REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU
Posl.broj: K-42/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Veneri Matić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Egidije Mijoč, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika EV, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17,118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 - dalje KZ/11), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću broj: KO-DO- 140/2024 od 3. listopada 2024. godine, sa izmjenama od 31. srpnja 2025. godine, nakon javne rasprave koja je održana dana 28. svibnja 2025., 10. srpnja 2025. i 31. srpnja 2025. godine, u nazočnosti optuženika EV uz branitelja Marija Vrnoge, odvjetnika u Metkoviću, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Metkoviću Mirne Obradović te oštećenika VV, dana 1. kolovoza 2025. godine objavio je i
p r e s u d i o j e
OPTUŽENIK: EV, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin E i majke BV, rođ.V, rođen **.**.1972. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], s boravištem u [adresa], SSS, hotelijersko turistički tehničar, oženjen, otac jednog djeteta, zaposlen u restoranu "Teta Olga" Ploče, s mjesečnom zaradom od 1.200,00 eura, vlasnik apartmana u Vela Luci, državljanin RH, neosuđivan,
I. Na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12- odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17,126/19, 130/20, 80/22, 35/24, 72/25 - dalje: ZKP/08)
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi u ožujku 2024., s ciljem da se nepripadno okoristi, od VV pozajmio iznos od 2.800,00 eura, obećavajući da će mu novac vratit od prodaje brodice registracijskih oznaka [registarska oznaka] i pripadajućeg veza, lažno mu prikazujući kako je navedena brodica njegova, znajući da ista pripada njegovoj majci BV, te moleći ga da mu za istu pomogne pronaći kupca, a nakon što je VV u to povjerovao, pozajmio mu je iznos od 2.800,00 eura i pronašao kupca brodice i veza, održavajući ga u uvjerenju da će mu novac vratiti nakon toga, nakon čega EV brodicu nije prodao, odbijajući izvršiti prijenos vlasništva na novog kupca, te zadržao novac za sebe, oštetivši time VV za iznos od 2.800,00 eura,
dakle, da bi s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini.
II. čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine - prijevaru - opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11.
III. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećenik VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] se radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahtjeva upućuje u parnicu.
IV. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika te nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću, podnijelo je uvodno citiranu optužnicu protiv optuženika EV, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. KZ/11, predloživši da ga sud proglasi krivim i izrekne mu kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, s tim da mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekne uvjetnu osudu i odredi da izrečena kazna neće biti izvršena ako za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo, uz posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 da popravi štetu pričinjenu kaznenim djelom. Na raspravi od 31. srpnja 2025. godine zamjenica ODO je djelomično činjenično izmijenila optužnicu.
2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik se na početku rasprave očitovao da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te se usprotivio imovinsko-pravnom zahtjevu koji je postavio oštećenik VV u iznosu od 2.810,00 eura te je kod takvog stava ostao i nakon izmjene optužnice.
3. Tijekom dokaznog postupka, izvedeni su dokazi optužbe: ispitan je u svojstvu svjedoka oštećenik VV, svjedok ČV te svjedokinje RV i BV, zatim su pročitani i pregledani: obračun naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2023. izdano od Lučke kapetanije Ploče (list 32), obračun naknade za upotrebu pomorskog dobra za 2023. izdano od Lučke kapetanije Ploče (list 33) te potvrda o provedenoj transakciji od 16. 5. 2023. godine.
3.1. Na kraju dokaznog postupka, a prije ispitivanja optuženika, izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list 36-37).
4. Iznoseći svoju obranu na kraju dokaznog postupka, optuženik je porekao navode izmijenjene optužnice u cijelosti. Izjavio je da nije počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret te dalje nije želio iznositi obranu niti odgovarati na pitanja.
4.1. Reproducirana je snimka prvog ispitivanja optuženika pred PP Ploče od 2. srpnja 2024. godine, te je pročitan zapisnik od navedenog datuma. Te prilike optuženik nije želio iznositi svoju obranu.
