Poslovni broj: P-306/2022-25

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Biserka Pavković Fućak kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JJ iz [adresa], OIB; 93284115638, Miljenku Jekić, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB;14036333877, zastupan po odvjetnicima odvjetničkog društva Kožul i Peranović d.o.o. iz Zagreba iz Zagreba, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB; 57509775369, zastupan po Senki Fazlić, odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, dana 01. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi;

"I Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kreditu broj:011-200/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2.5.2007. godine, sklopljen između tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kao kreditora i tužitelja JJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog vjerovnika.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja, pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi;

"I Utvrđuje se ništetnim odredba o promjenjivosti kamatne stope, navedena u članku 6. Ugovora o kreditu broj:011-200/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2.5.2007. godine, sklopljenog između tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kao kreditora i tužitelja Mima Dopuđ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog vjerovnika.

II Utvrđuje se ništetnim odredba o načinu otplate kredita navedena u članku 4. Ugovora o kreditu broj:011-200/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2.5.2007. godine, sklopljenog između tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kao kreditora i tužitelja Mima Dopuđ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog vjerovnika. III Utvrđuje se ništetnim odredba o jednokratnim troškovima obrade kredita navedena u članku 5.stavku 2. Ugovora o kreditu, broj:011-200/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2.5.2007. godine, sklopljenog između tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kao kreditora i tužitelja Mima Dopuđ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog vjerovnika.

IV Utvrđuje se ništetnim odredba o kašnjenju s plaćanjem i njegovim posljedicama navedena u članku 7. stavku 1. Ugovora o kreditu broj:011-200/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2.5.2007. godine, sklopljenog između tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kao kreditora i tužitelja Mima Dopuđ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog vjerovnika.

V Utvrđuje se ništetnim odredba o dospijeću osigurane tražbine i pridržavanju prava kreditora na raskid navedena u članku 11. stavku 2. i članku 18. stavku 1. alineja 3. Ugovora o kreditu broj:011-200/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2.5.2007. godine, sklopljenog između tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kao kreditora i tužitelja JJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog vjerovnika.

VI Utvrđuje se ništetnom odredba o interkalarnoj kamati navedena u članku 3. stavku 6. Ugovora o kreditu broj:011-200/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 2.5.2007. godine, sklopljenog između tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, kao kreditora i tužitelja Mima Dopuđ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao založnog vjerovnika.

VII Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana." "

