REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl.br. Pn-7/2022-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sucu toga suda Mirni Mačešić-Biscuoli kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužitelja TS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Igor Vujičić, odvjetnik iz Pule, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, OIB 22694857747, zastupan po punomoćniku Antonio Šćulac, odvjetnik iz Rijeke, radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 8. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 1. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 959,58 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 13.10.2021. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje se za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.01. a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01.07. te godine te da mu nadoknadi trošak parničnog postupka odmjeren u ukupnom iznosu od 324,79 EUR, sve u roku od 15 dana.

II Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.245,91 EUR tužitelj se odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se dana 14.04.2021. u Puli dogodila prometna nezgoda. Ističe kako je nastradala u prometnoj nezgodi koju da je prouzročio osiguranik tuženika ĐS iz [adresa] koja je u tom trenutku upravljala osobnim vozilom registarske oznake [registarska oznaka] a koje je u trenutku nezgode bilo osigurano policom automobilske odgovornosti kod tuženika pod brojem 08110016142. Osiguranik tuženika da je tužiteljici oduzeo prednost te udario u njezino vozilo registarskih oznaka [registarska oznaka]. Nadalje ističe kako je u predmetnom štetnom događaju pretrpjela neimovinsku štetu koju su kod nje kao posljedicu izazvale povredu prava osobnosti koja se očituje u pretrpljenim fizičkim bolovima, pretrpljenom strahu i umanjenju životne i radne aktivnosti. Također ističe da joj je tijekom liječenja nakon prometne nezgode bila potrebna tuđa pomoć i njega pa da je trpjela i materijalnu štetu. U van sudskom postupku tuženik da joj je isplatio nesporni iznos od 9.000,00 kuna odnosno 1.194,50 eura no tužiteljica smatra kako taj iznos ne predstavlja pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu imovinsku i neimovinsku štetu. U konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica potražuje isplatu iznosa od 3.205,49 eura koji iznos je već umanjen za nesporno plaćenih 1.194,50 eura sve zajedno sa zateznim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se dana 14.04.2021. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovala tužiteljica u svojstvu vozača osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka]. Tuženik također ne osporava da je za nastanak predmetne nezgode kriv njegov osiguranik ĐS koja je toga dana upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka]. Tuženik navodi kako nije sporna niti njegova pasivna legitimacija jer je vozilo njegovog osiguranika u vrijeme nezgode kod tuženika imao zaključenu policu obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Međutim tuženik smatra da tužiteljica nije dobila teške tjelesne ozljede u prometnoj nezgodi koje bi opravdavale daljnje dosuđenje naknade štete navodeći kako joj je u izvansudskom postupku na ime naknade neimovinske štete isplatio 1.194,50 eura pa smatra da je time u cijelosti naknadio štetu tužiteljici. Tuženik osporava da postoji uzročno posljedična veza između prometne nezgode i tegoba slabinske kralježnice na koju se tužiteljica poziva u tužbi. Također navodi da iz medicinske dokumentacije koja prileži spisu je razvidno da je tužiteljica i od ranije imala zdravstvene poteškoće koje nisu u uzročnoj vezi sa prometnom nezgodom pa smatra da je obzirom na težinu ozljeda ne pripada daljnja šteta. Također tuženik osporava tijek zateznih kamata kako to tužitelj traži od 20.04.2021. navodeći kako se tuženiku prvi puta zahtjevom za naknadu neimovinske štete obratila 13.10.2021. pa da bi joj tek od tada mogla teći kamata. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva i potražuje naknadu parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitan je zdravstveni karton tužiteljice u elektronskom obliku i ručno pisani, pročitani su van sudski zahtjevi za naknadnom štete, zapisnik o ispitivanju alkoholiziranosti, potvrda MUP-a na strani 6 spisa, pročitana je medicinska dokumentacija na strani 8 do 33 spisa, pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka specijalista neurolog dr. TSR kao i njena pisana dopuna nalaza od 05.03.2025. i usmena dopuna od 08.07.2025. godine.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

5. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da se dana 14.04.2021. godine u Puli, u ulici Veloga Jože 20 dogodila prometna nezgoda,

- da su u toj prometnoj nezgodi sudjelovala dva vozila i to ĐS osiguranik tuženika, koja je upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] i tužiteljica koja je upravljala osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka],

- da je u vrijeme nezgode osiguranik tuženik ĐS sa tuženikom imala zaključenu policu obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08110016142 slijedom čega nije sporna pasivna legitimacija tuženika,

- da je za predmetnu prometnu nezgodu odgovoran u cijelosti osiguranik tuženika ĐS,

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi zadobio tjelesne povrede,

- da je tuženik tužiteljici u izvansudskom postupku na ime naknade neimovinske štete isplatio 9.000,00 kuna / 1.194,50 eura.