5. Na temelju ovako provedenog postupka, ovaj sud smatra da nije dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a sve na temelju slijedećeg:
6. Oštećenik-svjedok VV je izjavio da je njega sredinom mjeseca ožujka 2024. godine nazvao putem WhatsAppa više puta na njegov broj mobitela [broj telefona] njegov pašo EV sa svog broja mobitela [broj telefona], koji se tada nalazio na plovidbi kao pomorac te mu rekao da se nalazi u financijskim problemima, spominjući kredit, blokirani račun i slično te ga zamolio da ga spasi. Rekao mu je da ima brodicu registarske oznake [registarska oznaka] da je želi prodati skupa sa vezom, s tim da mu treba novac u roku od dva dana te da se novci proslijede njegovoj ženi RV. Odlučio mu je pomoći te je RV osobno predao u jednom navratu 1.000,00 eura, zatim je drugu 1.000,00 eura predao njenoj majci NV i nakon toga je RV osobno predao još 800,00 eura. Znači, predao je ukupan iznos od 2.800,00 eura i dodatno je EV dao 10,00 eura za potrebe javnog bilježnika jer je EV rekao da nema novaca. EV mu je rekao da je barka njegova te da će nakon što dođe s broda početkom mjeseca svibnja 2024. godine prepisati brodicu i tada će se napraviti i ugovor o kupoprodaji. Kada je u mjesecu svibnju EV došao, pitao ga je kada će to riješiti, ali je EV svaki put odgađao i izmišljao razne razloge da to ne učini, što mu je već tada bilo sumnjivo i počeo se bojati da će biti prevaren. Potom je saznao i u javnom pretraživaču plovila se uvjerio da ta brodica nije njegovo vlasništvo, već njegove majke BV. Dana 29. lipnja 2024. godine oko 8,00 sati susreo je BV te ju je pitao kada će riješiti papire za brod, na što mu je ona iznenađeno odgovorila da ona nije prodala brod, niti ga prodaje niti će ga prepisati na ikoga. On joj je rekao da je za taj brod EV dao novac, a ona mu je rekla da ona za to ne zna ništa, nakon čega je bio siguran da je ga EV s namjerom doveo u zabludu i održavao u zabludi oko prodaje brodice koja nije njegovo vlasništvo te je na taj način pribavio protupravnu imovinsku korist u iznosu od 2.810,00 eura te postavlja imovinsko-pravni zahtjev u navedenom iznosu jer mu nije vratio ništa od navedenog novca. Izjavio je da u trenutku dogovaranja oko kupoprodaje broda niti ranije, njemu nije bilo poznato da je plovilo u vlasništvu BV te da je EV uvijek govorio da je to njemu ostavio njegov pokojni ćaća i on nije imao razloga sumnjati u to. Oštećenik je izjavio da se sa tom brodicom nije nikada služio, već je samo iz nje izbacivao vodu od kiše posljednjih dvadesetak godina dok je EV bio na brodu. Na kraju je izjavio da je saznao da je navedena brodica i vez nedavno prodana ŠV iz [adresa] koliko je čuo za 5.000,00 eura.
6.1. Odgovarajući na posebna pitanja branitelja, izjavio je da je njemu EV najprije rekao da želi prodati brodicu i da mu nađe kupca te je on našao ČV, njihovog zajedničkog prijatelja koji je najprije rekao da će kupiti tu brodicu i vez, te je ČV njemu dao u dva navrata 2.000,00 eura koje je on kao što je naprijed rekao proslijedio 1.000,00 eura RV, a 1.000,00 eura NV. Nakon toga je ČV rekao da ga brodica ne zanima, već samo vez pa je on nakon toga svojih 800,00 eura dao RV. Znači, ČV je bio zadovoljan da dobije vez za navedene 2.000,00 eura, a on je trebao dobiti brodicu za 800,00 eura koje je predao RV. Kada je saznao da brodica nije vlasništvo EV i shvatio da on ne može potpisati kupoprodajni ugovor, uzeo je svoje 2.000,00 eura i predao ih ČV, odnosno vratio mu njegovih 2.000,00 eura, tako da je zapravo on oštećen za cjelokupan iznos od 2.800,00 eura. Pojašnjava da je kupoprodajni ugovor za navedenu brodicu i vez trebao glasiti na ČV kao kupca i EV kao prodavatelja, ali do toga nije došlo jer se kasnije ispostavilo da EV nije vlasnik navedene brodice i veza nego njegova majka BV. Istakao je da ČV nije uopće izravno kontaktirao sa EV, već je s EV vezano za navedenu kupoprodaju kontaktirao samo on, a EV je znao da kupac treba biti ČV, a on je ČV vratio navedene novce jer nije mogao podnijeti da ČV ostane bez navedenog novca zbog njegovog posredovanja u navedenom pravnom poslu jer je on ČV garantirao da će biti sve u redu, a u to je bio uvjeren jer je vjerovao EV da je brod i vez njegovo vlasništvo, s tim što naglašava da je ČV njegov bliski prijatelj.