III Nalaže se tužiteljici platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. kolovoza 2025. godine pa do isplate i to u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tužiteljici platiti umješaču trošak parničnog postupka u iznosu od 687,50 eura eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01. kolovoza 2025. godine pa do isplate i to u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su da su tužitelj i tuženik, sklopili su dana 2.5.2007. godine, Ugovor o kreditu broj:011-200/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim Ugovorom je tuženik isplatio tužitelju iznos od 375.000,00 Kn. Ugovorom je tuženik između ostalih odredbi, odredio i promjenjivu kamatnu stopu, otplatu kredita-otplata u mjesečnim anuitetima, troškove-ulaznu naknadu, kašnjenje s plaćanjem i njegove posljedice-zatezna kamata, dospijeće osiguranje tražbine-raskid ugovora, interkalarnu kamatu, koje odredbe su predmet ove tužbe. Gore navedene odredbe utječu na valjanost Ugovora i iste su proglašene ništetnim, što ćemo i sudskom praksom dokazati. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu navodi da je člankom 6. st.1. Ugovora tuženik visinu i način obračuna kamatne stope ovlašten promijeniti samovoljno sukladno odluci o kamatnim stopama banke ili drugog akta banke. Kako je vidljivo iz sporne ugovorne odredbe, visina kamatne stope nije niti određena, a niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva, na temelju jednostrane odluke tuženika. kamate predstavljaju cijenu i čine bitan sastojak Ugovora, bez kojih Ugovor ne proizvodi valjane pravne učinke i bez kojih je Ugovor ništetan. Tuženik je tijekom trajanja Ugovora, u više navrata, jednostranim odlukama, mijenjao kamatnu stopu, odnosno cijenu i pritom samo formalno obavještavao tužitelja o cijeni i to bez jasnih i određenih parametara zbog čega mijenja cijenu. Tuženik tijekom trajanju Ugovora nije pregovarao sa tužiteljem, a niti mu je tužitelj dopustio pregovarati, o promjeni cijene. Poziva se na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br.P-1401/2021, od 4. srpnja 2013. godine, kao i na odredbu čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača i čl. 502c Zakona o parničnom postupku. Člankom 270. ZOO-a, propisano je da je Ugovor ništetan u slučaju da je činidba neodređena ili neodrediva, a čl.272. ZOO-a, propisano je da je činidba odrediva u slučaju da Ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj strani da ih odredi. Način otplate kredita u mjesečnim anuitetima, sadržan je u članku 4. Ugovora, kao i odredba u Ulaznoj naknadi. Visina kamatne stope kao i ulazna naknada određuje iznos mjesečnih anuiteta koji se utvrđuju Planom otplate, a samim time i visinu otplate ukupnog kredita. Tuženik je mijenjajući jednostranom odlukom kamatnu stopu, jednostrano mijenjao anuitetnu otplatu, pri se kako promjenjiva kamatna stopa, tako i anuitetna otplata kontinuirano mijenjala, odnosno povećavala. Mada je odredba o anuitetnoj otplati dopuštena, tuženik je nezakonitim povećavanjem kamata, nezakonito i protupravno povećavao obvezu tužitelja i to kako kroz kamate, u periodu kada anuitete čini uglavnom kamata, tako i kroz „usporenu“ otplatu glavnice kredita. Odredba Ugovora o načinu otplate, sadržana čl.4. Ugovora je ništetna, zato jer se anuitetna otplata obračunava, kako na temelju ništetne promjenjive kamatne stopa tako i temelju ništetne Ulazne naknade. Sve gore navedeno sukladno je odredbi čl.1021. i 1022. ZOO-a. Isto je suprotno i načelu savjesnoti i poštenja, odnosno ništetno sukladno čl. 29 st. 4 ZOO-a. Odredba o troškovima („Ulazna naknada“ jednokratni troškovi obrade u iznosu od 1,25% od iznosa kredita),), propisana je čl.5. st.2. Ugovora, kojom je određeno da se prije isplate kredita odbija od kredita jednokratni trošak obrade(„Ulazna naknada“), u iznosu od 1,25 % od iznosa kredita. Predmetna odredba, utvrđena je ništetnom Odlukom Suda Europske Unije, Presudom u spojenim predmetima posl.br.: C-224/19 i C-259/19, od 16.7.2020. godine, te Presudom u spojenim predmetima posl.br.: C- 84/19, C-222/19 i C-252/19 od 3.9.2020. godine. U gore navedenom, u bitnome je utvrđeno da su ništetne naplaćene ulazne naknade i to za potrebu obrade kredita, jer su te naknade jednako netransparentne, kao i izlazne naknade, nisu utemeljene na troškovima koje banke imaju zbog ugovaranja kredita. Odredba kašnjenja s plaćanjem i posljedice propisana čl.7. Ugovora (odnosi se na zatezne kamate), kojom je utvrđeno da se u slučaju zakašnjenja s ispunjenjem dospjelih obveza iz ovog Ugovora tužitelju obračunavaju i naplaćuju zatezne kamate u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama tuženika (banke), koja je također nepoštena. Nepoštena je iz razloga jer se tuženiku obračunava i naplaćuje zatezna kamata, koja nije zakonska, već istu određuje jednostrano i samovoljno tuženik, sukladno svojoj Odluci o kamatnim stopama, tako da tuženik time direktno ponovno manipulira cijenom Ugovora, kao bitnim sastojkom. Narečeno je protivno načelu savjesnosti i poštenja, čime je prouzročena očigledna neravnopravnost u pravima i obvezama ugovornih stranaka i to na štetu tužitelja, a u korist tuženika. Konačno, bitno je za napomenuti kako se o istome nije pregovaralo prilikom sklapanja Ugovora. Dospijeće osigurane tražbine i raskid Ugovora propisani su čl.11.st.2. i čl.18. st.1. alineja 3. Ugovora. Člankom 11. stavkom 2. Ugovora, određeno je kako tuženik (banka) može temeljem ovog Ugovora kao javnobilježničke isprave, radi naplate tražbina ili raskida Ugovora, neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine, po odredbama Ovršnog zakona. Člankom 18. st.1., alinejom 3., istog Ugovora, određeno je kako tuženik (banka), može raskinuti Ugovor prije isteka njegovog redovnog trajanja, čime tražbina, dospijeva u cijelosti i to kada tužitelj usprkos