6. Sporno je između parničnih stranaka da li tužiteljici pripada pravo na daljnju naknadu imovinske i neimovinske štete, da li neimovinska šteta vuče uzročno posljedičnu vezu iz ovog štetnog događaja ili ne obzirom da tuženik tvrdi da je tužiteljica i prije prometne nezgode imala zdravstvenih tegoba na slabinskoj kralježnici pa da je stoga ne pripada daljnja šteta.

7. U pravcu utvrđenja spornih okolnosti sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalista neurolog dr. TSR.

8. Uvidom u nalaz i mišljenje vještaka sud je utvrdio da je tužiteljica doista stradala u prometnoj nezgodi 14.04.2021. nakon udarca drugog vozila u njeno vozilo. Utvrđeno je da je zadobila uganuće vratne kralježnice te psihičku reakciju na stres. Radi istog, se tužiteljica javila na hitni bolnički prijem Opće bolnice Pula gdje joj je učinjena radiološka obrada vratne kralježnice a od liječnika je dobila lijekove za bolove i za smirenje. Tužiteljica se tijekom slijedećih šest mjeseci obrađivala kod neurologa, neurokirurga i fizijatra te dobivala analgetsku terapiju zbog bolova a višekratno je odrađivala i fizikalne terapije. Radi psihičkih tegoba tijekom istog perioda javila se liječniku psihijatru gdje je dobila propisanu terapiju a kod psihijatra se javljala redovito na kontrole.

9. Uslijed opisanih ozljeda koje na sreću tužiteljice nisu teškog obima i karaktera sud je utvrdio da je tužiteljica zbog posljedica prometne nezgode pretrpjela fizičke bolove i to jake bolove u trajanju od par sati nakon nezgode, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana te bolove lakog intenziteta u trajanju od četiri mjeseca. Prema medicinskoj dokumentaciji koja prileži spisu utvrđeno je da su bolovi i terapija za iste bili učestalo evidentirani tijekom barem pet do šest mjeseci nakon prometne nezgode. Naime bolove lakog intenziteta se inače procjenjuju kroz umanje životne aktivnosti no kako kod tužiteljice nije došlo do trajnog umanjenja životne aktivnosti onda se bolovi procjenjuju upravo ovako kako je to učinio vještak.

Zbog posljedica prometne nezgode tužiteljica je trpjela i strah i to primarni strah jačeg intenziteta u trajanju od par sati nakon prometne nezgode, nakon toga, tužiteljica trpi strah srednjeg intenziteta u trajanju od dva do tri tjedna koji se postepeno pretvara u strah lakšeg i povremenog intenziteta u trajanju od šest mjeseci a u kojem periodu je tužiteljica redovito odlazila kod psihijatra na kontrole i uzimala propisanu terapiju.

Kao posljedica prometne nezgode kod tužiteljice nije došlo do naruženja a niti do trajnog umanjenja životne aktivnosti.

Za vrijeme liječenja tužiteljici je bila potrebna tuđa pomoć i njega i to tri do četiri sata dnevno tijekom 15 dana i još mjesec dana po dva do tri sata dnevno, a koja pomoć joj je bila potrebna radi obavljanja higijenskih navika, pomoć u kućanskim poslovima i pomoć kod odlaska na kontrolne preglede i fizikalne terapije.

10. Temeljem odredbe članka 1100. Zakona o obveznim odnosima (dalje ZOO) tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu. U slučaju povrede prava osobnosti sud će ako nađe da to težina povrede (u ovom slučaju povrede tužitelja svakako zahtijevaju pravičnu novčanu naknadu iako se ne radi o teškim tjelesnim ozljedama no to ne znači da svaka lakša ozljeda nema pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti kako to pogrešno smatra tuženik) i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisnu od naknade imovinske štete a i kad nje nema.

Sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanim fizičkih boli, pretrpljenog straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Temeljem svega navedenog sud je utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada po osnovi neimovinske štete u sveukupnom iznosu od 1.766,53 EUR dok je sa preostalim dijelom zahtjeva tužitelj odbijen kao previsoko postavljen.