Na daljnje upite branitelja izjavio je da je EV njegov bivši "pašo", da su oženili dvije sestre, s tim što se EV sada razveo od bivše supruge RV, da je on i njegova obitelj sa EV i njegovom obitelji bio u izuzetno dobrim i prijateljskim odnosima, da su živjeli u neposrednom susjedstvu u istoj zgradi gdje ih je dijelio samo jedan zid, da je njemu bilo poznato gdje se nalazi predmetna brodica i vez jer se na istom mjestu nalazila više od 20 godina te da se on zadnjih 20 godina brinuo o njoj na način da je izbacivao vodu iz nje da ne potone.
Zatim je na pitanja branitelja izjavio da je on, nakon što je saznao da se kao vlasnik brodice i veza vodi BV u javnom pretraživaču plovila, osobno bio pripremio nacrt kupoprodajnog ugovora za predmetnu brodicu i vez u kojem je bio naveden ČV kao kupac i BV kao prodavatelj, vjerujući da je ona suglasna sa navedenom prodajom te je negdje u lipnju 2024. tražio od EV da se potpiše taj ugovor te mu je EV rekao da nema novaca za javnog bilježnika zbog čega mu je on dao 10,00 eura za ovjeru potpisa kod javnog bilježnika, ali je opet prošlo neko vrijeme a EV nije ništa napravio po tom pitanju, da bi nakon toga susreo BV i pitao je kada će riješiti te papire za brod, a ona mu je tada odgovorila da o tome ništa ne zna, da ona nije prodala brod, niti ga prodaje, niti će ga prodavati i prepisati na bilo koga, jer ima namjeru brod ostaviti svojim sinovima EV i B. Istakao je da on ima svoju osobnu brodicu, a također jednu ima i njegov brat, a jednu brodicu također ima i njegov otac. Izjavio je da je on kad je dogovarao navedenu kupoprodaju sa EV bio uvjeren da je EV vlasnik brodice i veza jer je EV x puta rekao da mu je to ostavio ćaća, s tim što nikad nije vidio pismeni dokaz da je EV vlasnik i to ga nije zanimalo, a također mu je bilo poznato da EV redovito plaća davanja prema državi za vez i barku koja se godišnje plaćala i koju je plaćao EV.
6.2. Na poseban upit sutkinje, svjedok je izjavio da predmetna brodica nema nikakav ključ, da je sve otvoreno, da nema ni motor, da koliko on zna istu nikada nitko nije koristio i da on smatra da je ista vrijedila samo zbog veza za brodicu za koji je bila vezana.
7. Svjedokinja RV je izjavila da je bila u braku sa EV koji je razveden sudskim rješenjem 27. prosinca 2024. godine. Negdje u veljači ili ožujku 2024. u vrijeme dok se njen bivši suprug EV nalazio na brodu u Međunarodnoj plovidbi, kod nje je dolazio VV i u tri navrata joj dao novac, jedanput u iznosu od 1.000,00 eura, drugi put također u iznosu od 1.000,00 eura i treći put iznos od 800,00 eura. Dakle, ukupno 2.800,00 eura. Po uputama njenog bivšeg supruga ona je od navedenog iznosa 1.000,00 eura dala VV da iste preda njenoj majci NV na ime duga koji je njezin bivši suprug imao prema njoj, dok je preostali novčani iznos koji joj je dao VV potrošen na obiteljske troškove, odnosno zajedničke troškove nje i bivšeg supruga. Njoj ništa nije poznato o bilo kakvom poslovnom odnosu između VV i njenog bivšeg supruga EV vezano za taj novac u vrijeme kada je primila navedeni novac od VV. Kasnije, kad je njen bivši suprug došao s broda negdje u travnju 2024. godine, tada je od VV saznala da se ne želi izvršiti prijepis vlasništva brodice. Koliko je ona shvatila to vlasništvo brodice bi se trebalo prenijeti na VV s tim što joj je rekao da je išao kod EV na selo da se izvrši prijepis vlasništva te brodice, ali se dogovor nije mogao postići. Drugo joj nije ništa poznato s tim u vezi, osim da je u tom periodu brodica bila u vlasništvu BV, majke njenog bivšeg supruga, a kasnije je čula da je ta brodica prodana, s tim što joj nikakvi detalji nisu poznati.