opomeni kasni s plaćanjem dospjele glavnice ili kamata, odnosno bilo koje druge dospjele obveze više od 30 dana. Tužitelj ističe, kako odredba sadržana u čl.18. st.1. alineja 3. Ugovora, nije u skladu sa odredbom čl. 367. ZOO-a, kojom se utvrđuje da se Ugovor ne može raskinuti zbog neispunjenja neznatnog dijela obveze. Odredba o interkalarnoj kamati sadržana je u čl.3. st.6. Ugovora, kojom je određeno kako tuženik obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope, iz st.1. čl. 3. Ugovora. Tuženik interkalarnu kamatu naplaćuje u HRK, te ista dospijeva na naplatu mjesečno, a o njezinom iznosu će tuženik (banka) pisano izvijestiti tužitelja. Predmetnim Ugovorom, ugovorena je interkalarna kamata u iznosu od 3,50% dekurzivno godišnje i ista je naplaćena. Za iznos interkalarne kamate umanjena je glavnica kredita, što odredbu o visini kredita iz čl. 1. Ugovora, čini netočnom, budući tužitelju nije isplaćen iznos od 375.000,00 Kn, već je isti umanjen. Kredit je umanjen za iznos od 13.125,00 Kn, temeljem obračunate interkalarne kamate, a tužitelju se obračun anuiteta temeljio na punom iznosu kredita, te isti nije točan, zbog ništetne ulazne naknade i ništetne interkalarne kamate, koje je banka naplatila od iznosa koji stoji u ugovoru prije isplate kredita tuženiku. Nadalje, interkalarna kamata je izračunata temeljem odredbe o redovnoj kamatnoj stopi, koja je također ništetna temeljem odredbe čl.6. Ugovora, o promjenjivosti kamatne stope, koja odredba samu redovnu kamatnu stopu čini neodredivom, a time i nepoštenom. Dakle, ukoliko se interkalarna kamata obračunava temeljem odredbe o redovnoj kamatnoj stopi koja je ništetna, tada se ista ne može naplatiti, a koju je tuženik unatoč toga naplatio tužitelju, prilikom isplate kredita tuženiku. Iz gore navedenog razloga, tužitelj u startu plaća određena davanja za obradu kredita, interkalarnu kamatu i ostalo, a zatim u ratama ponovno plaća u svakom anuitetu to isto. Dakle, tužitelj će do kraja ugovornog odnosa preplatiti iznos koji je dobio temeljem Ugovora, ne računajući promjenjivu kamatnu stopu, koju tuženik obračunava sukladno svojoj odluci. Sve navedeno, čini šest ništetnih odredbi predmetnog Ugovora, koje ništetne odredbe se tiču cijene, a cijena je bitan sastojak Ugovora, stoga tužitelj predlaže, a obzirom da je temeljem svih šest odredbi, tuženik bez osnove stekao određeni novčani iznos od tužitelja i to kako umanjenjem isplaćene glavnice tužitelju, tako i uvećanjem postojećeg duga, cjelokupan Ugovor o kreditu treba proglasiti ništetnim. Ako sud ocjenjuje da ništetnost svih ugovornih odredbi, koje se gore spominju u tužbi ne povlače za sobom ništetnost cijelog Ugovora, već da taj Ugovor unatoč ništetnosti ugovornih odredbi i dalje opstaje, predlaže Sudu prihvatiti eventualno kumulirani tužbeni zahtjev kojim će sud proglasiti ništetnim gore navedene odredbe ugovora.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je predmetni ugovor prestao s ispunjenjem 2014. godine. Nadalje, tužitelj u historijatu tužbe neistinito navodi da bi mu tuženik temeljem ugovora o kreditu isplatio iznos od 375.000,00 kn, odnosno na taj način neosnovano insinuira da bi bio korisnik kredita iako je u predmetnom ugovoru o kreditu sudjelovao kao založni dužnik. Dodatno, tuženik ističe kako je iz specifikacije uplata razvidno da su uplate na ime podmirenja spornog Ugovora o kreditu izvršene od strane korisnika kredita, a ne tužitelja. S tim u vezi, sve i kada bi se utvrdila ništetnost spornih odredbi ugovora o kreditu, a što tuženik u cijelosti osporava, te kada bi se u ovom ili drugom parničnom postupku u svezi utvrđenja ništetnosti eventualno i utvrdili navodno preplaćeni iznosi, tužitelj ni u tom slučaju ne bi bio aktivno legitimiran potraživati iste iznose, a obzirom da isti niti je bio korisnik kredita niti je izvršio uplate na ime podmirenja. Stoga ističe prigovor nedostatka pravnog interesa. Naime, tužitelj je postavio isključivo deklaratornu tužbu povodom čega je, sukladno čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br.: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dužan dokazati pravni interes budući da se isti kod deklaratorne tužbe, za razliku od kondemnatorne ili konstitutivne tužbe, ne pretpostavlja. Dakle, tužitelj može tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kredita samo ako ima određeni subjektivni interes, odnosno ako bi se moglo zaključiti da očekuje neku pravnu korist od presude. Nadalje, u konkretnom slučaju kredit je u cijelosti otplaćen od strane korisnika kredita, dakle ne i tužitelja kao založnog dužnika, te zatvoren 2014. godine. S tim u vezi, sve i kada bi bila utvrđena ništetnost osporavanih ugovornih odredbi, pravo na podnošenje kondemnatorne tužbe na povrat preplaćenih iznosa ne bi imao tužitelj kao založni dužnik, već isključivo društvo MISON d.o.o. kao korisnik kredita koji je i platio predmetne iznose. U cijelosti osporava osnovu tužbe. TIjekom postupka navodi kako tražbina kako nema saznanja da li je tražbina podmirena, obzirom je istu prenio na H-ABDUCO d.o.o. Zbog toga ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije. Navodi kako je predmetni ugovor trgovački ugovor, a slijedom čega se tužiteljica neosnovano poziva na utvrđenja iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine broj 011-200/2007 (list 15-22 spisa), u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 23-24 spisa), u presliku sudskog registra za Mison d.o.o. (list 25-28 spisa), u preslike punomoći (lit 29-33 spisa), u Ugovore o ustupu tražbine (list 49-68 spisa), u obavijesti o promjeni kamatne stope i otplatni plan (list 80-102 spisa), u Odluku o kamatnim stopama (list 104-110 i 167-168 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ĆJ i tužiteljice (list 114-116 spisa), te je izvršen uvid u Opomenu (list 169 spisa).

