za izdanu robu, a ta dva dokumenta oni nisu imali. Na jednom tom računu-otpremnici bio je „Pelinkovac“, a na drugom sredstva za čišćenje, a koje Gordana nije dala na knjiženje, valjda joj se zametnulo. Tražili su od „ O“ ta dva računa koje je svjedokinja naknadno knjižila. Za 2015. godinu ustanovila je da postoji manjak u iznosu od oko 30- ak tisuća kuna. Na pitanje zašto nije ranije ustanovila manjak za 2015. godinu, ponovno objašnjava da Udruga nije obavljala gospodarsku djelatnost, nego je neprofitna organizacija zatvorenog tipa, pa samim time nisu bili dužni voditi trgovačku knjigu, a da su to radili odmah bi se vidio manjak. Oni su smatrali da ako koriste fiskalnu blagajnu da su s tim sve riješili u smislu evidentiranog stanja. Napomenula je kako su upravo članovi Udruge bili ti koji su zaduženi za pravilno vođenje stanja zalihe robe, odnosno i ona koja je tu radila bila je za to zadužena. Kada bi se radila mjesečna inventura ili ona na kraju godine, istu su radili članovi udruge zajedno s Gordanom. Jesu li inventuru s Gordanom provodili jedan, dva ili tri člana Udruge, svjedokinji nije poznato. Gordana je bila zadužena za vođenje čajne kuhinje, pa je samim tim bila zadužena i za nabavku robe obzirom da je ona najbolje znala što joj od pića nedostaje i što trebaju nabaviti. Na pitanje branitelja osumnjičene gdje se danas nalaze inventurne liste, završni izvještaji i ta trgovačka knjiga koju spominje, svjedokinja je navela da sva dokumentacija iz 2015. i 2016. godine se sada nalazi kod nje, odnosno u knjigovodstvenom servisu 'MDS', a dokumentacija za 2017. godinu se nalazi u knjigovodstvenom servisu 'Novitas'. Napomenula je da je kompletnu dokumentaciju bila vratila u Udrugu umirovljenika Brodarica, pa su joj je naknadno dostavili kako bi mogla sačiniti trgovačku knjigu. Na pitanje je li ona osobno sačinila trgovačku knjigu, te je li ista uredno potpisana i pečatirana, svjedokinja je potvrdila da jest. Također je potvrdila da je ona bila osoba koja je tijekom 2015. i 2016. godine za Udrugu radila tromjesečna knjigovodstvena izvješća i završne račune. Na pitanje je li joj poznato da je u travnju 2017. u njezinom servisu sačinjen zapisnik kojim se konstatiralo da je osoba odgovorna za manjak ĐZ, svjedokinja je potvrdila da joj je to poznato te dodala da je odgovorna uvijek ona osoba koja prodaje i koja je zadužena za novac. Na pitanje je li taj zapisnik potpisala, svjedokinja je odgovorila da jest. Na pitanje zašto smatra da je ĐZ odgovorna za nastali manjak i iz čega zaključuje da je manjak uopće nastao ako su tromjesečna i godišnja izvješća bila uredna, svjedokinja je navela da je osoba koja je tamo radila, u ovom slučaju ĐZ, odgovorna jer je radila s novcem. Naglasila je da nikoga ne optužuje, ali je činjenica da nema novca ni robe, a razlog zbog kojeg je manjak nastao nije joj poznat, možda jer nije sve otkucano, a možda je netko krao robu. Zaključila je da je činjenica da robe nema kad se gleda po prodajnoj cijeni. Na pitanje tko je odredio da se inventurne liste rade po nabavnoj cijeni robe, svjedokinja je odgovorila da joj to nije poznato, ali da se to inače tako radi jer se radi o neprofitnoj udruzi. Na pitanje zna li kako se obavljala nabava robe, svjedokinja je rekla da je nekad „ O dovozio robu, a nekad su Gordana i još netko iz Udruge išli u „Bakmaz” po robu, što zna jer su članovi Udruge o tome pričali pred njom. Na pitanje očituje li se manjak u manjku novčanih sredstava ili u manjku robe, svjedokinja je rekla da je sada to teško zaključiti, ali ako nedostaje novac, onda nedostaje i roba. Na pitanje jesu li predsjedniku, tajniku i potpredsjedniku Udruge tijekom 2015. i 2016. godine bile isplaćene novčane naknade, svjedokinja je rekla da koliko zna iz knjigovodstvenih knjiga, nisu, a za ostalo ne zna. Na pitanje je li knjižila uplate članarina članova Udruge, rekla je da jest ako je članarina bila položena na žiro-račun. Na pitanje punomoćnice oštećenika je li uspoređivala mjesečne inventurne liste sa knjigovodstvenim stanjem zaliha, svjedokinja je odgovorila da se sve što je nabavljeno od „ O knjižilo na konto zaliha po nabavnoj cijeni, a kada bi došao popis robe, ono što nije utrošeno utvrdila bi se razlika i ostatak bi se knjižio na trošak. Na pitanje je li se roba knjižila robno ili financijski, rekla je da se knjižilo samo financijski. Na pitanje je li ikada vidjela otpremnice vezane za nabavku robe, potvrdila je da jest, jer ih je trebala knjižiti. Na pitanje tko je potpisivao otpremnice, svjedokinja je rekla da je to bio onaj tko je preuzimao robu, te da svaka otpremnica ima potpis. Na pitanje branitelja osumnjičenice jesu li mjesečne inventurne liste koje su joj dostavljene bile u skladu s otpremnicama, svjedokinja je potvrdila da jesu. Na pitanje punomoćnice oštećenika da pojasni kako je utvrdila da su mjesečne inventurne liste bile u skladu s otpremnicama, svjedokinja je rekla da ne bi mogli napisati da nešto imaju ako to stvarno nemaju u skladištu i ako to nije zatečeno u skladištu.