7.1. Na poseban upit zamjenice ODO, svjedokinja je izjavila da joj je bilo poznato da je BV vlasnica navedene brodice jer su na njeno ime dolazile fakture za plaćanje naknade za korištenje objekta i pomorskog dobra na adresu stana u kojem su živjeli ona i bivši suprug u [adresa] koje su plaćali, dok je BV, njena bivša svekrva živjela u selu Lučka, kod Vrgorca.
7.2. Na poseban upit branitelja, izjavila je da je VV suprug od njene sestre EVI.
8. Svjedokinja BV - majka optuženika je izjavila da je ona ostavin- skom raspravom iza svog pok.supruga naslijedila jednu brodicu i vez koja se nalazila u [adresa]. Ona je inače živjela i sada živi u mjestu [adresa] kod [adresa], a njen sin EV koji živi u [adresa] je vodio računa o toj brodici, čuvao je, a računi su dolazili na njeno ime kao vlasnice u vezi te brodice koji su se odnosili na razne naknade i ona ih je plaćala. Jedne prilike prošle 2024. godine, ne sjeća se točnog datuma, VV je došao do nje i donio neki papir koji se odnosio na prodaju brodice i tražio da ga ona potpiše. Kada je vidjela za koliko novca se treba prodati ta brodica nije to htjela potpisati jer je smatrala da može za nju dobiti mnogo više novca. Nakon toga je prodala navedenu brodicu za duplo više novca jednom čovjeku u Gradcu koji se preziva ŠV. Što se nje tiče EV je mogao prodati taj brodić kad god ga je to bila volja, ali ne za onoliko novca za koliko je VV trebao prodati.
8.1. Na poseban upit zamjenice ODO je li joj poznato tko je trebao biti kupac po cijeni koju je naveo VV na papiru koji joj je pokazao, svjedokinja je izjavila da joj je VV rekao da bi kupac trebao biti ČV.
8.2. Na poseban upit branitelja je li njen sin EV imao suglasnost od nje da se brodica proda, svjedokinja je izjavila da jeste, s tim što se nije mogla pomiriti sa cijenom koja je pisala na papiru koji joj je donio VV i tražio od nje da ga potpiše, a koji se odnosio na prodaju te brodice.
8. 3. Oštećenik VV je prigovorio iskazu svjedokinje u dijelu gdje je navela da je on njoj donio papir da ga potpiše, ističući da je istina da je on nju samo susreo i rekao joj da je brod prodan za 2.800,00 eura i da ona treba to potpisati jer je vlasnica, a ona mu je tada rekla da brod niti je prodala, niti će ga prodati, a nakon toga istog dana popodne, njegova supruga je nazvala BV i rekla joj da treba potpisati ugovor o prodaji broda jer su novci već predani, a BV je njoj rekla da će potpisati prodaju ako joj dadne pored 2.800,00 eura za koje je brod trebao biti prodan, još 2.500,00 eura njoj osobno, što znači da bi brod bio plaćen ukupno 5.300,00 eura.
8.4. Nakon toga, svjedokinja BV je izjavljuje da je točna njena izjava da je njoj VV donio papir na kojem je pisalo da je brod prodan za 2.800,00 eura i da ona to nije htjela potpisati jer nije bila zadovoljna sa tim iznosom.