4. Među strankama nije sporno da je dana 2.5.2007. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj:011-200/2007 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, kojim Ugovorom je tuženik isplatio korisniku kredita iznos od 375.000,00 Kn. U navedenom ugovoru korisnik kredita bio je Mison d.o.o., dok je tužiteljica bila založni dužnik. Nije sporno da je tuženik tražbinu prenio na B2 Kapital d.o.o. Također, nije sprorno, a proizilazi i iz ugovora da je istim određena promjenjiva kamatna stopa, otplatu kredita-otplata u mjesečnim anuitetima, da isti sadrži troškove-ulaznu naknadu, kao i odredbe za kašnjenje s plaćanjem i njegove posljedice-zatezna kamata, odredbe o dospijeću osiguranje tražbine-raskid ugovora i interkalarnu kamatu.

5. Prvenstveno je sporno da li tužiteljima ima pravni interes za podnošenje ove tužbe.

6. Kako je navedeno, nije sporno da je tužiteljica založni dužnik sukladno gore navedenom ugovoru.

7. Čl. 327 st. 1 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje ZOO) određuje da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Obzirom je tužiteljica založni vjerovnik, ona u svakom slučaju ima pravni interes za isticanje ništetnosti predmetnog ugovora obzirom se posljedice ugovornih odredbi direktno odnose i na nju.

8. Tužba za ništetnost cijelog ugovora ili dijela ugovora može se podnijeti čak i slučaju da je ugovor u cijelosti izvršen. Naime, eventualna ništetnost ugovora, ili njegovih pojedinih odredaba djeluje ex tunc, zbog čega se smatra da ta odredba ugovora nikada nije niti postojala, a što može dovesti do drugačije obveze tužitlejice, a zbog čega i u tom slučaju postoji pravni interes tužiteljice za podnošenje tužbe.

9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika valja reći kako nije sporno da je upravo tuženik stranka predmetnog Ugovora o kreditu, te kako je Ugovorima o ustupu tražbine na novog vjerovnika prenesena samo tražbina koju je tuženik imao u odnosu na korisnika kredita, a ne i ono što je od njega dobio.

10. No, točno navodi tuženik kako predmetni Ugovor o kreditu nije potrošački ugovor.

11. Naime, nije sporno da su stranke ugovora bila prednik tuženika kao banka i Mison d.o.o. kao korisnik kredita. Dakle, radilo se o ugovoru koji je sklopljen između dva trgovačka društva.

12. Sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/23) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dok su potrošački ugovori su svi ugovori sklopljeni između potrošača i trgovca.

13. Tužiteljica se poziva na odluku Županijskog suda u Rijeci i Smjernice za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/12 o nepoštenim uvjetima prema kojima je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja robe i pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, isti je obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima čak u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkog društava, te da je tužiteljica kao fizička osoba sklopila Ugovor o založnom pravo koji je akcesorni ugovor. Navodi tužiteljice su točni.