14. Iz nalaza i mišljenje vještaka financijske struke Ante Poljaka (l.s. 122-126) proizlazi da je u inkriminiranom razdoblju od 01. siječnja 2015. do 21. svibnja 2017. u caffe baru Udruge umirovljenika Brodarica nastao manjak u ukupnom iznosu od 59.060,00 kuna, od čega 36.235,50 u 2015., a 22.824,50 kuna u 2016. te da je odgovorna osoba za manjak ĐZ, manjak da je nastao nevjerojatnije kao posljedica nepridržavanja radnog vremena u caffe baru, odnosno poslovanja nakon propisanog vremena kada se naručivalo piće koje se nije moglo evidentirati kroz registar kasu.

15. Iz iskaza sudskog vještaka Poljaka s rasprave od 22. veljače 2022. (l.s. 175) proizlazi da je izvršena kompletna revizija postupka za inkriminirano razdoblje od strane voditeljice knjigovodstva JZ, temeljem čega je isti utvrdio koliko je bio polog i koliki je trebao biti polog. Nedvojbeno je da je manjak novca nastao, a smatra da je nastao na način koji je opisao u svom nalazu. Smatra da je okrivljenica trebala knjigovodstvu predavati registar traku skupa sa Z odreskom jer je to njena obveza. Pri izradi vještačenja nije imao registar trake. Moguće je da je netko uzimao robu i trošio je, ali je odgovorna osoba ona koja prima i predaje robu. U knjigovodstvu je vidio Z odrezak i oni su pridavani skupa s blagajničkim dnevnikom i predavala ih je ĐZ. Skupa sa Z izvatkom na kraju radnog vremena bi trebalo izdvajati i registar trake. Udruzi su se zaduživali po nabavnim cijenama, a trebalo se zaduživati po prodajnim cijenama. Inventurne liste nije vidio, ali one nisu ni potrebne za izradu vještva. Otpremnice je vidio i potpisivala ih je odgovorna osoba. Manjak bi bio jednak i u slučaju krađe robe iz skladišta kao i u slučaju neizdavanje računa koje je opisao. Što se tiče robe koja je zaprimljena navodi da ne može ništa drugo biti nego da je prodana. Registar trake nije imao pri izradi vještačenja jer nije mogao utvrditi gdje se nalazi. Odgovorna osoba tj. okrivljenica da je trebala potpisivati dokumentaciju o prijemu robe i dokumentaciju o pologu novca. Inventuru robe potpisivala je okrivljenica uz komisiju. Samo odgovorna osoba je imala ovlaštenje za izdavanje fiskalnih računa. Nitko drugi nije imao ovlaštenje.