9. Svjedok ČV je izjavio da je jedne prilike u prošloj 2024. godini njega nazvao VV i pitao ga je li zainteresiran za kupovinu veza za barku jer EV prodaje vez za barku za 2.000,00 eura. Rekao mu je da mu novci trebaju hitno. Rekao mu je da jeste zainteresiran za tu kupovinu veza te da tisuću eura može dati tog dana kada ga je nazvao, a da ga za drugu tisuću eura treba pričekati kroz mjesec dana. Nakon toga je VV kontaktirao sa EV i EV mu je rekao da kad je on u pitanju pristaje da isplatu izvrši na navedeni način. VV mu je rekao da će se vez prepisati na njega kada EV dođe sa broda jer je tada plovio na brodu. Kada je nakon izvjesnog vremena, ne sjeća se točno kada, EV došao sa broda njemu je VV rekao da od te kupoprodaje nema ništa, ispričavao mu se i bio je vidno rastresen. Njemu je tada VV nudio svoj vez, ali on nije to prihvatio. Nudio mu je da mu vrati novac koji je on prethodno dao VV na ime kupovine spomenutog veza u iznosu od 2.000,00 eura, odnosno da ga obešteti, što je on prihvatio i od VV uzeo 2.000,00 eura koje mu je prethodno dao. Želi naglasiti da je on inače u EV imao neograničeno povjerenje, a također njegovi roditelji, a nakon ovog događaja se razočarao u EV.
9.1. Na poseban upit zamjenice ODO je li mu bilo poznato je li prije ovog događaja ikada VV posuđivao novce EV, svjedok je izjavio da mu to nije poznato, ali mu je poznato iz priče sa VV u vezi sa ovim događajem da je VV EV na ime barke osobno dao svojih 800,00 eura jer je VV trebao od njega kupiti barku.
9.2. Odgovarajući na posebna pitanja sutkinje, svjedok je izjavio da ne zna zbog čega nije došlo do realizacije predmetne kupoprodaje te da on nije bio potpisao nikakav pisani ugovor u vezi sa predmetnom kupoprodajom.
10. Iz obračuna naknade za sigurnost plovidbe i zaštitu mora od onečišćenja za 2023. izdano od Lučke kapetanije Ploče (list 32), obračuna naknade za upotrebu pomorskog dobra za 2023. izdanog od Lučke kapetanije Ploče (list 33) te potvrde o provedenoj transakciji od 16. 5. 2023. godine, vidljivo je da je majka optuženika BV u navedeno vrijeme bila vlasnica brodice duljine 4,55 m, oznake PL 263 te da su na njenu adresu u mjestu [adresa], ispostavljeni obračuni za navedene naknade za 2023. godinu te da je RV tadašnja supruga optuženi- ka za stvarnog dužnika BV izvršila uplatu Lučkoj upravi Dubrovačko - neretvanske županije na ime navedenih naknada za predmetnu brodicu.
11. Kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 čini tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikriva- njem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.
12. Prema činjeničnom opisu konačno izmijenjene optužnice, optuženik je oštećenika VV doveo u zabludu na način što je s ciljem da se nepripadno okoristi od njega pozajmio iznos od 2.800,00 eura, obećavajući da će mu novac vratiti od prodaje brodice reg. oznaka [registarska oznaka] i pripadajućeg veza, lažno mu prikazujući kako je navedena brodica njegova, znajući da ista pripada njegovoj majci BV te moleći ga da mu za istu pomogne pronaći kupca, a nakon što je VV u to povjerovao, pozajmio mu je iznos od 2.800,00 eura i pronašao kupca brodice i veza, održavajući ga u uvjerenju da će mu novac vratiti nakon toga, nakon čega EV brodicu nije prodao, odbijajući izvršiti prijenos vlasništva na novog kupca, te zadržao novac za sebe, oštetivši time VV za iznos od 2.800,00 eura.