14. No, Sud Europske unije u predmetu broj C-74/15 (J) i C-534/15 (Ć) navodi da fizička osoba koja je bila jamac otplate ugovora sklopljenog između dvije pravne osobe mora se smatrati potrošačem u situaciji kada je ta osoba djelovala u cilju koji nije u vezi s njegovim obrtom, poduzećem ili profesijom i nema nikakve funkcionalne veze sa poduzećem koji je zajmoprimac. Takva veza može postojati npr. u situaciji kada bi se kao jamac pojavila osoba koja je direktor tog društva ili udjela u njegovu temeljnom kapitalu koji nije zanemariv, a suprotno tome da je djelovala za privatne potrebe, odnosno kada je ta fizička osoba nastupala za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije i kada nije funkcionalno povezana s navedenim društvom.

15. U ovom predmetu nije sporno, a isto proizlazi i iz iskaza tužiteljice, da je zakonski zastupnik Mison d.o.o. bio OJ, njezin suprug. Ovaj sud smatra da tužiteljica, iako nije bila direktorica Mison d.o.o., ista je funkcionalno povezana s društvom Mison d.o.o. Naime, uvidom u izvadak iz sudskog registra, vidljivo je da je OJ bio jedini član uprave i jedini član društva, odnosno jedini imatelj poslovnih udjela. Tužiteljica je kao supruga OJ, dakle, također bila suvlasnica predmetnih poslovnih udjela, te je svakako kao supruga bila povezana s navedenim društvom. Stoga ona, po mišljenju ovog suda, u ovoj situaciji ne može imati svojstvo potrošača na način na koji to predviđa Zakon i Direktiva 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, a cilj koje je zaštititi potrošača kao slabiju ugovornu stranku koja se, a vezano za pitanja koja se odnose kako na mogućnost pregovaranja tako i na razinu informacija, nalazi u podređenom položaju. Kako sud smatra da je tužiteljica, kao supruga jedinog člana uprave i jedinog člana društva bila u identičnom položaju kao samo društvo, to sud smatra kako se na istu ne mogu primijeniti odredbe o potrošačima, odnosno ne može dobiti pravnu zaštitu kao potrošač, te se sklopljeni ugovor ne može smatrati potrošačkim ugovorom.

16. Obzirom na navedeno, a slijedom iznesenih činjenica i dokaza u ovom predmetu, sud smatra kako tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora, pa tako niti pojedinih njegovih odredaba, a kako je precizirano u eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, nije osnovan iz razloga što tužiteljica u ovom odnosu nije potrošač, te nema osnove radi raspravljanja o ništetnosti ugovora po pravilima o zaštiti potrošača, dok sud nije našao da bi tužbeni zahtjev bio osnovan po nekoj drugoj pravnoj osnovi, a niti tužiteljica isto navodi.

17. Valja još reći kako se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivne presude. No, gore navedenim presudama odlučivalo se o kreditima čija je glavnica vezana uz valutu švicarskog franka (CHF), dok je predmet ovog spora potraživanje temeljem Ugovora o kreditu čija je glavnica vezana uz valutu kune, stoga sud smatra kako se u ovom slučaju ne mogu primijeniti odredbe čl. 502c ZPP-a, odnosno da sud nije vezan za utvrđenja u toj parnici.

18. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je tuženiku dosudio trošak parničnog troškova, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak sastava podneska od 14.11.2022. prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak sastava podneska od 13.04.2023 prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 05.05.2023. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 23.10.2023. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 29.02.2024. prema Tbr 9/5 25 bodova, trošak sastava podneska od 02.04.2024. prema Tbr 8/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 04.02.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 26.06.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 750 bodova, odnosno 1.500,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 1.875,00 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

19. Temeljem čl. 154 st. 1 ZPP-a sud je umješaču dosudio trošak parničnog troškova i to od trenutka miješanja istoga, a prema vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to; za sastav podneska od 07.10.2022. prema Tbr 8/3 25 bodova, za sastav podneska od 12.10.2023. prema Tbr 8/3 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 29.02.2024. prema Tbr 9/5 25 bodova, trošak pristupa na ročište dana 04.02.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, trošak pristupa na ročište dana 26.06.2025. prema Tbr 9/1 100 bodova, što ukupno iznosi 275 bodova, odnosno 550,00 eura, a što uvećano za PDV čini iznos od 687,50 eura. Na dosuđeni trošak sud je odredio kamate sukladno čl. 151 st. 3 ZPP-a.

20. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 01. kolovoz 2025. godine

Sudac:

Biserka Pavković Fućak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

tužitelj po punomoćniku

tuženik po punomoćniku