16. Na raspravi 15. ožujka 2023. vještak Ante Poljak pojasnio je da nakon što su mu dostavljeni blagajnički izvještaji, izjavio je da se radi o materijalu koji nije vjerodostojan. On ne bi bio suvišan kao pomoćni materijal ukoliko bi se vodio ispravno. Osnovna pogreška u vođenju predmetnih izvještaja je da se u koloni primitaka, roba obračunavala po nabavnim cijenama, a trebala se obračunavati po prodajnim cijenama. Sva ta dokumentacija se nalazila u knjigovodstvu, ali on je pri izradi vještačenja koristio samo vjerodostojnu dokumentaciju. I dalje u cijelosti ostaje pri svom nalazu i mišljenju. U predmetu se nalazi dokumentacija na temelju koje je provjerio nalaz revizije JZ. Pojasnio je da se, ukoliko se pregled dokumentacije radi u tekućem razdoblju, to zove kontrola, a ukoliko se radi za prethodno razdoblje se zove revizija. Na temelju vjerodostojne dokumentacije je izradio svoje vještvo. Na primjedbu braniteljice vještak je pojasnio da nije vođena knjiga prometa već blagajnički dnevnici, a da je knjiga prometa napravljena u postupku revizije. Budući su nelogičnosti pronađene 2016., prvo se krenulo provjeriti tu godinu pa se onda prešlo i na raniju godinu.

17. Analizom svakog dokaza pojedinačno i dovodeći iste u međusobnu vezu i u vezu sa obranom okrivljenice sud je utvrdio da je okrivljenica počinila kazneno djelo koje joj se stavlja na teret, iako je u obrani osporavala da bi isto počinila.

18. U postupku nije bilo sporno da je okrivljenica bila zaposlena u Udruzi umirovljenika Brodarica - Zadar, na radnom mjestu konobarice u caffe baru Udruge kroz dulje razdoblje pa tako i u inkriminiranom razdoblju od 01. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016. godine. Njezine radne obaveze uključivale su naručivanje pića, posluživanje gostiju te rad na fiskalnoj blagajni, kao i predaju utrženog novca ovlaštenoj osobi Udruge. Iz svih provedenih dokaza, uključujući ugovor o radu i iskaze svjedoka ŽZ i OZ, jasno proizlazi da je okrivljena bila odgovorna za cjelokupno poslovanje caffe bara, uključujući i promet robom i novcem.

19. Također nije utvrđeno da bi bilo prijavljenih provala, krađa trećih osoba niti situacija da bi roba bila zaprimljena u manjoj količini od isporučene.

20. Tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je u poslovanju caffe bara Udruge umirovljenika Brodarica - Zadar nastao značajan manjak, i to u ukupnom iznosu od 59.060,00 kuna za inkriminirano razdoblje (36.235,50 kuna u 2015. i 22.824,50 kuna u 2016. godini). Ovaj manjak detaljno je utvrđen provedenim knjigovodstveno- računovodstvenim vještačenjem, čiji je nalaz i mišljenje predočeno sudu i objašnjeno iskazom vještaka Ante Poljaka. Vještak je jasno objasnio da je manjak utvrđen naknadnom revizijom poslovanja, nakon što je zaduženje kafića napravljeno po prodajnim, a ne po nabavnim cijenama, kako se to ranije pogrešno činilo prilikom mjesečnih inventura. Manjak je mogao nastati u slučaju krađe robe iz skladišta kao i u slučaju neizdavanje računa. Sud nije analizirajući pisani dio vještačenja, kao ni u iskazu vještaka, pronašao nikakvih nejasnoća, nelogičnosti ili proturječja u njemu. Štoviše, sud je zaključio da je vještak u njima dao uvjerljivu argumentaciju u pogledu činjenica koje su odlučne za donošenje odluke u ovome postupku, pa ga je prihvatio.

21. Ono što je bilo sporno je da li je okrivljenica odgovorna za taj manjak. Okrivljenica je osporavala krivnju navodeći da se svaki račun kucao, da nije ostajala u kafiću iza radnog vremena a da je osim nje ključ skladišta imao i OZ.

22. Okrivljena navodi da nije samo ona imala ključ od skladišta. Navodi da je i tajnik OZ imao ključ, jer ga je vidjela kako otključava. Svjedoci OZ, ŽZ i DZ navode da je ključ skladišta imala samo okrivljena.

23. Okrivljena navodi da je ona uvijek posluživala piće tijekom svog radnog vremena, ali da su povremeno i drugi mogli raditi kada je ona bila odsutna (bolovanje, godišnji). Svjedok ZZ navodi da je u vrijeme dok je on dolazio piće posluživala samo okrivljena, i tijekom radnog vremena i nakon isteka radnog vremena. Svjedok ŽZ navodi da je samo okrivljena bila zaposlena kao konobarica i da je ona jedina posluživala članove udruge. Svjedok OZ potvrđuje da je samo okrivljena radila na blagajni i posluživala, te da nije bilo drugih zaposlenih konobara. Svjedok DZ navodi da ne zna da bi itko drugi posluživao piće osim okrivljene, jer je to bio njezin posao. Svjedok ČZ potvrđuje da nije vidio druge osobe kako redovno posluju za šankom osim okrivljene. Svjedok EZ navodi da su okrivljenu mijenjali OZ i DZ kad bi bila bolesna a čini mu se da to bilo nekoliko puta godišnje. Svjedok SZ, suprug okrivljene spominje da su znali uskočiti drugi članovi kada je okrivljena bila odsutna.

24. Što se tiče izdavanja računa svjedok ZZ izričito je naveo da mu za piće koje je dobivao u kafiću, kako tijekom radnog vremena tako i nakon radnog vremena, nije izdavan račun. Svjedoci ŽZ, OZ, DZ i ČZ nisu izravno navodili da se računi nisu izdavali, već su govorili o tome da pravila nalažu izdavanje računa i da im nije poznato da se radilo drugačije. Okrivljena ĐZ tvrdi suprotno, odnosno da je uvijek izdavala račune za sva pića.

25. Analizirajući iskaze svjedoka sud nije uvažio iskaze svjedoka EZ i SZ cijeneći ih kao neuvjerljive. SZ je suprug okrivljene, a EZ prijatelj okrivljene i imaju motiva otklanjati kaznenu odgovornost okrivljene. Bitno je i primijetiti da se EZ sjeća svih detalja poslovanja okrivljene ali se ne sjeća bitnijih detalja za rad udruge, kao kad je tko bio predsjednik udruge, pa niti stvari koje se tiču njega osobno, kao to kad je njemu bilo nuđeno da bude predsjednik Udruge. Iskaz svjedoka GZ je sud cijenio kao istinit budući je isti nepristrana osoba bez ikakve funkcije u Udruzi, u prostorije udruge je dolazio samo radi druženja i nema nikakvog motiva teretiti okrivljenu. Vještak je jasno objasnio da je manjak utvrđen naknadnom revizijom poslovanja, nakon što je zaduženje kafića napravljeno po prodajnim, a ne po nabavnim cijenama, kako se to ranije pogrešno činilo prilikom mjesečnih inventura. Također sud je uvažio iskaze svjedoka ŽZ. OZ, DZ i ČZ smatrajući ih uvjerljivima i istinitima. Okrivljena kao odgovorna osoba nikada nije signalizirala da joj roba nestaje iz skladišta niti je uočila manjkove, što je, s obzirom na visinu godišnjeg zaduženja robe i manjak u poslovanju, morala uočiti. Sud nije uvažio obranu okrivljenice te smatra da ista pokušava prebaciti odgovornost na druge kad navodi da je i OZ imao ključ skladišta iako nitko drugi ne potvrđuje taj njen navod. Analizirajući sve navedeno sud smatra utvrđenim da okrivljena jedina imala ključ skladišta, da je posluživala piće izvan radnog vremena a tad nije mogla izdavati račune jer je kasa bila spojena s Poreznom upravom te da nitko osim okrivljene nije posluživao piće. Cijeneći navedeno sud smatra dokazanim da je okrivljena kao jedina osoba koja je mogla zadržati novac od prodanog pića, odnosno robu, a koji način nastanka manjkova je utvrđen vještačenjem te je stoga njenu obranu cijenio neuvjerljivom i usmjerenom na otklanjanje kaznene odgovornosti.