13. Iz izvedenih dokaza, a prvenstveno iz iskaza oštećenika VV proizlazi da je sami tijek događaja bio sasvim drugačiji od onoga što je opisano u činjeničnom opisu izmijenjene optužnice. Prema iskazu oštećenika VV njega je optuženik, koji je tada plovio na brodu kao pomorac, najprije više puta nazvao i rekao da se nalazi u financijskim teškoćama te da ima brodicu i vez koju želi prodati i da mu nađe kupca, a da mu je novac hitno potreban pa je on našao kupca ČV koji mu je u dva navrata dao po 1.000,00 eura od kojih je po uputama optuženika 1.000,00 eura predao njegovoj tadašnjoj supruzi RV, a 1.000,00 eura njenoj majci UV, a kako je ČV bio zadovoljan da za te dvije tisuće eura kupi vez za brodicu i brodica ga nije zanimala, on je još svojih 800,00 eura dao RV za koje je trebao dobiti brodicu. Kupoprodajni ugovor za navedenu brodicu i vez je trebao glasiti na ČV kao kupca i EV kao prodavatelja, ali do toga nije došlo jer se kasnije ispostavilo da EV nije vlasnik navedene brodice i veza nego njegova majka BV. Nakon što je saznao da se kao vlasnik brodice i veza vodi BV u javnom pretraživaču plovila, osobno je pripremio nacrt kupopro- dajnog ugovora za predmetnu brodicu i vez u kojem je bio naveden ČV kao kupac i BV kao prodavatelj, vjerujući da je ona suglasna sa navedenom prodajom te je negdje u lipnju 2024. tražio od EV da se potpiše taj ugovor, a EV nije ništa napravio po tom pitanju, da bi nakon toga susreo BV i pitao je kada će riješiti te papire za brod, a ona mu je tada odgovorila da o tome ništa ne zna, da ona nije prodala brod, niti ga prodaje, niti će ga prodavati i prepisati na bilo koga, jer ima namjeru brod ostaviti svojim sinovima EV i B. Prigovarajući na iskaz svjedokinje BV u dijelu gdje je navela da je on njoj donio papir da ga potpiše, istakao je da je istina da je on nju samo susreo i rekao joj da je brod prodan za 2.800,00 eura i da ona treba to potpisati jer je vlasnica, a ona mu je tada rekla da brod niti je prodala, niti će ga prodati, a nakon toga istog dana popodne, njegova supruga je nazvala BV i rekla joj da treba potpisati ugovor o prodaji broda jer su novci već predani, a BV je njoj rekla da će potpisati prodaju ako joj dadne pored 2.800,00 eura za koje je brod trebao biti prodan, još 2.500,00 eura njoj osobno, što znači da bi brod bio plaćen ukupno 5.300,00 eura.
14. Navedeni iskaz oštećenika VV niti bilo koji drugi izvedeni dokaz, ne ukazuje da se radilo o pozajmici novca od strane VV optuženiku koji je trebao vratiti nakon prodaje brodice kako se tvrdi u izmijenjenoj optužnici, već prema iskazu oštećenika VV o prodaji brodice i veza za koju je VV trebao pronaći kupca što je i učinio tako što je kao kupca našao ČV koji je na ime cijene veza za brodicu dao ukupno 2000,00 eura koje je VV prema uputama optuženika predao optuženikovoj tadašnjoj supruzi RV u iznosu od 1.000,00 eura i njenoj majci u iznosu od 1.000,00 eura, a još 800,00 eura oštećeni VV je dao RV jer je za sebe trebao zadržati brodicu budući je ČV zanimao samo vez za koji je platio ukupno 2.000,00 eura. VV je sam sebe nazvao posrednikom u ovom pravnom poslu kupoprodaje, ističući je da ČV nije uopće izravno kontaktirao sa EV, već je s EV vezano za navedenu kupoprodaju kontaktirao samo on, a EV je znao da je kupac treba biti ČV, a on je ČV vratio novce koje mu je on dao kada nije došlo do realizacije ugovora zato što BV kao vlasnica nije htjela potpisati ugovor jer nije mogao podnijeti da ČV ostane bez navedenog novca i veza zbog njegovog posredovanja u navedenom pravnom poslu budući da je on ČV garantirao da će biti sve u redu, a u to je bio uvjeren jer je vjerovao EV da je brod i vez njegovo vlasništvo.
15. Izvedeni dokazi također ne potvrđuju navode izmijenjene optužnice da optuženik, nakon što mu je VV pozajmio iznos od 2.800,00 eura i pronašao kupca brodice i veza, održavajući ga u uvjerenju da će mu novac vratiti, nakon toga brodicu nije prodao, odbijajući izvršiti prijenos vlasništva na novog kupca jer iz iskaza oštećenika VV i svjedokinje BV - majke optuženika, jasno proizlazi da navedena prodaja brodice i veza za cijenu od 2.800,00 eura nije realizirana jer BV kao vlasnica nije htjela potpisati takav ugovor zbog cijene koja je po njoj bila niska.