12. Temeljem članka 1095. ZOO-a sud je utvrdio da tužitelju pripada naknada za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 387,55 EUR. Sud je utvrdio da je tužitelju nakon prometne nezgode bila neophodna tuđa pomoć i njega 15 dana po tri do četiri sata dnevno te još mjesec dana po dva do tri sata dnevno. Tuđa pomoć i njega ogledala se u pomoći tužitelju kod obavljanja higijenskih navika, pomoć u kućanskim poslovima te pomoć kod odlaska na kontrolne preglede i fizikalne terapije.

Do tog iznosa sud je došao cijeneći gore opisani obim i vrijeme koje je tužitelju bilo potrebno za tuđom njegom i pomoći te cijenu neto sata njegovateljice koja pruža tuđu pomoć i njegu u iznosu od 20,00 kn / 2,65 EUR (dom za starije i nemoćne osobe Alfredo Štiglić) (14 dana x 4 sata x 2,65 EUR = 148,65); (30 dana x 3 sata x 2,65 EUR = 238,90 EUR) odnosno sveukupno 387,55 EUR.

13. Sud je utvrdio da je tuženik tužitelju na ime naknade neimovinske štete u van sudskom postupku isplatio iznos od 1.194,51 euro pa smatra da je time u cijelosti tužitelju naknadio štetu. Ovaj sud je utvrdio da sveukupna šteta koja je tužitelju nastala (imovinska i neimovinska) iznosi 2.154,08 eura. Kada se od toga oduzme iznos od 1.194,50 eura koje je tuženik nesporno platio u izvansudskom postupku sud je tužiteljici u konačnici na ime naknade štete dosudio iznos od 959,58 eura dok je sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.245,91 eura zahtjev tužitelja odbijen kao previsoko postavljen.

14. Na dosuđeni iznos naknade štete sud je tužitelju temeljem čl.29 u svezi s čl.1103 ZOO-a dosudio zateznu kamatu od dana podnošenja van sudskog zahtjeva za naknadu štete točnije od 13.10.2021. do isplate.

15. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj nije imao primjedbi te je prihvatio osnovni nalaz i kasnije dopune vještačenja. Tuženik je imao primjedbe na osnovni nalaz a i nakon pisane i usmene dopune nalaza iste nije prihvatio te je ostao kod svojih prigovora predlažući da se provede dokaz novim medicinskim vještačenjem.

Sud je prijedlog tuženika za određivanjem novog medicinskog vještačenja odbio kao neosnovan. Tuženik svojim prigovorima prema mišljenju suda nije kod suda doveo do pojave osnovane sumnje u pravilnost danog mišljenja. Dapače prigovori koji su isticani od strane tuženika jasno su i nedvojbeno otklonjeni kako pisanom dopunom nalaza tako i usmenim saslušanjem vještaka.

Ovaj sud smatra da je nalaz vještaka dr. Radolović Prenc potpuno jasan, u skladu sa objektivnim dokazima koje prileže spisu (medicinska dokumentacija, zdravstveni karton tužitelja i pregled tužitelja), nalaz nije u proturječnosti sam sa sobom ili sa ostalim izvedenim dokazima te ga je sud prihvatio kao valjanu i objektivnu osnovu za utvrđivanjem sveukupno pretrpljene štete kod tužitelja.

16. Glavni prigovor tuženika koji se odnosi na nalaz vještaka jeste taj da ne postoji uzročno posljedična veza između tegoba slabinske kralježnice koje se opisuju u nalazu vještaka i prometne nezgode jer da je tužiteljica i prije prometne nezgode bolovala i imala zdravstvene poteškoće na kralježnici. Tuženik je generalno nezadovoljan procjenom visine i obima pretrpljene štete kod tužitelja no to prema mišljenju suda nikako nije razlog za određivanjem novog medicinskog vještačenja.

17. Uvidom u zdravstveni karton tužitelja i to u elektronskom obliku i onaj pisan rukom sud je utvrdio kako tužiteljica prije ove prometne nezgode nikada nije imala nikakvih tegoba sa vratnom kralježnicom a niti psihičkih smetnji. Točno je da se tužiteljica liječila radi drugih bolesti astma, alergija, devijacija nosnog septuma, migrena koje nisu uopće bile predmet procijene štete kod tužiteljice jer nisu u uzročno posljedičnoj vezi sa prometnom nezgodom. Dakle, iz medicinske dokumentacije nedvojbeno proizlazi da tužiteljica prije prometne nezgode nije nikada imala problema sa vratnom kralježnicom. Dakle tvrdnja tuženika da je tužiteljica i ranije bolovala od slabinske kralješnice nije točna.