26. Zaključno, sud je nedvojbeno zaključio da je okrivljenica svojim postupanjem ostvarila zakonska obilježja kaznenog djela iz čl. 233. st. 1. KZ/11 koji joj se stavljaju na teret, i da je prisvajajući sredstva koja su joj povjerena u radu postupala s izravnom namjerom, pa ju je valjalo proglasiti krivom i osuditi po zakonu.

27. Prilikom izbora vrste i mjere kazne okrivljenici sud je polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijenio sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Prilikom individualizacije i odmjeravanja kazne okrivljenoj je kao olakotnu okolnost ovaj sud cijenio dosadašnju neosuđivanost, dok joj je otegotnim cijenio iskazanu upornost u protupravnom ponašanju, koje se očitovalo u ponavljanju protupravnih radnji kroz dulji vremenski period. Slijedom navedenih utvrđenih olakotnih i otegotnih okolnosti ovaj sud je okrivljenoj izrekao kaznu zatvora u u trajanju od jedne godine, a koja se neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo. Ova je kazna primjerena obliku krivnje i pogibeljnosti kaznenog djela kao i nastalim posljedicama, a ista će po mišljenju suda utjecati na okrivljenicu kao i na sve druge građane da ne čine kaznena djela.

28. Sud je na temelju odredbe čl. 158. st. 2. ZKP/08 prihvatio imovinskopravni zahtjev oštećenika u iznosu od 7.684,59 eura / 57.899,56 kn sa navedenim zakonskim kamatama. Kako bi se osiguralo da okrivljenica oštećeniku popravi štetu, okrivljenici je uz uvjetnu osudu, sukladno odredbi čl. 56. st. 4. KZ/11 određena posebna obveza iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11, pa joj je naloženo da u roku od jedne godine naknaditi štetu oštećeniku. Okrivljenica je upozorena sukladno odredbi čl. 58. KZ/11 da će sud opozvati izrečenu uvjetnu osudu ako okrivljenik bez opravdanog razloga ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri obveze iz čl. 62. KZ/11.

29. Sud je na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 od okrivljene u odnosu na razliku presuđenu visine štete i dosuđenog imovinskopravnog zahtjeva, oduzeo imovinsku korist u iznosu od 154,00 eura / 1.160,44 kn, na način da je utvrđeno da taj novčani iznos predstavlja imovinsku korist koju je okrivljena ostvarila kaznenim djelom iz čl. 233. st. 1. KZ/11 opisanim u izreci ove presude, te je naloženo okrivljenoj da Republici Hrvatskoj isplati novčani iznos od 154,00 eura u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

30. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je okrivljenoj snositi troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i toč. 6. ZKP/08 i to u iznosu 591,07 EUR što predstavlja trošak provedenog financijskog vještačenja i trošak pristupa vještaka na raspravu u iznosu od 491,07 eura, te paušalni trošak u iznosu 100,00 EUR, dakle ukupno 591,07 EUR, a koji trošak je dužna podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude,

Zadar, 29. ožujka 2023.

Sudac

Davor Dubravica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranka ima pravo u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.

Presuda se može pobijati zbog povrede kaznenog Zakona, zbog povrede kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazneno pravnim sankcijama i troškovima kaznenog postupka.

Dostavna naredba:

1. ODO Zadar, na broj K-DO-623/17

2. Okrivljenica ĐZ

3. Braniteljica Helena Zudenigo, odvjetnica u Zadru

4. Punomoćnik oštećenika Martina Marušić Majica, odvjetnica u Zadru

5. U spis