16. Iz iskaza oštećenika - svjedoka VV te svjedoka RV, BV i ČV, utvrđeno je da je optuženik u ožujku 2024. godine dok se plovio na brodu kao pomorac, putem telefona VV s kojim je bio u dobrim prijateljskim odnosima, rekao da želi prodati svoju brodicu Pl 263 sa vezom i da mu nađe kupca jer mu je novac hitno potreban zbog financijskih problema. On je našao kupca ČV koji je bio zainteresiran za kupovinu veza za koji je VV dao traženih 2.000,00 eura, koji novac je po uputama optuženika VV u iznosu od 1.000,00 eura predao tadašnjoj supruzi optuženika RV, a drugu 1.000,00 eura njenoj majci NV. VV je RV dao još svojih 800,00 eura jer je brodicu trebao zadržati za sebe. Između optuženika i VV je bio dogovor da se sklopi ugovor i prenese vlasništvo kada on dođe s broda u svibnju 2024. godine. VV je vjerovao da je optuženik vlasnik predmetne brodice i veza, ali je u javnom pretraživaču plovila saznao da je vlasnica njegova majka BV te je osobno pripremio nacrt kupoprodajnog ugovora za predmetnu brodicu i vez u kojem je bio naveden ČV kao kupac i BV kao prodavatelj, vjerujući da je ona suglasna sa tom prodajom te je negdje u lipnju 2024. tražio od optuženika da se potpiše taj ugovor, ali kako on nije ništa napravio po tom pitanju, nakon nekog vremena je susreo BV i rekao joj da je brodica prodana za 2.800,00 eura i da ona to treba potpisati jer je vlasnica, na što mu je ona odgovorila da ona nije brod prodala niti će ga prodati, a nakon što je istog dana BV nazvala supruga VV telefonom i rekla joj da treba potpisati ugovor o prodaji broda jer su novci već predani, BV je njoj rekla da će potpisati prodaju ako se pored 2.800,00 eura za koje je brod trebao biti prodan, još 2.500,00 eura dadne njoj osobno, što znači da bi brod bio plaćen ukupno 5.300,00 eura. Kako nije došlo do potpisivanja ugovora o kupoprodaji jer se BV nije složila sa ponuđenom cijenom, VV je ČV dao svojih 2.000,00 eura, kako ne bi bio oštećen zbog njegovog posredovanja u ovoj kupoprodaji koja nije realizirana, a njemu optuženik nije vratio ništa od ukupno 2.800,00 eura koje je on po njegovim uputama predao njegovoj bivšoj supruzi i njenoj majci na ime kupoprodaje brodice i veza do koje nije došlo.
17. Što se tiče vjerodostojnosti navedenih iskaza ispitanih svjedoka na temelju kojih je utvrđeno navedeno činjenično stanje: VV, RV, BV i ČV, sud ih je prihvatio jer su u bitnom suglasni i međusobno se potvrđuju i nadopunjuju. Tako je nebitna primjedba oštećenika svjedoka VV na iskaz svjedokinje BV u dijelu gdje je navela da je on njoj donio papir da ga potpiše, ističući da je istina da je on nju samo susreo i rekao joj da je brod prodan za 2.800,00 eura i da ona treba to potpisati jer je vlasnica, jer prema iskazima njih oboje do potpisivanja ugovora nije došlo zato što BV nije bila zadovoljna sa ponuđenom cijenom od 2.800,00 eura.
18. Prema iskazu oštećenika VV, kada je saznao da je vlasnica brodice i veza majka optuženika BV, sačinio je nacrt ugovora po kojem je ona bila prodavatelj, vjerujući da je suglasna sa navedenom prodajom. Svjedokinja BV je izričito izjavila da je njen sin EV vodio računa o navedenoj brodici i čuvao je te je što se nje tiče taj brodić mogao prodati kad ga je to bila volja, odnosno da je imao njenu suglasnost da istu proda, ali se u ovom slučaju nije mogla pomiriti sa malom cijenom za koju je trebala biti prodana jer je istu kasnije prodala drugom kupcu za duplo više novca. Oštećenik VV je izjavio da je vjerovao da je brodica sa vezom vlasništvo optuženika jer mu je ranije x puta rekao da mu je istu ostavio „ćaća“, a također mu je bilo poznato da EV redovito plaća davanja prema državi za vez i brodicu koja se godišnje plaćala, a to je vidljivo i iz spomenute potvrde o plaćanju koje je izvršila tadašnja supruga optuženika RV.
19. S obzirom na navedene činjenice ne može se pouzdano utvrditi da je optuženik postupao s prijevarnom namjerom u vrijeme kada je od VV zatražio da mu nađe kupca za navedenu brodicu i vez i da novac preda na opisani način. Očito je brodicu smatrao svojom jer je oštećeniku ranije više puta rekao da mu je istu ostavio ćaća kada nije bilo govora o prodaji iste, iako je formalno vlasništvo bilo na njegovoj majci, a imao je suglasnost majke da je može prodati. Međutim, do problema je došlo samo zbog cijene na koju njegova majka nije pristala jer je za nju bila niska.
20. Kazneno djelo prijevare postoji samo onda ako je počinitelj prilikom sklapanja posla postupao u namjeri da lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica dovede nekog u zabludu i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini, a sve u cilju da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist
21. Takva prijevarna namjera po ocjeni suda u konkretnom slučaju nije dokazana, a u prilog tome idu navedene činjenice da je optuženik odlučio prodati navedenu brodicu i vez zbog financijskih teškoća te je očito zbog hitne potrebe za novcem pristao na nižu cijenu, ali nije predvidio da će se njegova majka, od koje je inače imao suglasnost za prodaju, takvoj prodaji usprotiviti zbog niske cijene. Tada je nastao problem jer ona nije htjela potpisati ugovor koji je pripremio VV, a ne kako se tvrdi u optužnici da je optuženik s ciljem da se nepripadno okoristi od VV pozajmio iznos od 2.800,00 eura, obećavajući mu da će mu novac vratiti od prodaje navedene brodice tvrdeći da je njegova moleći ga da mu nađe kupca, te nakon što mu je mu je VV pozajmio iznos od 2.800,00 eura i pronašao kupca brodice i veza, održavajući ga u uvjerenju da će mu novac vratiti nakon toga, optuženik brodicu nije prodao, odbijajući izvršiti prijenos vlasništva na novog kupca, te zadržao novac za sebe. Ne može se optuženiku staviti na teret da je odbio izvršiti prijenos vlasništva na novog kupca jer to objektivno nije ni mogao jer je to mogla učiniti samo njegova majka kao vlasnica brodice i veza, ali nije potpisala ugovor nezadovoljna niskom cijenom.
22. Kod odluke o krivnji sve činjenice moraju biti utvrđene do te mjere da ne daju nimalo sumnje u to da se događaj dogodio upravo na način kako se to optuženiku stavlja na teret. U ovom slučaj utvrđeno činjenično stanje u pogledu tijeka cijelog događaja je drugačije od onoga što je navedeno u činjeničnom opisu izmijenjene optužnice, a pored toga po uvjerenju suda nije dokazano subjektivno obilježje ovog kaznenog djela odnosno prijevarna namjera optuženika u vrijeme kada je kontaktirao VV radi prodaje brodice i veza putem telefona jer se nalazio na brodu kao pomorac. Subjektivno obilježje kaznenog djela mora postojati u trenutku dovođenja drugog u zabludu.
23. Optuženik poriče navode optužnice da je on na opisani način počinio kazneno djelo iz čl. 236. st. 1. KZ/11, a izvedenim dokazima nije utvrđen tijek događaja opisan u izmijenjenoj optužnici niti je sud mogao pouzdano utvrditi da je optuženik postupao s prijevarnom namjerom u vrijeme kada je s VV dogovarao njegovo postupanje u predmetnom slučaju.
24. Zbog svih do sada iznesenih razloga, po uvjerenju ovog suda nije dokazano da je optuženik počinio ovo kazneno djelo, zbog čega ga je u nedostatku dokaza temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08 oslobodio optužbe.
25. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP708 oštećenik VV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] je radi ostvarivanja imovinsko-pravnog zahtjeva upućen u parnicu, s obzirom da je isti postavio imovinsko-pravni zahtjev u iznosu od 2.810,00 eura.
26. Budući da je optuženik oslobođen optužbe, na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
Metković, 1. kolovoza 2025. godine
S u t k i n j a:
Venera Matić
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a putem ovog suda. Oštećenik može pobijati presudu zbog odluke suda o njegovim troškovima i odluke suda o imovinskopravnom zahtjevu.
DNA:
1. Optuženik: EV, [adresa]
2. ODO u Metkoviću
3. Branitelj: Marijo Vrnoga, odvjetnik, Metković
4. OštećenIk: VV, [adresa]