18. To što tuženik u svojem podnesku od 14.10.2024. strana 151 spisa dostavlja ovome sudu fotografije osobnog automobila tužiteljice te tvrdi da su na automobilu nastala neznatna oštećenja zbog čega tužiteljica i nije mogla zadobiti nikakve ozljede su potpuno pravno irelevantne .Naime ima slučajeva gdje su štete na automobilu isto tako zanemarive a vozači ili putnici su preminuli pitanje je gdje i koji dio tijela je ozlijeđen. Stoga je taj prigovor odbijen kao neosnovan i nedokazan.

19.Tuženik nadalje uz taj podnesak dostavlja osobne fotografije tužiteljice sa nekih od društvenih mreža tvrdeći da su slikane četiri dana nakon štetnog događaja a da se na fotografijama vidi da tužiteljica nije bolesna, da nosi visoke pete i da ne nosi Schanzov ovratnik doista prema mišljenju suda ne znači da tužiteljica nije pretrpjela štetu u prometnoj nezgodi.

Fotografije koje je dostavio tuženik sud jednostavno ne zna kako bi ih komentirao; suda smatra da to nije primjereno ponašanje od strane tuženika "jer se nije lijepo smijati tuđoj nesreći" a "nije lijepo niti lagati u tim godinama". Naime, prometna nezgoda dogodila se u travnju a fotografije koje je tuženik dostavio na njima se vidi se da je tužiteljica obučena u ljetnoj garderobi, na nekima ima zimski kaput, na fotografijama se ne vidi kada su slikane, možda ih je tužiteljica objavila doista četiri dana nakon štetnog događaja no to ne znači jer za to nema dokaza da su te fotografije i nastale četiri dana nakon štetnog događaja, jer se već po samoj garderobi koju nosi tužiteljica iste ne podudaraju sa mjesecom travanj kada je došlo do prometne nezgode. U svakom slučaju te fotografije ne dokazuj ništa.

20. Isto tako prigovor tuženika da je imenovani vještak liječio tužiteljicu pa da je zbog toga nalaz pristran te da je vještak zbog toga previsoko procijenio pretrpljenu štetu je potpuna besmislica. Naime, imenovani vještak je stalni sudski vještak preko 25 godina, više od 30 godina radi u OB Pula a u neurološkoj ambulanti u okviru svog redovnog radnog vremena radi svakodnevno gdje dnevno prima između 28 do 30 pacijenata. Doista postoji velika mogućnost da je vještak pregledao tužiteljicu što niti ne osporava te postoji samo jedan nalaz kojeg je vještak učinio u okviru svoje radne obaveze. No vještak nije osobno liječio tužiteljicu niti je tužiteljica kod vještaka privatno liječena vještak je samo u jednom navratu napravio jedan pregled tužiteljice u okviru svojih radnih obaveza ,imenovane se uopće ne sjeća, stoga sud smatra da taj prigovor nije osnovan i nije sigurno utjecao na mišljenje vještaka.

21. Glede primjedbi tuženika na procjenu pretrpljenih fizičkih bolova i straha sud smatra da su prigovori tuženika u tom pogledu doista paušalni i vidljivo je da tuženik bez valjane pravne osnove inzistira i uporno tvrdi kako tužiteljica nije mogla pretrpjeti bolove i strah koje je procijenio imenovani vještak. Procjena vještaka je vrlo jednostavna po mišljenju suda jer se u cijelosti bazira na medicinskoj dokumentaciji. Vještak nije izmislio da je tužiteljica potražila pomoć psihijatra, da je šest mjeseci redovito odlazila kod psihijatra uzimala propisanu terapiju, da je nekoliko puta odlazila na fizikalne terapije, redovito posjećivala neurologa, primala lijekove za bolove dakle, odlazila u ambulantu za bol i primala injekcije za bolove takvi dokazi se ne mogu zanemariti.

22.Ovaj sud mora primijetiti da u ovom slučaju tuženiku nije bitna medicinska dokumentacija i ono što u njoj piše a koja je po mišljenju suda jedini objektivni pokazatelj nečijeg zdravstvenog stanja. Inače ponašanje tuženika u drugim sporovima gdje tužitelji nemaju medicinsku dokumentaciju onda isti tuženik tvrde drugačije da obzirom da nema dokumentacije nema niti štete. Sud dosita ne zna koja varijanta tuženiku odgovara da li da ozlijeđene osobe odlaze kod liječnika i liječe se ili da ne odlaze kod liječnika i tuže za naknadu štete. Sud nažalost tuženika nije tu da udovoljava pravno irelevantnim zahtjevima stranaka nego je tu da sudi na temelju dokaza koje prileže spisu.

23.Osim toga, niti jedna od parničnih stranaka nije predlagala psihijatrijsko vještačenje radi utvrđivanja pretrpljenog straha jer je i vještak u svojoj usmenoj dopuni napomenuo da bi procjena štete po psihijatru bila sigurno veća. Tuženik mora shvatiti da sve osobe ne reagiraju isto na jedan te isti podražaj. Neka osoba možda da je bila na mjestu tužiteljice ne bi tražila liječničku pomoć već bi trpjela bolove, a neka osoba kao što je na primjer tužiteljica se obratila za pomoć liječnicima tu se više nema što za dodati jer svaka osoba je jedinka za sebe i svatko reagira na svoj način.

24. Inzistiranje tuženika da se utvrdi kojeg dana i koliko sati je tužiteljica trpjela bolove je suludo. Tako nešto se ne može uopće utvrđivati a postoje točno određeni propisi za sve vještake pa tako i za ovog po kojim propisima se procjenjuje šteta kod ozlijeđenih pacijenata. Imenovani vještak se u cijelosti držao pravila struke, medicinske dokumentacije pa sud postavlja pitanje kako bi vještak mogao zanemariti činjenicu da je tužiteljica redovito odlazila kod neurologa, na fizikalne terapije, u ambulantu za bol gdje je primala injekcije, nosila Schanzov ovratnik, bila više mjeseci na bolovanju što bi onda vještak a posljedično time i sud trebao posumnjati u dostavljenu medicinsku dokumentaciju. Ukoliko je tuženik smatrao da medicinska dokumentacija koja je javna isprava je lažna ili krivotvorena onda je to trebao reći pa bi se to ispitalo.

U konačnici kao što je već rečeno sud je prigovore tuženika na nalaz vještaka odbio te nije odredio novo medicinsko vještačenje jer je isto nepotrebno obzirom da je vještak tuženiku jasno i precizno odgovorio na sva pitanja. To što tuženik time nije zadovoljan i što nije prihvatio dopunu vještačkog nalaza nije razlog za određivanje novog vještačenja.

25. Temeljem svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

26. Tužitelj je u ovom postupku djelomično uspio pa će mu sud trošak odmjeriti primjenom odredbe čl. 154. st. 2. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tužitelj je u ovom postupku uspio sa 30% dok uspjeh tuženika iznosi 70%. Sukladno tome sud je odmjerio i naknadu prouzročenih parničnih troškova.

Tako je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku koji je trošak odmjeren u skladu sa važećim odredbama odvjetničke tarife i utvrđenoj vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja pojedine parnične radnje. Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe, zastupanje na tri ročišta za glavnu raspravu i sastav dva pisana podneska u sveukupnom iznosu od 600 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % tužitelju na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 1.500,00 EUR. No obzirom da je uspjeh tužitelja u postupku 30% to je sud na ime odvjetničkog troška tužitelju konačno priznao iznos od 450,00 EUR.

Tome valja pridodati trošak plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 265,45 EUR u cijelosti i trošak sudske pristojbe na tužbu od 66,67 EUR i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 66,67 EUR pa sveukupni trošak koji pripada tužitelju iznosi 849,78 EUR.

Tuženiku je temeljem istog principa priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu, pristup na jedno ročište za glavnu raspravu i sastav jednog pisanog podneska u sveukupnom iznosu od 300 bodova. Imajući u vidu vrijednost boda od 2,00 EUR i PDV od 25 % tuženiku na ime odvjetničkog troška pripada iznos od 750,00 EUR. No obzirom da je uspjeh tuženika u postupku 70% to je sud na ime odvjetničkog troška tuženiku konačno priznao iznos od 525,00 EUR. Tuženiku nije priznat trošak plaćenog predujam za dopunu medicinskog vještačenja u iznosu od 300 eura jer nije dokazao svoje tvrdnje.

27. Kada se izvrši prijeboj konačno priznatog troška tužitelja od 849,79 EUR sa konačno priznatim troškom tuženika od 525,00 EUR proizlazi da tuženik mora tužitelju naknaditi preostalu razliku parničnog troška u iznosu od 324,79 EUR.

U Puli, 1. kolovoza 2025.

S u d a c

Mirna Mačešić-Biscuoli

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku